Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž Ob-817/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari prvotužitelja maloljetnog A. L. F. /OIB…/ iz Z. i drugotužitelja maloljetnog J. J. F. /OIB…/ iz Z., koje zastupa majka i zakonska zastupnica E. R. F.

/OIB…/ iz Z. i J. M. - S., odvjetnica u Z., protiv tuženika D. F. /OIB…/ iz Z., kojeg zastupa Ž. F., odvjetnica u Z., radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-115/2020-28 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Obija se kao neosnovana žalba prvotužitelja maloljetnog A. L. F. i drugotužitelja maloljetnog J. J. F. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-115/2020-28 od 27. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev prvotužitelja maloljetnog A. L. F. i drugotužitelja maloljetnog J. J. F. za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za izmjenu iznosa uzdržavanja određenog presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-198/2018-4 od 30. listopada 2018. pod stavkom I. izreke, tako da se naloži tuženiku za uzdržavanje prvotužitelja maloljetnog A. L. F. umjesto ranije dosuđenog mjesečnog iznosa, plaćati iznos od 2.500,00 kn, a za uzdržavanje drugotužitelja maloljetnog J. J. F. umjesto ranije dosuđenog mjesečnog iznosa, plaćati iznos od 2.500,00 kn, počevši od dana podnošenja tužbe i nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog desetog dana u tekućem mjesecu, sve sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, majci E. R. F., OIB…, na tekući račun otvoren kod Z. b. d.d. IBAN HR… (stavak I. izreke) i zahtjev za naknadu parničnih troškova (stavak III. izreke).

Pod stavkom II. izreke prvotužitelju maloljetnom A. L. F. i drugotužitelju maloljetnom J. J. F. je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.600,00 kn (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žale se prvotužitelj maloljetni A. L. F. i drugotužitelj maloljetni J. J. F. iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažu preinaku ili ukidanje iste slijedom žalbenih navoda i zahtijevaju trošak žalbenog postupka u iznosu 600,00 kn. 3. U odgovoru na žalbu, tuženik se protivi navodima žalbe, predlaže odbiti je kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za izmjenu iznosa uzdržavanja određenog stavkom I. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-198/2018-4 od 30. listopada 2018., tako da se naloži tuženiku za uzdržavanje prvo i drugo tužitelja od podnošenja tužbe ubuduće plaćati od po 2.500,00 kn mjesečno, koje zahtjeve maloljetni tužitelji temelje na navodima o povećanim potrebama za njihovo uzdržavanje s obzirom na njihovu dob, školovanje i izvanškolske aktivnosti i znatno povećanim financijskim mogućnostima tuženika (oca).

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP- a. Suprotno žalbenim navodima, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka razumljiva, da nije proturječna sama sebi niti navedenim razlozima, da su u njoj navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u skladu sa stanjem spisa, odnosno da obrazloženje nije manjkavo i da svojim sadržajem objašnjava odluke sadržane u izreci.

7. Nisu utvrđene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba.

8. Nije ostvaren niti žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Naime, mjerodavnim pravilima o uzdržavanju maloljetnog djeteta sadržanim u Obiteljskom zakonu (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., u daljnjem tekstu: ObZ-a) koja korespondiraju sa pravima i dužnostima zajamčenim Konvencijom o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017.) je propisano:

- da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile (članak 285. ObZ-a);

- da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 1. ObZ-a) i da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 2. ObZ-a);

- da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta i određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (članak 311. ObZ-a);

- da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (članak 313. stavak 1. ObZ-a) i da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (članak 313. stavak 2. ObZ-a);

- da je sud kad utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. članka 313. ObZ-a uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (članak 313. stavak 4. ObZ-a), i uzeti u obzir novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (članak 313. stavak 5. ObZ-a),

- i da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što utvrdi ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja (članak 317. stavak 1. ObZ-a).

10. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je u vrijeme zaključenje glavne rasprave u pravomoćno okončanoj parnici P Ob-198/2018 (kraj 2018.) maloljetni J. J. krenuo u osnovnu školu, a maloljetni A. L. pohađao vrtić, a u vrijeme donošenje predmetne presude da oboje djece pohađaju osnovnu školu, da je mjesečni iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje povećan uslijed proteka vremena i povećanih troškova života, ali da se troškovi izleta djece s majkom, izvanškolske aktivnosti (igranje nogometa s tim da A. L. ne igra više nogomet), proslave rođendana kod prijatelja, korištenje privatnih medicinskih usluga, skupe dječje igračke, ljetovanje s majkom ne mogu smatrati troškovima za zadovoljavanje redovnih potreba maloljetne djece;

- da je u vrijeme zaključenje glavne rasprave u pravomoćno okončanoj parnici P Ob-198/2018 (kraj 2018.) i u vrijeme donošenje predmetne presude tuženik (otac djece), radom u I. ostvarivao i ostvaruje prihode koji su u razdoblju od travnja 2020. do rujna 2021. iznosili od 1.751,53 Eura do 1.977,67 Eura (u listopadu 2021. - 1.773,08 Eura), odnosno cca 60,00 Eura više u odnosu na vrijeme zaključenja glavne rasprave u parnici P Ob-198/2018, da tuženik drugih prihoda i obveza uzdržavanja nema, da u Irskoj ima izdatke vezano za stanovanje u iznosu od minimalno 400,00 Eura mjesečno, za hranu i putovanje u H. (tri puta godišnje), da redovno plaća uzdržavanje, da mu se s plaće skida za zdravstveno osiguranje s tim da zdravstvene usluge u Irskoj mora i nadoplatiti;

- da tuženik kontinuirano novčano parira u potrebama maloljetne djece po uputi majke (kupovini novog tableta za A. L., kopački za oboje djece, šalje za turnire između 40,00 i 70,00 Eura, kupuje odjeću), da je slao za troškove "A." i za troškove koje su djeca imala vezano za pripreme i turnire;

- da su djeca kada je tuženik u H. s ocem (od lipnja do kolovoza 2021.) u kući na J., koju je otac iza smrti svoje majke naslijedio u 1/3 dijela i da za to vrijeme otac preuzme brigu o djeci i neovisno o tome plaća redovno uzdržavanje,

- da su djeca po ocu ostvarila pravo na "child benfit" od R. I. u iznosima od po 140,00 Eura mjesečno, koji se od 2018. godine isplaćuju na račun majke,

- i da su oboje roditelja kreditno zaduženi (otac vezano za obvezu vraćanja zajma sestri utrošenog za put u Irsku radi zapošljavanja i pokrivanja troškova života dok nije ostvario plaću, a majka djece sa dva nenamjenska i jedinim stambenim kreditom).

11. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno u kontekstu navedenih okolnosti, koje u bitnome predstavljaju činjenice relevantne za ocjenu osnovanosti zahtjeva maloljetnih tužitelja za povišenje iznosa uzdržavanja sa iznosa od po 1.250,00 kn na iznose od po 2.500,00 kn mjesečno, počevši od 17. travnja 2020. ubuduće, zaključio da iste ne opravdavaju zahtijevano povišenje, primarno zbog toga što su redovne potrebe za materijalne troškove djece, neovisno o povećanju, podmirene novčanim doprinosima tuženika (oca) za oboje djece kroz redovno plaćanje iznosa od po 1.250,00 kn mjesečno, iznosima s kojima tuženik po uputi majke parira u materijalnim troškovima za uzdržavanje djece i preuzimanju brige o djeci za vrijeme boravaka u H. (oko tri mjeseca godišnje) uz istovremeno redovno plaćanja iznosa od po 1.250,00 kn i za to vrijeme, a i zbog toga što se financijsko - materijalne mogućnosti tuženika nisu poboljšale samom činjenicom razlike u plaći od cca 60,00 Eura.

12. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi žalbe da je "kontradiktorno i proturječno obrazloženje (točka 24.), da sud nije obrazložio u kojem djelu su troškovi života povećani…da potpuno minorizira činjenicu da je tuženik nakon smrti majke 2001. postao vlasnikom 1/3 dijela kuće …, da u troškove stanovanja djece sud nije uzeo u obzir stambeni kredit koji je majka podigla kako bi osigurala uvjete stanovanja za sebe i djecu ….da krediti koje otplaćuje tuženik prema redu životnih prioriteta ne može biti ispred uzdržavanja djece ….da mjesečni rashodi tuženika (točka 29.) ne iznose …1.600,00 Eura već 1.100,00 Eura …i da je sud netočno utvrdio da … u dokaznom postupku nisu dokazali da otac može doprinositi za uzdržavanje iznos od po 2.500,00 kn po djetetu odnosno neki drugi iznos veći od 1.250,00 kn koliko otac sada plaća, te da tužitelji nisu dokazali da su se financijske mogućnosti oca od ranije odluke povećale … .".

13. Naime, majka djece je u svom iskazu na zapisnik s ročišta održanog 12. travnja 2022. (list 126. - 129. spisa) izjavila da mjesečni "troškovi za djecu iznose 3.000,00 kn", da je u zadnjih "šest do dvanaest mjeseci tuženik više boravio u H., da je za to vrijeme plaćao uzdržavanje, a djeca su bila s njim i spavala su kod njega, … otac je sad došao u nedjelju pa je trenutno na godišnjem, pa je preuzeo kompletnu brigu za djecu, … djeca će sad do nedjelje u 12 sati biti s ocem, a u nedjelju i ponedjeljak samnom, pa onda opet do 23. travnja s ocem … za ovaj mjesec uredno je platio uzdržavanje …".

14. Polazeći od tog dijela iskaza majke s kojom djeca stanuju za zaključiti je da je u pravu tuženik kad u odgovoru na žalbu, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, tvrdi da su novčanim doprinosom tuženika za uzdržavanje maloljetne djece, te preuzimanjem brige o djeci oko tri mjeseca godišnje kad se tuženik nalazi u Republici Hrvatskoj, uz plaćanje uzdržavanja i za to razdoblje, zadovoljene ukupne redovne potrebe maloljetne djece koje odnose na stanovanje, prehranu, odijevanje, higijenu, odgoj, obrazovanje, skrb o zdravlju djece i drugi slični troškovi.

14.1. Osim toga, sagledavanjem okolnosti konkretnog slučaja na godišnjoj razini (redovitim plaćanjem iznosa uzdržavanja od po 1.250,00 kn za svako dijete, pariranjem oca u troškovima za maloljetnu djecu po uputi majke, preuzimanjem brige o djeci kroz više mjeseci tijekom godine i za to vrijeme plaćanjem uzdržavanja), kao jedini objektivni zaključak ostaje da su za maloljetnu djecu mjesečno osigurana novčana sredstva i prema Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine, broj 30/2021), koja za djecu od 7 do 12 godina iznose 2.900,00 kn (platni razred prihoda obveznika uzdržavanja od 14.501,00 - 16.000,00 kn).

15. Nadalje, tijekom postupka vezano za mogućnosti tuženika nisu kompromitirane argumentirane činjenice o visini primanja tuženika, troškovima koje ima za stanovanje i život u Irskoj, kao ni troškovi dolaska u R. H., zbog čega se niti u tom dijelu ne mogu prihvatiti žalbeni navodi, a u prilog čemu svakako treba imati u vidu da povećanje plaće tuženika od cca 60,00 Eura nije znatno povećanje plaće u smislu odredbe članka 285. ObZ-a za povećanje uzdržavanja.

16. Nije jasno na što točno misle žalitelji kad tvrde da je "sud potpuno minorizira činjenicu da je tuženik nakon smrti majke 2021. postao suvlasnikom 1/3 dijela vrlo vrijedne nekretnine - zemljišta i kuće na J., od čega je kuća površine 150 m2… tržišna cijena iznosi min. 2.000,00 EUR/m2 - dakle vrijednost 1/3 dijela kuće je cca 100.000,00 Eura ….". Naime, točno jest da je tuženik iza smrti majke naslijedio 1/3 dijela kuće na J.. Međutim, isto tako točno jest da je kuća na J. dom tuženika, u kojem boravi sa djecom kad je u R. H., odnosno da se ne radi o nekretnini od koje bi ostvarivao prihode, zbog čega je sama činjenica naslijeđene 1/3 kuće na J. bez utjecaja na ocjenu ukupnih mogućnosti tuženika.

17. Pravilno je sud prvog stupnja pri ocijeni mogućnosti tuženika, u smislu odredbe članka 313. stavka 5. ObZ-a uzeo u obzir tuženikovu obvezu vraćanja kredita u iznosu od 2.100,00 Eura na rok od dvije godine, s obzirom da je tim kreditom tuženik vratio zajam sestri, kojim je podmirio troškove odlaska u Irsku radi zapošljavanja i osnovnih životnih potreba u Irskoj do prve plaće.

18. Neodrživi su žalbeni navodi i u dijelu kojim žalitelji tvrde da je kod ocjenjivanja njihovih ukupnih potreba vezano za stanovanje trebalo uzeti u obzir i stambeni kredit koji je podigla majka "kako bi mogla osigurati adekvatne uvjete stanovanja za sebe i djecu, a za koji mjesečna rata iznosi 2.300,00 kn". To stoga, kako je to zaključio i sud prvog stupnja, što zaduživanje za kupovinu nekretnine predstavlja povećanje osobne imovine roditelja koji kupuje nekretninu, a ne djece. Osim toga, tijekom postupka na pravno relevantan način niti nije dokazana za što su utrošena kreditna sredstva koje je majka djece podizala od 2016. do 2019. (za stan koje je njezino vlasništvo i u kojem stanuje s djecom ili kupovinu druge nekretnine).

19. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve i za svoju odluku vezano za odlučne činjenice dao jasne razloge, koji se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu.

20. Budući da žalitelji ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njima prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima postupka, već se samo pozivaju na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, i da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava vezano za odluku o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima postupka pod stavkom II. i III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

21. Žaliteljima nije priznat trošak žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

22. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-115/2020-28 od 27. svibnja 2022. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po žaliteljima, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP- a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 13. rujna 2022.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.