REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 1 Kžzd-106/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Renate Miličević kao članica vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, broj: Kzd- 37/2019-15. od 3. veljače 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli - Pola, broj: Kzd-37/2019-15. od 3. veljače 2022., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi D. B. oslobođen je od optužbe zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. na štetu maloljetnog sina M. B. i maloljetne kćerke G. B., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude.
2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi D. B. po branitelju P. P., odvjetniku iz P., s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika kao neosnovana jer nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirana kaznena djela te je zatražio da se obrana obavijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.
4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., na njegov zahtjev izvješten je optuženik i njegov branitelj te državni odvjetnik, sjednici nisu pristupile uredno obaviještene stranke pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njihovoj odsutnosti.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik u bitnome navodi da je iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve dokaze zasebno i dovodeći ih u vezu jedne s drugima, nedvojbeno utvrđeno da je optuženi D. B. počinio kaznena djela kako mu se to i inkriminira.
8. Optuženik je naveo da se znao grubo izraziti i nastupati prema djeci, ali je to činio sa željom da odgoji djecu i kontrolira njihovo ponašanje. iz iskaza svjedokinje M. C., bake maloljetnih oštećenika proizlazi da se žrtva G. žalila na neprimjereno ponašanje optuženika, da joj je govorio neprimjerene riječi, da joj je rekao da je „bahata kučka“, kao i da je optuženik maloljetnom sinu M. govorio da je „pičkica, glup, beskičmenjak i homoseksualac“, a što je maloljetnom M. jako smetalo, zbog toga njezini unuci nakon 1. prosinca 2017. nisu htjeli dolaziti kod optuženika, a on djecu nije zvao niti se interesirao za njih te da su djeca kontakte s ocem uporno odbijala, iako su i ona i njezina kćer to poticale. Iz iskaza svjedokinje K. P., djelatnice C. za socijalnu skrb P., proizlazi da su optuženikova djeca od 1. prosinca 2017. pružala otpor prema ocu, a optuženik se nije trudio oko djece. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje V. L. P. proizlazi kako je prilikom psihologijskog vještačenja žrtva G. izjavila da se optuženik čudno ponaša prema njoj i bratu od lipnja 2017. na način da bi češće dizao glas, vikao i bio nervozan, ako mu se ona ne bi javila na telefon da bi se jako naljutio te da su se tada ona i optuženik jako svađali, da joj je rekao da se jako promijenila, da je „bahata kučka“, a dizao je glas i na njezinog brata, da ga se brat jako boji i da ne želi više ići kod njega, govorio je da njezina majka laže, da ga je prevarila zbog čega ga nije htjela viđati. Nadalje, upućuje na iskaz svjedokinje D. C. kojoj su djeca pričala kako ih optuženik omalovažava, viče na njih, da pred njima priča loše stvari o njoj, rekli su joj da sinu govori da je „gej“, „obiteljski peder“, da je „curica i beskičmenjak“, da su maloljetna G. i njezine prijateljice „kokoške“ te da je kćer nazvao „bahatom kučkom“.
9. Državni odvjetnik ističe da ovakvo ponašanje optuženika nije samo nepromišljen i neprimjeren govor, odnosno pretjerana reakcija optuženika prema maloljetnoj djeci, već ima sve elemente terećenog kaznenog djela jer je optuženikovo ponašanje, a kako to proizlazi iz naznačenih dokaza, bilo u dovoljnoj mjeri traumatično za maloljetnu djecu da bi se moglo smatrati zlostavom, zbog čega su djeca i odbijala s njim kontaktirati.
10. Suprotno istaknutim žalbenim navodima državnog odvjetnika, nakon detaljne i pomne analize svih provedenih dokaza, svakog zasebno i u međusobnoj povezanosti prvostupanjski je sud ispravno zaključio da nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano djelo.
11. Zlostavljanje djeteta kao bitna sastavnica kaznenog djela povrede djetetovih prava predstavlja svako namjerno i kontinuirano izazivanje intenzivnijih tjelesnih ili duševnih boli, koje kod žrtve izaziva strah, osjećaj ugroženosti, patnje i bojazni za sebe i bližnje te je poguban za pravilan psihofizički razvoj djeteta.
12. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud utvrdio da je optuženik u jednom navratu maloljetnoj žrtvi G. B. rekao da je „bahata kučka“, a nakon što je razbila mobitel i nije čekala popravljanje mobitela kod ovlaštenog servisera nego je rekla da želi mobitel, riječ „kokoška“, odnosno „kokice“ joj je rekao kada bi izlazila s prijateljicama, na što su se one smijala, dok je maloljetnoj žrtvi M. u dvije situacije, reagiravši na školski uspjeh, rekao „da li si glup ili se samo praviš glup“, a riječ „gay“ je upotrijebio u kontekstu nepravilnog i „mlitavog“ držanja, pojašnjavajući mu ispravno držanje prije treninga ili potrebe polaganja ispita za disciplinu koju trenira, dok nije utvrdio da bi mu govorio da je „beskičmenjak i pičkica“.
13. Kada se istaknute činjenice dovedu u vezu s ponašanjem optuženika u tijeku i nakon razvoda s D. C., opisanom u opsežnoj dokumentaciji C. za socijalnu skrb P., a iz koje proizlazi da se optuženik obraćao C. za socijalnu skrb s pritužbama na ponašanje D. C. i njezinom načinu odgoje djece, ukazivao na nemogućnost da redovito viđa djecu u skladu sa sudskim odlukama i ravnopravno sudjeluje u njihovom odgoju, da je odlazio na roditeljske sastanke, interesirao se za školski uspjeh djece i njihove izvanškolske aktivnosti, bio dostupan majci žrtava za bilo kakve potrebe djece, kao i ponašanjem majke maloljetnih žrtava s kojom su žrtve živjela i njezinim izraženim stavom o optuženiku kao osobi „teškog karaktera“, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da ponašanje optuženika u cjelini gledano, bez obzira na nepromišljene i neprimjerene izraze, povremeno izgovorene, nemaju karakter zlostavljanja i da nisu kod žrtava prouzročile znatan stupanj psihičke ili fizičke neugode niti negativne emocije čime bi ostvario obilježja terećenih kaznenih djela.
14. U situacijama kada su djeca odbijala s njim kontakt, optuženik se nastavio brinuti o njihovim potrebama, imajući uvid u njihov uspjeh u školi, izvanškolskim obvezama, zdravstveno stanje, prihvaćajući njihovu odluku da ne žele s njim kontaktirati, tražeći rješenje problema unutar institucija, a ne prisilom.
15. Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da niti ukazivanje maloljetnim žrtvama G. i M. da „novi partner majke laže, nitko je i ništa“ ne predstavlja u toj mjeri psihičko zlostavljanje koje bi imalo karakter obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11.
16. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., Županijski sud u Zagrebu nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda zakona na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti
17. Slijedom navedenog, s obzirom da žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju osnovanost pobijane presude, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić, v.r.
