Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 10 Gž-590/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Marina Grbića, predsjednika vijeća, Željka Đerđa, suca izvjestitelja i člana vijeća i Katije Hrabrov, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz V. L., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. J., odvjetniku iz V., …, protiv tuženika L. d. "S. H." C., iz D. …., …., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku D. K., odvjetniku iz V., …, radi naknade štete i dr., odlučujući o žalbi tužitelja I. M. protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Pn-60/2018-29 od 4. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tužitelja I. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Pn-60/2018-29 od 4. ožujka 2020. u točki 1. izreke u dijelu kojim se kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"II. Nalaže se L. D. "S. H." C., D. K., …, …, OIB:… da tužitelju I. M., V. L., …, …, OIB:…, nadoknadi štetu koja je nastala vezano uz Raspodjelu divljači bodovi 2016/2017 odstrijel 2017/2018, u visini od 26.071,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate."

II. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Pn-60/2018-29 od 4. ožujka 2020. u točki 1. izreke u dijelu pod I. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom Odluke disciplinskog suda L. D. S. H. C. od 25. 03. 2018. godine i u tom dijelu se sudi:

Oglašava se ništetnom Odluka disciplinskog suda L.D. S. H. C. od 25. 03. 2018. godine, bez broja, navedenog akta društva, izreke, adekvatnog obrazloženja.

III. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

Poslovni broj: 10 Gž-590/2020-2Error! No text of specified style in document. 1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

I/ Oglašava se ništetnom Odluka disciplinskog suda L.D. S. H. C. od 25. 03. 2018. godine, /bez broja, navedenog akta društva, izreke, adekvatnog obrazloženja./

II/ Nalaže se L. D. "S. H." C., D. K., …, …, OIB:… da tužitelju I. M., V. L., … …, OIB:…, nadoknadi štetu koja je nastala vezano uz Raspodjelu divljači bodovi 2016/2017 odstrijel 2017/2018, u visini od 26.071,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju M. I., iz V. L., …, da tuženiku L. D. "S. H." C., sa sjedištem u D. K., …, naknadi trošak parničnog u iznos od 15.937,50 kuna (slovima: petnaesttisućadevetstotridesetsedam kuna i pedeset lipa), u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj I. M. pobijajući je iz svih žalbenih razloga ukazujući da je pobijana presuda kontradiktorna, a obrazloženje ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama, što ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe da odluka disciplinskog suda tuženika od 25. ožujka 2018. nije sadržajno, materijalno pravno zakonita, a niti je ista donesena u zakonito provedenom postupku. Ukazuje da je istom odlukom žalitelj proglašen krivim za neizvršavanjem obaveza prema l. d. te mu je izrečena sankcija „zabrana lova“ na svu vrstu divljači u trajanju od dvije godine, tj. u lovnoj godini 2017./2018. i 2018./2019.“, iako takva sankcija ne postoji propisana pravilnikom o disciplinskom postupku i disciplinskoj odgovornosti od 26. srpnja 2015., u kojem su člankom 4. propisane sankcije: pisana opomena, pisani ukor, zabrana lova na pojedinu vrstu divljači na godinu dana, zabrana lova na svu divljač na godinu dana, te isključenje iz društva. Navodi da je S. društva također popisana mogućnost izricanja disciplinskim mjerama članovima koji povrijede svoje članske dužnosti, pa je tako člankom 23. kao disciplinska mjera predviđeno: opomena, zabrana lova određene vrste divljači na vrijeme od 6 mjeseci do dvije godine, isključenje iz društva na određeno vrijeme do najviše dvije godine i trajno isključenje iz društva. Smatra da je pobijana odluka ništetna jer izrečena stegovna mjera nije predviđena niti pravilnikom niti statutom društva. Ukazuje da je pobijana odluka donesena u postupku protivno odredbi članka 20. Pravilnika o disciplinskom postupku i disciplinskoj odgovornosti, obzirom da iz zapisnika društva sa 10. Sjednice izvršnog odbora od 7. prosinca 2017. proizlazi da je donesena odluka da lovci koji neće podmiriti obveze prema društvu zaključno do 31. prosinca 2017., a među kojima je i žalitelj, automatizmom se isključuju iz društva, pa dakle proizlazi da je stegovni postupak protiv žalitelja pokrenut nakon što je odluka već bila nezakonito donesena, a također u spisu tog predmeta ne nalazi se niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazile nepodmirene financijske obaveze žalitelja prema društvu. Ističe da događaju gađanja glinenih golubova od 30. travnja 2017. nije prisustvovao, no da prisustvo nije bilo niti obvezno, čak štoviše svoj nedolazak je ispričao ranije pa smatra da pogrešno Poslovni broj: 10 Gž-590/2020-2Error! No text of specified style in document. prvostupanjski sud tumači članak 8. Pravilnika tuženika u obvezama lovaca i korištenju divljači i njenih dijelova kada prihvaća da je odluka stegovnog suda osnovana i pravilno donesena, odnosno da je žalitelj za izostanak tog događaja trebao platiti tuženiku iznos od 260,00 kn. Ističe da u stegovnom postupku nije imao mogućnosti braniti se čime je povrijeđeno njegovo pravo iz članka 13. Pravilnika o disciplinskom postupku i disciplinskoj odgovornosti, pa stoga smatra da je stegovni postupak nezakonito pokrenut, proveden, a odluka ništetna, što je njemu prouzročilo materijalnu štetu, te predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim razlozima uz naknadu parničnih troškova uvećanu za trošak žalbe koji potražuje, podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi ponovnog odlučivanja.

2. U odgovoru na žalbu tuženik L. d. "S. H." C. (dalje: L.D. „S. H.") ukazuje da se radi o udruzi koja je zasnovana na dobrovoljnosti njenih članova pa da njihove odluke nemaju svojstvo upravnog akta i preispitivanju istih ne postoji nadležnost upravnog suda, te ukazuje na odredbu članka 6. Zakona o udrugama. Ukazuje da je tužitelj bio više od tri puta pozivan na plaćanje obaveze (iznos 260,00 kn) prema društvu jer nije pristupio na međunarodno gađanje, da je člankom 8. Pravilnika o obavezama lovaca, korištenju divljači i njenih dijelova propisana obaveza izvršavanja predviđenih minimuma obaveza, pa kako je tužitelj imao obavezu pristupiti na međunarodnog gađanje, a nije, niti je platio novčani iznos za neizvršavanje te obaveze, lovačko društvo je pokrenulo stegovni postupak i donio valjanu odluku na koju je tužitelj podnio žalbu, a u drugom stupnju skupština, dakle svi članovi lovačkog društva, potvrdila je odluku disciplinskog suda. Smatra da je odluka o stegovnoj odgovornosti donesena zakonito u pravilno provedenoj proceduri, pa da time ne stoji niti traženje tužitelja za naknadu štete, koju tijekom postupka tužitelj nije niti obrazložio, odnosno dokazao, pa stoga predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19.) na koju u žalbi ukazuje tužitelj I. M., a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer izreka presude nije u suprotnosti sama sa sobom niti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su izneseni valjani razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, pa se pobijana presuda može valjano ispitati.

5. Nije prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

Poslovni broj: 10 Gž-590/2020-2Error! No text of specified style in document. 6.1. da je predmet ovog postupka tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnom odluke disciplinskog društva L.D. „S. H." od 25. ožujka 2018. te potraživanje novčanog iznosa 26.071,00 kn na ime naknade štete;

6.2. da nije sporno da tužitelj I. M. kao član tuženika L.D. „S. H." nije sudjelovao na međunarodnom gađanju glinenih golubova 30. travnja 2017.;

6.3. da nije sporno da je izvršni odbor tuženika L.D. „S. H." na Sjednici 24. svibnja 2017. donio odluku da je, između ostalih članova, tužitelj I. M. dužan uplatiti iznos od 260,00 kn, temeljem odluke izvršnog odbora od 1. travnja 2017., a iz razloga kršenja članka 8. Pravilnika o obvezama lovaca i korištenju divljači i njezinih dijelova i članka 10. stavak 5., 8. i 9. Statuta L.D. „S. H.";

6.4. da je nadzorni odbor L.D. „S. H." 10. veljače 2018. podnio zahtjev za pokretanje disciplinske odgovornosti protiv 6 članova lovačkog društva, među kojima i tužitelja I. M., na temelju odluke nadzornog odbora sa 6. Sjednice od 26. siječnja 2018., a zbog nepodmirenja svojih obveza prema društvu;

6.5. da je tužitelj I. M. aktivno sudjelovao u disciplinskom postupku u kojem se odlučivalo o njegovoj disciplinskoj odgovornosti, te je dana 25. ožujka 2018. pred članovima disciplinskog suda dao svoju izjavu u kojoj potvrđuje da je upozoren na članak 16. stavak 4. Pravilnika o disciplinskom postupku i disciplinskoj odgovornosti te upoznat s predmetom pokretanja tog postupka, a u kojoj izjavi je potvrdio da ne misli platiti dug;

6.6. da je disciplinski sud L.D. „S. H." odlukom od 25. ožujka 2018. proglasio tužitelja I. M. krivim po svim točkama optužnice, te mu sukladno odredbi članka 23. Statuta L.D. „S. H." izrekao stegovnu mjeru „zabranu lova na svu vrstu divljači u trajanju od dvije godine“ tj. u lovnoj godini 2017./2018. i 2018./2019.;

6.7. da je dana 29. travnja 2018. na izvanrednoj godišnjoj Skupštini L.D. „S. H.", na kojoj je bio prisutan i tužitelj I. M., pod točkom 3. dnevnog reda raspravljeno o žalbama članova, među kojima i tužitelja I. M., te je njegova žalba odbijena i potvrđena presuda disciplinskog suda sa 22 glasa „za“, 5 glasova „protiv“ i 1 glas „suzdržan“, pa prvostupanjski sud utvrđuje da je zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja I. M. valjan i podnesen od ovlaštenog tijela tuženika L.D. „S. H.", disciplinski postupak proveden sukladno internim aktima tuženika L.D. „S. H.", pa prvostupanjski sud zaključuje da pobijana odluka tuženika L.D. „S. H." ne bi bila ništetna samo iz razloga što ista nema broja, navedene odredbe akta društva te adekvatnog obrazloženja obzirom da se iz iste može iščitati odluka i razlog njenog donošenja, pa prvostupanjski sud, primjenjujući odredbe članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08. i 78/15. - dalje: ZOO), zaključuje da ne postoji niti uzročna veza između takve odluke i eventualno nastale a utužene naknade štete, pa tužbene zahtjeve odbija kao neosnovane a odluku o troškovima donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. - dalje: Tarifa).

Poslovni broj: 10 Gž-590/2020-2Error! No text of specified style in document. 7. O žalbi protiv 1.I/ izreke presude prvostupanjskog suda:

8. U pravu je tužitelj I. M. kada u žalbi tvrdi da je ovaj dio presude prvostupanjski sud donio uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno pogrešnu primjenu odredbe članka 4. Pravilnika o disciplinskom postupku i disciplinskoj odgovornosti L. d. „S. H.“ C. (dalje: Pravilnik) i odredbe članka 23. S. L. d. „S. H.“ C. (dalje: S.).

9. Naime, odredbom članka 23. stavak 1. Statuta je propisano da se za povredu članske dužnosti mogu izreći disciplinske mjere: opomena, zabrana lova određene vrste divljači na vrijeme od šest mjeseci do dvije godine, isključenje iz društva na određeno vrijeme do najviše dvije godine, trajno isključenje iz društva.

10. Odredbom članka 4. Pravilnika je propisano da se lovcu članu društva mogu izreći disciplinske mjere: pisana opomena, pisani ukor, zabrana lova na pojedinu vrstu divljači na godinu dana, zabrana lova na svu divljač na godinu dana i isključenje iz društva.

11. Predmetnom odlukom disciplinskog suda od 25. ožujka 2018., a koja je potvrđena odlukom izvanredne godišnje S. L. d. „S. H.“ C. od 29. travnja 2017., je ovdje tužitelj I. M. proglašen krivim po svim točkama optužnice te mu je temeljem odredbe članka 23. Statuta izrečena stegovna mjera „zabrana lova na svu vrstu divljači u trajanju od dvije godine u lovnoj sezoni 2017./2018. i 2018./2019.“.

12. Dakle, u pravu je tužitelj I. M. kada u žalbi tvrdi da je odluka disciplinskog suda od 25. ožujka 2018. protivna odredbi članka 4. Pravilnika, kao i članka 23. Statuta, a na koju odredbu se disciplinski sud i poziva u spornoj odluci, jer kako se to valjano ukazuje u žalbi, stegovna mjera izrečena tom odlukom ne postoji i nije predviđena pravilima društva, odnosno odredbom članka 4. Pravilnika, kao niti odredbom članka 23. Statuta, pa je stoga takva odluka protivna važećim propisima i pravilima, time nezakonita, odnosno ništetna.

13. S obzirom na sve naprijed navedeno, trebalo je pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno odredbi članka 4. Pravilnika i članka 23. Statuta, spornu odluku disciplinskog suda utvrditi ništetnom, pa je stoga trebalo, temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP, žalbu tužitelja I. M. uvažiti, točku 1.I. izreke presude suda prvog stupnja preinačiti na način da se tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti prihvati kao osnovano, odnosno presuditi kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

14. O žalbi protiv 1.II/ izreke presude prvostupanjskog suda:

15. U tužbi, kako je izvorno podnesena 7. svibnja 2018., tužbeni zahtjev je postavljen na naknadu štete nastalu vezanu uz raspodjelu divljači po bodovima sezone 2016./2017., odstrjel 2017./2018. u iznosu od 26.071,00 kn, dok su preinačenom tužbom, u podnesku tužitelja I. M. od 25. studenoga 2019., koju preinaku je prvostupanjski sud dopustio, postavljena dva tužbena zahtjeva i to prvi na utvrđenje ništetnosti odluke disciplinskog suda tuženika … „S. H." od 25. ožujka Poslovni broj: 10 Gž-590/2020-2Error! No text of specified style in document. 2018., i drugi zahtjev za naknadu štete u iznosu od 26.071,00 kn iz istovjetnih razloga kao i u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

16. U svrhu dokazivanja osnovanosti vrste i visine štete, tužitelj I. M. je sudu dostavio odštetni zahtjev upućen tuženiku … „S. H." dana 29. siječnja 2018., dakle prije pokretanja ovog parničnog postupka, te se tijekom postupka poziva na akte društva, a u podnesku od 10. rujna 2018. paušalno navodi koliko je puta bio uskraćen u redovnim izlascima u lovište, skupnim lovovima, kao i po njemu preračunat iznos takve štete, bez da su predloženi niti priloženi dokazi, koji bi potvrđivali da li je doista toliko skupnih lovova bilo i da li bi doista na njih išao, odnosno da li bi u tom periodu za koji mu je bio uskraćen odlazak u lov izlazio u lovište, odnosno u lov, kao i dokaz o visini tako uskraćenih prava izraženih u novcu.

17. Tijekom ovog postupka prvostupanjski sud je proveo sve predložene dokaze, što proizlazi iz sadržaja spisa, a posebice raspravnog zapisnika od 4. veljače 2020.

18. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO je propisano da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s time da se prema stavku 2. istog članka predmnijeva obična nepažnja.

19. Prema odredbi članka 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

20. Dakle, u postupku za utvrđivanje i isplatu naknade po osnovi štete, sud mora utvrditi, pa dakle tužitelj mora dokazati, odnosno predložiti dokaze iz kojih proizlazi nastanak štete, njena visina, štetnu radnju iz koje je šteta nastala, uzročno posljedičnu veze između štetne radnje i štete, odnosno njene visine, kao i krivnju, odnosno odgovornost štetnika za nastanak štete.

.

21. Kako to valjano utvrđuje prvostupanjski sud iz provedenih dokaza, odnosno stanja spisa, ne proizlazi da li je i kolika stvarno šteta i temeljem čega nastala na strani tužitelja I. M. po osnovi, kako se to u tužbi, tvrdi nemogućnosti u lovnim sezonama 2017./2018. i 2018./2019., izlaska u lov i odstrela divljači jer za to osim njegovih paušalnih navoda u spisu nema valjanih niti prihvatljivih dokaza.

22. Također pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je spornom odlukom disciplinskog suda tužitelju I. M. izrečena stegovna mjera „zabrana lova na svu vrstu divljači u trajanju od dvije godine“, a u podnesku tužitelja I. M. od 10. rujna 2018. isti, kada obrazlaže svoja uskraćenja zbog izrečene stegovne mjere, navodi i redovne izlaske u lovište (i to 22 puta po cijeni od 50,00 EUR za svaki izlazak), a ne obrazlaže niti dokazuje da li je njemu šteta nastala samom zabranom lova ili uopće zabranom odlaska u lovište, odnosno iz čega bi ovaj utuženi iznos proizlazio.

23. Treba reći da niti u obrazloženju žalbe tužitelj I. M. ne daje jasno u čemu bi se sastojala šteta u utuženom iznosu.

Poslovni broj: 10 Gž-590/2020-2Error! No text of specified style in document. 24. Dakle, i po stavu ovoga suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz provedenih dokaza, odnosno sadržaja spisa, ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva na isplatu utuženog iznosa, odnosno da tužitelj I. M. nije dokazao njegovu osnovanost.

25. S obzirom da se u ovom dijelu nisu ispunili žalbeni razlozi tužitelja I. M., a niti je ovaj sud našao razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njegovu žalbu u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki 1.II. izreke, odnosno presuditi kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

26. Povodom žalbe tužitelja I. M., a i sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP, odlučujući o troškovima cijelog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužitelj I. M. uspio sa jednim tužbenim zahtjevom na utvrđenje ništetnosti sporne odluke disciplinskog suda, dok je u odnosu na drugi tužbeni zahtjev, na isplatu naknade štete, spor izgubio, odnosno da je u tom dijelu u sporu uspio tuženik … „S. H.", pa stoga prvostupanjski sud zaključuje da su obje stranke podjednako uspjele u sporu, te je odluku o troškovima donio temeljem odredbe članka 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.) tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

27. S obzirom na naprijed navedeno, trebalo je, povodom žalbe tužitelja I. M., te odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, točku 2. izreke presude prvostupanjskog suda, preinačiti na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, odnosno odlučiti kao u točki III. izreke.

U Zadru, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.