REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2327/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. pok. J., OIB ..., iz O., kojeg zastupa punomoćnica D. T. K., odvjetnica u S., protiv tuženika M. Z. M., T. Z. M., J. Z. L., A. Z. L.
, A. Z. L.
, I. Z. L., svi odsutni i nepoznata boravišta, pa zastupani po privremenom zastupniku Z. M., odvjetniku u S., Š. Z. ud. J. iz G., P. V. pok. J. iz O., A. V. pok. J. iz O., kojeg zastupa punomoćnik A. T. M., odvjetnik u S., M. V. pok. J. iz O., kojeg zastupa punomoćnik A. T. M., odvjetnik u S., L. V. pok. J. iz R., I. V. pok. J. iz O., A. Đ. pok. M., odsutan i nepoznata boravišta, pa zastupan po posebnom skrbniku Z. M., odvjetniku u S., P. N. pok. L., odsutan i nepoznata boravišta, pa zastupan po posebnom skrbniku Z. M., odvjetniku u S., I. Đ. pok. M., odsutan i nepoznata boravišta, pa zastupan po posebnom skrbniku Z. M., odvjetniku u S., J. Đ. pok. M., M. Đ. pok. M., I. Đ. ud. M., M. Đ. pok. M., F. Đ. pok. A., M. Đ.
1 pok. A., A. Đ.
pok. A., M. Đ.
2 pok. A., P. P. pok. Š., J. P. pok. Š., M. J. ž. L., A. V. pok. I., I. N. ž. T., P. S. ž. J., P. B. pok. J., F. B. pok. J., B. B. pok. A., L. P. ž. M., A. V. pok. I., D. D. P., S. D. P., I. D. P., A. D. P., K. D. P., K. B. ud. J., A. S. J., J. S. J., S. B. pok. A., I. B. pok. A. iz K. S., A. B. pok. A. iz M., A. B. pok. A. iz S., B. B. pok. A. iz O., D. B. pok. A. iz S., I. B. pok. N., I. B. pok. A., M. B. ud. B. iz O., Š. B. pok. P., M. B. pok P., J. M. D., A. M. D., J. S. P. pok. P. iz O., M. B. ud. A. pok. P. iz O., B. B. pok. P., L. S. ud. F. iz S., I. V. pok. L., V. V. pok. I., M. V. ud. S., S. V. pok. A., V. R. kćeri pok. K. V. iz S., B. V. pok. A. iz O., M. V. pok. A., tuženici od A. Đ. pok. M., P. N. pok. L., I. Đ. pok. M., J. Đ. pok. M., M. Đ. pok. M., I. Đ. ud. M., M. Đ. pok. M., F. Đ. pok. A., M. Đ. pok. A., A. Đ. pok. A., M. Đ. pok. A., P. P. pok. Š., J. P. pok. Š., M. J. ž. L., A. V. pok. I., I. N. ž. T., P. S. ž. J., P. B. pok. J., F. B. pok. J., B. B. pok. A., L. P. ž. M., A. V. pok. I., D. D. P., S. D. P., I. D. P., A. D. A., K. D. P., K. B. ud. J., A. S. J., J. S. J., S. B. pok. A., I. B. pok. N., I. B. pok. A., Š. B. pok. P., M. B. pok. P., J. M. D., B. B. pok. P., I. V. pok. L., V. V. pok. I., M. V. ud. S., S. V. pok. A., M. V. pok. A. odsutni i nepoznatog boravišta, pa zastupani po privremenom zastupniku Z. M., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika A. V. pok. J. i M. V. pok. J. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3724/2017-3 od 5. lipnja 2016., kojom je odbijena žalba tuženika A. V. pok. J. i M. V. pok. J. i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-3061/15 od 13. ožujka 2017., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika A. V. pok. J. i M. V. pok. J. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke utvrđeno da su nekretnine i to: č.zem. 1716/8 u površini od 263 m² - nastala od dijela č.zem. 1716/4, č.zem. 1716/9 u površini od 614 m² - nastala od dijela č.zem. 1716/3, č.zgr. 180/7 u površini od 58 m² - nastala od dijela č.zgr. 180/6, č.zem. 1716/12 u površini od 460 m² - nastala od dijela č.zem. 1716/2, č.zem. 1714/2 u površini od 475 m² - nastala od dijela č.zem. 1714/2 i od dijela č.zgr. 185 u površini od 61 m², č.zem. 1711/6 u površini od 828 m²
- nastala od dijela č.zem. 1711/2 i č.zem. 1718/2 u površini od 58 m² - nastala od dijela č.zem. 1718, sve K.O. O. vlasništvo tužitelja za cijelo, te je dopušten upis brisanja u zemljišnoknjižnim ulošcima broj Z.U. 613, 614, 615, 241 i 73 K.O. O. upisanih tuženika i njihovih prednika, te upis vlasnosti istih na ime tužitelja, kao i brisanje prava plodouživanja s imena tužene L. V. pok. J. na temelju ove presude. Odlukom su o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke obvezani tuženici A. V. pok. J. i M. V. pok. J. naknaditi tužitelju parnični trošak u visini od 3.000,00 kuna.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika A. V. pok. J. i M. V. pok. J. te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu točke I. kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za utvrđenje da su nekretnine i to č.zem. 1716/8 u površini od 263 m² - nastala od dijela č.zem. 1716/4, te č.zem. 1716/9 u površini od 614 m² - nastala od dijela č.zem. 1716/3, vlasništvo tužitelja za cijelo, a prvostupanjska je presuda potvrđena i u točki II. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnose tuženici A. V. pok. J. i M. V. pok. J. pobijajući je dijelu kojim je tužitelj utvrđen vlasnikom č. zem.1716/8 i č. zem. 1716/9 k.o. O., i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi s člankom 373.a ZPP i bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.
5. Revizija nije osnovana.
6. Revizijski je sud, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu u dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno navodima revidenata, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, zato što ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, zato što presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Revidenti, naime, nalaze da je ova bitna povreda počinjena pred drugostupanjskim sudom smatrajući da nije bilo osnove za donošenje drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 373.a ZPP budući da iz stanja spisa ne proizlazi da "bitne činjenice među strankama nisu sporne i da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza". Međutim, sud je drugog stupnja u presudi upravo i naveo koje činjenice među strankama nisu sporne (konkretno činjenica diobe prednika stranaka iz 1968. godine i posjed tužitelja na spornoj nekretnini stanovanjem u obiteljskoj kući koju je izgradio nakon spomenute diobe), ali je donio drugostupanjsku presudu smatrajući da su u prvostupanjskoj presudi izostali razlozi za ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, posebno onih koje se tiču kvalitete posjeda. U takvim okolnostima razlozi drugostupanjske presude, suprotno revizijskim navodima, nisu nejasni ni proturječni. Jednako tako, pobijanu presudu ne čini nerazumljivom ni okolnost da je sud utvrdio tužitelja vlasnikom č.zem. 1716/9 k.o. Otok u površini od 614 m², ali da nije precizno naveo od koje je nekretnine nastala ova nekretnina jer predmet postupka i nije promjena oblika ili površine katastarske čestice, o čemu se inače odlučuju u zemljišnoknjižnom postupku sukladno odredbi članka 10. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17).
8. Neutemeljeno revidenti ukazuju na bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP jer su nižestupanjski sudovi, imajući na umu da prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu, cijenili svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti i jer su za svoju ocjenu dali jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. Pritom valja uočiti da na ovu bitnu povredu revidenti ukazuju vrlo paušalno i neargumentirano.
9. Predmet je pobijanog dijela drugostupanjske presude zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zem. 1716/8 i 1716/9, k.o. Otok te uknjižba tog prava na ime tužitelja uz brisanje istog prava s imena tuženika.
10. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev na temelju pravno odlučnih činjenica, i to: da su prednici stranaka, koji su bili braća, još 1968. između sebe izvršili diobu nekretnina te da je tužitelj od tada putem svojih pravnih prednika i osobno po nasljeđivanju, u posjedu spornih nekretnina na kojima je izgradio obiteljski kuću i da ga u tome nitko nije ometao.
11. Na temelju tih činjenica sudovi su zaključili da tužitelj ima valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed) jer njegov posjed nije pribavljen ni silom, ni potajno ni prijevarom, ujedno je tužitelj i pošten posjednik budući da u postupku nije dokazano suprotno pri čemu sudovi ocjenjuju da eventualno postojanje posjeda prava služnosti prolaza tuženika preko predmetnih nekretnina nije odlučno za rješenje spora. U takvim su okolnostima sudovi zaključili da je tužitelj temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama jer je putem svojeg pravnog prednika, a i samostalno kroz zakonom određeno vrijeme, posjedovao predmetne nekretnine od kada su se pravni prednici stranaka podijelili, pa su prihvatili tužbeni zahtjev na temelju odredbi članka 159. stavaka 1., 2. i 3. u vezi s člankom 18. stavcima 1., 2., 3. i 5. te člankom 160. stavcima 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZV).
12. Neutemeljeno revidenti osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva. Naime, uvjete za dosjedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, s obzirom na tvrdnju tužitelja da je dosjedanje započeto 1968., sukladno odredbama članka 388. stavaka 1. i 2. ZV, treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravilima austrijskoga Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 86/46 - pročišćeni tekst) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 91/92 - dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., zatim po odredbama ZOVO i konačno prema važećim odredbama ZV.
12.1. Uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ u paragrafima 1460. do 1471. na temelju kojih se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne može prisvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464.), da posjed mora biti pošten (paragraf 1463. i 326.) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461.), time da opisani uvjeti moraju biti ispunjeni cijelo vrijeme trajanja dvadesetogodišnjeg roka dosjedanja. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ, pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.
12.2. Temeljem odredbe članka 28. stavka 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a odredbom je stavka 4. istog članka propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.
12.3. Prema odredbi članka 159. stavka 1. ZV, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Odredbom je članka 159. stavka 2. ZV propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema odredbi članka 18. stavka 3. ZV, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
13. Kada su sudovi utvrdili da je posjed tužitelja na u reviziji spornim nekretninama zakonit, istinit i pošten i da je neprekidno trajao zakonom propisano vrijeme, tada su prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na te nekretnine pravilno primijenili materijalno pravo.
14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 13. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
