REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3555/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz B., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. G., T. F.-G., H. M. u B., protiv tuženika V. s. B. d.o.o., B., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u B., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1193/18-4 od 23. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. Pr-83/17-25 od 17. srpnja 2018., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme između parničnih stranaka dana 16. siječnja 2009. zbog obavljanja poslova ovlaštenog doktora veterinarske medicine, a koji je tuženik dao tužitelju Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga od 1. veljače 2017. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Nadalje odbijen je zahtjev kojim za sudski raskid Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 16. siječnja 2009. između tužitelja, kao radnika, i tuženika, kao poslodavca, s danom 16. svibnja 2018., kao danom zaključenja rasprave u prvostupanjskom postupku, zahtjev kojim se nalaže tuženiku s naslova naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu isplatiti tužitelju iznos od 91.127,690 kuna sa zateznom kamatom, kao i parnični trošak sa zateznom kamatom (toč. I.). Ujedno je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu odluke o parničnom trošku s kojim tuženik nije uspio (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da tužitelj osporava Odluku tuženika navodeći da je protivna odredbi čl. 117. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14 dalje: ZR), da se nije postupilo sukladno čl. 115. st. 2. ZR, te da nije razvidno na koji se način tuženik savjetovao s Radničkim vijećem,

- da tužitelj tvrdi da je osveta razlog njegovom otkazu, jer je ukazivao na nezakonitost rada Uprave tuženika,

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu od 1. veljače 2017. proizlazi da se zbog smanjenja opsega posla u okviru djelatnosti poslodavca, do kojeg je došlo zbog zatvaranja velikog broja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, osobito zbog smanjenja stočnog fonda kod poljoprivrednih gospodarstava, da je došlo do bitnog smanjenja prihoda od registrirane djelatnosti tuženika,

- da je praćenjem analize poslovnih rezultata u ambulanti P. utvrđen poslovni gubitak u 2016. u iznosu od 41.946,88 kuna, u 2015. u iznosu od 79.699,93 kuna, u 2014. u iznosu od 7.180,00 kuna, u 2013. u iznosu od 104.125,04 kuna, koji kontinuirani gubitak unazad više godina nije moguće nadomjestiti radom ostalih ambulanti i zaposlenika,

- da zbog Naredbe o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju 2017. dodatno smanjenje prihoda iznosi 704.554,28 kuna, te da ambulanta P. nema potrebe za tolikim brojem djelatnika,

- da iz obrazloženja pobijane Odluke tuženika proizlazi da je zatraženo mišljenje Radničkog vijeća koje je dalo suglasnost o namjeravanoj Odluci tuženika, da je tužitelj u obvezi razdužiti se sa zaduženom imovinom poslodavca, da je u obvezi izvršiti primopredaju sredstava, sudjelovati u inventuri, a nakon toga da se upućuje na godišnji odmor u trajanju od 17 dana iz 2016., te razmjerni dio godišnjeg odmora za 2017., time da nije u obvezi dolaziti za vrijeme otkaznog roka, te da mu se isplaćuje i otpremnina sukladno čl. 126. ZR,

- da spisu nije priložena dokumentacija iz koje bi proizlazila osnovanost navoda tužitelja da bi pobijana Odluka tuženika bila nezakonita i suprotna čl. 117. st.3. ZR, jer je u svom iskazu naveo da je svoje sumnje na nezakonito i protupravno poslovanje tuženika prijavio USKOK-u, a koje će tijelo povodom podnesene prijave i provesti postupak, međutim tijekom ovog postupka, osim tih navoda tužitelja, kao ni iz priložene dokumentacije ne proizlazi da bi se zbog toga protiv tuženika (ili članova Uprave tuženika) vodio postupak,

- da sud zaključuje da nisu osnovani navodi tužitelja da bi tuženik donoseći Odluku o otkazu 1. veljače 2017. postupao nezakonito i suprotno odredbi čl. 117. st.3. ZR,

- da nije dokazana tvrdnja tužitelja da bi tuženik nakon donošenja Odluke o otkazu zaključio nove ugovore o radu, a čime bi postupio suprotno čl. 115. st.5. ZR,

- da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju imao zaključene ugovore o radu na određeno, a te okolnosti su nastupile prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju i koje se nisu mogle uzeti u obzir prilikom donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju,

- da se tuženik savjetovao s Radničkim vijećem o namjeri otkazivanja ugovora o radu, koje Radničko vijeće je suglasno s istom,

- da tužitelj nije osporavao zakonitost i pravilnost Odluke Radničkog vijeća od 30. siječnja 2017.,

- da je zakonska obveza poslodavca prije donošenja namjeravane Odluke zatražiti mišljenje Radničkog vijeća, a što je u konkretnom slučaju tuženik i učinio,

- da je tuženik u konkretnom slučaju vodio računa o zakonskim kriterijima iz odredbe čl. 115. st.2. ZR i pri odlučivanju o poslovnom uvjetovanom otkazu vodio je računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja, koje terete radnika,

- da je kod tuženika ukidanjem ambulante u P., pripajanjem postojećih ambulanti došlo do viška radnika, pri čemu valja dodati da je kod otkazivanja ugovora o radu vodio računa o kriterijima propisanih čl. 115. st.2. ZR, kako u odnosu tužitelja tako i u odnosu na Z. V.

8. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu zaključivši da je Odluka tuženika od 1. veljače 2017. donesena sukladno čl. 115. st. 1. toč.1, st. 2. i st. 5. i čl. 150. ZR, kao i da donošenjem pobijane Odluke tuženik nije postupio suprotno odredbi čl. 117. st. 3. ZR.

Nadalje nižestupanjski sudovi odbili su i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete na temelju čl. 125. st.1. ZR, budući je utvrđeno da je predmetni otkaz poslodavca dopušten.

9. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu.

10. U odnosu na revizijske navode koje tužitelj iznosi u okviru tog revizijskog razloga, a koji se zapravo svode na prigovor ocjeni izvedenih dokaza te iznošenje drugačijih zaključaka, suprotnih zaključcima nižestupanjskih sudova, valja reći da navedene prigovore revizijski sud ne može uzeti u razmatranje, niti se upuštati u ocjenu njihove osnovanosti. To stoga jer, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

12. Nadalje, prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

13. Prema shvaćanju ovog suda opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR postoji kada poslodavac, u slučaju „pada poslovanja“, a u cilju očuvanja stabilnosti i likvidnosti društva, izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u konkretnom slučaju, smanji broj radnika, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta odnosno da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

14. U ovom slučaju utvrđene okolnosti opravdavaju shvaćanje tuženika (na koje se pozvao i u osporenoj Odluci o otkazu) da je samo korištenjem navedenog autonomnog prava otkazao ugovor o radu sklopljen s tužiteljem - i to upravo u cilju očuvanja stabilnosti i likvidnosti društva, te da je u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR dokazao da je u postojećim uvjetima u gospodarstvu imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz, odnosno da otkaz ugovora o radu tužitelju nije dan suprotno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.

15. Tužitelj u reviziji i dalje ustraje u tvrdnji da je odluka o otkazu nedopuštena, navodeći da je Odluka o spajanju radnih jedinica broj 53/2017 donijeta 27. veljače 2017. kojom se RJ Ambulanta P. pripaja RJ Ambulanta R. od 1. ožujka 2017., dok je predmetna Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelj donijeta 1. veljače 2017. smatrajući da stoga tuženik nije imao opravdan organizacijski razlog za otkaz ugovora o radu tužitelja.

16. Valja reći da navedena okolnost ne čini odluku o otkazu nedopuštenom, obzirom da je ukidanje radnog mjesta samo posljedica prestanka potrebe za radom tužitelja, a ne i preduvjet valjanosti odluke o otkazu. Drugim riječima, pravilnost i zakonitost odluke o otkazu proizlazi iz same činjenice da je prestala potreba za radom tužitelja, a Odluka o spajanju radnih jedinica, kojim je ukinuto radno mjesto tužitelja, to samo potvrđuje. Stoga takvi navodi tužitelja nisu od utjecaja za dopuštenost predmetne odluke o otkazu.

17. Vezano za navode tužitelja da njegov radni odnos nije bio zasnovan isključivo za rad u ambulanti koja se ukidala, već za cijelu Veterinarsku stanicu valja ukazati i na odredbu čl. 14. st. 2 Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u V. s. B. d.o.o. sukladno kojoj ukoliko dođe do prestanka potrebe za obavljanjem rada, ili gašenja određene poslovne jedinice iz čl. 5. ovog Pravilnika, zaposleniku koji se zatekne na radnom mjestu u jedinici koja se gasi ili smanjuje broj radnih mjesta u istoj, uručiti će se poslovno uvjetovani otkaz i isplatiti otpremninu u skladu s odredbama Zakona o radu.

18. Neosnovano tužitelj navodi da tuženik nije vodio računa o primjeni socijalnih kriterija iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR prilikom odlučivanja kojem od radnika će dati poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, s obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je tuženik prilikom odlučivanja kojem će od radnika dati poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu (pri čemu je autonomna odluka poslodavca kojim će kriterijima dati prednost) procjenjivao obveze uzdržavanja (usporedni radnik Z. V. je samohrani roditelj sa dvoje djece), kao i materijalne prilike (tužitelj je i sam potvrdio da su njegove materijalne prilike bolje).

19. Isto tako tuženik je poštovao odredbe članka 150. ZR glede obveze savjetovanja s radničkim vijećem, na način da se radničko vijeće u svom očitovanju suglasilo s namjeravanom odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju.

20. Sukladno odredbi čl. 117. st. 3. ZR obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

21. U ovom predmetu tužitelj nije priložio dokumentaciju iz koje bi proizlazila osnovanost takvih tvrdnji, a navedeno nije niti bio razlog za predmetni otkaz ugovora o radu, već je tuženik imao opravdani organizacijski razlog, te je postupio sukladno odredbi čl. 115. st.1. toč. 1. ZR.

22. Slijedom izloženog kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.