REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3407/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Srijem d.o.o. iz Osijeka, Vilajska kbr. 6 (OIB: 79093000972), kojeg zastupa punomoćnik Josip Firi, odvjetnik iz Osijeka, Europske avenije kbr. 18, protiv tuženice Opće bolnice Gospić iz Gospića, Kaniška kbr. 11 (OIB: 75672221336), koju zastupa punomoćnica Sonja Vizjak, odvjetnica iz Kostrene, Šojska kbr. 25d, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv odluke o troškovima postupka iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5601/2021-2 od 13. travnja 2022. kojom je preinačena presuda bez održavanja rasprave Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. Povrv-261/2021-21 od 12. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,

r i j e š i o j e :

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda bez održavanja rasprave i suđeno:

„Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića, poslovni broj Ovrv-103/2019 od 28. siječnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju nastali trošak ovrhe u iznosu od 1.286,50 kn (...) sa zakonskim zateznim kamatama koje na trošak ovrhe teku od 28. siječnja 2019. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. (trgovački ugovori) Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od osam dana, i u tom se dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Tuženica je podnijela prijedlog da joj se dopusti revizija protiv odluke o troškovima postupka iz drugostupanjske presude, dakle (i dalje u tekstu) protiv rješenja - prema odredbi čl. 129. st. 3. ZPP-a (u dijelu u kojemu nije njoj dosuđen parnični trošak), a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima postoje drugačija (različita) pravna shvaćanja:

1. Da li je tužitelj neovisno o ishodu parnice dužan nadoknaditi protivnoj stranci troškove u situaciji kada je kao tužitelj sve tražbine koje su vezane istom činjeničnom i pravnom osnovom mogao obuhvatiti jednom tužbom odnosno prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, ali je za svaku tražbinu istovremeno pokrenuo više postupaka protiv istog tuženika?

2. Da li sud u presudi kojom ukida platni nalog i odbija tužbeni zahtjev u situaciji kada je tužitelj sve tražbine koje su vezane istom činjeničnom i pravnom osnovom mogao obuhvatiti jednom tužbom odnosno prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, ali je za svaku tražbinu istovremeno pokrenuo više postupaka protiv istog tuženika treba tuženiku priznati troškove navedenog postupka temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a?

3. Da li sud u presudi kojom ukida platni nalog i odbija tužbeni zahtjev u situaciji kada je tužitelj sve tražbine koje su vezane istom činjeničnom i pravnom osnovom mogao obuhvatiti jednom tužbom odnosno prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, ali je za svaku tražbinu istovremeno pokrenuo više postupaka protiv istog tuženika može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka?

4. Da li se troškovi postupka koji su uzrokovani radnjom tužitelja koji je sve tražbine koje su vezane istom činjeničnom i pravnom osnovom mogao obuhvatiti jednom tužbom odnosno prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, ali je za svaku tražbinu istovremeno pokrenuo više postupaka protiv istog tuženika, smatraju troškovima postupka koji su uzrokovani krivnjom tužitelja te koje je isti dužan nadoknaditi protivnoj stranci sukladno čl. 156. ZPP-a?

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

4. Prijedlog tuženice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 13. travnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - u ovome rješenju: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.": to imajući na umu i odredbu čl. 400. st. 2. ZPP-a, prema kojoj: „Revizija protiv odluke suda drugog stupnja kojom je pravomoćno odlučeno o troškovima postupka je dopuštena ako su ispunjene pretpostavke iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona.“

6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu naznačila pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

7.1. prije svega, da je osporeno rješenje doneseno prema specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, prvenstveno onim neospornim - da je tuženica sporna dugovanja prema tužitelju podmirila ipak tek nakon utuženja, uzrokujući tako (neispunjenjem novčanih obveza po njihovom dospijeću) i pokretanje ovršnog postupka - te (potom) prema utvrđenju i shvaćanju drugostupanjskog suda, u bitnome: da u okolnostima konkretnog slučaja nisu postojali objektivni razlozi da bi tužitelj imao pokrenuti 12 odvojenih postupaka umjesto jednog - „sve odvojene postupke radi naplate predmetnih tražbina, koje se temelje na istom poslovnom odnosu“ (samo po izdanim odvojenim računima); da stranke prilikom ostvarivanja svojih prava moraju voditi računa o ekonomičnosti postupka - a prava koja pripadaju strankama se ne smiju ostvarivati na način da predstavljaju zlouporabu tog prava; da „sama činjenica da pokretanjem odvojenih parničnih postupaka tužitelj na ime naknade troškova traži znatno viši iznos od onoga što bi imao da je pokrenuo jedan postupak, ne znači da će se to tužitelju i dosuditi“; da je u situaciji „ako je tužitelj sve tražbine koje su vezane istom činjeničnom i pravnom osnovom mogao obuhvatiti jednom tužbom odnosno prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, ali je za svaku tražbinu istovremeno pokrenuo više postupaka protiv istog tuženika, osnovano tužitelju priznati troškove kao da je pokrenuo jedan postupak, neovisno o tome je li sud spojio te parnice radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke presude ili nije“; da je zbog svega u ovome slučaju sukladno načelu ekonomičnosti postupka i načelu zabrane zlouporabe prava opravdano da svaka stranka snosi svoje troškove cjelokupnog postupka,

7.2. da, slijedom toga, dakle - jer je osporeno rješenje temeljeno na nizu okolnosti bitno različitih (u suštini: širih) od situacije na kojoj predlagateljica gradi u prijedlogu postavljena pitanja, od one situacije koju predlagateljica sugerira prihvatiti sadržajem tih pitanja - pojednostavljenih, svedenih samo uz (makar zaista istinitu) činjenicu (koju tuženica nalazi jedinom relevantnom) da je “tužitelj sve tražbine koje su vezane istom činjeničnom i pravnom osnovom mogao obuhvatiti jednom tužbom odnosno prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave”, ispravnost kojih okolnosti (utvrđenja i shvaćanja iz prethodnog stavka 7.1.) po postavljenim pitanjima revizijski sud ne može preispitivati - obzirom da podneseni prijedlog može razmatrati samo u granicama tih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (sukladno tome), ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati niti je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava) - odgovor na postavljena pitanja, sve i da se kreira, u ničemu ne bi mogao biti (a to je relevantno za dopuštenost prijedloga) odlučan za odluku o u postupku nastalim troškovima - na naknadu kojih bi predlagateljica imala pravo,

7.3. da se, time, iz prijedloga ne može razabrati zašto bi u njemu naznačena pitanja (takva, pojednostavljena - bez da su u njima uključena utvrđenja i shvaćanja na kojima je osporeno rješenje temeljeno) bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti navod predlagateljice da o tim pitanjima “nema prakse revizijskog suda”, da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - i da će se “davanjem odgovora na ova pitanja uspostaviti opći pravni standard za ujednačavanje suske prakse”,

7.4. odnosno, da prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja (onim iz stavka 7.1.) zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse).

8. Konkretno, prijedlog predlagateljice ne sadrži razloge zašto bi trebalo odgovoriti na u njemu postavljena pitanja, onako kako su formulirana, a da bi to bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu i za odluku o konkretnom sporu:

8.1. kada se osporeno rješenje temelji samo na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja,

8.2. kada predlagateljica tako postavljenim pitanjima (formulacijom kojih je ograničila svoj prijedlog i revizijski sud u ovlastima njegova ispitivanja) i razlozima kojima ih obrazlaže (bez da u ove uključi i svoje propuste, one zbog kojih je tužitelj tražio osnovnu sudsku zaštitu - i pokrenuo postupke da ovu ostvari), u biti sugerira prihvatiti shvaćanje na kojem osporena odluka nije temeljena, te traži samo preocijenu utvrđenja na kojima je osporeno rješenje temeljeno, da se prihvati njezino shvaćanje o ovima: dakle, da joj se odgovori je li ovdje, prema okolnostima koje nameće prihvatiti - ili kakve bi htjela, pravilno odlučeno o parničnom trošku.

9. Revizijski sud u svezi s time još ukazuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

10.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

10.3. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

Zagreb, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb311-ac811

Kontrolni broj: 0893a-0e876-790c4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.