Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6941/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.P., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t.1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19) i čl. 28. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine, broj 62/15), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj putem branitelja M.U., odvjetnika u Z., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 6. Pp J-3273/2019 od 20. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. J.P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda pod t. 2. izreke, na način da se izriče:

Na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), odbija se optužba protiv okr. J.P. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi) zbog prekršaja iz čl. 28. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici.

II. Uslijed odluke pod t. I., po službenoj dužnosti se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okr. J.P. za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je tom presudom proglašen krivim pod t. 1. izreke presude, na temelju tog zakonskog propisa, prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena novčana kazna te izriče ista novčana kazna u iznosu od

2.000,00

(dvijetisuće)

kuna/265,45

eura

(dvjestošezdesetpetkunaičetrdesetpetcenti)[1] , koju novčanu kaznu je okr. J.P. dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

III. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okr. J.P. te potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

IV. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a okr. J.P. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna/39,82 eura (tridesetdeveteuraiosamdesetdvacenta) u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. J.P. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga na način činjenično opisan u t. 1. izreke pobijane presude za koji mu je na temelju istog propisa uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna te zbog prekršaja iz čl. 28. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici činjenično opisanog pod t. 2. izreke pobijane presude za koji mu je na temelju istog propisa na uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, utvrđena novčana kazna u iznosu od 400,00 kuna pa mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 2.400,00 kuna time da ukoliko okrivljenik u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

1.2. Nadalje, istom presudom je od okrivljenika, na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, oduzeta droga amphetamin tzv. „speed“ ukupne težine 0,29 g.

2. Protiv dijela te presude pod t. 1. izreke, okr. Josip Pavlović je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, predlažući usvojiti žalbu preinačiti presudu i odlučiti u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u odnosu na prekršaj iz čl. 28. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici nastupila zastara prekršajnog progona dok je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu po služenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da se protiv okr. J.P. zbog prekršaja iz čl. 28. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, prekršajni postupak više ne može voditi jer je proteklo više od tri godine od vremena kada je prema optužnom prijedlogu prekršaj počinjen (1. lipnja 2019.) pa je u smislu čl. 13. st. 2. PZ-a nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Naime, odredbom čl. 13. st. 2. PZ-a propisano je: „Prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom čl. 239. st. 1. t. 2. PZ-a, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu.

7. Slijedom navedenog, a imajući u vidu visinu propisane novčane kazne za prekršaj za koji je okr. J.P. proglašen krivim, očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi čl. 239. st. 1. t. 2. PZ-a, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, a podnošenje optužnog prijedloga umjesto izdavanja prekršajnog naloga od strane tužitelja za prekršaj iz čl. 28. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, ne utječe na režim zastare prekršajnog progona propisan odredbom čl. 13. PZ-a, koja se ima primijeniti kao opći propis, a prema kojoj prekršajni progon u konkretnom slučaju zastarijeva nakon tri godine.

8. Stoga je povodom žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, na temelju čl. 181. t. 5. PZ-a, trebalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti optužbu protiv okr. J.P. za prekršaj iz čl. 28. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici kao pod t. I izreke.

9. Uslijed naprijed navedene odluke, trebalo je preinačiti pobijanu presudu u dijelu iznosa ukupne novčane kazne kao pod t. II. izreke.

10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, okrivljenik ističe proturječnost izreke razlozima presude budući da je okrivljenik proglašen krivim zbog posjedovanja droge (amphetamin tzv. „speed“ ukupne težine 0,29 g), dok iz nalaza vještačenja Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 30. srpnja 2019., na kojem dokazu sud temelji svoju odluku u obrazloženju presude, proizlazi da je od okrivljenika oduzeta količina praškaste materije u tragovima mase 0,04 grama, a ne 0,29 grama kako to navodi prvostupanjski sud i tužitelj. Navodi i da zbog toga djelo nije prekršaj pa je povrijeđeno materijalno prekršajno pravo iz čl. 196. st. 1. PZ-a.

10.1. Međutim, neosnovan je žalbeni navod da je izreka presude suprotna obrazloženju, budući da je i u izreci presude i u razlozima presude razvidno da je okrivljenik proglašen krivim zbog posjedovanja droge i to konkretno, „jednog PE prozirnog paketića ispunjenog drogom amphetamin tzv. „speed“, ukupne težine od 0,29 g“, dakle, radi se o ukupnoj težini paketića zajedno s drogom. Izvedenim dokazom na kojem se temelji osuđujuća presuda - provedenim vještačenjem Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 30. srpnja 2019., ispitivala se po prirodi stvari sama praškasta materija - droga (ne i vrećica) te je jasno vidljivo da je analizom utvrđen rezultat ispitivanja kao „praškasta materija 0,04 g,“ i kao „masa ostalo 0,01 g je amfetamin“, dakle, nisu se ispitivali nikakvi „tragovi droge“ kako se to nameće u žalbi, a što je inače nemjerljiva količina koju se ne može niti vještačiti, već sadržaj vrećice koja je u ukupnoj količini s drogom iznosila 0,29 g (kako je to i navedeno u naredbi o vještačenju, str. 13 spisa). Stoga razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni te nije ostvarena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, a budući da je djelo za koje se okrivljenik tereti, po propisu prekršaj, nije povrijeđeno materijalno pravo iz čl. 196. st. 1. PZ-a.

11. Žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja proizlaze iz navoda žalbe kojima okrivljenik pokušava obezvrijediti iskaze ispitanih svjedoka A.K. i T.S., ističući da je nelogično da bi okrivljenik dragovoljno izručio vrećicu djelatnicima redarstvene vlasti. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Ispitani svjedoci policijski službenici, čije iskaze je prvostupanjski sud prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, potvrdili su da im je okrivljenik dragovoljno predao vrećicu u kojoj se po naknadnom utvrđenju, nalazila droga, pa je prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik ostvario bitno obilježje prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Provedene dokaze je po stavu ovog suda, prvostupanjski sud pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

11.1. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

12. Razmotrivši odluku o kazni, povodom navoda žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Budući da je za predmetni prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, to izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 kuna, dakle znatno ispod najniže propisane novčane kazne za taj prekršaj, predstavlja prvenstveno blažu vrstu kazne te izrazito ublaženu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku ukazao na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude.

13. Razmotrivši odluku o izrečenoj mjeri oduzimanja droge, ovaj sud smatra da je ista na zakonu osnovana, sukladno čl. 76.a st. 3. PZ-a, budući da se radi o predmetima čije posjedovanje je zakonom zabranjeno te je u skladu i s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), imajući u vidu imovno stanje okrivljenika te složenost i trajanje postupka.

15. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.