Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 22 Gž-405/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. V.-P. iz N., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. P., odvjetniku iz Č., protiv tuženika T. O. d.d. Z., OIB: …, zastupan po Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-63/2021- 17 od 23. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-63/2021-17 od 23. prosinca 2021.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovanim.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti isplatiti tužitelju S. V.- P. iznos od 112.500,00 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 30.01.2021.g. do isplate (toč. I), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju S. V.-P. iznos od 1.382,50 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate (toč. II), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.428,00 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate (toč. III), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 226,50 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate (toč. IV), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 19.178,61 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate (toč. V).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači ili ukine, uz naknadu troška žalbe.

3. U svom odgovoru na žalbu tužitelj je porekao žalbene navode i predložio da se tuženik sa žalbom odbije kao neosnovanom, uz naknadu troška odgovora.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog smrti majke koja je smrtno stradala kao pješak pri naletu vozila osiguranog kod tuženog, dana 15. ožujka 2020.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na ocjenu dokaza s tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze saslušanih svjedoka, odnosno nalaz i mišljenje vještaka vezano za dinamiku nastanka štetnog događaja, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene njihovih iskaza, odnosno nalaza i mišljenja vještaka, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje istih i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju ukazuje tuženik sadržajem žalbe.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanja dana za njega.

9. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporna za tuženika utvrđena isključiva odgovornost njegovog osiguranika, jer isti ustraje kod navoda da je suodgovornost sudionika prometne nezgode u omjeru 50% na strani prednice tužiteljice i 50% na strani osiguranika tuženika, kao i odluka o parničnom trošku.

10. Prvostupanjski je sud, nakon ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 ZPP, usvojio tužbeni zahtjev, polazeći od utvrđenja, koja prihvaća kao ispravna, i ovaj sud:

- da je pokojna majka tužiteljica M. V. u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 15. ožujka 2020.god. u mjestu I., oko 18,40 sati smrtno stradala,

- da je tuženik tužiteljici prije pokretanja ovog postupka na sudu isplatio nesporni dio s osnova naknade štete iz ovog štetnog događaja i to neimovinske štete zbog smrti roditelja (majke ) u iznosu od 112.500,00 kuna,

- da je uvidom u spis toga suda broj K-80/2021, koji nije pravomoćno okončan, utvrđeno da je podignuta Optužnica protiv R. D. iz I., osiguranika tuženika, u kojoj se navodi da je dana 15. ožujka 2020.god. oko 18,40 sati u I., upravljajući osobnim automobilom marke Audi registarskig oznaka ČK-974-HL

… iz smjera sjeverozapada

u smjeru jugoistoka, postupio protivno odredbi čl. 51. st. 1. i čl. 236. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama time što brzinu kretanja vozila koje je imalo tehnički neispravan prednji uređaj za osvjetljavanje ceste, nije prilagodio uvjetima vožnje po mraku tako da može vozilo pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, uslijed čega je prednjim lijevim dijelom osobnog automobila udario u pješakinju M. V., koja je prelazila kolnik … iz smjera sjevera u smjeru juga, pri čemu je došlo do podizanja imenovane pješakinje na prednji dio osobnog automobila i potom pada na kolnik, prilikom čega je imenovana zadobila ozljede, pobliže navedene u toj optužnici i od kojih je ozljeda preminula istoga dana u 20,10 sati u Županijskoj bolnici Č., dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe, pa da je time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa na cestama- izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u čl. 227. st. 6. u svezi sa st. 2. i 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 227. st. 6. Kaznenog zakona,

- da iz Zapisnika o očevidu Policijske uprave m., sačinjenog nakon prometne nesreće proizlazi da je u vrijeme nesreće bilo oblačno, bio je sumrak, a javna rasvjeta je bila uključena, a da je javna rasvjeta bila uključena vidljivo je i iz podataka Hrvatske elektroprivrede gdje je navedeno da je toga dana ista uključena u 18,23 sati,

- da se svjetlo javne rasvjete se nalazi točno na tom mjestu gdje je pješakinja V. prelazila cestu, a prometno-tehnički vještak S. Š. je naveo u nalazu da je pješakinja bila osvijetljena tom javnom rasvjetom,

- da je vještak jasno naveo da je vozač R. morao vidjeti pješakinju, pa makar je bio i sumrak jasno je bila vidljiva barem njezina silueta,

- da iz skice prometne nezgode sačinjene po Policijskoj upravi m., iz Zapisnika o očevidu PUM i iz sadržaja nalaza i mišljenja predmetnog vještaka S. Š. proizlazi da je do nezgode došlo na južnoj prometnoj traci u kojoj se kretalo vozilo, a da je pješakinja prelazila kolnik iz smjera sjevera u smjeru juga, što znači, a i jasno je vidljivo iz skice prometne nezgode, da je do mjesta sudara pješakinja već prošla cijelu sjevernu kolničku traku i dio južne kolničke trake, prije nego je na nju naletjelo vozilo osiguranika tuženika,

- da iz nalaza prometnog vještaka dalje proizlazi da je kretanje oštećene pješakinje odgovaralo normalnom sporijem hodu, primjerenom za osobu starosti preko 70 godina, da se obilježeni pješački prijelaz nalazio na više od 50 metara od mjesta nezgode, te je pješakinja smjela prolaziti s jedne na drugu stranu ceste,

- da vještak prometne struke navodi da pješakinja s obzirom na svoju brzinu kretanja, koju je ocijenio normalnom i primjerenom njezinoj dobi, nije niti mogla izbjeći nesreću - da je vještak Š. naveo da se kolnik nalazi u naseljenom mjestu gdje je brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/h, a da se vozač automobila R. kretao brzinom od oko 59 km/h, dakle nešto višom od dozvoljene na tom mjestu, da je vozač nesreću mogao izbjeći kod svih brzina do 52,93 km/h, da blagi zavoj na tom mjestu kolnika nije umanjivao vidljivost niti vozaču niti pješakinji, te da na mjestu nesreće nema nikakvih tragova kočenja vozila,

- da se u nalazu prometnoga vještaka navodi da su na vozilu osiguranika tuženika R. prilikom izvanrednog tehničkog pregleda utvrđene neispravnosti u vidu ugrađenih LED svjetala bez potpunost atesta, nepodešenog nagiba na svjetlima, nedovoljne jakosti svjetala, dakle takvo vozilo nije bilo tehnički ispravno za vožnju, te je ujedno utvrđeno da je snop svjetala imao doseg od 18 metara, dok efikasan domet kratkih svjetala iznosi oko 30 metara, te je isti mogao i morao uočiti pješakinju i pri vožnji koja u cijelosti odgovara prometnim propisima izbjeći nalet na oštećenu te je upravo iz tih razloga pješakinja imala pogrešnu procjenu brzine i prostorno vremenske udaljenosti vozila, pa samim time nije ni mogla izbjeći prometnu nezgodu

- da za pješakinju nije postojala nikakva obveza sukladno čl. 127. Zakonu o sigurnosti prometa na cestama da nosi kakvu reflektirajuću odjeću, budući da je bila samo pješak, bio je sumrak ( ne mrak ) i to u naselju i samo je prelazila cestu, a nije se kretala cestom (kolnikom ),

- M. V. prilikom prelaza kolnika uvjerila da to može učiniti na siguran način jer u trenutku kada je započela prelaziti kolnik, nije bilo u njezinom vidokrugu nikakvih vozila, dakle, pješakinja u trenutku kada se odlučila prijeći kolnik nije mogla vidjeti vozilo R. D.,

- zaključak je vještaka jest da se prometna nezgoda mogla izbjeći, u slučaju da je osiguranik tuženika imao tehnički ispravno vozilo i da je brzinu kretanja svojega vozila uskladio s ograničenjem koje je na tome dijelu kolnika propisanu u visini od 50 km/h,

- da vještak još navodi da na mjestu nesreće nema obilježenog pješačkog prijelaza već se isti nalazi na oko 286 metara od PTM (početne točke mjerenja ) prema istoku,

- da je prometni vještak naveo da je pažljivim praćenjem prometne situacije vozač mogao vidjeti pješakinju u prolasku preko kolnika na udaljenosti od oko 40 metara, a ista je bila dobro vidljiva na udaljenosti od 29 metara.

11. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - koji se primjenjuje u ovom postupku s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja) - pretpostavke odgovornosti je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st. 2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st. 3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist ), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha ( neimovinska šteta ).

12. Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

13. U čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku je određeno da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim

14. Uvidom u spis Općinskog suda u Čakovcu broj K-80/2021 utvrđeno je da je pokrenut kazneni postupak protiv vozača R. D. iz I., a isti kazneni postupak do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu nije okončan.

Međutim, odluka o naknadi štete ne ovisi o postojanju kaznenog djela i kaznene odgovornosti, već ovisi o pretpostavkama za štetu, budući da je građansko-pravna odgovornost šira od kazneno-pravne odgovornosti, te je stoga sud prvog stupnja odlučivao o istoj.

15. Na potpuno I pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno utvrdivši da je za nastanak predmetne prometne nesreće i štetni događaj isključivo odgovoran vozač automobila D. R., pa stoga tuženik kod kojeg je predmetno vozilo bilo osigurano na dan štetnog događaja, mora tužiteljici u cijelosti naknaditi štetu.

16. Naime, vozač R. je mogao izbjeći nesreću da je bio prosječno pažljiv kao vozač automobila jer je pješakinju mogao jasno vidjeti na dovoljnoj udaljenosti da poduzme radnju kočenja ili radnju izbjegavanja, a što on nije niti pokušao, već je izravno udario u pješakinju. Prometna nezgoda mogla izbjeći, da je osiguranik tuženika R. imao tehnički ispravno vozilo i da je brzinu kretanja svojega vozila uskladio s ograničenjem koje je na tome dijelu kolnika koji se nalazi u naseljenom mjestu propisana u visini od 50 km/h, dok V. M. ničime nije doprinijela nastanku prometne nesreće iz razloga što je prilikom stupanja na kolnik vozač automobila R. bio udaljen više od 100 metara, a isti je vozio višom brzinom od dozvoljene I to 59 km/h i s tehničko neispravnim vozilom budući da je domet kratkih svjetala bio premalen I nedovoljno jak, a iz kojih razloga je onda to vozilo i pješakinji bio slabije uočljivo. Prednica tužiteljice nije prekršila odredbu čl. 129. ( niti st.1. niti st. 2.) Zakona o sigurnosti prometa na cestama kolnik je prelazila pažljivo i na siguran način, na osvijetljenom mjestu svjetlima javne rasvjete, tako da njezino postupanje nije u nikakvoj izravnoj uzročno posljedičnoj vezi s nastankom predmetne prometne nezgode.

17. Na žalbene navode tuženika koji ustraje kod prigovora podijeljene odgovornosti u jednakim omjerima oba sudionika prometne nezgode za ponoviti je da isto nema uporišta u rezultatima dokaznog postupka, posebice kombiniranog prometnog i medicinskog vještačenja S. Š. I E. H., jer upravo iz navedenog vještačenja proizlazi da je do nezgode došlo na južnoj prometnoj traci u kojoj se kretalo vozilo osiguranika tuženika, a da je prednica tužiteljice prelazila kolnik iz smjera sjevera u smjeru juga, što znači da je ista u trenutku naleta vozila osiguranika tuženika već prošla cijeli sjeverni kolnički trak i dio južnog kolničkog traka, pa kako iz nalaza vještaka proizlazi da je od stupanja na kolnik do naleta na nju M. V. prošla već put od 7 m, kada se vozilo osiguranika tuženika nalazilo čak 127,4 m od mjesta nezgode, a zaustavni put za brzinu kojom se kretao štetnik iznosilo je 32,66 m, tada se ne može prihvatiti žalbeni navod da do nezgode ne bi došlo da je prednica tužiteljice mogla vidjeti vozilo štetnika I propustiti ga.

18. Na daljnje žalbene navode je za odgovoriti da je utvrđeno tijekom postupka da je brzina kretanja pješakinje bila normalna i primjerena dobi od preko 70 godina, kretala se sa štapom na što je vozač trebao obratiti posebnu pažnju, da se obilježeni pješački prijelaz nalazio na većoj udaljenosti od mjesta prijelaza kolnika iste, te je smjela prelaziti kolnik na mjestu na kojem je došlo do naleta na istu, da je vozač na vrijeme uočio istu, prikočavanjem i usporavanjem ili propuštanjem pješakinje, mogao je izbjeći nalet na istu, međutim, uz neispravna svjetla na vozilu I neprimjerenu brzinu diošlo je do naleta na pješakinju.

19. Također je za ponoviti na žalbene navode da je M. V. kritične zgode postupila sukladno čl 129. st.1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je propisano da je pješak dužan preko kolnika i biciklističke staze ili trake prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način, a isto tako, postupila je i sukladno odredbi čl. 129 st.2 istog Zakona, kojim je propisano da na cesti koja ima obilježene pješačke prijelaze ili posebno izgrađene prijelaze, odnosno prolaze za pješake, pješak je dužan pri prelaženju ceste kretati se tim prijelazima, odnosno prolazima ako oni nisu od njega udaljeni više od 50 m u naselju, odnosno 100 m izvan naselja.

20. U opisanim vremenskim uvjetima (sumrak), oko 18,40 sati pri prelasku kolnika (od susjede do svoje kuće), nije bila dužna nositi reflektirajući prsluk, jer je isti (ili neki izvor svjetlosti) dužan nositi pješak, koji se kreće kolnikom noću, dakle nakon sumraka, a i danju u slučaju smanjene vidljivosti, što se nije ispunilo u konkretnom slučaju, jer noć nije nastupila, a mjesto nesreće je bilo osvijetljeno, a navod svjedokinje F. da je javna rasvjeta na mjestu nezgode svjetlila njoj u dvorište, a ne na cestu, protivan je nalazu vještaka, koji na str.4 nalaza navodi da je mjesto nesreće jasno osvijetljeno svjetlima javne rasvjete, a na str. 13 istog navodi da je kolnik na mjestu nesreće bio osvijetljen svjetlima javne rasvjete koja su bila usmjerena na područje kretanja pješakinje.

21. Iako je u zapisniku o očevidu PU m. navedeno da je M. V. kritične zgode bila obučena u tamniju odjeću, i maslinasto-zeleni prsluk, što je ustvrdila I svjedokinja F. M., protivno je razvidno iz fotoelaborata iz priklopljenog kaznenog spisa K-80/21 str.48, gdje su vidljivi majica i prsluk svijetlije boje,čime je potvrđen iskaz tužiteljice, te iz nalaza I mišljenja vještaka Š., iz kojeg slijedi da je ista kritične zgode bila obučena u tamnije hlače I svjetliju majicu,te da je uz takvu odjeću I neispravna svjetla na vozilu, silueta pješakinje bila vidljiva na oko 40 m od mjesta naleta, a na 29 m postala je potpuno vidljiva.

22. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao temelj svoje odluke, koji je izrađen za potrebe kaznenog postupka, a tuženik je bio suglasan sa korištenjem istog u parničnom postupku.

23. Tuženik svojim navodima u žalbi, koji se u bitnome svode na to da tuženik smatra da je prednica tužitelja isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaja, nisu doveli u sumnju pravilnost ocijene prvostupanjskog suda glede utvrđene odgovornosti za nastanak štetnog događaja.

24. U odnosu na visinu zahtjeva, kojoj tuženik u žalbi određeno niti ne prigovara, za navesti je da je prije ovog postupka tuženik tužiteljici isplatio iznos od 112.500,00 kuna., kao polovinu iznosa od 225.000,00 kn koji iznos sud prvog stupnja pravilno smatra primjerenim kao naknadu neimovinske štete zbog smrti roditelja (čl.1101. st. 1. ZOO/05).

25. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da ne postoji doprinos pokojne majke tužiteljice nastanku štetnog događaja, tako tužiteljica ima pravo na naknadu štete s ovog osnova u cijelosti i stoga joj je tuženik dužan isplatiti daljnji iznos od 112.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 1103. ZOO/05, kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe do isplate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 30.01.2021.god. sa svom traženom dokumentacijom (sukladno specificiranom tužbenom zahtjevu ) do isplate, a kako je tužiteljica zatražila u sređenom tužbenom zahtjevu, a u visini sukladno čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

26. Tužiteljica potražuje i naknadu štete s osnova imovinske štete s osnova troškova kupnje lijesa, troškova pogreba i objave osmrtnice u novinama, prema računima za navedene zatražene troškove i to za troškove za kupnju lijesa i dr. prema računu G. Č. d.o.o. Č. br: 422-000072-0 u iznosu od 2.856,00 kuna, za troškove pogreba prema računu G. Č. d.o.o. Č. br: 412-000224-1 u iznosu od 2.765,00 kuna i za troškove objave osmrtnice u listu M. prema računu L. M. d.o.o. Č. br.:697/500/1 u iznosu od 452,50 kuna. Kako je tijekom postupka tuženik tužiteljici isplatio nesporni dio u visini 50 % nastalih troškova s ovog osnova i i to za troškove kupnje lijesa i dr. je isplatio iznos od 1.382,50 kuna, za troškove pogreba je isplatio iznos od 1.428,00 kuna i za troškove objave osmrtnice je isplatio iznos od 226,25 kuna, odnosno tužiteljici je dana 15.07.2021.god. tuženik isplatio ukupno 3.036,75 kuna po navedenim računima (sve to imajući u vidu 50 %-tnu suodgovornost prednice tužiteljice za nastanak štete i štetnog događaja). Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da ne postoji doprinos pokojne majke tužiteljice M. V. nastanku štetnog događaja to je tuženik dužan platiti cjelokupni trošak za troškove kupnje lijesa i dr. koji iznose 2.856,00 kuna, za troškove pogreba iznos od 2.765,00 kuna i za troškove objave osmrtnice iznos od 452,50 kuna, a kako je tužiteljici dana 15.07.2021.god. isplatio 50 % navedenih iznosa, odnosno ukupno 3.036,75 kuna po navedenim računima to ga je sud prvog stupnja pravilno pobijanom presudom obvezao da tužiteljici plati još za troškove kupnje lijesa i dr. iznos od još 1.382,50 kuna, za troškove pogreba još iznos od 1.428,00 kuna i za troškove objave osmrtnice još iznos od 226,25 kuna, time da je na dosuđeni iznos naknade imovinske štete dosuđena i zakonska zatezna kamata sukladno čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO/05 i to od dana presuđenja do isplate, a kako je tužiteljica zatražila tužbenim zahtjevom, odnosno na ročištu održanom dana 25. studenog 2021.

27. Radi navedenog trebalo je temeljem odredbe čl. 368 st.1 ZPP odlučiti kao u izreci.

28. Protivno žalbenim prigovorima, odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini, a ista se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 st.1 ZPP.

29. Trošak tužiteljice odnosi se na troškove zastupanja po punomoćnicima - odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora, konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, usvojenim u cijelosti, i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 107/15). Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je sukladno troškovniku koji je predan u spis na ročištu održanom dana 25. studenog 2021. priznao trošak sastava podneska od 16.06.2021.god. u iznosu od 500,00 kuna (tbr.8/3 ), te trošak sastava podneska od 20.07.2021. god. u iznosu od 2.500,00 kuna (tbr.8/1 ), kao I za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna (tbr.9/3), sve uz pripadajući PDV.

30. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154 st.1 ZPP).

31. Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban (čl. 155 st.1 ZPP).

U Zagrebu 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Lidija Bošnjaković, v.r.