REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3744/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. B. iz Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv I tuženika S. P. iz Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., II tuženika P. C. iz D. D., OIB ..., koga zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., III tuženika B. E. d.o.o. za ... iz S., OIB ..., koga zastupa punomoćnik S. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. i P. iz Z. i IV tuženika D. I. iz O., OIB ..., zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije I i II tuženika podneseni protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-6679/16-19 od 11. veljače 2020., kojim je djelomično potvrđeno a djelomično preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda Zagrebu, br. Pp-123/14-47 od 27. listopada 2017. ispravljeno rješenjem istog poslovnog broja od 11. travnja 2019., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije I tuženika kao nedopušten. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije II tuženika kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da su I i II tuženici smetali tužitelja u zadnjem mirnom posjedu nekretnine u Z., poslovni prostor br.17. diletacija treća, prizemlje, ukupne površine 31,60 m2, kao dijela zgrade u Z. na adresi ..., Z. tako što je III tuženik dao nalog svom radniku IV tuženiku da skine brave i promjeni ulazni aparat te ugradi alarmni uređaj a koji nalog je III tuženik dao po uputi I i II tuženika, čime su oduzeli posjed tužitelju i onemogućili ga u vršenju posjeda predmetne nekretnine. Naloženo je tuženicima uspostava ranije posjedovnog stanja tako da uklone ulazni aparat i postave na ulaznim vratima nove brave i predaju tužitelju sve primjerke ključeva kao i da tužitelju predaju nekretninu u posjed. Ujedno im je naloženo da tužitelju naknade trošak postupka od 3.300,00 kn. Odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na III i IV tuženika te naloženo tužitelju da III tuženiku naknadi parnični trošak od 2.500,00 kn.

2. Drugostupanjskim rješenjem preinačeno je prvostupanjsko rješenje tako da je odbijen prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o ispravku rješenja (toč. I izreke). Odbačena je žalba I tuženika u dijelu kojim se pobija visina dosuđenog troška kao nedopuštena (toč. II izreke) te je naloženo tužitelju da naknadi I tuženiku trošak postupka povodom pravnog lijeka od 375,00 kn (toč. III izreke). Odbijen je zahtjev I tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka od 375,00 kn te je naloženo tužitelju naknaditi II tuženiku trošak postupka povodom pravnog lijeka od 625,00 kn (toč. V izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu (toč. VI izreke).

3. I i II tuženici su protiv navedenog rješenja podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije uz prijedlog da se dopusti revizija protiv drugostupanjskog rješenja.

4. U odgovoru na prijedlog II tuženika tužitelj predlaže odbaciti prijedlog kao nedopušten.

5. Prijedlozi I i II tuženika nisu dopušteni.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

7. I tuženik je u prijedlogu postavio sljedeća pitanja;

''1. Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno primijenili materijalno pravo i to članak 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl.7. i čl.441. Zakona o parničnom postupku usvojivši tužbeni zahtjev u odnosu na I tuženika a s obzirom na to da nisu izvedeni dokazi kojima bi se utvrdio čin smetanja posjeda od strane I tuženika, a koje utvrđenje je preduvjet donošenju odluke u parnicama zbog smetanja posjeda?

2. Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno primijenili materijalno pravo kada su otklonili prigovor prekluzije II tuženika propisan odredbama čl.21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima unatoč činjenici da je II tuženik bio u posjedu najkasnije od dana 11. lipnja 2014. te činjenici da je posjed II tuženika do dana podnošenja tužbe 17.07.2020.g. postao miran sukladno odredbama čl.18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

3. Da li preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja od dana 11.6.2015.g. a koja je konstatirana kao preinaka i od strane prvostupanjskog suda, ima karakter novog tužbenog zahtjeva u kojem smislu se ima preispitivati postojanje prekluzije na podnošenje tužbe propisane odredbama članka 21. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?''.

8. U odnosu na prvo postavljeno pitanje I tuženik nije dostavio razloge koji odgovaraju na navedeno pitanje u pogledu promašene pasivne legitimacije, budući da odluke na koje se poziva Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-902/17 se odnosi na situaciju kad određeno ponašanje ne predstavlja čin smetanja posjeda uopće, a u odluci istog suda Gž-929/16 da je potrebno u postupku nesumnjivo dokazati sam čin smetanja (a u ovom postupku je čin smetanje od strane I tuženika utvrđen između ostalog i putem svjedoka sa tržnice).

9. U odnosu na drugo postavljeno pitanje prvenstveno je za istaknuti da taj prigovor I tuženik nije isticao u žalbi. Podredno, ono nije važno jer je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj za smetanje doznao onog dana kad ga je prijavio policiji, odnosno 20. lipnja 2014. pa je tužba od 17. srpnja 2014., podnesena u zakonom propisanom roku.

10. U odnosu na treće postavljeno pitanje također je za istaknuti da I tuženik u žalbi nije isticao taj prigovor. Podredno je za istaknuti da I tuženik uz prijedlog nije dostavio odgovarajući razlog jer se pozvao na odluku Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 6874/16 u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da je tužitelj promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva mijenjajući pravnu osnovu po kojoj potražuje utuženi iznos – dok je u konkretnom slučaju riječ o postupku zbog smetanja posjeda u kojem je tužitelj uz prvotno postavljeni zahtjev za utvrđenjem smetanja i načina smetanja, traženo da tuženici uklone aparat s vrata i stave novu bravu od koje će mu predati ključeve te zabranu daljnjeg smetanja, naknadno u tužbeni zahtjev dodao i dio zahtjeva da tuženici predaju predmetnu nekretninu tužitelju u posjed i to slobodnu od osoba i stvari.

11. II tuženik je u svom prijedlogu postavio sljedeća pitanja;

''1. Je li sud u ovom slučaju nepravilno primijenio, odnosno nije primijenio postupovnopravnu odredbu čl.282. st.1. Zakona o parničnom postupku, kao i postupovnopravnu odredbu čl.21.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, time što je otklonio prigovor prekluzije II tuženika ispuštajući iz vida da je njegov posjed nakon Sporazumnog raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora dana 11. lipnja 2014.g. sa tužiteljem postao miran budući da II tuženik nakon raskida nije tužitelju vratio ključeve istog poslovnog prostora pa je do dana podnošenje tužbe, odnosno dana 17. srpnja 2014.g. njegov posjed postao miran?

2. Da li je sud u ovom slučaju nepravilno primijenio, odnosno nije primijenio postupovnopravne odredbe čl.191. st.1. i čl.282. st.1. Zakona o parničnom postupku, kao i postupovnopravnu odredbu čl.21.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, time što je dopustio dopunu tužbenog zahtjeva koju je tužitelj učinio na raspravi dana 11. lipnja 2015.g. kojom tužitelj traži predaju predmetne nekretnine tužitelju slobodne od osoba i stvari, uz ocjenu prvostupanjskog suda da je takva preinaka svrsishodna, dok je drugostupanjski sud ocijenio kako tužitelj time uopće nije preinačio tužbeni zahtjev već da je samo precizirao tužbeni zahtjev, a unatoč činjenici da je tužitelj takvom ''dopunom'' istaknuo novi zahtjev koji ranije nije iznosio i u odnosu na koji je prekluzivni rok protekao?''.

3. Je li sud u ovom slučaju, nepravilno primijenio, odnosno nije primijenio, prostupovnopravne odredbe čl. 271. u svezi sa odredbama čl. 243., čl. 244. i čl. 245. Zakona o parničnom postupku, time što je iskaz tužitelja ocijenio kao vjerodostojan i na istom temeljio rješenje, iako je tužitelj tijekom saslušanja na raspravi dana 11. lipnja 2015.g. čitao svoj iskaz čemu je II tuženik prigovorio neposredno na raspravi, kao i u žalbi, ali se niti prvostupanjski kao niti drugostupanjski sud na ovaj prigovor II tuženika nisu osvrnuli ni na koji način?

4. Je li sud u ovom slučaju, nepravilno primijenio, odnosno nije primijenio, materijalnopravnu odredbu čl.22. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, time što je usvojio tužbeni zahtjev u toč.1. u dijelu u kojem se utvrđuje čin smetanja ugradnjom alarmnog uređaja, dok istovremeno toč.2. tužbenog zahtjeva ne sadrži kondemnaciju u tom dijelu, odnosno ne nalaže se uspostava prijašnjeg stanja u odnosu na alarmni uređaj, odnosno njegovo uklapanje, budući da tužitelj to nije niti tražio u svojem tužbenom zahtjevu?''.

12. Prvim pitanjem sud II tuženik polazi od drugačije činjenične osnove nego je utvrđena tijekom postupka budući da je tijekom postupku utvrđeno da je nakon sporazumnog raskida Ugovora o najmu tužitelj stupio u posjed lokala i da mu je II tuženik prilikom raskida ugovora vratio ključeve od spornog prostora.

13. U odnosu na drugo pitanje II tuženik nije dostavio razloge koji bi se odnosili na postupak zbog smetanja posjeda i pitanja proširenja tužbenog zahtjeva u njemu, konkretno u kojem je tužitelj uz prvotno postavljeni zahtjev za utvrđenjem smetanja i načina smetanja, uz nalog za vraćanje u prijašnje stanje i zabranu daljnjeg smetanja, tražio dodatno predaju nekretnine u posjed slobodnu od osoba i stvari.

14. II tuženik također i kod trećeg pitanja polazi od drugačijeg činjeničnog stanja nego je utvrđeno u postupku. Naime, na zapisniku s ročišta od 11. rujna 2015.(list 93 spisa) sam je II tuženik prigovorio istinitosti iskaza tužitelja jer se služio bilješkama, dok u svom pitanju polazi od postavke da je tužitelj u cijelosti čitao svoj iskaz. Uostalom, razlog na koji se poziva (odluka Visokog trgovačkog suda Pž-7708/2013 od 7. rujna 2016.) ne odnosi se na pitanje na način koji je postavljeno.

15. U odnosu na četvrto pitanje potrebno je istaknuti da je II tuženik nije dostavio odgovarajuće razloge jer je tužitelj u ovom postupku uz deklaratorni zahtjev postavio i kondemnatorni zahtjev kojim traži uklanjanje ulaznog aparata, postavljanje nove brave i predaju ključeva i nekretnine te zabranu daljnjeg smetanja.

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 392. st. 1. i st. 6. ZPP-a odbaciti prijedloge tuženika kao nedopuštene.

Zagreb, 25. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.