Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 67 Gž-367/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H RVA T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor-Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marine Kunić Stipčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. p. b. d.d. iz P., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Lj. O. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O., R. & S. d.o.o. sa sjedištem u O., protiv I tuženika M. V., OIB: …, i II tuženika G. V., OIB: …, oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi stranaka izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-5129/19- 22 od 29. listopada 2021., dana 13. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja H. p. b. d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-5129/19-22 od 29. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja H. p. b. d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-5129/19-22 od 29. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka.
II. Uvažava se žalba I tuženika M. V. i II tuženika G. V. te se preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-5129/19-22 od 29. listopada 2021. i rješava: Nalaže se tužitelju H. p. b. d.d. naknaditi I tuženiku M. V. i II tuženiku G. V. troškove parničnog postupka u svoti od 5.625,00 kn/746,57 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju H. p. b. d.d. naknaditi I tuženiku M. V. i II tuženiku G. V. troškove žalbe u iznosu od 687,50 kn/91,25 eura, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj H. p. b. d.d. sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. K.-R. iz Z. od 24. listopada 2014. br. Ovrv-91/14 u dijelu kojim je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 22.489,30 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 15.541,75 kn od 16. listopada 2014. do isplate te se takav tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 5.782,99 kn odbijaju (točka I. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).
2. Protiv presude suda prvog stupnja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), uz prijedlog presudu ukinuti, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Protiv presude suda prvog stupnja žale se I i II tuženik u dijelu pod točkom II izreke iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava propisan odredbom čl. 353. st. 1. toč.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), uz prijedlog presudu u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu troška žalbenog postupka.
4. Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba I i II tuženika je djelomično osnovana.
5. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 22.637.71 kn s osnove ugovora o kreditu kojega je tužitelj sklopio s prednikom I i II tuženika N. V.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio nespornim kako su 5. lipnja 2009. ovdje tužitelj kao banka i N. V. kao korisnica kredita sklopili ugovor br. … o dugoročnom nenamjenskom kreditu za klijente čija se mirovina isplaćuje putem tekućeg računa, a na temelju kojeg je korisnici kredita odobren kredit na iznos od 3.500,00 EUR, kao i da je N. V. umrla …, a njezinim zakonskim nasljednicima proglašeni su ovdje tuženici M. V. i G. V.
7. Sud ocjenjuje obavijest o otkazu ugovora o kreditu nevaljanim s obzirom da je isti naslovljen na prednicu tuženika koja je tada već bila pokojna, a tužitelj je imao saznanja o navedenoj činjenici (rješenje o nasljeđivanju bilo je dostavljeno i tužitelju budući da je dio ostavine bilo i potraživanje s osnove tekućeg računa koji je pokojna imala kod tužitelja). Isto tako, a budući da je zadnji anuitet ugovora o kreditu dospio na naplatu 1. srpnja 2012., to se predmetni ugovor nije mogao otkazati nakon proteka roka ugovorenog za ispunjenje.
8. Utvrđuje da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok, te da su sva potraživanja prije 22. listopada 2011. zastarjela. Kako je vještačenjem utvrđeno da je iznos duga po kreditu 4.755,87 kn na koje teku kamate od 2. veljače 2019., te da su tuženici uplatili tužitelju 31. ožujka 2021. iznos od 5.542,14 kn, pa prvostupanjski sud ukida platni nalog.
9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u ovom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 226. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08.; dalje: ZOO), s obzirom da je pravilno utvrdio da otkaz ugovora o kreditu nije valjan.
10. To stoga što tužitelj nije pravilno otkazao ugovor o kreditu s obzirom da je otkaz bio adresiran na N. V., iako je tužitelj znao da je ona umrla 13. srpnja 2010.
11. Naime, iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika V. Š. poslovni broj O- 5847/2010 od 23. rujna 2010. utvrđeno je da je ono bilo dostavljeno tužitelju pošto je sastavni dio ostavine bilo i potraživanje s osnove tekućeg računa koji je N. V. imala kod tužitelja. Dakle u vrijeme otkaza ugovora o kreditu dana 26. listopada 2012. tužitelj je znao za činjenicu smrti i nasljednike pok. N. V.
12. Kako su I i II tuženici kao nasljednici iza pok. N. V. preuzeli i njezine obveze imovinske prirode, preuzeli su i obvezu otplate kredita uz uvjete i na način kao i korisnik kredita, pa je otkaz ugovora o kreditu mogao biti izvršen jedino njima.
13. Isto tako, valja reći da je zadnji anuitet ugovora o kreditu dospio na naplatu 1. srpnja 2012., pa s obzirom da je otkaz izjavljen tek 26. listopada 2012., nije bilo moguće otkazati ugovor na temelju čl. 15. Općih uvjeta, a nakon proteka vremena ugovorenog za ispunjenje.
14. Stoga, kako otkaz ugovora o kreditu nije izvršen pravilno kako bi cjelokupni iznos kredita dospio na naplatu sukladno odredbi čl. 15. Općih uvjeta, radi se o potraživanju s osnove anuiteta (povremene tražbine), pa kako je prijedlog za ovrhu podnesen 22. listopada 2014., sva potraživanja dospjela prije 22. listopada 2011. su zastarjela sukladno odredbi čl. 226. st.1. ZOO.
15. U odnosu na žalbene navode da su tuženici uplatama prekinuli tijek zastare, valja reći da su oni tijekom cijelog postupka osporavali postojanje duga, stoga nema mjesta primjeni čl. 240. ZOO.
16. Kako je pravilno vještačenjem utvrđena visina potraživanja tužitelja s obzirom na osnovanost prigovora zastare, sukladno uputi ovog suda iz ukidne odluke poslovni broj Gž-1644/19-3 od 27. kolovoza 2019., kao i s obzirom na činjenicu da su tuženici uplatili tužitelju 31. ožujka 2021. iznos od 5.542,14 kn s osnove glavnice i kamata čime su podmirili potraživanje tužitelja koje nije zastarjelo, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 451. st.3. ZPP ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.
17. U odnosu na trošak parničnog postupka, pravilno je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe čl. 154. st.4. ZPP s obzirom da je tužitelj nije uspio u postupku, dok su tuženici pravomoćno odbijeni sa protutužbenim zahtjevom, međutim samo do donošenja odluke ovog suda poslovni broj Gž-1644/19-3 od 27. kolovoza 2019.
18. Budući da je tom odlukom pravomoćno odlučeno o protutužbenom zahtjevu, te kako isti predstavlja samostalan tužbeni zahtjev, u daljnjem tijeku postupka odlučivalo se samo o tužbenom zahtjevu tužitelja koji je odbijen u cijelosti, pa tuženicima pripada trošak parničnog postupka za radnje nakon donošenja spomenute odluke.
19. Stoga, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: OT) valjalo je priznati parnični trošak tuženicima za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to trošak zastupanja na ročištu dana 9. ožujka 2020. u visini od 100 bodova što obračunato prema vrijednosti 1 boda od 10,00 kn i PDV 25%, ukupno iznosi 1.250,00 kn (Tbr. 9/1), trošak sastava podneska od 25. svibnja 2020. u visini od 100 bodova što obračunato prema vrijednosti 1 boda od 10,00 kn i PDV 25%, ukupno iznosi 1.250,00 kn (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištu dana 1. veljače 2021. u visini od 50 bodova što obračunato prema vrijednosti 1 boda od 10,00 kn i PDV 25%, ukupno iznosi 625,00 kn (Tbr. 9/2), trošak sastava podneska od 31. ožujka 2021. u visini od 100 bodova što obračunato prema vrijednosti 1 boda od 10,00 kn i PDV 25%, ukupno iznosi 1.250,00 kn (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištu dana 12. listopada 2021. u visini od 100 bodova što obračunato prema vrijednosti 1 boda od 10,00 kn i PDV 25%, ukupno iznosi 1.250,00 kn (Tbr. 9/1), odnosno ukupno 5.625,00 kn.
20. Trošak pristupa na ročište za objavu presude tuženicima nije priznat s obzirom da nisu pristupili tom ročištu, kao niti za zatražene sudske pristojbe za koje ne postoje dokazi o plaćanju u spisu.
21. Slijedom iznijetog, a u skladu sa odredbom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao izreci ove presude, dok je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP riješeno kao pod točkom I. i II. izreke ovog rješenja.
22. Tuženicima je primjenom odredbe čl. 166. i 155. ZPP te odredbi OT, priznat zatraženi trošak za sastav žalbe u visini od 55 bodova (Tbr.10/1 i 36 OT), što obračunato prema vrijednosti 1 boda od 10,00 kn i uvećano za 25% PDV iznosi 687,50 kn pa je odlučeno kao u točki III. izreke. Tuženicima nije priznat trošak sudske pristojbe s obzirom da spisu ne prileži dokaz o plaćanju takve pristojbe.
23. Tužitelju nisu priznati troškovi žalbenog postupka budući da sa žalbom nije uspio, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 13. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Andrina Raspor Flis, v.r.