Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž-595/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja R. G. OIB: … iz S., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tuženika R. A. d.d. OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu od 25. veljače 2022. poslovni broj P-957/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika R. A. d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 25. veljače 2022. poslovni broj P- 957/2020, s time da se odbija i zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

II Djelomično se uvažava žalba tužitelja R. G. te se djelomično preinačuje odluka o trošku sadržana u točki IV. prvostupanjske presude tako da jetuženik dužan nadoknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kuna (373,28 EUR) s pripadajućom zateznom kamatom, dok se u preostalom dijelu potvrđuje odluka, s time da se odbija i zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 418-50-3599445 od 3. kolovoza 2006. g. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 20.366,22 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, čl. 7. u dijelu kojim je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-3599445 od 3. kolovoza 2006. g. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 23.001,96 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-5,99 kn teče od 30. rujna 2006. g. do isplate,

-3,97 kn teče od 31. listopada 2006. g. do isplate,

-0,15 kn teče od 31. siječnja 2008. g. do isplate,

-12,34 kn teče od 28. veljače 2008. g. do isplate,

-33,23 kn teče od 31. ožujka 2008. g. do isplate,

-1,84 kn teče od 30. travnja 2008. g. do isplate,

-21,75 kn teče od 31. svibnja 2008. g. do isplate,

-37,45 kn teče od 30. lipnja 2008. g. do isplate,

-14,41 kn teče od 31. srpnja 2008. g. do isplate,

-15,55 kn teče od 31. kolovoza 2008. g. do isplate,

-29,21 kn teče od 30. rujna 2008. g. do isplate,

-132,67 kn teče od 31. listopada 2008. g. do isplate,

-63,35 kn teče od 30. studenog 2008. g. do isplate,

-151,46 kn teče od 31. prosinca 2008. g. do isplate,

-165,00 kn teče od 31. siječnja 2009. g. do isplate,

-171,12 kn teče od 28. veljače 2009. g. do isplate,

-185,17 kn teče od 31. ožujka 2009. g. do isplate,

-188,46 kn teče od 30. travnja 2009. g. do isplate,

-162,09 kn teče od 31. svibnja 2009. g. do isplate,

-142,68 kn teče od 30. lipnja 2009. g. do isplate,

-147,85 kn teče od 31. srpnja 2009. g. do isplate,

-158,08 kn teče od 31. kolovoza 2009. g. do isplate,

-157,19 kn teče od 30. rujna 2009. g. do isplate,

-146,84 kn teče od 31. listopada 2009. g. do isplate,

-166,25 kn teče od 30. studenog 2009. g. do isplate,

-181,82 kn teče od 31. prosinca 2009. g. do isplate,

-203,95 kn teče od 31. siječnja 2010. g. do isplate,

-198,87 kn teče od 28. veljače 2010. g. do isplate,

-228,91 kn teče od 31. ožujka 2010. g. do isplate,

-223,22 kn teče od 30. travnja 2010. g. do isplate,

-234,32 kn teče od 31. svibnja 2010. g. do isplate,

-330,46 kn teče od 30. lipnja 2010. g. do isplate,

-310,67 kn teče od 31. srpnja 2010. g. do isplate,

-371,13 kn teče od 31. kolovoza 2010. g. do isplate,

-350,24 kn teče od 30. rujna 2010. g. do isplate,

-316,64 kn teče od 31. listopada 2010. g. do isplate,

-387,54 kn teče od 30. studenog 2010. g. do isplate,

-477,73 kn teče od 31. prosinca 2010. g. do isplate,

-413,87 kn teče od 31. siječnja 2011. g. do isplate,

-436,26 kn teče od 28. veljače 2011. g. do isplate,

-407,78 kn teče od 31. ožujka 2011. g. do isplate,

-412,89 kn teče od 30. travnja 2011. g. do isplate,

-533,80 kn teče od 31. svibnja 2011. g. do isplate,

-545,58 kn teče od 30. lipnja 2011. g. do isplate,

-646,60 kn teče od 31. srpnja 2011. g. do isplate,

-594,71 kn teče od 31. kolovoza 2011. g. do isplate,

-537,90 kn teče od 30. rujna 2011. g. do isplate,

-514,56 kn teče od 31. listopada 2011. g. do isplate,

-510,23 kn teče od 30. studenog 2011. g. do isplate,

-537,06 kn teče od 31. prosinca 2011. g. do isplate,

-560,45 kn teče od 31. siječnja 2012. g. do isplate,

-563,59 kn teče od 29. veljače 2012. g. do isplate,

-547,40 kn teče od 31. ožujka 2012. g. do isplate,

-558,33 kn teče od 30. travnja 2012. g. do isplate,

-565,80 kn teče od 31. svibnja 2012. g. do isplate,

-553,23 kn teče od 30. lipnja 2012. g. do isplate,

-556,54 kn teče od 31. srpnja 2012. g. do isplate,

-547,11 kn teče od 31. kolovoza 2012. g. do isplate,

-526,73 kn teče od 30. rujna 2012. g. do isplate,

-548,45 kn teče od 31. listopada 2012. g. do isplate,

-558,88 kn teče od 30. studenog 2012. g. do isplate,

-551,57 kn teče od 31. prosinca 2012. g. do isplate,

-510,60 kn teče od 31. siječnja 2013. g. do isplate,

-545,40 kn teče od 28. veljače 2013. g. do isplate,

-548,45 kn teče od 31. ožujka 2013. g. do isplate,

-534,80 kn teče od 30. travnja 2013. g. do isplate,

-492,37 kn teče od 31. svibnja 2013. g. do isplate,

-491,29 kn teče od 30. lipnja 2013. g. do isplate,

-501,71 kn teče od 31. srpnja 2013. g. do isplate,

-518,42 kn teče od 31. kolovoza 2013. g. do isplate,

i to po stopi:

-od 15% godišnje u periodu od 30. rujna 2006. g. do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-koja se u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do isplate određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 8.044,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 14. siječnja 2022. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

2. Protiv gornje presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda preinači ili ukine.

3. Protiv odluke o trošku žali se tužitelj zbog, kako to slijedi iz sadržaja žalbe, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se odluka preinači.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pobijana presuda u meritumu stvari nije ostvarila niti jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje - ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni one na koje se upire u žalbi tuženika iz točke 11. istog članka, jer presuda nema takvih proturječnosti ili pak nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati u pogledu ocjene dokazne građe koju je sud dao na temelju svojih procesnih ovlasti iz čl. 8. ZPP-a, te točke 6. na koju bi se sadržajno ukazuje u žalbi jer se po stabilnoj praksi redovnih sudova i Ustavnog suda saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik, na čijem se saslušanju inzistira u žalbi, pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru, pa je tuženik trebao, jer je teret dokaza na njemu, na te sporne okolnosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu predložiti saslušanje osobne bankarice tužitelja, odnosno svjedoka koji je zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijesti konkretnom potrošaču (v. recentnu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022.), što nije predložio, zbog čega nije ostvarena navedena procesna povreda.

7. Isto tako, odluka nije rezultat pogrešne primjene materijalnog prava jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

8. Stoga je tužitelj dokazao deklaratorni preambul na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati i valutnoj klauzuli pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je s tuženom bankom sklopio 3. kolovoza 2006. i ispunio 31. kolovoza 2013. ugovor o kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje - ZoZP/14) propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi.

9. Valja reći da je sukus odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/2014 i Rev 2221/2018 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku tako da su banke mijenjale ugovoru (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj neovisno o navedenim parametrima koji nisu ni stipulirani, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2521/2105, U-III-2922/2018 i U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, bankama je stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače. Pri tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske uzeo u obzir da su takvi ugovori, iako tipizirani, pisani stručnom terminologijom, nerazumljivom i nepoznatom prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora o kreditu objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja. Ocijenio je da su jedino na taj način potrošači mogli spoznati ekonomske učinke koji će za njih u budućnosti proizlaziti iz osporenih ugovornih odredaba, time je akceptirano konvencijsko pravo EU-a iz presude poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, prema kojem se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način „da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

11. Nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima osobnog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje, načelu zabrane zlouporabe prava.

12. Točno je da su potrošači, u konkretnom slučaju tužitelj, a nakon dostave obavijesti o povećanju kamatne stope imali mogućnost raskida ugovora u smislu odredbi ZOO-a, ali takva zakonska mogućnost ne čini, niti daje spornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu karakter poštenih odredbi u smislu odredbi ZoZP/03. Kako su odredbe po ugovornoj kamati o ugovorima o kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepoštene te su odredbe sukladno čl. 87. st. 1. tog Zakona ništetne dok je u preostalom dijelu tih ugovornih odredbi a kojima je određeno naznačeno visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu nepoštene, a time ni ništetne.

13. Stoga navedena činjenična utvrđenja, njihovu ocjenu i primjenu materijalnog prava ovaj sud prihvaća, s time da žalitelju u odnosu na žalbene prigovore valja kazati da činjenica da je ugovor istekao prije pravomoćnosti odluke po kolektivnoj tužbi ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer ništetnost ne zastarijeva i da nitko ne može stjecati koristi od ništetnog pravnog posla, s time da kondemnatorni zahtjev zastarijeva nakon pravomoćnosti odluke o utvrđenju ništetnosti po kolektivnoj tužbi shodno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. - "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

14. Znači da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a kako je presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a kako je tužba podnesena 19. travnja 2019. nije nastupila zastara potraživanja ni na ime kamatnog rizika jer nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO).

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. da, sukladno čl. 1111. i čl. 29. ZOO-a, isplati tužitelju po osnovi stjecanja bez osnove dosuđeni iznos koji je platio tuženiku više nego što bi platio s početno ugovorenom kamatnom stopom i početnim tečajem CHF.

16. Naime, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev jer je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da je kamatna stopa i tečaj po predmetnom kreditu ostali na razini iz ugovora o kreditu (inicijalno ugovorena od 2,95% i tečaj 4,622056) tužitelj kroz anuitetnu otplatu isplatio tuženiku razliku u iznosu od 23.001,96 kuna za koji se tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. neosnovano obogatio pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz citirane odredbe i tužitelju dosudio taj iznos uz pripadajuću zateznu kamatu shodno čl. 1115. ZOO-a, koja teče od dana preplaćenog svakog specificiranog pojedinog anuiteta budući je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. bio nepošten.

17. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, dok je odluka o trošku žalbenog postupka za tuženika donesena u smislu čl. 166. st. 1. ZPP-a.

18. Konačno, tužitelj djelomično opravdano navodi u žalbi da je odluka o trošku rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, jer je tužitelju valjalo priznati po Tbr.7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine», broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 28/18 i 37/22) trošak sastava obrazloženog podneska od 9. studenog 2021. u iznosu od 100 bodova, a ne 25 bodova, punu nagradu na ime zastupanja na ročištu od 30. studenog 2021. te po pravnom motrištu ovog suda i za zastupanje na pripremnom ročištu, dok mu je za ročište od 2. listopada 2019. pravilno obistinjen trošak od 25 bodova po Tbr. 9. točka 5. jer se sud odmah oglasio mjesno nenadležnim pa mu je valjalo priznati daljnji trošak od 2.812,50 kuna, dok je odluka o trošku žalbenog postupka donesena u smislu čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Zadru, 13. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Katija Hrabrov