Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 76 Gž R-2730/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković kao članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice, te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. O., OIB:…, iz P., koju zastupa punomoćnica S. D., odvjetnica iz P., protiv tuženika O. b. d.d., OIB:…, S., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž. i p. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku posl. br. Pr- 4/2022-7 od 10. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku posl. br. Pr-4/2022-7 od 10. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7.11.2014. te da se utvrdi kako radni odnos tužiteljici nije prestao, kao i da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto višeg bankara u Poslovnoj jedinici S., Poslovnog centra Sjeverozapadna Hrvatska, Sektor maloprodaje, u roku od 15 dana. Nadalje, tužiteljica je odbijena sa zahtjevom da se naloži tuženiku da joj isplati na ime plaće iznos od 6.569,73 kn bruto mjesečno, počev od 1.1.2015. pa do 1.1.2019., odnosno iznos od 7.000,00 kn bruto mjesečno u periodu od 1.1.2019. do vraćanja tužiteljice na radno mjesto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos na ime naknade neisplaćenih regresa za godišnji odmor koje je trebala primati od donošenja nedopuštene odluke o izvanrednom otkazu, tj. od 1.1.2015. pa do vraćana na rad u iznosu od 3.300,00 kn neto, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, naknadu za neisplaćene trinaeste plaće koje je trebala primati u istom razdoblju u iznosu od 7.000,00 kn bruto svakog prosinca u godini, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, iznose na ime naknade neisplaćenih darova u naravi koje je trebala primati u istom razdoblju u iznosu od 600,00 kn svakog prosinca u godini s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužiteljica je također odbijena sa zahtjevom za naknadom parničnog troška (točka I. izreke).

U točki II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u visini od 8.750,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužiteljica u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 88/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno istu ukine uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i neproturječna obrazloženju koje sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama.

5. Također, ovaj sud nije našao niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten budući da nisu postojali valjani razlozi u smislu čl. 116. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14 - u daljnjem tekstu: ZR) i da radni odnos nije prestao, zatim zahtjev za naknadom plaće i naknada plaće te drugih primanja za vrijeme nezakonitog otkaza te vraćanje na rad tužiteljice kod tuženika.

7. U odnosu na žalbene tvrdnje kojima tužiteljica upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, utvrđeno je da su iste također neosnovane.

8. Iz danog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno proveo sve predložene dokaze, iste je cijenio u smislu čl. 8. ZPP-a, svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti te na temelju njihove brižljive ocjene pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice u ovom sporu.

9. Žalbene tvrdnje kojima tužiteljica osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljenog na iskazima svjedoka D. B., direktora Poslovnog centra Sjeverozapadna Hrvatska i D. V., šefa odjela bankovne sigurnosti, u pogledu činjenice da li je rok od 15 dana iz čl. 116. st. 2. ZR-a protekao za donošenje odluke o izvanrednom otkazu 8. listopada 2014., nisu osnovane.

10. Žalbene tvrdnje kako iz iskaza svjedoka B. jasno i nedvojbeno proizlazi da je upravo on kao osoba koja je zbog svojih voditeljskih ovlaštenja kod tuženika predstavljao tuženika i bio dužan izvijestiti osobu ovlaštenu za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, a kom su sve činjenice bile poznate 23.9.2014. provođenjem interne revizije, ukazuju se neosnovanima.

11. Naime, suprotno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud je na temelju iskaza saslušanih svjedoka utvrdio:

- da je svjedok B. u vrijeme otkaza tužiteljice kod tuženika bio zaposlen kao direktor Poslovnog centra Sjeverozapadna Hrvatska,

- da je prilikom interne revizije 23. 9. 2014. utvrđen manjak na blagajni tužiteljice,

- da je o tome dobio obavijest od interne revizorice V. G. C..

- da je putem e-maila o tome obavijestio Odjel bankovne sigurnosti,

- da iz njegovog iskaza kao i iz suglasnog iskaza interne revizorice proizlazi da se samo na temelju informacije dobivene od interne revizije o manjku na blagajni ne može izvesti konkretan zaključak o tome kako je manjak nastao, već da je potrebno utvrditi i dodatne činjenice, npr. razlog zbog kojeg se manjak dogodio, odnosno je li klijentu isplaćen veći iznos novca od potrebnog, tj da je potrebno provesti kompletnu obradu i da te okolnosti utvrđuje Odjel bankovne sigurnosti,

- da je Odjel bankovne sigurnosti preuzeo taj zadatak i proveo kompletnu obradu, saslušao tužiteljicu i provjerio transakcije i dokumentaciju te je sastavio izvještaj iz kojeg je proizlazilo da nije utvrđen uzrok manjka ili da bi blagajnik, tj. tužiteljica poduzimala neke aktivnosti vezano za manjak, te da su pritom utvrđene nepravilnosti na način da je utvrđeno da je tužiteljica potpisivala neke klijente i od nekih klijenata posuđivala novac.

12. To isto proizlazi i iz iskaza svjedoka D. V. koji je konkretno vršio provjeru u okviru Odjela bankovne revizije i to provjeru blagajničkih dnevnika i razgovorom s tužiteljicom kojim su nastojali utvrditi kako je došlo do manjka, jer sama činjenica manjka i neprijavljivanje istog nije dovoljan razlog za otkaz.

13. Slijedom tako provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom sud je utvrdio da je tek Izvješćem o izvanrednom događaju Odjela bankovne sigurnosti od 23. listopada 2014. utvrđeno da nije bilo moguće utvrditi razlog nastanka manjka, ali da je tužiteljica bila dužna prijaviti manjak, a da su radom Odjela bankovne sigurnosti utvrđene i druge nepravilnosti u radu tužiteljice, tj. potpisivanje klijenata i posuđivanje novca od klijenata, te da je tek na temelju Izvješća kojim su bile utvrđene sve odlučne činjenice i okolnosti temeljem kojih je tuženik kao poslodavac donio pravilnu i zakonitu odluku o izvanrednom otkazu od 7. studenog 2014. Stoga proizlazi da je tuženik odluku o izvanrednom otkazu donio unutar roka od 15 dana (čl. 116. st. 2. ZR-a) budući da je osoba ovlaštena za donošenje odluke o otkazu za počinjene povrede doznala temeljem izvješća od 23. listopada 2014.

14. Iz tih razloga žalbene tvrdnje kako iz iskaza svjedoka B. jasno i nedvojbeno proizlazi da je upravo on kao osoba koja je zbog svojih voditeljskih ovlaštenja kod tuženika predstavljao tuženika i bio dužan izvijestiti osobu ovlaštenu za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, a kom su sve činjenice bile poznate 23.9.2014. provođenjem interne revizije, ukazuju se neosnovanima i predstavljaju njezinu vlastitu interpretaciju i ocjenu po prvostupanjskom sudu pravilno izvedenih i ocjenjenih dokaza.

15. Iz navedenih razloga pobijana presuda donesena je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom odredbe čl. 116. ZR-a, budući da utvrđenje da tužiteljica nije prijavila po internoj reviziji utvrđeni manjak, a da je u postupku provedenom po Odjelu unutarnje sigurnosti utvrđeno da je potpisivala klijente i od istih posuđivala novac, predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa, zbog čega se pobijana Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ukazuje pravilnom i zakonitom.

16. Stoga je pobijana presuda potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u izreci.

17. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, istoj ne pripada pravo na naknadu troška sastava iste (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 13. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.