REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 586/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u izvanparničnom postupku jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača B. M. iz Z., OIB … , pokrenutom prijedlogom Financijske agencije, odlučujući o dopuštenoj reviziji vjerovnika C. o d.d. iz Z., OIB … , zastupanog po punomoćnici A. J., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. Z.
- J. i A. J. iz R., izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 2448/2020-3 od 25. siječnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Sp-3425/2019-10 od 19. svibnja 2020., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Revizija vjerovnika C. o. d.d. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba vjerovnika C. o . d.d. i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kako glasi:
"I. Otvara se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača B. M., OIB … , … , … Z..
II. Zaključuje se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača B. M., OIB … , … , … Z..
III. Oslobađa se potrošač B. M., OIB … , …, … Z. od preostalih obveza u odnosu na slijedeće osnove i vjerovnike:
Osnove za plaćanje po čl. 79.a st. 2. ZSP - neizvršene osnove za plaćanje:
1. osnova broj OV-8694/2006-Z003, izdavatelja JAVNI BILJEŽNIK, P. D., R. - vjerovnik (1) C. o., Z., Hrvatska, OIB: … , zaprimljena 22.01.2019., glavnica: 14.188,04 kn, kamata: 14.931,94 kn, trošak: 879,38 kn.".
2. Drugostupanjski sud je tako odlučio uz obrazloženje (relevantno za ovaj stupanj postupka, po podnesenoj reviziji):
"...U odnosu na žalbene navode vjerovnika kojima osporava pravilnost zaključka suda prvog stupnja da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja propisane čl. 79.a st. 2. ZSP-a isti nisu osnovani jer je neodlučno kada je zaprimljena osnova žalitelja, budući da u ovom slučaju postoje, pored neizvršenih osnova i osnove koje nisu evidentirane jer ih je FINA brisala budući da nisu naplaćene u roku od tri godine od primitka (čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima - "Narodne novine" broj 68/18, 2/20, 46/2020 - dalje: ZPONS) pa je ispunjena pretpostavka iz čl. 79.a st. 2. alineja druga za provođenje ovog postupka. Pogrešno je stajalište žalitelja da se potrošač može osloboditi samo onih obveza koje su bile evidentirane u Očevidniku duže od tri godine. Naime, prema odredbi čl. 79.g st. 4. ZSP-a potrošač se oslobađa od preostalih obveza u odnosu za osnove i vjerovnike iz čl. 79.a ZSP-a. U konkretnom slučaju to je dio vjerovnika čije su osnove bile evidentirane u Očevidniku na dan otvaranja postupka.".
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 991/2021-2 od 9. ožujka 2021., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu vjerovnika C. o. d.d. za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tog vjerovnika i dopušteno mu je da podnese reviziju protiv drugostupanjskog rješenja u odnosu na pitanje:
"Može li sud primjenom odredbi čl. 79.a st. 2. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" br. 100/15 i 67/18) u jednostavnom postupku stečaja potrošača osloboditi potrošača od osnova za plaćanje ukoliko je ta, predmetna osnova, evidentirana u Očevidnik redosljeda osnova za plaćanje u razdoblju kraćem od tri godine, a koji rok je propisan čl. 79.a citiranog Zakona?".
3.1. To sve po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju o pitanju o kojem "nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena."
4. Vjerovnik C. o. d.d. je protiv drugostupanjskog rješenja podnio (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže osporeno rješenje preinačiti tako da se utvrdi da se potrošač ne oslobađa evidentirane obveze iz osnove za plaćanje koju on ima prema njemu - a zaprimljene 22. siječnja 2019., odnosno da odbije prijedlog za otvaranje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača B. M. iz iste osnove za plaćanje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Revizijski sud ocjenjuje da je u reviziji naznačeno pitanje u trenutku kada je revizija dopuštena bilo važno za odluku o predmetu spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njemu je tada postojala neujednačena i nesigurna sudska praksa ili se bar takva mogla očekivati - ali je revizijski sud o istom pitanju nakon toga donio i jasno izrazio svoje shvaćanje po drugim dopuštenim revizijama, a odluka drugostupanjskog suda je donesena u skladu sa takvim shvaćanjem.
8. Konkretno, revizijski sud je u više svojih odluka izrazio shvaćanje u svezi u reviziji postavljenog pitanja - pa tako primjerice i u odlukama:
8.1. rješenju poslovni Rev 995/2021-2 od 14. rujna 2021., prema kojemu:
"...13. 3. Dakle, jednostavni stečaj može se provesti nad imovinom potrošača ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta i to da potrošač na dan otvaranja postupka, tj. na dan donošenja rješenja ima evidentiranu jednu ili više osnova u Očevidniku FINA-e u iznosu do 20.000,00 kn, dakle, aktivnih osnova, te da je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine. Stoga, da bi potrošač mogao biti oslobođen preostalih obveza, moraju biti ispunjena oba ova uvjeta.
14. U konkretnom slučaju sudovi su utvrdili da potrošač ima dvije evidentirane neizvršene osnove za plaćanje, i to vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, koja je zaprimljena 14. travnja 2019., i vjerovnika, javnog bilježnika M. M. zaprimljenu 27. veljače 2019. kao i da je potrošač na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača u neprekidnoj blokadi 3.231 dan (dulje od tri godine neprekidno).
15. 1. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, razdoblje od tri godine u smislu zakonske odredbe iz čl. 79.a. st. 2. ZSP-a utvrđuje se na temelju trajanja ukupne blokade po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidniku, a ne samo obzirom na trajanje blokade na temelju osnova za koje je pokrenut postupak stečaja.
15. 2. Naime, u postupku jednostavnog stečaja potrošač se oslobađa obveza namirenja vjerovnikovih tražbina, iako iste nije namirio, te je stoga razdoblje od tri godine vrijeme koje je zakonodavac smatrao razumnim i primjerenim za ocjenu platežne sposobnosti potrošača. Pogrešno predlagateljica smatra da je to razdoblje u kojem je omogućeno vjerovniku da pokuša namiriti svoju tražbinu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava na potrošačevim računima i tek ako vjerovnik u tome ne bi uspio da bi se smatralo da predmetnu tražbinu niti neće biti moguće namiriti, odnosno da trajanje i troškovi postupka njezinog namirenja neće biti razmjerni njezinoj visini, čime bi bili ispunjeni uvjeti iz čl. 79.a. st. 2. ZSP-a, jer to naprosto nije propisano citiranim zakonom, niti je to smisao citirane norme.
15. 3. Ovaj sud uvažava tvrdnju vjerovnice da se vjerovniku može uskratiti njegovo pravo da pokuša namiriti svoju tražbinu na zakonitom predmetu prisilnog namirenja u primjerenom razdoblju (na novčanim sredstva na računima potrošača), međutim, ovome sudu nije prihvatljiva njezina tvrdnja prema kojoj bi mu to pravo bilo omogućeno upravo uvjetom da osnova za plaćanje mora biti najmanje tri godine upisana u Očevidnik, (jer da bi u protivnom na navedeni način dolazilo do situacija da bi sud mogao osloboditi potrošača i obveze po osnovi za plaćanje koju je Fina zaprimila svega nekoliko dana prije otvaranja postupka jednostavnog stečaja potrošača, a što tada vjerovniku ne daje nikakvu mogućnost da naplati dug od potrošača, čime bi mu se uskratilo pravo (tog vjerovnika) na namirenje tražbine), imajući u vidu svrhu navedenog postupka i cilj koji se tim zakonom želio postići, a što će se u nastavku detaljnije pojasniti.
15. 4. Iako se u postupku jednostavnog stečaja potrošača potrošač trajno oslobađa svoje obveze namirenja vjerovnikove tražbine, uskraćivanje vjerovnicima primjerenog vremenskog razdoblja da pokušaju namiriti svoju tražbinu na zakonitom predmetu ovrhe ne predstavlja povredu njihovih prava, niti bi se diskriminiralo vjerovnike tražbina manjeg iznosa u odnosu na ostale vjerovnike, niti bi se dovelo u pitanje i smisao vođenja sudskih postupaka, a niti bi bila oduzeta sadržajno pravna snaga sudskim odlukama u kojima su utvrđene takve tražbine, na čemu inzistira predlagateljica.
16. 1. Naime, ZSP-a donesen je 10. rujna 2015., a stupio je na snagu 1. siječnja 2016., dok je Zakon o izmjenama i dopunama ZSP-a, kojim je dodan čl. 79.a, koji je predmet ovog postupka, donesen 6. srpnja 2018., a na snagu je stupio 1. siječnja 2019. Potreba za donošenjem sada važećeg Zakona o stečaju potrošača proizlazila je iz potrebe učinkovitijeg rješenja problema prezaduženosti fizičkih osoba.
16. 2. Opći cilj Zakona i uvođenja instituta stečaja potrošača je razviti sustav koji će rezultirati stvaranjem uvjeta insolventnim potrošačima za reprogramiranje njihovih obveza ili novi početak, a vjerovnicima omogućiti ravnomjerno namirenje njihovih tražbina. Posebni ciljevi Zakona su stvaranje uvjeta da se kroz neformalne (neinstitucionalne) i formalne (institucionalne) okvire postigne dogovor između vjerovnika i potrošača oko restrukturiranja postojećih tražbina, stvaranje uvjeta za odgovorno i ekonomski racionalno ponašanje potrošača te rasterećenje sustava od bezuspješnih i višestrukih ovršnih postupaka.
16. 3. Svrha i cilj navedenog Zakona je omogućiti dijelu insolventnih građana, koji su u tzv. "dugotrajnoj blokadi" za relativno male iznose, da u ubrzanom i pojednostavljenom postupku namire vjerovnike iz imovine koja je za to podobna i da se oslobode od preostalog duga, zatim osigurati primjenu Zakona i na onim općinskim sudovima na kojima nema osoba koje su zainteresirane obavljati dužnost povjerenika, kao i doraditi pojedine odredbe sada važećeg Zakona. Navedeni ciljevi su, prema obrazloženju Vlade RH iz Nacrta navedenog Zakona, da "u skladu s najvišim europskim vrednotama i normativnim rješenjima drugih država članica Europske unije te ako zakonodavac ne poduzme ništa kako bi intervenirao u sadašnju situaciju u cilju razrješenja postojećeg problema, možemo očekivati povećanje negativnih trendova u gospodarstvu, povećanje broja ovršnih postupaka, blokada računa, dodatnih zaduživanja po nepovoljnim uvjetima i posljedično povećanje broja insolventnih potrošača. Također, neuvođenjem postupka stečaja potrošača privilegirati će se vjerovnici čije su tražbine osigurane založnim i drugim stvarnim pravima za razliku od drugih kategorija vjerovnika. Uvođenjem instituta stečaja potrošača omogućava se prezaduženim građanima prilika za novi odgovorniji početak kao i efektivno namirenje vjerovnika čak i u situaciji kada potrošač nema trenutnih sredstava iz kojih bi se mogle namiriti tražbine vjerovnika...
"Razlozi za pokretanje postupka stečaja potrošača prilagođeni su trenutnoj gospodarskoj situaciji kao i europskim standardima koji se temelje, prije svega na prevenciji i otklanjanju negativnih posljedica prije nego one postanu neotklonjive.
Potrebno je imati na umu da se postupak stečaja potrošača provodi nad fizičkom osobom kojoj je društvo dužno osigurati uvjete za normalan život i poštujući najbolju europsku praksu, osigurati pravo na drugu priliku. Postupak stečaja potrošača se tako može otvoriti ako je potrošač insolventan...
U cilju sprječavanja neželjenih posljedica za potrošača i društvo u cjelini, zakonodavac je omogućio potrošaču da umjesto prodaje nekretnine predloži neki drugi način namirenja uz uvjet da mu je nekretnina potrebna za stanovanje, da u vlasništvu nema drugu nekretninu i da na raspolaganju nema drugi smještaj niti ga je u mogućnosti osigurati. Na taj način država osigurava višestruku korist za sve sudionike postupka jer nikome nije u interesu da potrošač, koji je možda trenutno u financijskim poteškoćama, postane socijalni slučaj koji je u konačnici obveza za cijelo društvo. Međutim, sa svrhom zaštite javnog i jačeg interesa, zakon taksativno popisuje obveze za koje ne postoji mogućnost oslobođenja. Tako se institut oslobođenja ne može primijeniti na obveze koje se odnose na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je potrošač dužan uzdržavati, imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom ili prekršajem, naknadu štete nastalu kaznenim djelom ili prekršajem te porezne obveze".
"17. Jednostavni postupak stečaja potrošača po službenoj dužnosti pokreće FINA, nakon zaprimljenog očitovanja potrošača da je suglasan s provođenjem postupka ili izostanka tog očitovanja. Postupak se može provesti u dvije varijante, ovisno o tome ima li potrošač vredniju imovinu. Ako potrošač nema imovine ili ima neznatnu imovinu jednostavni postupak stečaja potrošača bit će istovremeno otvoren i zaključen, neće se imenovati povjerenik kao ni odrediti razdoblje provjere ponašanja te će sud osloboditi potrošača od preostalih obveza koje su evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje u vrijeme podnošenja prijedloga za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača..."
8.2. rješenju poslovni broj Rev 327/2021-2 od 23. studenoga 2021., prema kojemu je prihvaćeno shvaćanje iz odluke naznačene u stavku 8.1. i navedeno:
17. Jednostavni postupak stečaja potrošača po službenoj dužnosti pokreće FINA, nakon zaprimljenog očitovanja potrošača da je suglasan s provođenjem postupka ili izostanka tog očitovanja. Postupak se može provesti u dvije varijante, ovisno o tome ima li potrošač vredniju imovinu. Ako potrošač nema imovine ili ima neznatnu imovinu jednostavni postupak stečaja potrošača bit će istovremeno otvoren i zaključen, neće se imenovati povjerenik kao ni odrediti razdoblje provjere ponašanja te će sud osloboditi potrošača od preostalih obveza koje su evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje u vrijeme podnošenja prijedloga za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača....",
9. U tome je ovdje sadržan i jasan odgovor na u reviziji vjerovnika postavljeno pitanje:
"Odredba čl. 79.a st. 2. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" br. 100/15 i 67/18) dopušta da se u jednostavnom postupku stečaja potrošača potrošač oslobodi i one osnove za plaćanje koja je evidentirana u Očevidniku redosljeda osnova za plaćanje u razdoblju kraćem od tri godine računato do dana otvaranja postupka: dakle za obveze prema svim vjerovnicima čije su osnove bile evidentirane u Očevidniku na dan otvaranja postupka.“
10. Kako je drugostupanjski sud utemeljio osporeno rješenje na takvome, već izraženom shvaćanju revizijskog suda - koje revizijski sud ne nalazi potrebe (opravdanih razloga) mijenjati, jedino je za zaključiti:
10.1. da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda na osporeno drugostupanjsko rješenje (ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena),
10.2. da zbog toga valja odbiti reviziju vjerovnika - te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 13. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
