Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 17 Gž R-115/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F. K. iz N., OIB: …, zastupan po punomoćniku A. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i k. iz S. B., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: …, Ministarstvo obrane, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-701/2016 od 6. svibnja 2022., 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-701/2016 od 6. svibnja 2022. u dijelu točke II izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.916,10 kn/652,48 Eur[1] bruto sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća do isplate

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom IV izreke te se predmet u navedenom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: … za Ministarstvo obrane RH, OIB: … isplatiti tužitelju F. K. iz N., OIB: … na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni

rad, rad subotom, nedjeljom, noću, za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja

2016.

iznos

od

1.247,76

kn

bruto

(tisućudvjestočetrdesetsedamkunasedamdesetšest-

lipa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za rujan 2011. na iznos od 75,39 kn počev od 16. listopada 2011. do isplate - za ožujak 2014. na iznos od 231,93 kn počev od 16. travnja 2014. do isplate - za travanj 2014. na iznos od 234,31 kn počev od 16. svibnja 2014. do isplate - za svibanj 2014. na iznos od 706,13 kn počev od 16. lipnja 2014. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. iznos od 4.916,10 kn bruto (četiritisućedevetstošesnaestkunadesetlipa) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za siječanj 2012. na iznos od 167,92 kn počev od 16. veljače 2012. do isplate - za srpanj 2012. na iznos od 329,45 kn počev od 16. kolovoza 2012. do isplate - za prosinac 2012. na iznos od 69,09 kn počev od 16. siječnja 2013. do isplate - za siječanj 2013. na iznos od 21,53 kn počev od 16. veljače 2013. do isplate - za srpanj 2013. na iznos od 101,65 kn počev od 16. kolovoza 2013. do isplate - za kolovoz 2013. na iznos od 155,96 kn počev od 16. rujna 2013. do isplate - za prosinac 2013. na iznos od 163,68 kn počev od 16. siječnja 2014. do isplate - za siječanj 2014. na iznos od 125,07 kn počev od 16. veljače 2014. do isplate - za kolovoz 2014. na iznos od 1.028,47 kn počev od 16. rujna 2014. do isplate - za prosinac 2014. na iznos od 201,22 kn počev od 16. siječnja 2015. do isplate - za siječanj 2015. na iznos od 631,10 kn počev od 16. veljače 2015. do isplate - za kolovoz 2015. na iznos od 980,15 kn počev od 16. rujna 2015. do isplate - za prosinac 2015. na iznos od 413,04 kn počev od 16. siječnja 2016. do isplate - za siječanj 2016. na iznos od 527,77 kn počev od 16. veljače 2016. do isplate , po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 6. studenog 2013. iznos od 75,00 kn neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2013.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, u roku od 8 dana.

IV Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 9.125,00 kn (devettisućastodvadesetpetkuna) uz zateznu kamatu tekuću od 6. svibnja 2022. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, sve u roku osam dana.''

2. Navedenu presudu pobija tuženik u dijelu pod točkama II i IV izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni razlozi svode se u bitnome na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda o osnovanost pobijanog dijela potraživanja tužitelja pod točkom II izreke te ponavljanje razloga zbog kojih tvrdi kako je pravilno isplaćivao tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor kao da je radio u redovnom radnom vremenu, bez priznavanja prava na bilo kakve dodatke. U pogledu odluke o trošku, istu pobija ističući kako je tuženik podneskom od 15. veljače 2022. dao pristanak na djelomično povlačenje tužbe te potraživao razmjeran dio troškova postupka u odnosu na navedeni dio, a o čemu je prvostupanjski sud propustio odlučiti. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška postupka s pripadajućom zateznom kamatom, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 937,50 kn.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Potražuje i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn.

4. Žalba nije osnovana u pogledu odluke o glavnoj stvari, dok je osnovana u pogledu odluke o trošku postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora.

6. Kako se ovdje s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. i 464. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je vodio računa o odredbi čl. 467. st. 1. ZPP koja propisuje da se presuda, odnosno rješenje kojim se dovršava spor u postupku u ovakvoj vrsti spora, može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (osim točke 3.), kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari pod točkom II izreke prvostupanjske presude u okviru istaknutog žalbenog razloga počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer prvostupanjska presuda o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda stranaka ovaj sud drugostupanjski utvrđuje da je prvostupanjski sud odlučujući o glavnom zahtjevu na utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari.

10. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao djelatna vojna osoba te da je tužitelju u odnosu na razdoblje od 8. svibnja 2014. pa nadalje (kada je stupio na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba – "Narodne novine" broj 54/14 – dalje: Pravilnik/14) i za redovnog radnog vremena isplaćivan dodatak za posebne uvjete vojne službe i da je tužitelju u spornom razdoblju tuženik isplatio manju naknadu za korištenje godišnjeg odmora u iznosu od 4.916,10 kuna.

11. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku tužitelju isplatiti na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 4.916,10 kn, kako je i presuđeno pobijanim dijelom prvostupanjske presude.

12. Odredbom čl. 60. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) i čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

13. Odredbom čl. 14. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 93/08 – dalje: KU) propisano je, da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a odredbom stavka 2. istoga članka Kolektivnog ugovora, da državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

14. Odredbom čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 140/02) propisano je, da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom stavka 3. istoga članka koji je dodan prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 68/11) propisano, da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

15. Valja reći da je Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13 – dalje: ZSOS), a koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. godine, u čl. 142. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Člankom 219. ZSOS propisano je da će se plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju ZSOS kojima će se urediti to područje, određivati u skladu s propisima donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske – "Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09) kojima se uređuje to područje. Budući u razdoblju do 8. svibnja 2014. godine kada je stupio na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 54/14) donesen na temelju ZSOS, bio na snazi Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatne vojne osobe, službenika i namještenika – "Narodne novine", broj 140/02 i 68/11, donesen na temelju odredbe čl. 99. ZSOS/2002 (čl. 219. ZSOS) tužitelju prema izmijenjenom Pravilniku iz 2011. godine od lipnja 2011. godine pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca (čl. 4. st. 3.). Nakon 8. svibnja 2014. u primjeni je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatne vojne osobe – "Narodne novine", broj 54/14, kojim je u čl. 4. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu i da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl. 4. st. 3.), a u postupku je utvrđeno da je tužitelju tuženik i za redovnog radnog vremena isplaćivao dodatak za posebne uvjete vojne službe slijedom čega i navedeno primanje treba biti uzeto prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor.

16. Na žalbene navode tuženika koji se odnose na razdoblje od 8. svibnja 2014. pa nadalje treba reći da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se prilikom obračuna neisplaćene razlike za godišnji odmor uzima u obzir i dodatak za vojnu službu jer je Pravilnikom/14 u čl. 6. propisano da sve djelatne vojne osobe ostvaruju dodatak za vojnu službu pa je za zaključiti da navedeni dodatak djelatne vojne osobe ostvaruju kada rade u redovnom radnom vremenu.

17. Naime, plaća koju tužitelj kao djelatna vojna osoba prima za svoj redovni rad je njegova uobičajena plaća (čl. 7. st. 1. Konvencije o plaćenom godišnjem odmoru koja se primjenjuje temeljem točke III. Odluke o objavljivanju Konvencija međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji – "Narodne novine", Međunarodni ugovor 6/95).

18. Stoga je, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke II izreke.

19. No, osnovano tuženik pobija odluku o trošku sadržanu pod točkom IV izreke prvostupanjske presude ističući kako prvostupanjski sud nije odlučio o njegovu zahtjevu za naknadom troška koji je postavio podneskom od 15. veljače 2022. (list 468 - 469 spisa) a da za to ne navodi bilo kakve razloge, zbog čega se odluka o trošku ne može ispitati.

20. Odlučujući na navedeni način prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega se odluka o trošku ne može ispitati pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom IV izreke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška vodeći računa o ranije navedenim razlozima, cijeneći i ostale žalbene razloge kojima tuženik u žalbi osporava osnovanost zahtjeva tužitelja za naknadu troška, te će za svoju odluku navesti jasne i neproturječne razloge.

22. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

23. U nepobijanom dijelu pod točkom I izreke, dijelu točke II izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu i pod točkom III izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 13. rujna 2022.

Sudac

Goran Škugor, v.r.