REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8187/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. L., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okr. M. L., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 29. lipnja 2022., broj: 65. Pp -957/2021, u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. M. L. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

II. Temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljenik M. L. obvezan je naknaditi paušalni iznos troška drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna/39,82 Eur-a (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa)[1] u roku od 30 ( trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 29. lipnja 2022., broj: 65. Pp-957/2021, okr. M. L. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana u iznosu od 2.000,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 23. veljače 2021. do 24. veljače 2021. kao 600,00 kuna u novčanu kaznu, pa mu je preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.400,00 kuna, koju kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

1.1.Istom presudom, na temelju članka 16. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okr. M. L. je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji Ž. M. u trajanju od 2 (dva) mjeseca te se zabranjuje okr. M. L. približavanje Ž. M., OIB xxxxx, iz L., P. xx, na udaljenost manju od 5 (pet) metara od iste.

1.2. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr. Ž. M. oslobođena je od optužbe da bi na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu pobijane presude počinila prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude, okr. M. L. pravodobno je po branitelju odvjetniku H. Z. podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okr. M. L. ističe da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi izneseni u istoj su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Time, iako to nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5.1.Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, a što proizlazi i iz 4. i 5. odlomka obrazloženja pobijane presude.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okr. M. L. ističe da utvrđenje suda da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza, da je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da su u predmetu optužena dva okrivljenika te da ono što iznosi okr. Ž. M. se ne procjenjuje s pozicije davanja njene obrane, već s pozicije oštećene, a što ista nije te da je obrazloženje prvostupanjskog suda kontradiktorno u dijelu kada zaključuje da je okr. Ž. M. uzela mobitel kako bi zatražila intervenciju policije, a što ona nije niti izjavila. Nadalje, okrivljenik ističe da je pogrešno prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedoka policijskog službenika I. K., a koji nema nikakvih neposrednih saznanja o njegovoj inkriminaciji te da je prijavu sastavio isključivo na temelju izjave okr. Ž. M. te da je pogrešno na temelju iskaza svjedoka policijskog službenika I. K. zaključio da je okr. Ž. M. bila uznemirena, a imajući u vidu da in na mjestu intervencije nije niti zatečen.

6.1.Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, već iz same obrane okr. M. L. proizlazi da je svojim ponašanjem ostvario protupravnu radnju koja mu se stavlja na teret, a kojom je i ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret obzirom da je u svojoj obrani iskazao „…ona je onda sa svojim mobitelom počela snimati moju reakciju što je bio razlog zbog čega sam uzeo njezin mobitel i pokušao izaći iz stana…no uspio sam otvoriti vrata stana i izaći iz stana…ja sam u majci kratkih rukava sa njenim mobitelom izašao vani…“. Osim toga, suglasno obrani okr. M. L. u svojoj obrani iskazivala je i okr. Ž. M. koja je u odnosu na protupravnu radnju okr. M. L. iskazala „…M. je ponovno ušao u stan uzeo mi mobitel iz ruku i ponovno izašao iz stana trčeći…te zajedno sa mojim mobitelom otišao iz zgrade…“.

6.2.Pogrešno okr. M. L. svojim žalbenim navodima dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedoka policijskog službenika u odnosu na činjenicu uznemirenosti okr. Ž. M. obzriom da je isti u svom iskazu iskazao kako nema neposrednih saznanja o samom događaju, ali je činjenicu uznemirenosti okr. Ž. M. neposredno uočio te je o toj činjenici svjedočio na način da je iskazao da je ista bila uznemirena te da joj je rekao da si sjedne i da se smiri, a da je u policijskoj postaji počela plakati, a nakon što su joj rekli da će biti zadržana. Dakle, iz iskaza tog svjedoka nesporno proizlazi da je neposredno uočio da je okr. Ž. M. bila uznemirena radi događaja povodom kojeg je postupao u svojstvu službene osobe, radi čega ti žalbeni navodi okr. M. L. nisu osnovani.

6.3.Potrebno je istaknuti, da je u pravu okr. M. L. kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je on uzeo mobitel od okr. Ž. M. jer je ista htjela zatražiti intervenciju policije, obzirom da su i on i okr. Ž. M. iskazali da je uzeo mobitel nakon što je Ž. M. počela snimati njegovu reakciju. Međutim, razlog zbog kojeg je okr. M. L. uzeo mobitel ne utječe na opstojnost njegove protupravne radnje, a time niti na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, samom radnjom oduzimanja mobitela od okr. Ž. M., okrivljenik M. L. je ostvario bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, pri čemu je irelevantno zašto je uzeo mobitel, da li radi toga jer je okr. Ž. M. počela snimati ili je htjela zatražiti intervenciju policije.

6.4.Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okr. M. L. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.Žaleći se zbog izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja Ž. M. u trajanju od 2 (dva) mjeseca na udaljenost manju od 5 metara od iste, okr. M. L. ističe da je presuda u tom dijelu nerazumljiva i to iz razloga jer je prvostupanjski sud naveo da se u trajanje zaštitne mjere uračunava trajanje mjere opreza zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtvi nasilja u obitelji Ž. M., izrečene rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj 65. Pp-957/2021, a koja mjera je istekla tijekom trajanja prekršajnog postupka, a radi čega je nejasno iz kojeg bi razloga i temeljem koje osnove nadležna policijska postaja imala provoditi izrečenu zaštitnu mjeru.

7.1. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud u izreci presude izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji Ž. M. u trajanju od 2 (dva) mjeseca na udaljenost manju od 5 (pet) metara od iste te odredio da se u trajanje zaštitne mjere ima uračunati trajanje mjere opreza koja je određena rješenjem od 24. veljače 2021., broj: 65. Pp-957/2021. Naime, takva izreka prvostupanjskog suda sukladna je odredbi članka 130. stavak 9. Prekršajnog zakona, kojom je propisano;

„(9) Ako je prije ili tijekom trajanja postupka prema okrivljeniku određena mjera opreza koje po svojem sadržaju i svrsi odgovora zaštitnoj mjeri koja je odlukom o prekršaju primijenjena prema okrivljeniku, vrijeme trajanja mjere opreza uračunava se u vrijeme trajanja primijenjene zaštitne mjere.“.

7.2. Dakle, ako je vrijeme trajanja mjere opreza određene tijekom postupka u vremenskom trajanju odgovara izrečenoj zaštitnoj mjeri, izrečena zaštitna mjera smatrat će se izvršnom.

7.3. Iz navedenih razloga, žalba okr. M. L. nije niti u tom dijelu osnovana.

8. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. M. L. nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8.1.Za prekršaj za koji je okr. M. L. proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u visini od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna predstavlja novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimalnom iznosu i to kao blaža vrsta kazne. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, a imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, izrečena novčana kazna primjerena je cilju ostvarivanja opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8.2. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 kuna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna/39,82 eura neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

10. U odnosu na podnesak okr. Ž. M. pod naslovom „Odgovor na žalbu“, iz sadržaja kojeg proizlazi da se okr. Ž. M. očitovala u odnosu na podnesenu žalbu okr. M. L. ističe se da prekršajni postupak ne poznaje institut „odgovora na žalbu“ radi čega i takav podnesak okr. Ž. M. od strane ovog drugostupanjskog suda nije niti razmatran.

11. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja okr. M. L. i tužitelja.