Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-rz-24/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sanje Katušić-Jergović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. L. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. i drugih Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/1991., 71/1991., 57/1999., 39/1992., 91/1992., 58/1993., 37/1994., 108/1995., 28/1996. i 110/1997. - dalje: OKZRH), odlučujući o žalbama okrivljenog S. M. i okrivljenog V. P. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Rz-1/2022. od 23. svibnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog S. M. i okrivljenog V. P. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Rz-1/2022. od 23. svibnja 2022. odbijen je kao neosnovan prijedlog branitelja okrivljenog S. M. da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje svi iskazi svjedoka i cjelokupna pisana dokumentacija.

2. Protiv tog je rješenja žalbe se podnijeli okrivljeni S. M. i okrivljeni V. P..

2.1. Okrivljeni S. M. žali se putem branitelja, odvjetnika S. B. "zbog apsolutno bitne povrede ZKP-a", bez konkretizacije o kojoj povredi bi bila riječ. Predlaže "da Visoki kazneni sud RH prihvati žalbu II. okrivljenika i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".

2.2. Okrivljeni V. P. žali se putem branitelja, odvjetnika J. B. te ne predlaže izdvajanje nezakonitih dokaza, no, nalazeći postojanje svog pravnog interesa povodom pobijanog rješenja žali se "zbog svih dopuštenih razloga", te predlaže "da se žalba usvoji kao osnovana, pobijano rješenje ukine, a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje".

3. Sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), spis je prethodno dostavi sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe okrivljenog S. M. i okrivljenog V. P. nisu osnovane.

5. Kada se žali protiv prvostupanjskog rješenja glede odluke o odbijanju njegovog prijedloga za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza zapisnika o saslušanju svih svjedoka, okrivljeni S. M. u žalbi ističe da je prilikom donošenja pobijane odluke počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer okrivljenici tijekom istrage nisu imali branitelje, bez obzira što im je određen istražni zatvor, a nakon podignute optužnice, usprkos mogućem sukobu interesa obrane, istima je postavljen zajednički branitelj, glede kojih okolnosti je "…obrazloženje suda nerazumljivo i proturječno". Isto tako, ovaj okrivljenik, kao i okrivljeni V. P., ukazuje na nezakonitost ispitivanja svjedoka tijekom istrage jer okrivljenici nisu pozivani na ročišta na kojima su ispitivani svjedoci, jer su se i prema tada važećem Zakonu o krivičnom postupku ("Službeni list" broj 4/1977., 36/1977., 14/1985., 74/1997., 57/1989., 3/1990, "Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992. - dalje: ZKP/1977.) morali pozivati na ročišta na kojima će se svjedoci ispitati, neovisno o tome hoće li na ista pristupiti ili ne. Zaključno, okrivljeni V. P. pobija prvostupanjsko rješenje i radi odluke suda o odbijanju kao nezakonitog dokaza "cjelokupne pisane dokumentacije", koja je, prema ovom okrivljeniku krivotvorena, te je odluka prvostupanjskog suda po tom pitanju nerazumljiva i nejasna, jer niti sud, a ni tužitelj ne raspolažu izvornikom dokumentacije sa kojim bi se uspoređivala njezina preslika. Inzistira na pribavljanju izvornika dokumentacije, jer "nakon potvrđivanja optužnice okrivljenik više nema pravo tražiti izdvajanje nezakonitih dokaza", čime bi se "narušilo njegovo pravo obrane".

6. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pobijano rješenje nije donijeto uz bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., kako to sugeriraju žalbe okrivljenika. Naime, obrazloženje pobijane odluke nije "nerazumljivo i proturječno", odnosno sama pobijana odluka nije "nerazumljiva i nejasna", kako to tvrde žalbe okrivljenika. Protivno tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjsko rješenje je moguće ispitati jer je sama izreka odluke razumljiva, lišena je proturječnosti kako u samoj kompoziciji izreke, tako i sa razlozima pobijanog rješenja, pri čemu su razlozi o odlučnim činjenicama u obrazloženju potpuno jasni i neproturječni.

7. Odlučujući o prijedlogu okrivljenog S. M. glede izdvajanja kao nezakonitih dokaza zapisnika o ispitivanju svih u istrazi ispitanih svjedoka pravilno je prvostupanjski sud svoju odbijajuću odluku obrazložio procesnim pravilom po kojem se valjanost procesne radnje procjenjuje prema zakonu koji je bio na snazi u vremenu njihovog poduzimanja (tempus regit actum), konkretno, prema ZKP/1977. U tom kontekstu prigovori okrivljenika koji se odnose na tada poduzete u istrazi ne dovode u pitanje zakonitost saslušanja (ispitivanja) svjedoka u vremenu od 1994. do 1997. Naime, kako je to konstatirano i u obrazloženju pobijane odluke, nepostavljanje branitelja po službenoj dužnosti prema tada važećim procesnim odredbama tijekom istrage, kao i prilaganje pisane dokumentacije u preslici, a ne u izvorniku, nisu od utjecaja na zakonitost ispitivanja svjedoka i zakonitost dokaza preslikom dokumentacije, pri čemu je ispravno obrazloženo kako potonje pod određenim daljnjim uvjetima može imati utjecaj na vjerodostojnost istog dokaza. Naime, rješenje o postavljenju branitelja po službenoj dužnosti od 24. lipnja 1997. (list spisa 910) donijeto je nakon podizanja optužnice dana 19. lipnja 1997. (listovi spisa 892 – 909), dakle, kada su s stekli uvjeti prema tada važeći odredbama ZKP/1977.

7.1. Identična je i situacija glede prava okrivljenika i branitelja okrivljenika na prisustvovanje na ročištu na kojem su ispitivani svjedoci. Doista, to pravo proizlazi iz odredbe članka 159. stavak 4. ZKP/1977., prema kojoj odredbi okrivljenik može prisustvovati tom ročištu, ako to zahtjeva. Međutim, kada problematiziraju nepozivanje na navedena ročišta žalbe okrivljenika gube iz vida okolnost da su okrivljenici bili nedostupni sudu u to vrijeme. Stoga je nakon rješenja o provođenju istrage od 14. travnja 1994. (listovi spisa 270 – 274), sud rješenjem istog dana protiv istih odredio pritvor (listovi spisa 275 – 278) i donio naredbu glede izdavanja tjeralice (listovi spisa 279 – 284).

8. Glede žalbenog navoda okrivljenog V. P. da će nakon eventualnog potvrđivanja optužnice biti prekludiran glede opetovanog traženja izdvajanja nezakonitih dokaza treba konstatirati kako ZKP/08. ne propisuje mogućnost odbačaja ponovljenog prijedloga glede izdvajanja nezakonitih dokaza, osim ako sud ne ocijeni da se takvim predlaganjem zlouporabljuju procesne ovlasti po strankama postupka (članak 11. stavak 3. i 4. ZKP/08.).

9. Ispitujući žalbe okrivljenika, ovaj sud je po službenoj dužnosti utvrdio da je pobijanu odluku donijelo ovlašteno tijelo, te da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 494. stavak 4. ZKP/08.), slijedom čega je, nalazeći žalbe okrivljenika neosnovanim, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.