REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2884/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O.-K. d.d., O., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik B. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. l. Z. d.o.o., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Z. Z., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1009/2015-2 od 17. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru br. Povrv-46/12-73 od 30. prosinca 2014., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se odbija kao neosnovana revizija i dopuna revizije tuženika izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 1009/2015-2 od 17. srpnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru br. Povrv-46/12-73 od 30. prosinca 2014.

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tuženika izjavljena protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1009/2015-2 od 17. srpnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zadru br. Povrv-46/12-73 od 30. prosinca 2014. glede odluke o troškovima postupka.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. J. iz Z., posl. broj Ovrv-9808/11 od 21. prosinca 2011. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 533.665,00 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 20.971,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I.), te je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. J. iz Z., posl. broj Ovrv-9809/11 od 21. prosinca 2011. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 396.376,71 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 16.082,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. II.). Odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev kojim je tuženik tražio da se naloži tužitelju da mu isplati iznos od 543.432,56 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. III.).

2. Rješenjem suda prvog stupnja djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. J. iz Z., posl. broj Ovrv- 9808/11 od 21. prosinca 2011. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 616.218,34 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena (toč. I.). Djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. J. iz Z., posl. broj Ovrv-9809/11 od 21. prosinca 2011. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 358.185,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 203.063,92 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. III.).

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja u točki III. izreke.

4. Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju i dopunu revizije zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti u skladu s revizijskim navodima, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju i dopunu revizije tuženika odbiti kao neosnovanu, time da tužitelj traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija i dopuna revizije tuženika u odnosu na presudu nije osnovana, a revizija u odnosu na rješenje nije dopuštena.

7. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja u iznosu od 930.041,71 kuna, prema privremenim situacijama na temelju Ugovora o izvođenju radova na dogradnji putničke zgrade sjever od 9. rujna 2012. i Ugovora o izvođenju radova na izgradnji hangara i stajanke za generalno zrakoplovstvo od 12. kolovoza 2009., te potraživanje tuženika na ime ugovorne kazne i naknade štete zbog kašnjenja građevinskih radova od strane tužitelja u iznosu od 543.432,56 kuna, kao ostatku dobivenom nakon umanjenja iznosa od 1.473.474,27 kuna, prema računu broj R 1014/11, s tužiteljevim potraživanjem.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su predmetne stranke bile u poslovnom odnosu na temelju dva ugovora,

- da su stranke Ugovor o izvođenju radova na izgradnji hangara i stajanke za generalno zrakoplovstvo zaključile 12. kolovoza 2009. i to tužitelj kao izvoditelj, a tuženik kao naručitelj,

- da je vrijednost ugovorenih radova ugovorena u iznosu od 7.163.703,65 kuna, u koju vrijednost nije uključen PDV, te da je cijena nepromijenjena na sve stavke koje su obuhvaćene okončanom situacijom,

- da se izvoditelj obvezao radove izvesti u cijelosti u roku od 120 dana počevši od dana uvođenja izvoditelja u posao,

- da su stranke u čl. 7. Ugovora ugovorile da ukoliko tužitelj ne ispuni svoje obveze iz Ugovora u cijelosti u ugovorenom roku dužen je za svaki dan zakašnjenja platiti ugovornu kaznu i to u iznosu od 2 promila dnevno od ukupno ugovorne cijene s time da ukupna kazna ne može biti veća od 5% od ukupne vrijednosti ugovorenih radova,

- da je račun broj 1080/11 izdao tuženik tužitelju te na temelju istog potražuje naplatu iznosa od 358.185,18 kuna na ime ugovorne kazne od 5% sukladno čl. 7. Ugovora o izvođenju radova na izgradnji hangara i stajanke za generalno zrakoplovstvo,

- da iz Zapisnika sa sastanka koji su stranke održale 20. rujna 2011. proizlazi da je tužitelj priznao ispostavljeni račun broj 1080/11 od 29. kolovoza 2011. tuženika na ime obračunate ugovorne kazne u iznosu od 358.185,18 kuna, te da će navedeni iznos iz računa izjavom o prijeboju kompenzirati s obvezom tuženika prema tužitelju po 10. Privremenoj situaciji,

- da je tuženik tužitelju za navedeni iznos izjavio prijeboj Izjavom br. 14/11 od 26. rujna 2011.,

- da su stranke Ugovor o izvođenju radova na dogradnji putničke zgrade sjever zaključile 9. rujna 2011. i to tužitelj kao izvoditelj, a tuženik kao naručitelj radova,

- da je vrijednost ugovorenih radova ugovorena u iznosu od 4.269.485,48 kuna,

- da se izvoditelj obvezao radove izvesti u cijelosti u roku od 90 dana počevši od dana uvođenja izvoditelja u posao,

- da su stranke u čl. 7. Ugovora ugovorile da ukoliko tužitelj ne ispuni svoje obveze iz Ugovora u cijelosti u ugovorenom roku dužen je za svaki dan zakašnjenja platiti ugovornu kaznu i to u iznosu od 2 promila dnevno od ukupno ugovorne cijene, s time da ukupna kazna ne može biti veća od 5% od ukupne vrijednosti ugovorenih radova,

- da su u stavku 2. ugovorile naknadu štete u iznosu od 20.000,00 kuna dnevno koju plaća izvoditelj u slučaju da radovi ne bi bili završeni u ugovorenom roku, a sve s obzirom da će se radovi izvoditi unutar putničke zgrade i da eventualno produženje rokova može naručitelju izazvati znatne štete u poslovanju,

- da su stranke ugovorile i premiju od 20.000,00 kuna dnevno za svaki dan dovršenja prije ugovorenog roka, pri čemu se dan dovršenja radova smatra dan primopredaje ugovorenih radova,

- da si je naručitelj zadržao pravo naplate ugovorne kazne i štete po oba osnova,

- da su stranke 26. svibnja 2011. sklopile Dodatak Ugovora o izvođenju radova na dogradnji putničke zgrade sjever predmet kojeg dodatka su bili nepredviđeni radovi na dogradnji putničke zgrade sjever s time da se izvoditelj u čl. 3. navedenog Dodatka obvezao sa predmetnim radovima započeti odmah po potpisu navedenog Dodatka,

- da je tuženik izdao tužitelju račun broj 1014/11 od 9. kolovoza 2011. na temelju kojeg potražuje naplatu iznosa od 213.474,27 kuna na ime ugovorne kazne 5% i iznosa od 1.260.000,00 kuna na ime naknade štete, sve sukladno čl. 7. Ugovora o izvođenju radova na dogradnji putničke zgrade sjever, odnosno iznos od 1.473.474,27 kuna,

- da je tužitelj dopisom od 6. rujna 2011. vratio tuženiku račun 1014/11 od 9. kolovoza 2011., kao neosnovan i pogrešno sastavljen,

- da iz primopredajnog Zapisnika s pregleda izvedenih radova na dogradnji putničke zgrade sjever proizlazi da je sastanak održan 19. srpnja 2011. te da je u skladu sa zapisnikom od 30. lipnja 2011. donesen zaključak da je izvedeni objekt naručitelja prihvatljiv za primopredaju odnosno preuzimanje, uz napomenu da je određen rok do 29. srpnja 2011. za otklanjanje uočenih nedostataka konstatiranih navedenim zapisnikom te predaja ostale građevinske dokumentacije,

- da iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da je po Ugovoru o izvođenju radova na dogradnji putničke zgrade sjever tužitelj kao izvođač kasnio u odnosu na ugovorene radove 82 dana, a u odnosu na vantroškovničke 62 dana,

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da međusobna potraživanja stranaka ovise o ocjeni pravovaljanosti računa broj 1014/11 koji je tuženik izdao tužitelju, te ako se isti ne prihvati kao pravovaljan, tada nepodmireni dug tuženika iznosi 930.041,71 kuna, no ukoliko se isti prihvati kao pravovaljan tada bi tužitelj prema tuženiku bio u obvezi iznosa od 943.432,56 kuna.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev i odbili protutužbeni zahtjev ocjenjujući da tuženik pri preuzimanju radova nije zatražio ostvarenje svog prava na ugovornu kaznu sukladno čl. 353. st.5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), jer pridržaj tog prava kod preuzimanja mora biti izričito izjavljen, dok je tuženik samo naknadno ispostavio osporeni račun, a koji tužitelj nije prihvatio. Nadalje, nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik nije dokazao da mu je šteta nastala krivnjom tužitelja upravo u navedenom iznosu od 1.260.000,00 kuna, odnosno 20.000,00 kuna po danu, radi čega nije moglo doći do prijeboja tražbina.

11. Tuženik je reviziju podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi s čl. 219. st.2. ZPP i čl. 288.a st. 2. ZPP.

12. Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

13. Relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 219. st. 2. ZPP i čl. 288.a st. 2. ZPP revident nalazi u tome što je sud činjenicu priopćenja tuženika da želi naplatu ugovorne kazne učinio spornom, iako tužitelj navedenu činjenicu nije isticao. Naime, tuženik smatra da je teret dokaza navedene činjenice bio na tužitelju.

14. O utvrđivanju okolnosti da je tuženik (vjerovnik) bez odgađanja priopćio tužitelju (dužniku) da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu ovisi utemeljenost protutužbenog zahtjeva, te teret dokaza postojanja tzv. pozitivne činjenice da je tuženik (u konkretnom slučaju protutužitelj) priopćio tužitelju (protutuženiku) leži na tuženiku, jer tužitelj niti ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja negativnu činjenicu, odnosno činjenicu koja ne postoji.

15. Prije svega revidenta valja uputiti na odredbu čl. 219. st. 1. ZPP prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Tuženik je podnio protutužbeni zahtjev na isplatu iznosa koji predstavlja ugovornu kaznu i naknadu štete, a koju osnovu i visinu je tužitelj osporio, pa je sasvim jasno da je osnova protutužbenog zahtjeva među strankama sporna, a samim time i postojanje izjave o pridržaju prava, o kojoj ovisi osnovanost potraživanja.

16. Prema odredbi čl. 219. st. 2. ZPP sud može do zaključenja prethodnog postupka, kada ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz st. 1. ovoga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Iz sadržaja ove odredbe sasvim jasno proizlazi ovlaštenje suda na takvo postupanje, ali ne i njegova dužnost. Dakle, ta odredba nije imperativne naravi i njezinom neprimjenom se ne čini bitna povreda na koju revident ukazuje. Stoga u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 2. ZPP.

17. U odredbi čl. 288.a st. 2. ZPP regulirano je opet ovlaštenje suda, ali ne i njegova obveza. Ta norma nije imperativna već ovlašćujuća ovisno o okolnostima konkretnog slučaja. Pri njenoj primjeni posebno je važno odrediti njezin doseg kako se ne bi povrijedilo vrhunsko načelo pravičnog suđenja. Ova odredba, a glede dokazivanja, sadrži dio kojim se propisuje „da se označe ili dopune“ dokazna sredstva. Takva formulacija ne daje pravo sudu da izričito sugerira parničnoj stranci koji bi točno dokaz trebalo izvesti, jer bi u protivnom došlo do narušavanja načela pravičnog suđenja. Stoga neprimjenom ove odredbe sudovi nisu počinili niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 288.a st. 2. ZPP.

18. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju – kako to čini revident u ovom predmetu. Tuženik pri tome iznosi navode kojima osporava pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučne činjenice (da tuženik nije priopćio svoju namjeru realizacije prava na ugovornu kaznu). Također, revident u reviziji iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i iz toga izvodi vlastite činjenične zaključke - suprotne onima koje izvode nižestupanjski sudovi u postupku.

19. Na takve navode treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu od značaja, niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.

20. Sukladno odredbi članka 353. stavak 5. ZOO vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

21. Protivno navodima revidenta pravilno je utvrđenje nižestupanjskih sudova da tuženik u ovom slučaju nije postupio sukladno odredbi članka 353. stavak 5. ZOO, već je isti primio ispunjenje ugovorne obveze od strane tužitelja, a nije bez odgađanja priopćio tužitelju da zadržava pravo na ugovornu kaznu, zbog čega je izgubio pravo zahtijevati isplatu ugovorne kazne.

22. Neodlučan je za rješenje spora i navod revidenta da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, jer da sudovi nisu vodili računa o pravilima Posebnih uzanci u građenju ("Narodne novine", br. 53/91 i 35/05 - dalje: Uzance), koju primjenu su stranke bile ugovorile u Ugovoru o izvođenju radova na dogradnji putničke zgrade sjever. To iz razloga što se navedenim Uzancama ne derogiraju pravila ZOO o ispunjenju sadržaja obveze onako kako su stranke ugovorile, a u konkretnom slučaju stranke su ugovorile da se dan dovršenja radova smatra dan primopredaje ugovorenih radova (čl. 7. st. 3. Ugovora).

23. Također valja dodati da navodi tuženika izneseni u reviziji da stranke nisu sačinile konačni obračun predstavljaju iznošenje novih činjenica, a sukladno odredbi čl. 387. ZPP u reviziji nije dopušteno iznositi nove činjenice.

24. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija i dopuna revizije izjavljena, to je reviziju i dopunu revizije tuženika u odnosu na odluku o tužbenom i protutužbenom zahtjevu valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

25. U odnosu na reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

26. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

27. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

28. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.