REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3099/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB: ..., N., vl. obrta Š. T., J., T., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva L. & K. j.t.d., Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5240/2020-3 od 14. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-963/2019-17 od 9. studenoga 2020., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5240/2020-3 od 14. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 963/2019-17 od 9. studenoga 2020.
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije osporava dopuštenost istog te predlaže revizijskom sudu odbaciti isti kao nedopušten. Potražuje trošak odgovora na prijedlog.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja tri pravna pitanja za koja navodi da su važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te tvrdi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda. Pritom se obrazlažući važnost prvog naznačenog pitanja poziva na odluke revizijskog suda posl. br. Rev-x-769/12 od 18. rujna 2013., Revd-2629/20 od 27. listopada 2020., Revd-2313/20 od 15. rujna 2020., Revd-3630/20 od 1. prosinca 2020. i Revd- 2053/20 od 15. rujna 2020., drugog pitanja – na odluku revizijskog suda Rev-1733/09 od 3. ožujka 2011. i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/2255/11 od 27. rujna 2016., a trećeg pitanja – na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Republike Hrvatske, odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske i odluku revizijskog suda Rev-89/21 od 2. ožujka 2021.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje nisu važna za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.1. Prvo pitanje naznačeno u prijedlogu, a koje se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, odnosno na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, nije važno za odluku u ovom sporu (konkretnu poziciju stranke) jer podnositelj polazi od procesnih pretpostavki koje nisu ostvarene, s obzirom da je drugostupanjski sud iznio razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ocijenio je žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značenja, te je označio i razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, slijedom čega nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
4.2. Postavljanjem drugog pitanja koje se odnosi na odgovornost Republike Hrvatske pri određivanju koncesijske naknade bez zakonske osnove polazi od činjeničnih utvrđenja koja nemaju uporište u stanju spisa – da je tužitelju određena koncesijska naknada bez zakonske osnove te da je takvim postupanjem tijela državne uprave tužitelju nastala šteta. Stoga ni to pitanje nije važno za odluku u ovom sporu (konkretnu poziciju stranke).
4.3. Nadalje, odluke na koje se u prijedlogu podnositelj poziva obrazlažući važnost trećeg pitanja naznačenog u reviziji, a koje se odnosi na pravo na pristup sudu i kriterije za dosudu troškova Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, ne daju razlog važnosti tom pitanju, jer imaju znatno drugačiju činjeničnu osnovu. U predmetu Cindrić i Bešlić protiv RH, u posebnim okolnostima tog predmeta i s obzirom na činjenicu da se Vrhovni sud Republike Hrvatske složio s time da u dotičnim djelima koja predstavljaju ratni zločin postoje određene sličnosti s terorističkim aktom; da je definicija terorističkog akta podložna tumačenju sudova i u relevantnom razdoblju nije bila pojašnjena; da je protivnik podnositelja zahtjeva bila država koju zastupa Državno odvjetništvo; te da iznos troškova koje treba naknaditi nije neznatan s obzirom na financijsku situaciju podnositelja zahtjeva, Europski sud za ljudska prava smatra kako odluka da podnositelji zahtjeva moraju platiti puni iznos troškova zastupanja države u dotičnom postupku predstavlja nerazmjeran teret za njih. Međutim, u konkretnom slučaju, utvrđeno je da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, prvenstveno protupravna štetna radnja Republike Hrvatske, s obzirom da je tužitelj imao mogućnost ulaganja žalbe na rješenje Ministarstva financija od 22. travnja 2011. kojim mu je određena naknada za istraživanje mineralnih sirovina ili eventualno pokretanje upravnog spora, a što isti nije učinio, pa je isto postalo izvršno 7. lipnja 2011., te da sama činjenica da je tužitelju ovrha obustavljena rješenjem od 9. travnja 2018., nakon očitovanja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta da je brisano zaduženje s osnove novčane naknade za istraživanje mineralnih sirovina, ne upućuje sama po sebi da se radi o nezakonitom i nepravilnom radu upravnih tijela.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u st. I. izreke.
6. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP; st. II. izreke).
Zagreb, 13. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
