Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 33 Gž-218/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica mlt. T. M., OIB:…, zastupana po zz i majci, ujedno i 2. tužiteljici V. M., OIB:…, obje iz N. G., obje zastupane po punomoćniku I. R. R., odvjetnici, protiv tuženika A.-m. d.o.o. za graditeljstvo i usluge, S., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-6/2020-12 od 29. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-6/2020-12 od 29. rujna 2021. u pobijanoj točki I izreke, te dijelu točke II kojim tužiteljicama nisu dosuđeni troškovi postupka i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama citiranom u izreci odlučeno je:
„ I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da prvotužiteljici mldb. T. M. ukupno plati iznos od 61.200,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i to na iznos od
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 07. 2005. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 08. 2005. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 09. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 10. 2005. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 11. 2005. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 12. 2005. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 01. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 02. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 03. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 04. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 05. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 06. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 07. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 08. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 09. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 10. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 11. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 12. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 01. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 02. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 03. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 04. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 05. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 06. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 07. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 08. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 09. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 10. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 11. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 12. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 01. 2008. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 02. 2008. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 03. 2008. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 04. 2008. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 05. 2008. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 06. 2008. pa do isplate te da mldb tužiteljici do svakog 5. u mjesecu plaća iznos od 1.700,00 kn počevši od 01.06.2008. pa nadalje sve dok se mldb. tužiteljica redovno školuje odnosno do njegove navršene 27 godine života s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do konačne isplate,
Nalaže se tuženiku da drugotužiteljici V. M. ukupno plati iznos od 61.200,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i to na iznos od
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 07. 2005. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 08. 2005. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 09. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 10. 2005. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 11. 2005. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 12. 2005. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 01. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 02. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 03. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 04. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 05. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 06. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 07. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 08. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 09. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 10. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 11. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 12. 2006. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 01. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 02. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 03. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 04. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 05. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 06. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 07. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 08. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 09. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 10. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 11. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 12. 2007. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 01. 2008. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 02. 2008. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 03. 2008. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 04. 2008. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 05. 2008. pa do isplate
-1.700,00 kn sa kamatom tekućom od 01. 06. 2008. pa do isplate te da tužiteljici V. M. do svakog 5. u mjesecu plaća iznos od 1.700,00 kn počevši od 01.06.2008. pa nadalje s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do konačne isplate, kao i nadoknaditi troškove ovog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“
2. Tužiteljice mlt. T. M. i V. M. (dalje: tužiteljice) su podnijele žalbu protiv dijela presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev te im nije dosuđen trošak postupka, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a tužiteljicama dosude troškovi žalbenog postupka.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. U predmetnom postupku tužiteljice potražuju štetu nastalu povodom štetnog događaja od 30. svibnja 2005., kada je njihov prednik J. M., zaposlen kod tuženika, odnosno sada prednika tuženika, smrtno strada od ozljeda na radu zadobivenih na privremenom radilištu tuženika „G.“ u Š..
6. Među strankama je nesporna aktivna i pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza između procesa rada i štetnog događaja, ali je i u ovoj žalbenoj fazi sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
7. Kako su se stranke tijekom postupka suglasile da se na okolnost odgovornosti koriste dokazi iz postupka koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. P-279/06, to je sud izvršio uvid u presliku presude Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P-279/06 (list 30-35) i presliku presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-4106/08-4 (list 36-40) koje je sačinio iz spisa ovog suda posl. br. P-961/10 (ranije posl. br. P- 279/06). Uvidom u presliku presude prvostupanjskog suda posl. br. P-279/06 sud je utvrdio da je u navedenom postupku za nastanak štetnog događaja od 30. svibnja 2005. utvrđena suodgovornost prednika tužiteljica pok. J. M. i prednika tuženika A. i. d.o.o. u omjeru od 50%, a na temelju suglasnih iskaza svjedoka M. D., M. T., M. Z. i F. M., te prijave o ozljedi na radu i zapisnika o inspekcijskom nadzoru koji se u preslikama nalaze i u predmetnom spisu (list 7-14). Navedena suodgovornost za nastanak štetnog događaja je potvrđena i ranije navedenom presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-4106/08-4. Stoga sud smatra utvrđenim da za nastanak štetnog događaja od 30. svibnja 2005. postoji suodgovornost prednika tužiteljica pok. J. M. i prednika tuženika A. i. d.o.o. u omjeru od 50%.
8. U žalbi se navedeno ne osporava, iz čega bi proizlazilo da tužiteljice priznaju navedeni omjer suodgovornosti svog prednika za nastanak štetnog događaja (iako sud nije vezan ocjenom o odgovornosti drugog suda, donesenom u postupku radi naknade nematerijalne štete radi smrti bliskog srodnika).
9. Tužiteljice u postupku tvrde da ih je pok. J. M. uzdržavao i za uzdržavanje svake izdvajao iznos od 1.700,00 mjesečno, pri čemu je nesporno da je mlt. 1. tužiteljica kći pok. J. M., a 2. tužiteljica supruga istoga.
10. Prema čl. 98. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine br.: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 05/15 u daljnjem tekstu ObZ/03.) uzdržavanje djeteta dužnost je i pravo roditelja. Prilikom određivanja iznosa uzdržavanja sud postupa po propisima čl. 231-246 OZ/03 u obzir se uzimaju kako potrebe primatelja (troškovi školovanja, zdravstveno stanje, mogući prihodi i sl.) tako i mogućnosti davatelja (njegova primanja, druge zakonske obveze uzdržavanja). Roditelji su dužni uzdržavati mlt. djecu, pa čak i kad nakon završene osnovne škole ne nastave školovanje, međutim dijete koje je nakon završene 15. godine života radom steklo prihode, mora pridonositi svojem uzdržavanju. Prema čl. 217. istog Zakona bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svoga bračnog druga. Drugo tužiteljica prilikom saslušanja navela je da je njezina kćer 1. tužiteljica mldb. T. M. u vrijeme kada je stradao njezin pok. suprug J. M. u svibnju 2005. bila stara petnaest mjeseci, a u vrijeme saslušanja 2. tužiteljice (2. listopada 2012.) je bila stara osam i pol godina. Navela je da je 1. tužiteljica do polaska u školu samo jedno vrijeme išla u vrtić, a krenula je u vrtić s tri godine, gdje je bila osam mjeseci i to je plaćala 600,00 kn mjesečno. Kako je 1. tužiteljica teško podnosila vrtić, ispisala ju je iz vrtića te u vrtić nije išla sva do godinu dana prije škole kada je krenula u malu školu što je plaćala 400,00 kn mjesečno, a u malu školu je išla jednu školsku godinu. Navela je da je 1. tužiteljica u školu krenula sa šest i pol godina, te je u vrijeme saslušanja 2. tužiteljice išla u treći razred osnovne škole. Također je navela da 1. tužiteljica do pete godine života nije imala nikakvih aktivnosti, a od pete godine života pa nadalje pohađa mažoretkinje što plaćaju 130,00 kn mjesečno. Također 1. tužiteljica je unazad dva mjeseca prije saslušanja 1. tužiteljice krenula na tenis što plaća 240,00 kn mjesečno. Drugo tužiteljica je navela da 1. tužiteljica ima uobičajene potrebe za dijete svoje dobi za odjećom i obućom te za školskim priborom. Navela je i da 1. tužiteljica ima obiteljsku mirovinu po suprugu u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno. Drugo tužiteljica ističe da u vrijeme saslušanja živi u stanu svojih roditelja u N. G. te u navedenom stanu žive samo njih dvije, a radi se o stanu površine 35 m2, a ona nije vlasnik nekretnina, niti automobila. Navela je da je s pokojnim suprugom sklopila brak 26. srpnja 2003. te je u to vrijeme bila zaposlena u M. k. "N." s plaćom od 2.300,00 kn i s tog radnog mjesta je otišla na porodiljni dopust. Kada je završila s porodiljnim dopustom preselili su se u S., te je s poslodavcem postigla sporazumni raskid radnog odnosa. Navela je da je nakon toga nju i kćer uzdržavao suprug koji je po njezinom sjećanju imao plaću u iznosu od 4.000,00 kn do 4.500,00 kn mjesečno, a plaća je varirala od toga da li je isti bio na terenu ili ne. Navodi da je suprug stradao tri mjeseca nakon što su došli u S.. Drugo tužiteljica je navela da ona nakon toga nije radila sve negdje do 2009. godine kada se je zaposlila na određeno vrijeme u L. te je tamo radila oko osam mjeseci s plaćom u iznosu od oko 3.000,00 kn, a prestala je tamo raditi kada je kod njih prestala potreba za poslom, odnosno bila je višak. Navela je da u periodu od 2005. godine kada je suprug stradao do tog njezinog zaposlenja u L. nju i kćer su uzdržavali njezini roditelji. Nakon zaposlenja u L. 1. siječnja 2010. počela je raditi u Servisu za čišćenje M. gdje joj je plaća do unazad mjesec dana bila 2.200,00 kn za osam sati rada, a kako se obujam poslova smanjio unazad mjesec dana radi na četiri sata dnevno te će joj plaća biti 1.100,00 kn.
11. Uvidom u obrazac PK-1 za pok. J. M. (list 51) utvrđeno je da se radi o poreznoj prijavi za 2004. godinu, te isti podaci, prema mišljenju prvostupanjskog suda, nisu relevantni za ovaj postupak, s obzirom da je pok. J. M. u 2005. godini radio pet mjeseci (umro 30. svibnja 2005., dakle nije radio jedan dan u svibnju i to 31. svibnja 2005.), a plaća se isplaćuje nakon određenog rada odnosno plaća za 12. mjesec 2004. je isplaćena u siječnju 2005., pa kada se gledaju primanja pok. J. M. za unazad šest mjeseci od dana pogibije, to je za ovaj postupak bitan obrazac IP za pok. J. M. za 2005. godinu (list 52). Iz navedenog obrasca IP za pok. J. M. za 2005. godinu razvidno je da su neto primanja pok. J. M. za zadnjih šest mjeseci prije smrti u prosjeku bila 2.022,77 kn.
12. Kako su tužiteljice tvrdile da su primanja pok. J. M. veća od navedenoga, te u dokaz istoga dostavile preslike izvadaka po tekućem računu Zagrebačke banke d.d. za pok. J. M. (list 54-56 i 104-107) iz kojega se vide veće uplate poslodavca, kao uplata redovnog primanja, iz kojih je razvidno da je dana 25. svibnja 2005. uplaćeno 4.211,75 kn, dana 28. lipnja 2005. uplaćeno 4.386,25 kn, te dana 28. lipnja 2004. uplaćeno 3.599,96 kn, to je onda sud od Zagrebačke banke d.d. zatražio dostavu podataka o uplati redovnog primanja plaće za pok. J. M. od prosinca 2004. zaključno do lipnja 2005. Uvidom u dopis i ispis isplate plaća za pok. J. M. Zagrebačke banke d.d. od 9. travnja 2013. (list 62) proizlazi da je prednik tuženika A. i. d.o.o. pok. J. M. za relevantno razdoblje plaća za prosinac 2004., te od siječnja do svibnja 2005. isplatio za šest mjeseci prije smrti prosječno 3.790,80 kn. Međutim, sud smatra da što se tiče redovnih primanja pok. J. M. da se u obzir mogu uzeti samo podaci iz obrasca IP s obzirom da se radi o redovitoj neto isplati plaće, a ostatak primanja pok. J. M. se očito odnosi na terenske dodatke, s obzirom da je pok. bio građevinski radnik, koji je radio na gradilištu, što je nesporno između stranaka. Također i sama 2. tužiteljica je u svojem iskazu navela da je plaća istoga varirala da li je bio na terenu ili ne. Stoga sud smatra utvrđenim da je redovna plaća pok. J. M. iznosila za zadnjih šest mjeseci prije smrti u prosjeku 2.022,77 kn, kako je već utvrđeno iz obrasca IP za 2005. godinu.
13. Drugo tužiteljica je već u svojem iskazu navela da je 1. tužiteljica po pok. ocu J. M. dobila obiteljsku mirovinu u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno. Kasnije je u spis dostavljeno i rješenje HZMO-a od 13. srpnja 2005. (list 96-99) i rješenje HZMO-a od 20. kolovoza 2007. (list 100-103). Uvidom u rješenje HZMO-a od 13. srpnja 2005. (list 96-99) utvrđeno je da je Vesni Mijatović, udovici umrlog osiguranika Jure Mijatovića i djetetu Tei Mijatović priznato počevši od 1. lipnja 2005. pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 596,38 kn mjesečno, a umjesto navedene mirovine isplaćivat će se najniža mirovina u svoti od 1.285,52 kn mjesečno, a isplata mirovine pripada korisnicama počevši od 1. lipnja 2005. Uvidom u rješenje HZMO-a od 20. kolovoza 2007. (list 100-103) utvrđeno je da se korisniku obiteljske mirovine Vesni Mijatović priznaje pravo na obiteljsku mirovinu s danom 23. lipnja 2007., te se korisnicama obiteljske mirovine V. M. i T. M. određuje počevši od 23. lipnja 2007. obiteljska mirovina u svoti od 1.396,02 kn mjesečno. Iz obrazloženja navedenog rješenja razvidno je da je V. M. prekinula radni odnos s 22. lipnja 2007. te joj se od navedenoga dana priznaje pravo na obiteljsku mirovinu.
Tužiteljice u spis nisu dostavile nikakva druga rješenja o obiteljskoj mirovini, međutim iz navedena dva rješenja je razvidno da premda je obiteljska mirovina prvim rješenjem od 13. srpnja 2005. određena za obje tužiteljice, ista očito nije bila isplaćivana objema tužiteljicama u nekom periodu. Naime, s obzirom da se rješenjem od 20. kolovoza 2007. 2. tužiteljici ponovno priznaje pravo na obiteljsku mirovinu zbog prekida radnog odnosa 22. lipnja 2007., očito je da 2. tužiteljica u nekom periodu nije primala obiteljsku mirovinu, a o čemu nije dostavila podatke. Ista u svojem iskazu tvrdi da se prvi puta nakon sporazumnog raskida radnog odnosa (nakon završetka porodiljnog dopusta 24. veljače 2005., dijete mldb. 1. tužiteljica rođena 24. veljače 2004.) zaposlila tek 2009., a što je u suprotnosti s dostavljenim rješenjem HZMO-a od 20. kolovoza 2007. Bez obzira na navedeno razvidno je da je 2. tužiteljica, prema vlastitom iskazu, ponovno bila zaposlena od 1. siječnja 2010., pa dakle ponovno nije bila korisnik obiteljske mirovine po pok. J. M..
14. Prvostupanjski sud smatra da pok. J. M., imajući u vidu mala primanja istoga u vidu minimalne plaće, nije mogao za uzdržavanje tužiteljica davati mjesečno više od 50 % svojih primanja, odnosno zaokruženo 1.011,00 kuna mjesečno. Članak 194. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96., 112/99, dalje u tekstu ZOO/91) propisuje da osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovno pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja, dok je st. 2 istoga članka propisano da se šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onog što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu. Dakle, tužiteljice bi zajedno imale pravo na novčanu rentu za izgubljeno uzdržavanje u iznosu od 1.011,00 kuna mjesečno, odnosno, kako postoji suodgovornost prednika tužiteljica pok. Jure Mijatovića za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50%, onda bi renta za izgubljeno uzdržavanje iznosila zaokruženo 506,00 kuna. Međutim, 2. tužiteljica je u nekim periodima bila zaposlena i ista je svojevoljno nakon završetka porodiljnog dopusta, tri mjeseca prije smrti pok. J. M. sa poslodavcem postigla sporazumni raskid radnog odnosa. Sud smatra da ne može pravo na naknadu štete ostvarivati osoba koja je sama odlučila raskinuti ugovor o radu i time narušiti vlastitu egzistenciju. Međutim, tužiteljicama je bez obzira na navedeno, kako je već rečeno, odmah nakon smrti pok. J. M. priznato pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 596,38 kn mjesečno, a umjesto navedene mirovine određeno je da će se isplaćivati najniža mirovina u svoti od 1.285,52 kn mjesečno, a isplata mirovine pripada korisnicama počevši od 1. lipnja 2005. (dakle odmah po smrti prednika tužiteljica pok. J. M. - umro 30. svibnja 2005.).
Imajući na umu navedeno, odnosno da tužiteljice dobivaju obiteljsku mirovinu koja je ustvari i veća od onoga što bi pok. J. M. doprinosio za uzdržavanje istih, onda niti nema izgubljenog uzdržavanja jer tužiteljice ne mogu ostvarivati veća prava od onih koja bi imali da štetnog događaja nije bilo.
15. Osnovano tužiteljice u žalbi prigovaraju, da je sud trebao utvrditi, a za isto su tijekom prvostupanjskog suda predlagale dokaze, kako bi se kretao stvarni dohodak pok. J. M. da nije poginuo i da je nastavio s ostvarivanjem dohotka od dana pogibije do presuđenja po mjesecima i godinama, koliki bi dio dohotka trošio za svoje uzdržavanje, a koliki za uzdržavanje tužiteljica, imajući na umu i visinu obiteljske mirovine ostvarene na osnovi pogibije uzdržavatelja.
16. Iz dokaza u postupku naime nedvojbeno proizlazi, da je pok. J. M. primao znatno više iznose prihoda od onih po sudu utvrđenih, za što je sud zaključio da se odnosi na terenski dodatak te bi bilo utrošeno na troškove samog pok. J. M..
Takav zaključak suda, da se radilo o terenskom dodatku koji bi se utrošio na uzdržavanje samog prednika tužiteljica, nije utemeljen ni na kakvim dokazima jer sud nije utvrdio koliko je terenski dodatak iznosio, koliki su bili troškovi uzdržavanja samog prednika tužiteljica niti koliko je vremena prednik tužiteljica, u razdoblju za koje su pribavljeni podatci o isplatama od poslodavca, proveo na terenu.
17. U ponovljenom postupku sud će na valjan način utvrditi, kako bi se kretao stvarni dohodak pok. prednika tužiteljica da nije poginuo te da je nastavio s radom utvrđenjem prethodno navedenih činjenica, te pribavljanjem podataka o primanjima komparativnog radnika u tvrtki tuženika, odnosno radnika iste stručne spreme, kako su tužiteljice predlagale, te njegovi vlastiti troškovi uzdržavanja, te potom i koliki bi preostali dio isti mogao utrošiti na uzdržavanje tužiteljica. Zatim će, u skladu s navedenim utvrđenjem, ocijeniti osnovanost zahtjeva tužiteljica, imajući kao i do sada na umu omjer njegove suodgovornosti za štetni događaj i visinu obiteljske mirovine koju su tužiteljice ostvarile zbog njegove pogibije uslijed ozljede na radu.
18. S obzirom na to da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.
19. U skladu s navedenim, na temelju odredbe čl. 370. ZPP, te u odnosu na troškove postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić, v.r.
