REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3538/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, Z., OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3654/2021-2 od 31. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-283/2017-40 od 13. listopada 2021., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten. II. Odbija se prijedlog tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3654/2021-2 od 31. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-283/2017-40 od 13. listopada 2021., pozivom na odredbu čl. 385. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je osporio navode tuženice te je predložio odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten uz potraživanje naknade troška za sastav odgovora na reviziju.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Tuženica je u prijedlogu postavila pitanje koje glasi:
"Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?"
a kao razlog njegove važnosti navela je da nižestupanjske presude odstupaju od prakse izražene u odlukama drugih županijskih sudova (Županijskog suda u Zagrebu iz odluke Gž R-480/2019 od 18. travnja 2019., Županijskog suda u Osijeku iz odluke Gž R-127/2019 od 8. travnja 2019. ), u kojima da je zauzeto shvaćanje da je za utvrđenje činjenica vezanih uz prekovremeni rad mjerodavna evidencija tuženice te liste obračuna plaća.
5. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženica ukazuje i na odluku ovoga suda kojom se dopušta tuženici podnošenje revizije povodom istog pitanja u odluci ovoga suda poslovni broj Revd-2673/21 od 15. veljače 2022.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da o tom pitanju ne ovisi odluka o sporu s obzirom da se pobijana odluka temelji na utvrđenju da tuženica nije precizno vodila evidenciju radnog vremena, a koje utvrđenje ne proizlazi samo iz iskaza tužitelja i svjedoka, već i iz Dnevne evidencije radnog vremena te Naloga za prekovremeni rad koje je tuženica dostavila.
7. Također niti rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-480/2019 od 18. travnja 2019. kojim je ukinuta prvostupanjska odluka, te rješenje ovoga suda poslovni broj Revd-2673/21 od 15. veljače 2022., doneseno u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kojim se dopušta podnošenje revizije, ne predstavljaju razlog važnosti, jer je u smislu odredbe čl. 385.a st. ZPP-a to je jedino odluka revizijskog suda u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda, dakle pravomoćne odluke drugostupanjskog suda.
8. Iz odluke Županijskog suda u Osijeku Gž R-127/2019 od 8. travnja 2019. proizlazi da sud smatra da se činjenično stanje nije moglo temeljiti na iskazima svjedoka, ali ne zato što je to inače nedopušteno (izričito je sud naveo da „Zakonom o parničnom postupku nije propisana hijerarhija dokaznih sredstava pa da bi materijalni dokazi imali prednost pred tzv. personalnim dokazima (iskaz svjedoka i stranaka)"), već je u konkretnom slučaju županijski sud utvrdio kako su iskazi svjedoka međusobno kontradiktorni i da su zbog toga nevjerodostojni. U konačnici žalbeni sud je prihvatio službenu evidenciju tuženika koju tužitelj nije s dovoljno uvjerljivih dokaza uspio osporiti. Stoga se ne radi o istoj činjeničnoj situaciji kako to pogrešno smatra tuženica, jer u konkretnom slučaju sudovi svoj zaključak da tuženica nije precizno vodila evidenciju radnog vremena nije temeljila samo na iskazu tužitelja i svjedoka, već i na temelju Dnevne evidencije radnog vremena te Naloga za prekovremeni rad dostavljenih od strane tuženice.
9. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385. a. st. 1. i 4. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješio kao u izreci.
10. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer se ne radi o trošku potrebnom za odluku o prijedlogu (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 13. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
