Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-2459/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.B., OIB:…, iz Z., kojega zastupa punomoćnik D.P., odvjetnik u Z., protiv tuženika H.p.b. d.d., OIB:…, u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6163/16-90 od 28. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6163/16-90 od 28. svibnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 139.232,99 kn sa zateznom kamatom od 29. siječnja 2008. do isplate i za naknadu troškova postupka, tužitelju je naloženo da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 12.484,00 kn.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/11, 28/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom ovome sudu za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva odnosno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak".

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sadržajem žalbenih navoda tužitelj ne ukazuje konkretno na ijednu bitnu povredu odredbi parničnoga postupka a nisu počinjene niti one procesne povrede na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, navodi žalitelja odnose se sadržajno na pravilnost primjene materijalnoga prava, naime tvrdi da je sud pored utvrđenih pravno relevantnih činjenica “u ostalom dijelu pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje polazeći od pogrešne primjene materijalnoga prava koje se očituju u pogrešnim odlukama ili ocjeni pravnih instituta” koji se u ovom slučaju imaju primijeniti.

7. Među strankama nije sporno da su dana 08.11.2006. sklopile ugovor o obavljanju brokerskih usluga (u daljnjem tekstu ugovor) radi izvršavanja transakcija sa vrijednosnim papirima na burzama u M., te da u razdoblju od 13. prosinca 2007. do 28. siječnja 2008. tuženik nije prihvaćao ni provodio naloge tužitelja za izvršenje transakcija sa vrijednosnim papirima, u navedenom razdoblju nije bilo moguće trgovati vrijednosnim papirima zbog zabrane trgovanja izrečene S.b. a.d. S., posredniku tuženika na m… tržištu, tuženik je putem novog posrednika počeo provoditi naloge 29.01.2008.

8. Tužitelj tvrdi da je pretrpio štetu jer su dionice oznake S. na m.. burzi u navedenom razdoblju kada tuženik nije zaprimao i provodio naloge ostvarivale prosječnu cijenu od 550,73 MKD a na dan kada je tuženik ponovno počeo provoditi naloge, tj. 29. siječnja 2008. prosječnu cijenu od 508,10 MKD. Stoga je on po dionici pretrpio štetu u iznosu od 42,63 MKD odnosno na paketu od 27.400 dionica ukupnu štetu od 1.168.062,00 MKD, što prema tečajnoj listi HNB-a za siječanj 2008. iznosi 139.232,99 kn.

9. Tvrdi da je za štetu odgovoran tuženik jer nije s izvršio ugovornu obvezu povjeravanja izvršavanja transakcija trećoj osobi na način da mu osigura kontinuitet izvršavanja naloga, tijekom postupka tvrdi da je tuženik trebao angažirati više brokera za m.. tržište i da nakon zabrane rada S.b. a.d. nije u najkraćem roku osigurao drugog posrednika.

10. Iz navedenih činjenica proizlazi da su stranke sklopile ugovor o nalogu (čl. 763. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine 35/05, dalje: ZOO).

11. Odredbom čl. 767. st. 2. ZOO propisano je da nalogoprimac može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je nalogodavac to dopustio ili ako je na to primoran okolnostima.

12. U tim slučajevima on odgovara samo za izbor zamjenika i za upute koje mu je dao (st. 3.), no i kod izvršenja tih obveza dužan je postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika i skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi (čl. 765. st. 1. ZOO). I Zakonom o tržištu vrijednosnih papira (Narodne novine br. 84/02, 138/06) kao i ugovorom stranaka propisano je da se prilikom izvršavanja ugovora u svemu pazi na interes klijenta.

13. Među strankama nije sporno da na stranom tržištu dionica ne može trgovati stranac, tj. da u ovom konkretnom slučaju tuženik na m.. tržištu nije mogao naloge izvršavati osobno već je morao angažirati ovlaštenog brokera s kojim je sklopio ugovor. Stoga su već same okolnosti posla u ovom slučaju nalagale tuženiku da povjeri izvršenje naloga drugome, a te okolnosti tužitelju kao ovlaštenom brokeru nisu nepoznate i to nije sporno.

14. Nadalje, prema utvrđenju suda prvoga stupnja, predmet ugovora stranaka bilo je trgovanje dionicama isključivo na tržištu RSM i tužitelj je dao izričitu ovlast tuženiku da izvršenje transakcija, dakle izvršenje ugovora, povjeri trećim osobama, po vlastitom nahođenju u mjeri i opsegu potrebnom za ispunjenje obveza preuzetih tim ugovorom. (čl. 1.2.).

15. U čl. 1.3. ugovoreno je da se pod trećim osobama u smislu toga ugovora smatraju institucije tržišta vrijednosnih papira u R.M. a osobito brokerske kuće u predmetnoj državi putem kojih će broker izvršavati naloge klijenta na tamošnjem tržištu. Broker će odabir brokerske kuće preko koje će izvršavati naloge klijenta izvršiti sukladno svojoj analizi i procjeni boniteta pojedine brokerske kuće o čemu će pravovremeno izvijestiti klijenta.

16. Nadalje, stranke su u čl. 1.4. ugovorile: "Obzirom da će broker, slijedom iznesenog u prethodnim stavcima ovog članka, povjeriti izvršavanje naloga klijenta trećim osobama, broker ne preuzima odgovornost za neuredno, nepravovremeno ili nekvalitetno, cjelovito i/ili parcijalno izvršenje istih, s čime je klijent, koji je upoznat i svjestan ulagačkih, valutnih, političkih i drugih rizika na tamošnjem tržištu, izričito suglasan, te se u slučaju anomalija pri izvršenju naloga, odriče prava na naknadu štete ili drugih potraživanja od strane Brokera".

17. Imajući u vidu navedene nesporne okolnosti i sadržaj ugovornih odredbi, nisu osnovane tvrdnje tužitelja da tuženik, time što je povjerio obavljanje transakcija na makedonskom tržištu samo jednom brokeru, nije postupao sukladno odredbi čl. 1.2. i 1.3. ugovora.

18. Naime, iz sadržaja citiranih odredbi se jasno može zaključiti da stranke uopće nisu definirale broj posrednika za obavljanje transakcija niti se može zaključiti da je ugovorena obveza tuženika da angažira više od jednog brokera, njemu je povjeren izbor brokera prema njegovoj analizi i procjeni, time da je samo bonitet naglašen kao relevantan kriterij. U ovom slučaju tužitelj ne tvrdi da je tuženik pogriješio u procjeni boniteta S.b. a.d. niti da je bonitet bio razlog privremene zabrane trgovanja toj banci. Pojam "trećih osoba" koji se koristi u ugovoru očito se odnosi na potencijalni krug mogućih kandidata za odabir posrednika među brokerskim kućama u RSM, dok se u daljnjem tekstu ovlašćuje broker na odabir "brokerske kuće", dakle jednog brokera preko kojega će izvršavati transakcije.

19. Također je pravilan zaključak suda prvoga stupnja da tužitelj nije dokazao tvrdnju da je tuženik odabirom samo jednog brokera kao posrednika postupio suprotno dobroj poslovnoj praksi. Naime, iako je i sam ovlašteni broker i stoga za pretpostaviti izuzetno informiran o poslovnoj praksi na tržištu vrijednosnih papira, on nije naveo u tom pogledu ikakve konkretne primjere važeće poslovne prakse koja bi u ovakvom slučaju nalagala angažiranje više brokera za trgovanje na tržištu RSM.

20. Kako je rečeno, nesporno je da je tuženik za izvršenje ugovora u RSM izabrao S.b. a.d., koja je odlukom nadležnog tijela RSM izgubila dozvolu za rad, ta je banka bila jedina brokerska kuća u RSM koja je sve brokerske poslove obavljala za tuženika. Utvrđeno je da je praksa tuženika bila da usluge na stranim tržištima, koja su usporediva, npr. makedonsko, crnogorsko, obavlja samo jedan broker, zbog veličine i strukture tržišta kapitala, sigurnosti i jednostavnosti obavljanja poslova i troškova. Na makedonskom tržištu kriterij odabira je bio i da brokerska kuća posluje unutar banke, S.b. a.d. bila je brokerska kuća tuženika od 2004., radilo se o jednoj od većih banaka na području RSM i činjenica zabrane rada obavljanja brokerskih poslova bio je događaj koji nije bio vjerojatan da će se dogoditi.

21. Tužitelj nije tijekom postupka iznio ikakve konkretne tvrdnje i dokaze koji bi upućivali na neadekvatnost S.b. A.D. kao brokera koju bi tuženik bio dužan prepoznati kao rizik za sigurnost poslovanja odnosno koji su konkretni propusti učinjeni kod izbora brokera u S.b. A.D. Sama okolnost da joj je privremeno oduzeto odobrenje za rad nije dovoljna da bi se zaključilo da je tuženik to trebao predvidjeti, u postupku nije utvrđeno niti je tužitelj ukazao da bi razlog oduzimanja odobrenja bio takve prirode da je za tuženika bio predvidiv i očekivan.

22. Polazeći od navedenih činjenica, ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak suda prvoga stupnja da tužitelj nije dokazao da je pri izboru brokera tuženik postupao protivno dobroj poslovnoj praksi tj. da nije postupao kao dobar gospodarstvenik i stoga ne postoji njegova odgovornost u smislu odredbi čl. 767. st. 3. i čl. 765. st. 1. ZOO-a, tužitelj je preuzeo rizik da izvršenje njegovih naloga neće biti moguće uslijed okolnosti koje se odnose na rizike tržišta na kojima želi trgovati dionicama i na te rizike je pristao (čl. 1.4. Ugovora).

23. U postupku je ocijenjeno i daljnje postupanje tuženika, u situaciji kada je njegovom brokeru zabranjen rad, da bi mogao ispunjavati obveze preuzete zaključenim ugovorom s tužiteljem, ali i s drugim klijentima, najmanje njih 31.

24. Iz utvrđenja proizlazi da je 17.12.2007. održan sastanak tuženika i banke N.L.B. T. broker A.D., dana 18.12.2007. djelatnica banke banka šalje djelatniku tuženika M.W. detaljan mail s ugovorom i uputama koji su sve dokumenti potrebni da bi tuženik na burzi RSM mogao trgovati putem novog brokera, idući dan tuženik traži još jedan ugovor, djelatnik tuženika traži daljnje upute dana 21.12.2007. godine, dana 03.01.2008. traži daljnju dokumentaciju iz RSM i potvrđuje da je zadnja verzija ugovora ok. 07.01.2008. djelatnik tuženika traži brokerski ugovor na makedonskom jeziku u elektronskom obliku, kako bi ga mogao dati na prijevod. Dana 04.01.2008. djelatnik tuženika M.W. dostavio je upravi prijedlog Odluke o sklapanju ugovora između tuženika i novog brokera, koji prijedlog je uprava tuženika 11.01.2008. prihvatila. U razdoblju između 04.01.2008. i 11.01.2008. u pravnoj službi tuženika provedena je pravna analiza ugovora koji se trebao zaključiti između tuženika i novog brokera. Dokumentacija koju je trebao tuženik ovjerena je kod nadležnog javnog bilježnika u RSM dana 04.01.2008. ugovor s novim brokerom je zaključen 11. siječnja 2008.

25. Tuženik je za odabir novog brokera i sklapanje ugovora s njim po prirodi stvari trebao provesti određene provjere i analize, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, tu obvezu mu nameće i ugovor stranaka i zakon, nakon čega je uslijedio postupak sklapanja ugovora sa svim potrebnim, ovdje utvrđenim radnjama, s prevođenjem dokumentacije i ovjerom od strane javnog bilježnika. Imajući to sve u vidu kao i utvrđenu dinamiku poduzetih radnji do sklapanja ugovora s drugim brokerom, i po mišljenju ovoga u danoj situaciji ne može se reći da je postupao s nepažnjom, ne vodeći računa o interesima klijenta. Tužitelj tek općenito i proizvoljno tvrdi da su pojedine radnje mogle biti obavljene za nekoliko sati a ne dana.

26. U odnosu na daljnje razdoblje do 29. siječnja 2008. kada je ponovno uspostavljena trgovina dionica zaključak je prvostupanjskog suda da tuženik nije postupao s potrebnom pažnjom jer je vrijeme od 18 radnih dana bilo dovoljno za pribavljanje potrebne dokumentacije, donošenja potrebnih odluka i zaključenje ugovora, tuženik nije dokazao navode da je u ovom razdoblju dostavljao individualnu dokumentaciju za sve klijente, stoga je u okolnostima ovoga slučaja trebao i mogao omogućiti trgovanje svojim klijentima po zaključenju ugovora s drugim brokerom od 14. siječnja 2008. (obzirom da 12. siječnja 2008. pada u subotu).

27. Osim spornog pitanja odgovornosti tuženika, pretpostavka osnovanosti tužbenog zahtjeva je i nastanak i opseg štete, u ovom slučaju izmakle koristi.

28. Prema odredbi čl. 1089. st. 3. ZOO pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji bi se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

29. Temeljem provedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao stvarnu namjeru da upravo u vrijeme prekida trgovanja prodaje sve svoje dionice, od čega polazi u svojoj tužbi. Pri tome je uzet u obzir i njegov iskaz iz kojeg proizlazi da nije nalagao prodaju svih dionica, zvao je djelatnike tuženika i rekao koliko točno dionica želi prodati (npr. 1000 komada), oni su mu govorili da nalog ne mogu zaprimiti zbog blokade rada brokera u RSM.

30. Uvidom u obračune, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka D.P., utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 15.11.2006. do 27.11.2006. kroz 6 naloga kupio ukupno 27400 dionica STIL, po prosječnoj cijeni od 69, 58 MKD, nije sporno da njima nije smio trgovati u roku od godine dana od dana stjecanja. Od dana 16.11.2007. mogao je početi trgovati s 12000 komada dionica, 18. studenoga 2007. sa 800 komada, 22. studenoga 2007. sa 5345 komada, 24. studenoga 2007. sa 809 komada i 28. studenoga 2007. sa 600 komada dionica.

31. Iz analize naloga u nalazu i mišljenju sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj davao limitirane naloge, jer je zadao minimalnu cijenu po kojoj se prodaja dionica ima izvršiti, ali je sve naloge povukao. Radilo se o četiri naloga prema kojima tužitelj ni u jednom nije dao nalog da se prodaju sve dionice, već je dva puta nalagao prodaju 1427 dionica, a dva puta 731 dionicu i to dana 21, 23, 26. i 30.11.2007.

32. Na dane kada je tužitelj davao naloge za prodaju određujući minimalnu cijenu na burzi postignuta je cijena koja je bila viša od cijene koju je odredio tužitelj kao najnižu, jedino je na dan 30.11.2007. najviša cijena bila niža od one koju je odredio tužitelj (431,00 MKD, tužitelj odredio 490,35 MKD).

33. Utvrđeno je da je dionica STIL najvišu cijenu ostvarivala u vremenu kada ju tužitelj još nije smio staviti u prodaju, tj. do 15.11.2007.

34. U razdoblju od 14. do 28. siječnja 2008. za koje je razdoblje utvrđena odgovornost tuženika, najviša cijena je postignuta u iznosu od 570,00 MKD, najniža od 494,68 MKD, a prosječna od 539,59 MKD, dok je prvog dana nakon kojeg je tuženik omogućio trgovanja pronalaskom novog brokera dionica prodana po prosječnoj cijeni od 508,10 MKD. Iz navedenog proizlazi razlika od 31,49 MKD tj. na paketu od 27400 dionica od 862.826 MKD, a uz primjenu tečaja od 0,1192 kn za 1 MKD to bi predstavljalo štetu za tužitelja u iznosu od 102.848,85 kn ako se ima u vidu da on zahtijeva razliku između prosječne cijene za razdoblje kada se nije moglo trgovati i cijene ostvarene na prvi dan trgovanja. Iznos na koji bi prema ovom izračunu imao pravo niži je od zahtijevanog jer nije uzeta u obzir prosječna cijenu cijelog razdoblja zabrane trgovanja već samo od 14. do 28. siječnja 2008.

35. U razdoblju nakon 29.01.2008. dionica se na burzi prodavala i za cijenu koja je neke dane bila gotovo ista kao i prosječena cijena u spornom razdoblju (npr. 31.01.2008. po 538,42 MKD), a više dana po cijeni višoj od one koju je postigla 29.01.2008.

36. Tužitelj je počeo trgovati dionicama na dan 31. siječnja 2008. time da je za 495 dionica ostvario prosječnu cijenu od 520,00 MKD po dionici a za 1805 dionica 506,85 MKD, do 24. siječnja 2012. prodao je sve dionice, za cijelo razdoblje ostvario je prosječnu cijenu od 355,80 MKD.

37. Prema nalazu vještaka, kad se uzme u obzir ostvarena prosječna cijena od 355,80 MKD, što je niže od prosječne dnevne cijene postignute 13. prosinca 2007., da je tužitelj u razdoblju od 13. prosinca 2007. do 28. siječnja 2008. stavio na prodaju 27 400 dionica, realizirao bi njihovu prodaju te bi utjecao na cijenu dionica, tj. djelovanjem jeftinije ponude umanjio bi prosječnu cijenu trgovanja.

38. Prema pisanom pojašnjenu vještaka (list 615.spisa) zaključak njegovog nalaza je sačinjen samo na temelju usporedbe tužiteljeve količine dionica i prosječnih cijena po kojima je prodavao dionice u odnosu na ukupno izvršeno trgovanje na burzi po cijenama i količinama, pri čemu nisu uzeti u obzir i drugi uvjeti pristupa tužitelja trgovanju kao što je angažman brokera, limitirani nalozi u visini realiziranih prosječnih cijena, prvenstvo u redoslijedu naloga i dr. Ne može se očitovati je li realno očekivati da bi tužitelj uvijek zadavao naloge u točnom cjenovom rasponu za dati dan trgovanja i ostao kod danih naloga za izvršenje jer se radi o hipotetskom pitanju "što bi bilo kad bi bilo". U usmenom očitovanju pojasnio je da na cijenu trgovanja dionicama utječe količina dionica ponuđenih na prodaju, što znači da veća količina umanjuje prosječnu dnevnu cijenu trgovanja, u hipotetska razmatranja ulazi što bi se moglo desiti da je tužitelj u spornom razdoblju dao nalog za prodaju svojih dionica. U hipotetsko razmatranje ulazi i vjerojatnost da bi prodao sve svoje dionice uz vjerojatnost da je odredio najnižu cijenu u odnosu na sve ostale osobe koje su u tom trenutku htjele prodati dionice jer dionice dobivaju na burzi prioritet sa obzirom na trenutak kad su stavljene na prodaju, ali samo ako su sve stavljene na prodaju po istoj cijeni. Međutim, prioritet se mijenja s obzirom na cijenu, pa se u slučaju različitih cijena prvo kupuje ona s nižom cijenom neovisno o vremenu kada je stavljan na prodaju tako da prioritet po kriteriju trenutka stavljanja na prodaju gubi osnovnu svrhu ukoliko cijene nisu iste.

39. Irelevantni su navodi žalitelja o "podudaranju" nalaza i mišljenja vještaka P. (koji je sud prihvatio kao valjan) i ranijeg nalaza vještaka G. koji nije razjasnio sporna pitanja, na što je ukazao i ovaj sud rješenjem poslovni broj Gž-6281/16 od 27. rujna 2016., to je i bio razlog za novo vještačenje koje je povjereno vještaku P..

40. Analizom radnji tužitelja i obzirom na utvrđena pravila trgovanja na burzi odnosno činjenicu da ishod trgovanja ne ovisi samo o volji i postupcima prodavatelja već o nizu drugih, objektivno neizvjesnih elemenata izvan područja njegovog utjecaja, ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak suda prvoga stupnja da tužitelj nije dokazao navod na kojem temelji zahtjev, naime da bi u spornom razdoblju po redovitom tijeku stvari stavio u prodaju sve dionice i ostvario cijenu od 550,73 MKD po dionici. Prije spornog razdoblja, odmah po isteku zabrane trgovanja njegovim dionicama, kada su postizane i veće cijene od ove koju tužitelj ističe, on nije ostvario mogućnost prodaje niti jedne dionice, potom je više limitiranih naloga opozvao. No čak i da je u spornom razdoblju stavio sve dionice u prodaju, uzevši u obzir utjecaja svih drugih, objektivno neizvjesnih uvjeta pristupa trgovanju koje je naveo sudski vještak, za tužitelja očekivani ishod trgovanja samo je hipotetski, iz njegovih proizvoljnih i općenitih navoda ne proizlaze ikakve druge okolnosti temeljem kojih bi njegov dobitak bio osnovano očekivan.

41. Kako time nisu ispunjene pretpostavke osnovanosti tužbenog zahtjeva iz čl. 1089. ZOO, pravilnom primjenom materijalnoga prava je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

42. Odluka o naknadi parničnoga troška je zakonita i pravilna u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP dok žalitelj njenu pravilnost i ne osporava konkretnim navodima.

43. Slijedom izloženog temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

44. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u povodu žalbe obzirom u sporu nije uspio (čl. 166. st. 1., čl. 154. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.