REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6997/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.R. zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (''Narodne novine'', broj:107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11. i 80/13.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I policijske postaje, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-3362/2021 od 19. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I policijske postaje, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz čl. 54. st. 1. i 3. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je okr. I.R. tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 7.000,00 (sedamtisuća) kuna/929,06 eura (devetstodvadesetdevet eura i šest centi)[1] , koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
II. U ostalom ne pobijanom i ne preinačenom dijelu, presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. I.R. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u roku od šest mjeseci od dostave pravomoćne presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna te troškove vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna.
2. Istom presudom je od okrivljenika oduzeta droga – dvije pvc vrećice sa sadržajem droge „speed“ amphetamin T1=2,15 grama i T2=0,54 grama te jedna pvc vrećica sa četiri tablete „ectasy“.
3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj pobija presudu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući preinačiti pobijanu presudu i izreći predloženu novčanu kaznu (15.000,00 kuna), odnosno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Žalba je osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje u tekstu: PZ), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno odmjerio odluku o kazni, na što opravdano ukazuje žalitelj.
6. Naime, tužitelj u žalbi opravdano ističe da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za izricanje novčane kazne kao blaže vrste kazne i to u najnižem novčanom iznosu propisanom za predmetni prekršaj te da su olakotne okolnosti kojima se prvostupanjski sud vodio prilikom izbora vrste i mjere kazne, precijenjene, odnosno, nisu u konkretnom postupku u toj mjeri odlučne za izricanje najmanje moguće novčane kazne propisane za predmetni prekršaj, s obzirom da je okrivljenik posjedovao veću količinu droge, različitih vrsta, zbog čega takva kazna može ubuduće samo poticajno djelovati na vršenje istovrsnog djela.
7. Prvenstveno, treba navesti da je čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga propisano da će se fizička osoba koja posjeduje drogu (biljke i dijelova biljki iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droge, osim pod uvjetima određenim istim Zakonom u medicinske, prehrambene, veterinarske, znanstvenoistraživačke i nastavne svrhe - čl. 3. st. 1.) kazniti novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana.
7.1. Odredbom čl. 36. st. 1. PZ-a propisana su opća pravila o izboru vrste i mjere kazne: „Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja“. St. 2. istog članka su propisane obveze suda u odnosu na okolnosti koje utječu da kazna bude po vrsti i mjeri lakša ili teža za počinitelja prekršaja te je propisano da će sud, određujući vrstu i mjeru kazne, osobito voditi računa o stupnju krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, na njegovo ponašanje nakon počinjenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, a u slučaju izricanja novčane kazne sud će uzeti u obzir i imovno stanje počinitelja prekršaja.
7.2. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u najnižem zakonom propisanom novčanom iznosu za predmetni prekršaj, cijeneći kao olakotne okolnosti priznanje prekršaja, žaljenje i obećanje da isto neće ponoviti, materijalne prilike – nezaposlenost okrivljenika i uzdržavanje od roditelja te prekršajnu nekažnjavanost, dok je kao otegotno cijenio što je okrivljenik posjedovao veću količinu droge, smatrajući da se i tako izrečenom novčanom kaznom može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čine ovakve prekršaje.
8. Međutim, po ocjeni ovog suda, utvrđene olakotne okolnosti, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine takve olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje novčane kazne u najnižem iznosu novčane kazne propisane za predmetni prekršaj, pritom osobito cijeneći težinu djela u vidu veće količine droge, različitih vrsta, odnosno, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja.
8.1. Iz navedenih razloga, ispravno tužitelj ističe da u ovoj situaciji nije bilo osnove za izricanje novčane kazne, kao blaže vrste kazne (s obzirom da je za taj prekršaj alternativno propisana kazna zatvora) i to u specijalnom minimumu te je prihvaćanjem žalbe tužitelja, ovaj drugostupanjski sud okrivljeniku izrekao istu vrstu kazne, ali u višem novčanom iznosu (7.000,00 kuna u odgovarajućoj protuvrijednosti u eurima), smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a.
9. U ostalom ne pobijanom i ne preinačenom dijelu, prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.
10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 13. rujna 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
