Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-eu-12/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. P. zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 2. i drugih Kaznenog zakonika Republike Slovenije (dalje: KZRS), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-eu-1/2021-9 od 1. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenog D. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom je, pod točkom I. izreke, utvrđeno da je osuđeni D. P., presudom Okružnog suda u Krškom, broj III Ks 10911/2012. od 28. rujna 2020., koja je postala pravomoćna i izvršna 3. studenog 2020., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 5 (pet) mjeseci pri čemu je uzeta u obzir jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 2 (dva) mjeseca zatvora izrečena presudom Okružnog suda u Krškom, broj K-83/2005. od 30. ožujka 2006. u svezi s presudom Višeg suda u Ljubljani, broj III Kp 64/2006. od 8. studenog 2006. i kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, izrečena presudom Okružnog suda u Krškom, broj II K 10911/2012. od 25. svibnja 2017. u svezi s presudom Višeg suda u Ljubljani, broj II Kp 10911/2012. od 1. ožujka 2018. U izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 5 (pet) mjeseci osuđeniku je uračunato vrijeme zadržavanja i pritvor od 12. srpnja 2005. od 10,00 sati do 27. siječnja 2007., te izdržana kazna po presudi Okružnog suda u Krškom broj K-83/2005. od 30. ožujka 2006. u svezi s presudom Višeg suda u Ljubljani, broj III Kp 64/2006. od 8. studenog 2006., od 26. siječnja 2007. do 12. rujna 2011.

1.1. Nadalje, pod točkom II. izreke presude utvrđeno je kako je osuđeni D. P. presudom Okružnog suda u Krškom, broj K-83/2005. od 30. ožujka 2006. u svezi s presudom Višeg suda u Ljubljani, broj III Kp 64/2006. od 8. studenog 2006 proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare iz članka 217. stavka 2. i 1. u vezi s člankom 25. KZRS, kaznenog djela prikrivanja iz članka 221. stavka 1. i 3. KZRS u produljenom trajanju, kaznenog djela prikrivanja iz članka 221. stavka 1. i 3. KZRS, kaznenog djela prikrivanja iz članka 221. stavka 1. i 3. KZRS u svezi članka 25. KZRS u produljenom trajanju, kaznenog djela ovjerovljavanja neistinitog sadržaja iz članka 258. stavka 1. KZRS u produljenom trajanju.

1.2. Pod točkom III. izreke navedeno je kako je presudom Okružnog suda u Krškom, broj II K 10911/2012. od 25. svibnja 2017. u vezi presude Višeg suda u Ljubljani II Kp 10911/2012. od 1. ožujka 2018. osuđeni D. P., proglašen krivim da je počinio kazneno djelo prijevare iz članka 211. stavka 3. i 1. KZRS.

1.3. Zatim je pod točkom IV. utvrđeno da opisana kaznena djela pod točkom II. izreke pobijane presude prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske predstavljaju kazneno djelo protiv imovine, prijevarom u produljenom trajanju iz članka 236. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) za koje je propisana kazna zatvora od 1 do 8 godina, dva kaznena djela protiv imovine - prikrivanjem u produljenom trajanju iz članka 244. stavka 1. i članka 52. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora do 3 godine, kazneno djelo protiv imovine - prikrivanjem iz članka 244. stavka 1. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora do 3 godine te kazneno djelo krivotvorenja, ovjeravanjem neistinitog sadržaja u produljenom trajanju iz članka 281. i članka 52. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Pod točkom V. utvrđeno je da opisano kazneno djelo pod točkom III. izreke pobijane presude prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske predstavlja kazneno djelo protiv imovine, prijevarom iz članka 236. stavka 1. KZ/11., za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.

1.4. Pod točkom VI. izreke je primjenom članka 89. stavka. 1. u vezi članka 91. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 134/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19. i 141/20., dalje: ZPSKS-EU) priznata presuda Okružnog suda u Krškom, broj III Ks 10911/2012. od 28. rujna 2020., koja je postala pravomoćna i izvršna 3. studenog 2020., a kojom je osuđenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 5 (pet) mjeseci, te je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 5 (pet) mjeseci, u koju je uračunato vrijeme zadržavanja i pritvor od 12. srpnja 2005. od 10,00 sati do 27. siječnja 2007., te izdržana kazna po presudi Okružnog suda u Krškom broj K-83/2005. od 30. ožujka 2006. u svezi s presudom Višeg suda u Ljubljani, broj III Kp 64/2006. od 8. studenog 2006., od 26. siječnja 2007. do 12. rujna 2011., odnosno određeno je izvršenje kazne zatvora u neizvršenom dijelu od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca u Republici Hrvatskoj.

2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni D. P. osobno, zbog "povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavka 1. i 2. ZKP/08. u svezi članka 89. stavka 2. ZPSKS-EU članka 94. stavka 1. točke 7. ZPSKS-EU, članka 93. stavka 1. ZPSKS-EU te bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 6. ZKP/08 i članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08", s prijedlogom da "je nužno presudu ukinuti te odbiti priznanje i izvršenje presude, a drugu presudu odbiti njeno izvršenje i priznanje temeljem odredbe iz članka 94. stavka 1. točke 7".

2.1. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni D. P. po branitelju, odvjetniku H. Ž., iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s prijedlogom da se "pobijana presuda ukine, a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje". S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrat će se kao jedinstvena žalba.

3. Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), u vezi sa člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točki 6. i 11. ZKP/08. na način da je presudu donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u toj stvari, odnosno da se presuda ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da je povrijedio kazneni zakon, odnosno kada upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje na način da ukazuje da radnje iz činjeničnog opisa kaznenih djela iz presuda Okružnog suda u Krškom ne predstavljaju bitna obilježja kažnjivog djela po Kaznenom zakonu Republike Hrvatske.

5.1. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju valjano utvrdio kako ne postoje obligatorni razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja strane presude iz članka 94. stavka 1. ZPSKS-EU te je temeljem članka 89. stavka 1. i članka 91. stavka 1. ZPSKS-EU, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ispravno udovoljio predmetnoj zamolbi radi priznanja i izvršenja strane sudske odluke na način kako je to utvrđeno u izreci pobijane presude.

5.2. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da kaznena djela za koja je osuđeni D. P. proglašen krivim presudom Okružnog suda u Krškom, broj K-83/2005. od 30. ožujka 2006. u svezi s presudom Višeg suda u Ljubljani, broj III Kp 64/2006. od 8. studenog 2006. predstavljaju kaznena djela prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske i to: kazneno djelo prijevare iz članka 217. stavka 2. i 1. u vezi sa člankom 25. KZRS - produljeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 52. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, dva produljena kaznena djela prikrivanja iz članka 221. stavka 3. i 1. KZRS u vezi članka 25. KZRS - dva produljena kaznena djela prikrivanja iz članka 244. stavka 1. KZ/11. i članka 52. KZ/11., za koja je propisana kazna zatvora do 3 godine, kazneno djelo prikrivanja iz članka 221. stavka 3. i 1. KZRS - kazneno djelo prikrivanja iz članka 244. stavka 1. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora do 3 godine i produljeno kazneno djelo ovjerovljavanja neistinitog sadržaja iz članka 258. stavka 1. KZRS - kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja u produljenom trajanju iz članka 281. i članka 52. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Nastavno prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da kazneno djelo za koje je osuđeni D. P. presudom Okružnog suda broj II K 10911/2012. od 25. svibnja 2017. u vezi presude Višeg suda u Ljubljani II Kp 10911/2012. od 1. ožujka 2018. proglašen krivim - prijevara iz članka 211. stavka 3. i 1. KZRS predstavlja kazneno djelo prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske i to kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.

5.3. Na taj način je prvostupanjski sud ispravno utvrdio dvostruku kažnjivost u smislu članka 89. stavka 1. ZPSKS-EU, stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije dao nikakvo obrazloženje zbog čega kaznena djela za koja je osuđenik pravomoćno osuđen u R. S., predstavljaju upravo ona kaznena djela koja su utvrđena u pobijanoj presudi pa da je time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, činjenični opis kaznenog djela za koje je osuđena osoba u postupku priznanja strane presude proglašena krivom obvezni je sastojak zahtjeva za priznanje presude, odnosno potvrde iz članka 103. ZPSKS-EU, ili strane presude čije se priznanje traži, budući da bez tog sastojka ne bi bilo moguće ispitati postoji li koja od osnova za odbijanje priznanja i izvršenja iz članka 94. ZPSKS-EU, dok činjenični opis kaznenog djela za koje je izrečena kazna zatvora presudom čije se priznanje i izvršenje traži nije nijednom odredbom ZPSKS-EU predviđen i kao obvezni sastojak odluke kojom se utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za priznanje strane presude i izvršenje kazne zatvora izrečene tom stranom presudom, nego isključivo obvezni sastojak bilo potvrde iz članka 103. ZPSKS-EU, bilo strane presude čije se priznanje traži (vidi presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kž-eu-4/2017. od 19. srpnja 2017.).

6. U odnosu na žalbene navode osuđenika iz kojih proizlazi da osporava utvrđenja iz stranih sudskih presuda, odnosno da osporava osnovanu sumnju da je počinio kaznena djela prijevare, prikrivanja i ovjeravanja neistinitog sadržaja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako se u postupku priznanja i izvršenja strane kaznene presude ne preispituje činjenično stanje utvrđeno u stranoj kaznenoj presudi, odnosno ne odlučuje o krivnji za kazneno djelo, pa u tom smislu osuđenik zahtjev za obnovom kaznenog postupka iz članka 497. ZKP/08. ne može podnijeti u Republici Hrvatskoj već u državi presuđenja sukladno odredbama njezinog nacionalnog prava kojima se uređuje taj institut.

7. Nadalje, također je neosnovan žalbeni navod da je prilikom donošenja pobijane presude došlo do povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavka 1. i 2. ZKP/08. u svezi članka 89. stavka 2. ZPSKS-EU i članka 94. stavka 1. točke 7. ZPSKS-EU, jer je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo prijevare iz članka 211. stavka 3. i 1. KZRS za koje je proglašen krivim presudom Okružnog suda broj II K 10911/2012. od 25. svibnja 2017. u vezi presude Višeg suda u Ljubljani II Kp 10911/2012. od 1. ožujka 2018. trebao ispitati i ocijeniti da je "navodno predmetno kazneno djelo u cijelosti počinjeno na teritoriju Republike Hrvatske, na štetu oštećenika iz Hrvatske ….te da se postupak vodi pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu". Naime, članak 94. stavak 2. točka 7. ZPSKS-EU (a ne stavak 1. na koji očito omaškom ukazuje žalitelj), propisuje da sud može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, odbiti priznanje presude i izvršenje kazne ako se presuda odnosi na kaznena djela za koja se u skladu s domaćim pravom smatra da su u cijelosti počinjena u Republici Hrvatskoj ili na mjestu koje je izjednačeno s njezinim teritorijem, a za djela koja su u većim ili bitnim dijelom počinjena na tom teritoriju sud će cijeniti sve posebne okolnosti slučaja, a osobito činjenicu je li kazneno djelo počinjeno u većem ili bitnom dijelu u državi izdavanja. Uvidom u činjenični opis kaznenog djela iz točke III. izreke pobijane presude, razvidno je da je kazneno djelo prijevare iz članka 211. stavka 3. i 1. KZRS za koje je osuđeni D. P. proglašen krivim, počinjeno na teritoriju R. S. (gdje je u okolici B. s R. J. dogovorio da će ostvariti imovinsku korist na štetu tvrtke S. d.o.o. iz Z.) pa stoga nije u pravu žalitelj da je kazneno djelo u cijelosti počinjeno na teritoriju Republike Hrvatske te je prvostupanjski sud ispravno ocijenio da ne postoje kako obligatorni tako ni fakultativni razlozi iz članka 94. stavka 2. ZPSKS-EU za odbijanje priznanja i izvršenja strane presude, te ispravno ocijenio sve okolnosti slučaja, te utvrdio da se ne radi o posebnim okolnostima.

8. U konačnici neosnovan je žalbeni navod da je sud bio dužan primijeniti blaži zakon, jer u skladu s pravnim stavovima izraženim u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne primjenjuje se kazneni zakon koji je bio na snazi tempore criminis niti se u tom postupku odlučuje o primjeni blažeg zakona u smislu članka 3. KZ/11., već se primjenjuje onaj kazneni zakon koji je na snazi u trenutku odlučivanja o ispunjavanju zakonskih pretpostavki za priznanje strane sudske odluke. Također, iako se žalitelj poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 6. ZKP/08., na način da je presudu donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u toj stvari, iz sadržaja žalbe proizlazi da prigovara mjesnoj, a ne stvarnoj nenadležnosti suda. Takvi žalbeni navodi su u cijelosti neosnovani, obzirom da je pobijanu presudu donio Županijski sud u Varaždinu, kao stvarno i mjesno nadležan, a sve kako je prebivalište osuđenika u M. G., dakle na području nadležnosti Županijskog suda u Varaždinu, na kojem je osuđenik i započeo sa izdržavanjem kazne zatvora u Kaznionici …. Okolnost što je osuđenik kasnije premješten u Zatvor … te zatim u Kaznionicu … ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, obzirom da se mjesna nadležnost ustalila. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod da je pobijana presuda donesena protekom roka iz članka 93. stavka 1. ZPSKS-EU, valja istaknuti da se radi o instruktivnom roku.

9. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijane presude niti je ispitivanjem iste, sukladno odredbi članka 476. stavka 1.i 2. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.