REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3126/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. S. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik E. H., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-640/15-2 od 26. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr- 2989/12-21 od 18. prosinca 2014., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika o izvanrednom otkazu od 28. kolovoza 2012., kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu sklopljen 9. travnja 2009. i odgovor na zahtjev za zaštitu prava tuženika od 18. rujna 2012., da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da se tužitelja vrati na poslove odgovarajuće onima koje je obavljao prema Ugovoru o radu od 9. travnja 2009., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. 1.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. 2.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno istu preinačiti.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. kolovoza 2012. tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zaključen 9. travnja 2009. za obavljanje poslova radnog mjesta voditelj odsjeka u marketingu HRT,

- da se u obrazloženju navedene odluke navodi kako je provjerom te uvidom u analizu usklade emitiranja AGB sustava Arianna (sustav za praćenje emitiranja i gledanosti) i HRT sustav MediaPro (sustav za podršku prodaje i oglasnog prostora) utvrđeno da postoji razlika u emitiranju samo u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 30. lipnja 2012. u 413 slučajeva, da je protiv radnika, ovdje tužitelja, tuženik podnio kaznenu prijavu, te pokrenuo na temelju čl. 108. st. 3. Zakona o radu i postupak utvrđivanja pretrpljene štete, da od radnika nije zatraženo iznošenje obrane jer su okolnosti slučaja i utvrđene činjenice takve da iznošenje obrane ne bi ništa izmijenilo, da je o namjeravanom izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac na temelju čl. 118. i 149. Zakona o radu obavijestio Koordinaciju sindikata HRT i Sindikat radio- televizije proizvodnje Hrvatske radi očitovanja, da je tužitelj svojim postupcima grubo povrijedio zakonitost rada i poslovanja, profesionalnost, stručnost i povjerenje u radu, odanost HRT, zahtjev za čuvanjem imovine i ugleda HRT, svoje obveze preuzete čl. 2. ugovora o radu u vezi sa čl. 6. st. 1. Zakona o radu, odredbe Pravilnika o radu iz čl. 75. t. 3. ,5., 6.,10. i 11.,

- da je tužitelj 31. kolovoza 2012. podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. kolovoza 2012. i protiv odluke o suspenziji za obavljanje poslova i radnih zadataka od 20. kolovoza 2012.,

- da je odgovorom na zahtjev za zaštitu prava od 18. rujna 2012. odbijen zahtjev za zaštitu prava podnijet od strane tužitelja.

8. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev na temelju čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 8/12 - dalje: ZR) ocijenivši da je tuženik dokazao da je tužitelj svojim postupanjem nezakonito i neodgovorno koristio sredstva poslodavca čime mu je nanio štetu i smanjio ugled, odnosno zlouporabio položaj i prekoračio daljnja ovlaštenja na način da je krivotvorio isprave tj. podatke o broju izvršenih emitiranja, što ukazuje i na moguće ostvarivanje nepripadne koristi, a što sve predstavlja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, koje su utjecale na gubitak povjerenja poslodavca zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a također zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da omogući tužitelju iznošenje obrane prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu (čl. 111. st. 2. ZR).

9. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

10. Revizijski prigovori tužitelja koji se sadržajno odnose na to da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti činjenice na način predviđen čl. 8. ZPP, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pa kako je sud upravo postupajući u smislu odredbe čl. 8. ZPP ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio dokazanim činjenice na temelju kojih je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude, to se neosnovano prigovara sadržajno u reviziji opisanoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.

11. Suprotno tvrdnji tužitelja pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP), s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju revident upire u reviziji.

12. Tužitelj nadalje smatra da je sud protivno odredbi čl. 307. ZPP rješenjem od 13. studenog 2013. isključio javnost za dio glavne rasprave, čime je počinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP.

13. Kako je navedenim rješenjem isključena javnost za dio glavne rasprave, koji se odnosi na izvješće o provedenoj reviziji kod tuženika od 25. rujna 2012., a iz nižestupanjskih odluka proizlazi da izvješće o provedenoj reviziji, očitovanje interne revizije u pogledu postojanja razlika s drugim agencijama od 22. studenoga 2013. kao i iskaz svjedokinje M. P., rukovoditeljice odjela interne revizije kod tuženika, čiji se iskaz odnosi na nepravilnosti utvrđene provedenom revizijom, nisu uzeti u obzir prilikom donošenja odluke, iznesena bitna povreda nije utjecala na zakonitost i pravilnost odluke suda prvog i drugog stupnja glede tužbenog zahtjeva, a niti se radi o bitnoj povredi iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP.

14. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične navode, nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

16. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

17. Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskog suda (uz pravilnu primjenu odredbe čl. 131. st. 3. ZR), tužitelj je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje je došlo do trajnog gubitka povjerenja između poslodavca i radnika na način da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a što je, kako to pravilno ocjenjuju nižestupanjski sudovi i opravdan razlog za izvanredni otkaz u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR.

18. To stoga što iz utvrđenja nižestupanjskih sudova nedvojbeno proizlazi da je tužitelj upravljao podacima o oglasima, nedopušteno vršio brisanje emitiranih oglasa, što je rezultiralo time da emitirani oglasi nisu evidentirani u sustavu MedioPro i nefakturirane izvršene usluge naručiteljima oglasa, čime je tuženiku nanesena šteta, a naručiteljima omogućeno stjecanje protupravne imovinske koristi.

19. Tužitelj obrazlažući pogrešnu primjenu materijalnog prava zapravo prigovora činjeničnim zaključcima suda u ovom postupku i time osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom da, kako je već istaknuto, prema odredbi čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, niti je revizijski sud ovlašten ocjenjivati provedene dokaze, to navedeni revizijski prigovori nemaju utjecaja na ocjenu pravilnosti pobijane odluke.

20. Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz (otkaz poslodavca je dopušten), te u pretpostavkama iz čl. 108. st. 1. i 2., čl. 111. st. 2., te čl. 112. st. 2. ZR, to su nižestupanjski sudovi osnovano odbili zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, kao i zahtjev na utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i zahtjev za vraćanje na rad na poslove koje tužitelj obavljao prije otkaza ugovora o radu.

21. Slijedom izloženog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

Zagreb, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.