REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4635/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u R., protiv tuženika L. d.d., K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. Š., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1670/18-2 od 3. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-208/2016-32 od 25. listopada 2018., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1670/18-2 od 3. travnja 2019. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj Pr-208/2016-32 od 25. listopada 2018. pod točkom 1. odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništavnom Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju S. V. od 26. srpnja 2016. godine.

2. Nalaže se tuženiku L. d.o.o. K. da na ime izgubljene plaće za razdoblje od 27.07. do 30.09.2016. godine isplati tužitelju ukupno iznos od 6.240,00 kn sa pripadajućim kamatama i to na iznos od 3.120,00 kn od 01.08.2016.g. i na iznos od 3.120,00 kn od 01.09.2016.g. sve do isplate, a u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti odluke pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti odluke, a pod prijetnjom ovrhe."

Pod točkom 2. izreke je naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kuna u roku od 8 dana.

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-1670/18-2 od 3. travnja 2019. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna. Pod točkom II. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke tako da je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 2.500,00 kuna do iznosa od 4.687,50 kuna odnosno u iznosu od 2.187,50 kuna.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev odnosno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

8. Neosnovano revident ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 1. ZPP-a budući da drugostupanjska presuda sadrži sve što je propisano čl. 338. st. 1. ZPP-a pri čemu se ukazuje revidentu da je drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu u skladu s čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a i čl. 375. st. 1. ZPP-a te odgovorio na žalbene navode tužitelja.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj kod tuženika na temelju ugovora o radu od 15. lipnja 2016. sklopljenog na određeno vrijeme uz ugovoreni probni rad od 30 dana obavljao poslove radnog mjesta recepcionara,

- da je tužitelju odlukom tuženika od 26. srpnja 2016. izvanredno otkazan ugovor o radu u kojem je kao otkazni razlog naveden manjak u blagajni i nuđenje, od strane tužitelja, nemoralne suradnje drugim radnicima tuženika,

- da je tužitelj odgovoran za manjak u blagajni u iznosu od 2.252,49 kuna što je konstatirano zapisnikom od 25. srpnja 2016. kojeg je potpisao i tužitelj,

- da je tužitelj spremačici tuženika nudio da se iznajmljuju mobilne kućice tako da se boravak gostiju ne prijavljuje pri čemu bi novac podijelili.

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, jer je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu prema čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) s obzirom da utvrđeno ponašanje tuženika predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog čega je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja i zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

11. Revident je reviziju podnio i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident vidi u tome što smatra da nije moguće dati izvanredni otkaz ugovora o radu u vrijeme u kojem teče probni rad pa zbog toga smatra ništetnim izvanredni otkaz ugovora o radu pozivom na čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO).

12. Suprotno shvaćanju revidenta, poslodavac može otkazati ugovor o radu i prije isteka probnog roka u slučaju povrede radne obveze, po pravilima za izvanredni otkaz propisanim odredbama Zakona o radu. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odlukama revizijskog suda broj: Revr-377/13 od 9. rujna 2014., Revr-860/09 od 20. siječnja 2010., Revr-201/06-2 od 13. lipnja 2006. i drugima.

13. Budući da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. ZR kada je utvrđeno da je otkaz ugovora o radu dopušten.

14. Zbog navedenog, ne postoji revizijski razlog zbog kojeg je revizija izjavljena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.