REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-536/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja A. K. iz S. B., S. M. 4/2, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik D. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. i partneri d.o.o., S. B., A. S. 40, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica M. D., voditeljica Samostalne službe, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 13. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/58, URBROJ: 512-25-01-22-2 od 28. ožujka 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/22-01/58, URBROJ: 512-25-01-22-2 od 28. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-561-01/19-01/1667, URBROJ: 512M2-76-22-15 od 9. veljače 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da se dana 30. rujna 1991. prijavio u zapovjedništvo 108. brigade HV Slavonski Brod, kao dragovoljac, sa zahtjevom za priključenje Hrvatskoj vojsci te je nesporno da tada nije imao hrvatsko državljanstvo niti je bio hrvatski vojni obveznik. Smatra da iz materijalnih dokaza priloženih zahtjevu, kao i iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi ispunjenje zakonskih pretpostavki za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u razdoblju od 30. rujna 1991. do 2. ožujka 1992. Naime, iz iskaza tužitelja te saslušanih svjedoka S. S. i J. K., kao i izjava S. S., J. K. i P. K. sa sigurnošću je moguće utvrditi pripadnost tužitelja Hrvatskoj vojsci u traženom periodu, kao i sudjelovanje tužitelja u pružanju oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom. Tužitelj u smislu navedenoga u tužbi ponavlja određene dijelove svoga iskaza, kao i izjava svjedoka. Osim toga, pripadnost tužitelja 108. brigadi HV u predmetnom vremenskom razdoblju potvrđuju i slijedeći materijalni dokazi: dozvola Zapovjedništva 108. brigade ZNG-a od 30. rujna 1991. kojom se dozvoljava prijelaz preko rijeke Save tužitelju i njegovom ocu I. K., kao pripadnicima 108. brigade HV-a te ratni put tužiteljevog oca I. K., u kojem su sadržani podaci i o tužitelju, izdan od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog stožera oružanih snaga Hrvatske vojske u Zagrebu od 16. lipnja 1998. Stoga je stajališta da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu postupili u skladu s člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku, kao i da dokazi izvedeni tijekom upravnog postupka nisu savjesno i brižljivo ocijenjeni, zbog čega su relevantne činjenice pogrešno i nepotpuno utvrđene te je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjen propis temeljem kojega je riješena stvar. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice Sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmenu raspravu kako bi se svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

6. Na raspravu je pristupio tužitelj uz opunomoćenika koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te je dodatno predložio saslušanje tužitelja kao stranke u sporu, dok na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a.

7. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 25/13., 70/19., 80/22.), Sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovo saslušanje kao stranke u sporu, obzirom da je isti već saslušan tijekom upravnog postupka te nema izgleda da bi provođenje navedenog dokaznog prijedloga utjecalo na drukčije rješavanje upravne stvari, pri tome imajući u vidu i odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti).

9. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., nastavno: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

10. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

12. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 108. brigadi HV Slavonski Brod u razdoblju od 30. rujna 1991. do 12. svibnja 1992., međutim, tijekom postupka u podnesku od 22. siječnja 2022. tužitelj je izmijenio zahtjev te zatražio priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 108. brigadi HV Slavonski Brod za razdoblje od 30. rujna 1991. do 2. ožujka 1992. (obavještajna služba). Tužitelj je uz zahtjev priložio pismene izjave J. K. i S. S., opis ratnog puta I. K. (oca tužitelja) izdan od Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog stožera oružanih snaga Hrvatske vojske, KLASA: 119-01/98-02/04, URBROJ: 512-06-04-98- 8 od 16. lipnja 1998. dozvolu Zapovjedništva 108. brigade za prijelaz preko rijeke Save od 30. rujna 1991. te je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka J. K. i S. S..

13. Tijekom postupka pribavljeno je očitovanje VP 3468 Karlovac (pravni sljednik 108. brigade HV Slavonski Brod), KLASA: 561-01/18-01/7277, URBROJ: 3468-G1- 01-19-3 od 10. lipnja 2019. iz kojega proizlazi da tužitelj u evidencijama postrojbe nije evidentiran kao pripadnik 108. brigade HV Slavonski Brod, a niti bilo koje druge postrojbe OS RH u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata.

14. Nadalje, uvidom u službene evidencije Područnog odsjeka za poslove obrane Slavonski Brod utvrđeno je da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za bilo koje razdoblje, kao i da tužitelj u predmetnom razdoblju nije bio vojni obveznik Republike Hrvatske budući da nije imao hrvatsko državljanstvo i u vojnu evidenciju nije upisan te da nije evidentiran u isplatnim listama novčanih naknada za pripadnike VP 2130 Slavonski Brod (očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Slavonski Brod, KLASA: 560-01/18-01/1323, URBROJ: 512M2-80- 19-7 od 30. rujna 2019.).

15. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od samog tužitelja te je u svom iskazu na zapisnik od 27. rujna 2019. tužitelj u bitnome naglasio da se dana 30. rujna 1991., zajedno s otprilike petnaestak osoba, prijavio u Zapovjedništvo 108. brigade HV Slavonski Brod te se stavio na raspolaganje. Potom su upućeni na obuku u sklopu koje su bili zaduženi sa naoružanjem i opremom, a na obuci je proveo razdoblje do siječnja 1992. godine, a zatim je bio raspoređen na zadatke obavještajne naravi. Zadaće su mu bile kretanje na terenu u Bosni i Hercegovini i prikupljanje podataka o neprijatelju i izvještavanje 108. brigade HV Slavonski Brod. Također je naveo da je sudjelovao u naoružavanju hrvatskog naroda u Bosanskoj Posavini te da je sudjelovao u diverzantskim akcijama, kao i da su dana 12. svibnja 1992. ustrojene postrojbe HVO kada je pristupio 101. brigadi HVO. Dodao je da je u mjesecu studenome ili prosincu 1991. godine primio prvu plaću koju je primao do kraja svoje pripadnosti 108. brigadi HV, dok o njegovoj pripadnosti i aktivnostima mogu posvjedočiti tadašnji zamjenik zapovjednika 108. brigade, umirovljeni pukovnik S. S. načelnik topništva 108. brigade, umirovljeni pukovnik J. K..

16. Nadalje, svjedok J. K. (evidentiran na popisu vojnih osoba 108. brigade HV Slavonski Brod od 14. rujna 1991. do 31. prosinca 1992.) je na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom od 27. rujna 2019. iskazao da mu nije poznato da li je tužitelj bio pripadnik 108. brigade HV Slavonski Brod. Naime, tužitelja je viđao u uniformi u zapovjedništvu brigade u razdoblju od rujna 1991. do listopada 1992. te je od njega dobivao vrijedne informacije o neprijatelju u kontekstu obnašanja njegove dužnosti načelnika topništva.

17. Također, svjedok S. S. (evidentiran na popisu vojnih osoba 108. brigade HV Slavonski Brod od 28. lipnja 1991. do 22. prosinca 1992.) je na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom od 27. rujna 2019. u svojstvu načelnika 108. brigadi HV Slavonski Brod do 24. travnja 1992., a nadalje u svojstvu zapovjednika brigade, u bitnome iskazao da su početkom ratnih djelovanja tražili suradnike u Bosni i Hercegovini zbog tamošnjih prilika te su suradnju razvili sa ocem A. K., I. K., a kasnije i s njegovim sinom, ovdje tužiteljem, na poslovima oko naoružavanja i obuke ljudstva u Bosanskoj Posavini te pribavljanja obavještajnih podataka o djelovanju neprijateljskih snaga. Također je naveo da je tužitelj bio pripadnik 108. brigade HV Slavonski Brod te da je obnašao dužnost obavještajca po pitanju općeg političko- vojnog stanja u Bosni i Hercegovini. Nije mu poznata činjenica iz kojih razloga tužitelj nije evidentiran kao pripadnik 108. brigade HV Slavonski Brod niti mu je poznato da li su pripadnicima, koji su obavljali specifične zadaće, kao tužitelj, isplaćivana naknada plaće.

18. Tijekom upravnog postupka pribavljeno je i očitovanje Interpola Sarajevo, broj: 20-04/1-14-9-E-OK-6714-5/19-17 od 17. prosinca 2021. prema kojem je tužitelj u razdoblju od 3. ožujka 1992. do 6. listopada 1992. bio pripadnik HVO te se nalazi na listi boračko-invalidske zaštite. Osim toga, u očitovanju se navodi da je dana 2. svibnja 1992. u svojstvu pripadnika HVO ranjen na crti obrane Kolibe Gornje, Općina Bosanski Brod, u predjelu glave, lijevog oka i desne noge.

19. Uzimajući u obzir zadaće koje je tužitelj obavljao u spornom razdoblju, a koje su navedene u njegovom iskazu, kao i iskazima svjedoka J. K. i S. S. (i njihovih izjava priloženih zahtjevu), Sud smatra nespornim da je tužitelj svojim radom i angažmanom pomagao sudionicima obrane suvereniteta Republike Hrvatske koji su pružali oružani otpor agresoru ili djelovali u izravnoj vezi s tim otporom u smislu pribavljanja obavještajnih podataka o političko-vojnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, međutim, ne ukazuju na to da je tužitelj bio pripadnik niti jedne sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske u spornom razdoblju (odnosno u konkretnom slučaju pripadnik 108. brigade HV Slavonski Brod) u smislu članka 3. stavka 1. Zakona. Pri tome valja naglasiti da je svjedok J. K. tijekom postupka iskazao da mu nije poznato da li je tužitelj bio pripadnik 108. brigade HV Slavonski Brod.

20. Osim toga, svjedok S. S. je u svezi zadaća koje je obavljao tužitelj naveo da je bila riječ o suradnji na poslovima oko naoružavanja i obuke ljudstva u Bosanskoj Posavini te pribavljanja obavještajnih podataka o djelovanju neprijateljskih snaga. Navedeno je naglašeno iz razloga jer se dužnosti koje je obnašao tužitelj u traženom vremenskom razdoblju od 30. rujna 1991. do 2. ožujka 1992. (primjerice obavještavanje i izviđanje) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona.

21. Pri tome je nesporno da je tužitelj u razdoblju od 3. ožujka 1992. do 6. listopada 1992. bio pripadnik HVO, kao i da je dana 2. svibnja 1992. u svojstvu pripadnika HVO ranjen na crti obrane Kolibe Gornje, Općina Bosanski Brod, u predjelu glave, lijevog oka i desne noge.

22. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari niti materijalni dokazi na koje se poziva tužitelj, opis ratnog puta I. K. (oca tužitelja) izdan od Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog stožera oružanih snaga Hrvatske vojske od 16. lipnja 1998. i dozvola Zapovjedništva 108. brigade za prijelaz preko rijeke Save od 30. rujna 1991. Naime, u ratnom putu navedeno je da je u vojnoj i borbenoj akciji protiv srbočetnika u 108. brigadi HV Slavonski Brod 2. svibnja 1992. ranjen u desnu nogu i lijevo oko i sin I. K., A. K., međutim, tijekom upravnog postupka razjašnjeno je da je tužitelj ranjen toga dana u svojstvu pripadnika HVO, a ne pripadnika 108. brigade HV Slavonski Brod. Što se tiče dozvole Zapovjedništva 108. brigade od 30. rujna 1991. kojom se dozvoljava prijelaz preko Save I. K., pripadniku 108. brigade Slavonski Brod, vidljivo je da je na istoj dopisivano rukom da se ista odnosi i na A. K., ovdje tužitelja, te Sud istu nije u mogućnosti prihvatiti kao relevantan i vjerodostojan dokaz.

23. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja.

24. Slijedom navedenoga, valjalo je osporavano rješenje ocijeniti zakonitim te je stoga odlučeno kao u točki I izreke presude u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

25. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 13. rujna 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).