REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 6 Kžzd-113/2022-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Restović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv A. T. zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u stjecaju - spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, opisana i kažnjiva po članku 158. stavak 2. u svezi članka 51. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj Kzd-22/2021-11 od 21. ožujka 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj u nazočnosti branitelja optuženika, odvjetnika Ivana Bitange, dana 13. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, broj Kzd-22/2021-11 od 21. ožujka 2022., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi A. T. oslobođen je od optužbe da bi počinio tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u stjecaju - spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, opisana i kažnjiva po članku 158. stavak 2. u svezi članka 51. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano kao u izreci pobijane presude.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi A. T. po branitelju, odvjetniku I. B. iz Z. s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu odbije kao neosnovanu.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Na temelju članka 475. ZKP/08-22 održana je javna sjednica na koju nisu pristupili uredno obaviješteni Županijski državni odvjetnik i optuženik, dok je pristupio branitelj optuženika, odvjetnik I. B., a koji je u cijelosti ostao kod navoda odgovora na žalbu.
7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
8. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nema dokaza da bi se u postupanju optuženika A. T. ostvarilo zakonsko obilježje kaznenog djela za koje se tereti. Drži da obrazloženje prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi, da dijete-žrtva N. T. i nakon trećeg ispitivanja u svojstvu svjedoka- žrtve nije mogla odrediti točno vrijeme počinjenja inkriminiranog kaznenog djela jer se ne sjeća koji bi dan i godina bila kad ju je optuženik spolno zlostavljao, te da ukoliko i postoje proturječnosti u njezinim iskazima, da je navela da ostaje pri svom prvom iskazu jer se tada najbolje sjećala inkriminiranog događaja.
9. Nadalje smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio s obzirom na činjenicu da se dijete-žrtva nije mogla sjetiti vremena počinjenja kaznenih djela, a da se iz drugih dokaza vrijeme počinjenja kaznenog djela nije moglo utvrditi pa je stoga i pogrešan zaključak suda da nema dokaza na učin inkriminiranog mu kaznenog djela.
10. Međutim, nesporno je utvrđeno da se spolno zlostavljanje dogodilo tijekom 2010., a činjenica da kao vrijeme počinjenja nije točno navedeno, ne može se smatrati nedostatkom dokaza na učin kaznenog djela jer s pravom ističe državni odvjetnik da je neživotno očekivati da bi dijete-žrtva u dobi od tada nepunih 9 godina mogla pamtiti što se dogodilo koji dan, a tim više što joj je optuženik A. T. stric i što dijete početkom njegovog inkriminiranog postupanja nije moglo odmah zaključiti koje su mu namjere bile i što je radio.
11. Iz iskaza djeteta-oštećene proizlazi da je optuženik od djeteta tražio da čučne ispred grma, a on joj je došao iza leđa, skinuo joj hlače i gaćice koje je nosila i prislanjao se djetetu po stražnjici, zatim je naslonio svoju ukrućeno spolovilo na njezinu stražnjicu i pomicao ga. Dakle, dijete od nepunih … godina sa stricem iza leđa ni ne znajući što je to ukrućeno spolovilo, te u situaciji kad ne može točno ni vidjeti, logično i životno da nije niti za očekivati da bi dijete zapamtilo točan dan takvog postupanja optuženika.
12. Nadalje, karakter ovakvih kaznenih djela, odnosno spolne zlouporabe djece mlađe od 15 godina, nisu transparentna djela, već se pojavljuju bez prisutnosti javnosti. Najčešće kod žrtava izazivaju osjećaj srama, pa slijedom toga s pravom ističe državni odvjetnik da nije neuobičajena reakcija djeteta-oštećenika, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja psihologijskog vještaka da žrtve-djeca potiskuju takve događaje, te ih tek naknadno verbaliziraju. Samim time po mišljenju ovog drugostupanjskog suda su zaključci prvostupanjskog suda preuranjeni, a time činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
13. Imajući na umu navedeno, utvrđenja prvostupanjskog suda su za sada pogrešna u odnosu na iskaz oštećene i vrijeme počinjenja kaznenog djela.
14. Ovdje valja naglasiti da prvostupanjski sud gubi iz vida nalaz i mišljenje psihologijskog vještaka dr. A. U. koja je navela da je mlt. oštećenica N. T. djevojčica urednih intelektualnih sposobnosti, te da razvoj osobnosti protiče uredno bez psihopatoloških manifestacija. Inkriminirani događaji koji se optuženiku stavlja na teret su kod mlt. oštećene izazvale akutnu traumatsku reakciju srama, straha, nesigurnosti i zbunjenosti, a koje je prevladavala potiskivanjem i izbjegavanjem. Tim više što vještak utvrđuje da je u vrijeme ispitivanja mlt. oštećenica manifestirala blage elemente posttraumatske simptomatologije, uglavnom izbjegavajući simptome, dok su intruzivna sjećanja i pojačana reaktivnost rjeđe i značajno manjeg intenziteta na nivou nelagode, a s obzirom na navedeno iskaz koji je djevojčica dala u istražnom postupku zaključuje da je vjerodostojan, dok su kasniji iskazi djelomično sadržajno osiromašeni zbog procesa zaboravljanja (točka 14.4. i točka 15. presude).
15. S tim u vezi kada se uzme u obzir da je djevojčica u tom razdoblju živjela na P. što potvrđuju svi ispitani svjedoci, te činjenica da to što oštećena se ne može decidirano vremenski odrediti u odnosu na točan datum kritičnih događaja, ne utječe na vjerodostojnost njezinog iskaza pa je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju članka 483. ZKP/08 prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu pred potpuno izmijenjeno vijeće na ponovno suđenje.
16. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će vodeći računa o ukazanom, ponovno izvesti sve dokaze, te pravilnom ocjenom dokaza, kako svakog zasebno tako i u međusobnoj povezanosti, donijeti zakonitu i valjanu presudu sukladno članku 459. točka 5. ZKP/08-22, a vodeći računa o nalazu i mišljenju psihologijske vještakinje A. U. u odnosu na ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećene-djeteta kako tijekom prethodnog postupka, tako i na raspravi.
17. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 13. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac, v.r.
