Poslovni broj: Usž-183/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. R., Z.1 , kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici Odvjetničkog društva B. i partneri j.t.d. Z.1 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z.2 , radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18UsImio-448/20-11 od 27. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18UsImio-448/20-11 od 27. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 141- 02/19-03/03485884501, urbroj: 341-99-06/2-19-001286 od 7. listopada 2020.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z.1 , klasa: 141-02/18-01/03485884501, urbroj: 341-24-05/3-18-018615, broj spisa 46449 od 17. prosinca 2018., kojim je tužitelju, rođ. 27. travnja 1969., pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, uspostavljeno s danom 20. listopada 2014. pravo i isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane 40% zatočeništvom u logoru u vezi rata u Bosni i Hercegovini i 60% bolešću izvan tih okolnosti, u svoti od 833,02kn mjesečno. S obzirom da je mirovina u cijelosti ostvarena prema posebnom propisu, ista na dan 31. prosinca 2014. iznosi 833,02kn a od 1. siječnja 2017. iznosi 847,65kn.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je tijekom postupka isticao važnost provođenja medicinskog vještačenja po vještaku psihijatrijske struke na okolnost postojanja opće nesposobnosti za rad, ali i uzročno-posljedične veze dijagnoza sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH. Tužitelj u žalbi kao i tužbi navodi da je uspostavom prava i isplate invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad ukinuto već priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Navodi da je nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u suprotnosti sa cjelokupnom medicinskom dokumentacijom i stvarnom kliničkom slikom. Smatra da su psihičko stanje i dijagnoze koje postoje u potpunosti u uzročnoj vezi sa sudjelovanjem u ratu, osobito zatočeništvom u logoru u vezi rata u BiH. Navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, pa se zbog navedenih nedostataka ne može niti ispitati. Navodi da mu je uskraćeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava RH, kao i članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima te se poziva na „jednakost oružja“. Poziva se na odredbe Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji i članak 15. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, 174/04.), te navodi da je pogrešna ocjena kako mu pripada pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Predlaže sudu da pobijanu presudu preinači na način da sam riješi upravnu stvar i tužbeni zahtjev usvoji, odnosno istu ukine i vrati predmet na ponovno suđenje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe podnesene u upravnom postupku te ostaje kod razloga iznesenih u obrazloženju rješenja i obrazloženju prvostupanjske presude. Predlaže da se žalba odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.-dalje ZUS), ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno tvrdnji tužitelja, sud je naveo odlučne činjenice prema podacima spisa koje upućuju na pravilnost odbijanja tužbenog zahtjeva.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je postupak koji je prethodio donošenju rješenja tuženika pokrenut po službenoj dužnosti radi uspostave isplate invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
9. Prvostupanjski sud je uvidom u spis tuženika utvrdio da je tužitelju rješenjem HZMO-a, Područne službe Z.1 od 26. siječnja 2015. prestalo pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, koja mu je bila priznata rješenjem HZMO-a, Područnog ureda u Z.1 , broj 46449 od 4. rujna 2009. prema odredbama Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj 2/06.), a nakon što je rješenjem HZMO-a, Područnog ureda Z.1 od 23. siječnja 2015. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti počevši od 20. listopada 2014.
10. Međutim, u povodu žalbe tužitelja, rješenjem tuženika od 25. rujna 2017. poništeno je navedeno rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Nakon toga je u obnovi postupka po službenoj dužnosti rješenjem tuženika od 26. rujna 2017. poništeno prvostupanjsko rješenje od 26. siječnja 2015. kojim je tužitelju prestalo pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
11. U ponovljenom postupku rješenjem od 14. prosinca 2018. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, te je prvostupanjsko tijelo donijelo predmetno prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelju ponovno uspostavljeno pravo i isplata mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad od 20. listopada 2014.
12. S obzirom na utvrđene činjenice i kronologiju odlučivanja u ovoj upravnoj stvari, prema ocjeni suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon tužitelju na štetu. U situaciji kada je u ponovljenom postupku doneseno rješenje kojim je odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a da je tužitelju pravomoćnim rješenjem od 4. rujna 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, trebalo je tužitelju ponovno uspostaviti isplatu invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
13. S obzirom da predmet spora nije rješenje kojim je odlučeno o zahtjevu za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, sud opravdano nije našao potrebnim u sporu izvoditi dokaz medicinskim vještačenjem. Naime, ocjena radne sposobnosti tužitelja je bila predmet rasprave u postupku u kojem je odlučeno o zahtjevu za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, o kojem je doneseno zasebno rješenje.
14. Ovaj sud nalazi da prvostupanjska presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a i dostatno obrazloženje razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva. Odluka je donesena nakon održane usmene rasprave, čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, te nakon uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, kao i dokumentaciju priloženu u sporu.
15. Kraj ovakvog stanja stvari ovaj sud navode žalbe o povredi prava na pravično suđenje ocjenjuje neosnovanim, a osporenu presudu pravilnom i zakonitom, zbog čega je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 13. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Lidija Vukičević
