REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2510/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Nauta Lamjana d.o.o. (prije Nauta Lamjana d.d. stečaju), OIB 87200166350, iz Kali, Put vele luke 71, kojeg zastupaju punomoćnici Dajana Bjedov, odvjetnica u Zadru i Dominik Nizić, odvjetnik u Zagrebu, kao i odvjetnici Odvjetničkog društva Kačić & Brbora iz Zagreba, Petrova 48, i to odvjetnici Zdravko Kačić, Nikolica Brbora, Tihomir Duplić, Lana Dodig, Tea Ćurković-Fabijanić, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Županijsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Zadru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5879/2016-3 od 6. ožujka 2019. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog društva u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-36/2015 od 10. lipnja 2016., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki 1. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo obvezati tuženicu isplatiti tužitelju iznos od 130.000.000,00 kuna po osnovi naknade za čest. zem. 3061/1, 3061/7, 3061/8 i 12147, sve k.o. Kali. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki 2. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 50.000,00 kuna.

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke djelomično odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u točki 1. izreke, dok je u točki II. izreke uvažena žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda u točki 2. izreke na način da je naloženo tužitelju na ime naknade parničnog troška isplatiti tuženici iznos od 500.000,00 kuna. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 120.000,00 kuna.

3. Protiv drugostupanjske presude redovnu reviziju po vrijednosnom kriteriju podnosi tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 497.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/1, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati drugom sucu prvostupanjskog suda.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Neutemeljeno revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, zato što presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. U odnosu na revizijske navode prema kojima je izjašnjenje suda o tome koji su valjani način stjecanja nekretnina rezultat bitne povrede na koju revident ukazuje, odgovoriti je da se ovo pitanje ne tiče bitne povrede odredaba parničnog postupka, već revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Što se tiče navoda o eksproprijaciji, suprotno revizijskim navodima, oni nisu proturječni jer su sudovi utvrdili da je eksproprijacija izvršena 1976., ali da nije valjana jer su predmetne nekretnine i tada bile pomorsko dobro. Osim toga, suprotno revizijskim navodima, obrazloženje izreke pobijane presude se ne sastoji od tvrdnji za koje drugostupanjski sud ne navodi razloge niti objašnjenja, a niti se u reviziji navodi koje su to tvrdnje za koje žalbeni sud ne navodi razloge ni objašnjenja.

10. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za isplatu naknade za nekretnine označene kao k.č.br. 3061/1, 3061/7 i 3061/8 zk. ul. br. 1322, kao i k.č. br. 12147 zk. ul. br. 3019, sve k.o. Kali, utemeljen na tvrdnji da postupak izvlaštenja za predmetne nekretnine nije proveden, a tužitelj nije obuhvaćen ni Zakonom o uređenju prava i obveza brodogradilišta u postupku rekonstruiranja ("Narodne novine" broj 61/11), pa da je tužitelj oštećen za oduzeto zemljište i objekte s ukupnim ulaganjem u infrastrukturu.

11. U provedenom su postupku bile nesporne ili su utvrđene slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je tužitelj od 2002. godine na utuženim česticama bio upisan kao vlasnik i da je i dalje na dijelu nekretnina upisan kao vlasnik, osim na nekretnini označenoj kao čest. zem. 12147 k.o. Kali,

- da su nekretnine oznake k.č. br. 3061/1, 3061/7, i 3061/8 zk.ul. 1322 te k.č. br. 12147 zk.ul. 3019, sve k.o. Kali dio luke posebne namjene - brodogradilišta Lamjana, - da se radi o nekretninama koje su evidentirane kao pomorsko dobro,

- da je na temelju zahtjeva prednika tužitelja od 28. siječnja 1998. za dodjelu koncesije na pomorskom dobru predniku tužitelja dodijeljena koncesija za obavljanje njegove djelatnosti na dijelu luke posebne namjene - brodogradilišta Lamjana pri čemu su granice pomorskog dobra jasno utvrđene Odlukom o dodjeli koncesije za luku posebne namjene - brodogradilište odnosno luku nautičkog turizma u studenom 1999., na temelju koje je između Vlade Republike Hrvatske i prednika tužitelja zaključen Ugovor o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke za posebne namjene - brodogradilišta Lamjana od 19. studenoga 1999., s dodacima broj 1. od 11. rujna 2006. i broj 2. od 22. studenoga 2011.,

11. Na temelju naprijed utvrđenih činjenica sudovi su ocijenili tužbeni zahtjev neosnovanim primarno stoga što pomorsko dobro nije stvar u prometu, a nekretnina u nevlasničkom režimu se ne može pravno valjano steći, kao i zbog toga što je u trenutku kada je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, 2002. godine, njegov prednik već koristio nekretnine na temelju Ugovora o koncesiji slijedom čega je tužitelj morao znati da se radi o pomorskom dobru. Posebno je istaknuto da je pomorsko dobro dobro u općoj uporabi, a jedini zakonom dopušten način kojim se pomorsko dobro dijelom ili potpuno isključuje iz opće uporabe i daje na posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje je koncesija.

12. U odnosu na tvrdnje tužitelja o tome da su mu predmetne nekretnine oduzete proglašenjem pomorskim dobrom, sudovi su odgovorili da je pomorsko dobro određeno po samom zakonu slijedom čega za postojanje takvog pravnog statusa nije mjerodavan upis u zemljišnoj knjizi ili katastru jer se takvim upisom tek publicira i evidentira ta okolnost. Odlukom o utvrđivanju granice pomorskog dobra samo se utvrđuje da je neka nekretnina pomorsko dobro po samom zakonu i ona je deklaratorni, a ne konstitutivni akt budući da pomorsko dobro status zaštićenog dobra stječe na temelju zakona u ovisnosti o tome ima li nekretnina obilježja koja zakon veže uz pojam pomorskog dobra prema njenom izgledu, položaju i funkciji u prostoru.

13. U takvim je okolnostima ocijenjeno da tužitelj nije dokazao da predmetne nekretnine nisu bile pomorsko dobro, odnosno da su to postale nakon što ih je on valjano stekao ni da su mu oduzete proglašenjem pomorskog dobra. Stoga su sudovi zaključili da nema pravne osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva i dosuđenje novčane naknade tužitelju zbog oduzimanja nekretnina slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Neutemeljeno tužitelj prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva. Naime, već je odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (″Narodne novine″ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZV) propisano da nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru te morska obala (opća dobra). Osim toga, odredbom je članka 170. istog Zakona propisano da pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti u kojem slučaju za dotadašnjeg vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje.

14.1. Nadalje, odredbom je članka 51. stavka 1. Pomorskog zakonika (″Narodne novine″ broj 17/94, 74/94, 43/96) koji je bio na snazi u vrijeme tužiteljeva stjecanja prava vlasništva bilo propisano da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi (tako i Ustavni sud RH u odluci broj U-III/3387/2015 od 28. siječnja 2016.).

14.2. Zakonom je o morskim lukama (″Narodne novine″ broj 108/95, 6/96, 137/99 i 97/00 - dalje: ZML/95) koji je stupio na snagu 5. siječnja 1995. i bio na snazi do 15. listopada 2003., bilo propisano u članku 2. stavku 1. točki 3. da je luka posebne namjene morska luka koja služi i posebnim potrebama trgovačkog društva, druge pravne ili fizičke osobe (luka nautičkog turizma, industrijska luka, brodogradilište, ribarska luka i dr.) ili državnog tijela (vojna luka, luka tijela unutarnjih poslova i dr.). Člankom 28. ZML/95 bilo je propisano da se granice luke posebne namjene određuju odlukom o dodjeli koncesije radi obavljanja djelatnosti za koju je utvrđena posebna namjena odnosne luke. Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (″Narodne novine″ broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 23/11, 56/16 i 98/19 - dalje: ZPDML/03) propisano je da su upisi prava vlasništva ili kojega drugog stvarnog prava na zemljištu i građevinama na pomorskom dobu za koje se ne može dokazati pravno valjani način stjecanja pravno nevaljani.

15. Kako, dakle, predmetne nekretnine kao pomorsko dobro u vrijeme tužiteljeva stjecanja nisu mogle biti predmetom valjanog raspolaganja jer predstavljaju pomorsko dobro i kako takve su u nevlasničkom režimu što je tužitelju moralo biti poznato jer ih je njegov prednik već koristio na temelju valjanog Ugovora o koncesiji, odnosno kako, s druge strane, tužitelj nije dokazao da u vrijeme stjecanja nekretnine nisu bile pomorsko dobro, odnosno da su to postale nakon što ih je on valjano stekao ni da su mu nekretnine proglašenjem pomorskim dobrom oduzete, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu naknade za oduzeto zemljište jer u opisanim okolnostima tužitelju ta naknada ne pripada.

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju je tužitelja valjalo odbiti temeljem odredbe članka 393. ZPP radi čega je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 13. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb316-b8f44

Kontrolni broj: 06a8e-5d0a9-daf7e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.