Broj: Ppž-1839/2022

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. M.B. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie od 26. listopada 2021., broj: 39. Pp J- 577/2019-64, u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. M.B. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna/39,82 eura (trideset devet eura i osamdeset dva centa)[1] , u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie od 26. listopada 2021., broj: 39. Pp J-577/2019-64 proglašen je krivim okr. M.B. da je, na način činjenično opisan u t. I u izreci počini prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa utvrđena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, a na način opisan u t. 2. u izreci prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna te mu je primjenom čl. 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu 8.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od jedan mjesec po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. M.B. je po branitelju odvjetniku I.V. podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj u žalbi uvodno naznačuje da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba postupka, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala, pa se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.

6. Žalbom se ističe da je okr. M.B. u ovom predmetu iznio pisanu obranu koja tijekom dokaznog postupka nije osporena, osim verbalno i bez dokaze za takva osporavanja, od strane oštećene I.B., koja je izravno zainteresirana za prekršajni progon okrivljenika. Okrivljenik navodi da je u pisanoj obrani predložio dokaz suočenjem, a sud nije odlučio provesti suočenje između okrivljenika i oštećene ili ako je i odlučio, o tome okrivljenik nema nikakva saznanja te je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Smatra da ga je sud bio dužan osloboditi od optužbe, a ne ga oglasiti krivim iz razloga što nije mogao pristupiti na sud zbog različitih razloga koje je uvijek prezentirao sudu te smatra da je iznošenjem pisane obrane iznio jedinu istinu i ispunio svoju obvezu kao okrivljenika u predmetu. Okrivljenik, nadalje, smatra da iskaz oštećenice niti u jednom dijelu nije vjerodostojniji od njegove pisane obrane, a ako je sud smatrao da jeste, onda je trebao navesti u kojem dijelu, jer korištenje uobičajenih termina o poklanjanju vjere, a da se ne zna u kojem točno dijelu, ne smije biti temelj osuđujuće presude.

7. Nije u pravu okrivljenik da je činjenično stanje u postupku nepotpuno i pogrešno utvrđeno, niti da ga je sud oglasio krivim iz razloga što nije mogao pristupiti sudu, nego je dostavio svoju pisanu obranu. Prema stanju spisa predmeta prvostupanjski je sud odluku o krivnji donio na temelju pisane obrane okrivljenika, iskaza ošt. I.B. i materijalnih dokaza izvedenih u postupku. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje I.B. i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Opravdano je prvostupanjski sud svjedočenje I.B. prihvatio vjerodostojnim, budući je svjedokinja pred sudom detaljno i okolnosno svjedočila o kritičnom događaju. Cijeneći sadržaj iskaza oštećenice i način iskazivanja, opravdano je na iskazu oštećenice, povezanim sa materijalnim dokazima izvedenim u postupku, prvostupanjski sud temeljio odluku o krivnji okr. M.B. za počinjene prekršaje. Prvostupanjski je sud dao argumentirane razloge zašto je okrivljenika proglasio krivim, a okrivljenik, takvu odluku suda, svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju, kao što nije doveo u sumnju niti ocjenu dokaza prvostupanjskog suda. Sud je ocijenio pisanu obranu okrivljenika, dao je razloge za neprihvaćanje takve obrane, pa nije u pravu okrivljenik kada navodi u žalbi da ga je sud oglasio krivim „iz razloga što nije mogao pristupiti na sud iz različitih razloga koje nije mogao prezentirati na sudu“. Svakako treba navesti da je predmet ovog postupka obiteljsko nasilje u obitelji, koje se često događa u intimnom okruženju, kada su članovi obitelji sami i bez prisutnosti potencijalnih svjedoka – očevidaca, a prvostupanjski sud nije našao da bi navedena svjedokinja neobjektivno s isključivom svrhom da lažno tereti i našteti okrivljeniku te istinitost njezina iskaza u postupku nije dovedena u sumnju nikakvim činjenicama koje bi upućivale na razloge i motive radi kojih bi ista bezrazložno teretila okrivljenika.

8. U odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje time da sud nije proveo dokaz suočenjem predložen u pisanoj obrani okrivljenika, po ocjeni ovog suda, radi se o paušalno predloženom dokazu u vezi kojeg okrivljenik nije pokazao nikakvu stvarnu namjeru da se suoči sa svjedokinjom. Naime, kako to sam okrivljenik navodi u žalbi, tijekom postupka nije pristupio na sud zbog različitih razloga koje je prezentirao sudu. Naime, okrivljenik je u ovom postupku opunomoćio izabranog branitelja I.V., koji je ispričao nedolazak okrivljenika za 28. studenog 2019., 1. listopada 2019., 28. veljače 2020., (kada je u spis dostavljena pisana obrana okrivljenika), 2. srpnja 2020., 23. srpnja 2020., 26. kolovoza 2020., 16. rujna 2020. i 23. rujna 2021. Prema stanju spisa, okrivljenik se cijelo vrijeme trajanja postupka nalazio na radu u inozemstvu, u Nizozemskoj i Austriji i svoje izostanke sa glavne rasprave ispričavao nemogućnošću izostanka sa radnog mjesta, a svjedokinja ošt.

I.B. ispitana je u nazočnosti branitelja 16. rujna 2020., kada branitelj nije predlagao da se svjedokinja ispita u nazočnosti okrivljenika i suoči sa okrivljenikom. Imajući u vidu da je okrivljenik ispričao nadolazak na svaku zakazanu glavnu raspravu zbog rada u inozemstvu, da je svjedokinja ispitana u nazočnosti branitelja, koji nije predložio dokaz suočenjem, odnosno ispitivanje svjedokinje u nazočnosti okrivljenika, bez obzira na prijedlog izvođenja dokaza suočenjem u pisanoj obrani, ovaj sud ocjenjuje da okrivljenik tijekom postupka nije pokazao stvarnu namjeru da se suoči sa svjedokinjom. Osim navedenog, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dokaz suočenjem je nepotreban, jer je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima i njegovim izvođenjem ne bi se promijenilo utvrđeno činjenično stanje budući su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjenje i utvrđene.

8.1. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na ocjenu iskaza svjedokinje I.B., ističe se da je prvostupanjski sud načelom slobodne ocjene dokaza koja podrazumijeva da iskaze osoba sud mora cijeniti ne samo sa stajališta zakona logike nego i psihološki, te na temelju pravila općeg ljudskog iskustva, primjenjujući načelo neposrednosti, dao valjanu analizu iskaza ošt. I.B., te analizom njenog iskaza i dovođenjem u međusobnu vezu s materijalnim dokazima izvedenim u postupku utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaje prema optuženju. Prema mišljenju ovog suda, u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni su jasni razlozi za prihvaćanje iskaza oštećenice.

8.2. Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke prihvaća i ovaj sud, pa kako okr. M.B. nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

8.3. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Žalbom se samo navodno naznačuje žalbena osnova povrede materijalnog prava, pa se očito žalbom ističe tzv. posredna povreda materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenik ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ovu žalbenu osnovu razmatrao samo po službenoj dužnosti, kako je već i navedeno.

10. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da su okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrđene primjerene novčane kazne, koje nisu previsoke i sukladno čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna, koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni.

10.1. Iako je prvostupanjski sud pogrešno cijenio dosadašnju kažnjavanost okrivljenika zbog nasilničkog ponašanja u obitelji kao otegotnu okolnost, budući navedena okolnost predstavlja konstitutivni element zakonskog bića djela iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, imajući u vidu težinu počinjenih prekršaja i činjenicu da su okrivljeniku za svaki počinjeni prekršaj utvrđene novčana kazna u posebnom minimumu, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema osnove za utvrđivanje novčanih kazni u nižem iznosu, odnosno za ublažavanje kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okr. M.B..

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. rujna 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.