REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2908/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. P.-G. iz Z., protiv tuženika D. G. iz Z., radi razvoda braka, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola posl. br. Gž Ob-42/2022-2 od 21. veljače 2022. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P2-1709/1989-12 od 10. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbačena žalba tuženika od 28. ožujka 2012. kao nedopuštena.

2. Tuženik je podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu:

„1. Da li presuda može imati učinak prema stranci kojoj nije dostavljena?

2. Da li je presuda mogla postati pravomoćna za tuženika a presuda nije išla na dostavu tuženiku?

3. Da li je rok za žalbu mogao proći a presuda nije išla na dostavu tuženiku?

4. da li je rješenje od 21.2.22.g. Gž Ob 42/2022-2 protivno rješenju Vrhovnog suda od 29.9.15.g. br. Rev-x 1113/13?

5. Da li je pobijano rješenje od 21.2.22.g. Gž Ob 42/22 protivno odluci VS, Rev 1821/85 od 4.12.1985?

6. da li je rješenje od 21.2.22.g. Gž Ob 42/2022 suprotno odluci VS RH od 22.5.96.g. Rev 1930/1994?

7. Da li je pobijano rješenje od 21.2.22.g. Gž Ob 42/22 suprotno sudskoj praksi Vrhovnog suda RH?

8. Da li je sud vezan razlozima iz čl. 358. st. 3. ZPP-a ili može dodavati i druge razloge po svom nahođenju a koji ne pišu u stavu 3 čl. 358 ZPP-a?

9. Da li je time (propuštanjem dostave presude) ostvarena povreda iz čl. 354 st. 2. toč. 6 ZPP-a?

10. Da li je sud neprovođenjem rekonstrukcije postupio suprotno odluci br. ZS Vu Gz 2244/2003-2 od 4.1.2004, IO VS RH 2004-2?

11. Da li je moguće da su to sve slučajnosti (izgubljen spis, pa prijedlog za ponavljanje postupka i žalba, o čemu je odlučeno 10 godina kasnije) ili sud to namjerno radi kako tuženik nebi uspio u postupku?

12. Da li je ponašanje suda u skladu sa Zakonom o parničnom postupku?

13. Da li je ponašanje suda u skladu sa sudačkom etikom?

14. Da li sud može odlučivati o žalbi bez uvidu u žalbu i priloge uz žalbu?

15. Da li se sudovi trebaju držati zakona /u ovom slučaju ZPP-a/ ili mogu improvizirati, nagađati, pretpostavljati i slično?

16. Da li je to sudska samovolja?“

3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.

4. Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 21. veljače 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.": to polazeći i od odredbe čl. 400. st. 1. ZPP- a, prema kojoj: „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.“

6. Podneseni prijedlog, slijedom toga - jer je rješenje drugostupanjskog suda ono kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. U konkretnom slučaju tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačio niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njegovog prijedloga:

kada:

7.1. je osporeno rješenje (doneseno u rekonstruiranom spisu iz 1989., u kojemu tuženik koristi ono na što i ima pravo, držeći da time može ostvariti povoljniju poziciju u postupku: to što dostavnice o potvrdi primitka prvostupanjske presude nisu pronađene) temeljeno na činjeničnim utvrđenjima specifičnim samo za ovaj slučaj i na shvaćanju, uz ostalo:

- da je žalba, ona koja je odbačena kao nedopuštena, podnesena 28. ožujka 2012. na presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P2-1709/89 od 16. listopada 1990., a koja je utvrđena pravomoćnom još 21. studenoga 1990., pa i ovršnom sa danom 22. siječnja 1991.,

- da tuženik nije uspio niti sa svojim prijedlogom za ukidanjem klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na toj presudi: njegov je u tome smislu 10. rujna 2009. podnesen prijedlog odbijen rješenjem suda prvoga stupnja poslovni broj P2-1709/89- 48 od 29. ožujka 2011. a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, te je steklo svojstvo pravomoćnosti 17. veljače 2012. („obzirom je Županijski sud u Zagrebu, postupajući po žalbi tuženika na rješenje P2-1709/89-48 od 29. ožujka 2011., istu odbio te potvrdio predmetno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu“),

- da u sudu dostavljenom predmetu „na nadležno postupanje prileži rješenje suda prvoga stupnja poslovni broj 9 Su-529/10 od 4. ožujka 2010. kojim je određena rekonstrukcija istoga predmeta. Upravo u tako rekonstruiranom predmetu donijeto je predmetno rješenje“,

- da „obzirom na navedeno“, presuda prvostupanjskog suda posl. br. P2- 1709/89 od 16. listopada 1990. je pravomoćna i ovršna te u odnosu na istu žalba nije dopuštena,

dok predlagatelj u prijedlogu postavljenim pitanjima sugerira prihvatiti nešto drugo, što u predmetu nije uzeto odlučnim ili utvrđeno istinitim,

7.2. pitanja iz prijedloga nisu niti dostatno određena i obrazložena u svezi okolnosti konkretnog slučaja, onih činjenica i shvaćanja (iz stavka 7.1.) na kojima je osporeno rješenje temeljeno, toliko - da bi se na njih mogao dati jasan i konkretan odgovor, relevantan za odluku o predmetu spora i (ovdje bitno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, takav - da ne bi ovisio od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja,

7.3. istim pitanjima predlagatelj u suštini samo preocijenjuje provedene dokaze i nameće prihvatiti za odluku o predmetu spora relevantnim te istinitim i pravilnim samo ono što u tim pitanjima navodi, konkretno - shvaćanje prema činjeničnim okolnostima kako ih on vidi, iako se osporeno rješenje ne temelji na tim (ili samo na tim) činjeničnim okolnostima - već na drugom činjeničnom utvrđenju (kojeg revizijski sud nema ovlasti preispitivati: obzirom na ograničenja iz odredaba čl. 385. ZPP-a i vezan samo formuliranim pitanjima),

7.4. prijedlog u svezi tih pitanja, gledano prema prethodno iznijetom shvaćanju i okolnostima ovoga slučaja, ne sadrži nikakve a pogotovo ne i navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (što je odlučno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

7.5. prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

7.6. revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranci).

8. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

8.1. da pitanja iz prijedloga nisu važna za odluku o predmetu spora iz osporenog rješenja (iako se dio njih odnosi samo na taj konkretni predmet), a pogotovo nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

8.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

9. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

10. Revizijski sud tek primjećuje (obzirom da na tome ne temelji ovu odluku) da je u rješenju Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-460/2019-2 od 24. travnja 2019., kojim je odbijena žalba tuženika protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbačen kao nepravovremen prijedlog tuženika (kojeg spominje u ovdje aktualnom prijedlogu) od 11. rujna 2009. za ponavljanje postupka završenog presudom prvostupanjskog suda posl. br. P2-1709/89 od 16. listopada 1990., određeno konstatirano (u svezi i tada danog prigovora tuženika da mu prijeporna presuda nikada nije dostavljena, a kao dokaz da to nije istinito): „Naime, sam tuženik je u kasnijem predmetu P-1673/04 za smanjenje uzdržavanja uz tužbu priložio presliku presude posl. br. P2-1709/89 od 16. listopada 1990. na kojoj je jasno vidljiv žig pravomoćnosti s naprijed navedenim datumom“.

Zagreb, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.