Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 22 Gž R-3608/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. I. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika T. D. d.o.o., I. R., OIB: …, zastupanog po punomoćnici Ž. H. Š., odvjetnici iz V.

, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 132/2020-42 od 08. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-132/2020-42 od 08. studenog 2021., u toč. I i III izreke.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.000,00 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 19. srpnja 2019. do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 10.562,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 8. studenog 2021. do isplate (toč. I), odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos iznad dosuđenog (toč. II), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (toč. III).

2. Protiv navedene presude u toč. I i III izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači ili ukine.

3. U svom odgovoru na žalbu tužiteljica je porekla žalbene navode i predložila da se tuženik sa žalbom odbije kao neosnovanom, uz naknadu troška odgovora.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, koja je bila zaposlena kod tuženika kao prodavačica, za naknadu štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje povodom štetnog događaja-razbojništva od 27. studenog 2017.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuje žaliteljica, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturiječna i ista se može ispitati.

8. Na daljnje žalbene navode da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 ZPP u svezi s čl. 260 ZPP, treba navesti da su isti navod neosnovan kraj činjenice da je tuženik u podnesku od 21.7.2020. izričito naveo da je brižljivo i pomno proučio nalaz i mišljenje vještakinje neuropsihijatrice N. L. te u formalnom smislu ne može stavljati nikakve primjedbe na iscrpnost, stručnost i objektivnost vještačenja, pa kako tijekom postupka tuženik nije stavljao nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, to sada isto ne može učiniti tek u žalbi, jer je tijekom postupka isključivo prigovarao nastanku štetnog događaja. Također tuženik neosnovano prigovara da mu nije dostavljen dopunski nalaz i mišljenje vještakinje, kojim je otklonila prigovore tužiteljice, jer suprotno proizlazi iz spisu priležeće dostavnice (iza lista 76). Nakon toga, niti jedna od stranaka nije imala primjedbe na nalaz i dopunu nalaza i mišljenja vještaka, niti je u tom pravcu stavljala kakve dokazne prijedloge, dapače, obje stranke su na ročištu održanom dana 24.9.2021. suglasno iskazale da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i da su svi predloženi dokazi izvedeni.

9. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na ocjenu dokaza s tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaz tužiteljice vezano za dinamiku nastanka štetnog događaja, potvrdu PU Z. od 12. siječnja 2018. i medicinske dokumentacije, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene njenog iskaza I svih provedenih dokaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje istih i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju ukazuje tuženik sadržajem žalbe.

10. Na daljnje žalbene navode da sud prvog stupnja nije proveo očevid na licu mjesta koji je u stvari predložila tužiteljica tijekom postupka, a ne tuženik, za navesti je da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP zbog odbijanja dokaznog prijedloga. To stoga što na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Odbijanje nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti prijedloga predlagatelja, odnosno ako činjenice na koje se predlaže provođenja tih dokaza nisu odlučne za ocjenu osnovanosti, odnosno neosnovanosti tvrdnje stranaka, s time da navedeni dokazni prijedlog i nije bio prijedlog tuženika već tužiteljice, te neizvođenje tog dokaza ni na koji način nije dovelo tuženika u nepovoljniji položaj.

11. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanja dana za njega.

12. U žalbenom stadiju postupka I dalje je sporno za tuženika je li se sporni događaj uopće dogodio, pa podredno odgovornost za isti na strani poslodavca I visina dosuđene naknade štete I oduka o parničnom trošku.

13. U postupku koji je prethodio reviziji tuženika sudovi su utvrdili:

- da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena kao prodavačica u prodavaonici tuženika “D. m.” u Z., te da je razgovarala sa suprugom telefonom u vezi rezultata liječničkih pregleda djeteta,

- da je navedenog dana 27. studenog 2017. radila u popodnevnoj smjeni, da je tom prilikom ušla u trgovinu nepoznata muška osoba, koja nije bila kupac, i uz prijetnju vatrenim oružjem otuđila nepoznati novčani iznos, koji mu je u strahu predala iz blagajne, nakon čega se isti udaljio u nepoznatom smjeru,

- da iz potvrde MUPa, PU Z. od 12. siječnja 2018. proizlazi da je tužiteljica kao žrtva kaznenog djela iz čl. 230 st. 2 Kaznenog zakona podnijela kaznenu prijavu povodom počinjenja kaznenog djela razbojništva na njezinu štetu I na štetu navedene trgovine, da je kazneno djelo počinjeno 27. studenog 2017. oko 20,30 sati na način da je NN počinitelj ušao u trgovinu “D. m.” u Z., u kojoj se nalazila sama zaposlenica, ovdje tužiteljica, te joj prišao i obratio joj se riječima:”Daj mi novac iz kase”, da je tom prilikom vidjela da je NN počinitelj u nju uperio te repetirao veći crni pištolj, nakon čega je u strahu za svoj život iz blagajne izvadila novac, kojeg je NN počinitelj uzeo te se potom udaljio u nepoznatom smjeru,

- da iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu (list 6-21) proizlazi da je istog dana 27. studenog u 22,51 tužiteljica primljena u Hitnu internističku ambulantu KB D. gdje joj je dijagnosticirana akutna reakcija na stres, te je naknadno odlazila na psihijatrijske preglede u KBC Z., Klinika za psihijatriju.

14. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojio kao u toč. I izreke pobijane presude, jer je provedenim postupkom, nakon ocjene provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 ZPP utvrdio da je do štetnog događaja došlo na način kako to opisuje tužiteljica u tužbi, da je doživjela ozljedu na radu prilikom razbojništva, kao djelatnica tuženika za vrijeme redovnog rada na svom radnom mjestu prodavačice, da je u večernjim satima nakon događaja nazvala prokuristu kod tuženika I. B. s dojavom da je imala oružanu pljačku koji je brzo došao u prodavaonicu, jer je bio u blizini, isti je odmah kontaktirao voditelja prodaje koji je pristupio u prodavaonicu te izvršio provjeru prebrojavanja gotovine i utvrdio manjak od 3.800,00 kn, alarm nije bio uključen, prodavaonica nije imala instaliran nikakav protuprovalni alarm, nakon navedenog događaja je uveden video nadzor, da je za cjelokupnu štetu proizašlu iz ovog štetnog događaja odgovoran tuženik kao poslodavac, pri čemu ne postoje okolnosti koje bi isključile odnosno umanjile odgovornost tuženika, te je poslodavac dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom po općim propisima obveznog prava (čl. 25 st.1 Zakona o zaštiti na radu-”Narodne novine” broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18) i čl. 111 st. 1 Zakona o radu-”Narodne novine”, broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje:ZR).

15. Tužiteljici je povodom predmetnog štetnog događaja priznata ozljeda na radu, a što tuženik nije osporio.

16. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se okolnost oružane pljačke u poslovnici-prodavaonici tuženika u kojoj se posluje gotovim novcem ne može podvesti pod izvanredne i nepredvidive okolnosti na koje poslodavac nije mogao utjecati, jer je nastanak oružane pljačke predvidiv za prodavaonu u kojoj se posluje gotovim novcem i navedeno je poslodavac trebao uzeti u obzir u okviru rizika svog poslovanja. Naime, ne može se uzeti da oružana pljačka predstavlja višu silu, odnosno nepredvidiv i izvanredan događaj, jer je to upravo predvidiv događaj za svakog poslodavca koji posluje gotovim novcem. Tuženik nije poduzeo ništa radi zaštite svojih radnika i imovine od pljačke, već je tek nakon navedenog događaja uveo video nadzor, iako je riječ o objektu koji zbog prirode poslovanja predstavlja rizik iz kojeg može proizaći šteta za radnike, a koji se događaj u danim okolnostima, imajući na umu učestalost takvih djela, ne može smatrati nepredvidljivom okolnošću.

17. Tuženik nadalje prigovara da nije odgovoran tužiteljici za štetu, jer smatra da je šteta (ukoliko je do iste došlo) nastala djelovanjem treće osobe.

18. Takav prigovor je neosnovan, jer je priroda posla prodavača takova, da je pored ostaloga u obvezi i spriječiti krađu robe, radi čega postoji mogućnost nasilničkog ponašanja kradljivaca robe prema prodavaču i takvo ponašanje kradljivca robe ne može se smatrati radnjom treće osobe, već je to profesionalni rizik u obavljanju rada prodavača i ako se dogodi za njega odgovara poslodavac.

19. Šteta nije nastala niti krivnjom tužiteljice, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, jer je provedenim postupkom utvrđeno da je postupala na uobičajen način i u trenutku dok je obavljala redovan rad svog radnog mjesta prodavačice, te u postupanju tužiteljice nije bilo propusta u uobičajenoj metodi rada .

20. Ocjenjujući pitanje odgovornosti za štetu sud prvog stupnja pravilno je utvrdio postojanje odgovornosti tuženika u cijelosti, jer nastanak štete nije skrivila tužiteljica a ne postoje niti drugi razlozi koji bi u smislu odredbe čl. 1067 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 35/05, 41/06, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) tuženika oslobodili odgovornosti, pa u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac odgovara za štetu tužiteljici za štetu prouzročenu povredom na radu. Poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu prema načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

21. Sud prvog stupnja s pravom je otklonio prigovore tuženika koji I dalje sumnja da je do štetnog događaja uopće došlo, sumnja u vjerodostojnost medicinske dokumentacije I potvrdu MUP-a, kao I prigovore da ukoliko je do štete došlo, da za istu tuženik ne bi bio isključivo kriv, odnosno da je šteta posljedica isključive radnje treće osobe, koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, koje sve prigovore je pravilno otklonio sud prvog stupnja.

22. Potvrda PP Z. I medicinska dokumentacija predstavljaju javnu ispravu te sukladno odredbi čl. 230 ZPP dokazuju istinitost navoda koji su u njoj sadržani.

23. Na daljnje žalbene navode je za odgovoriti da je i svjedok prokurist kod tuženika I. B. sam potvrdio da su zbog štetnog događaja u prodavaoni u kojoj se isti zbio, bili prisutni djelatnici policije, da je utvrđen manjak u blagajni, da je on išao u obilazak okolice ne bi li našao počinitelja te da je bio obaviješten I došao na lice mjesta I voditelj prodaje, pa stoga neosnovano ustraje žalitelj u žalbi da se događaj nije niti zbio. 24 . U odnosu na visinu zahtjeva, kojoj tuženik u žalbi također prigovara, za navesti je da je da je pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 1100 st.1 i 2 ZOO/05) tužiteljici koja je prema nalazu I mišljenju vještaka, na koji nakon dopune, nije bilo primjedbi, zadobila akutnu reakciju na stres nakon koje su se javili simptomi anksiozno depresivnog karaktera, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, s osnove povrede prava osobnosti na duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 13.000,00 kn, imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti trajanje straha opisanog na odgovarajućem mjestu u razlozima pobijane presude I smanjenje životne I radne sposobnosti tužiteljice rođene 1972., za cca 4%.

25. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos temelji se na odredbi čl. 1103 ZOO, time da ista teče od 9. srpnja 2019. kada je tužiteljica nesporno podnijela tuženiku odštetni zahtjev.

26. Radi navedenog trebalo je temeljem odredbe čl. 368 st.1 ZPP odlučiti kao u izreci.

27. Protivno žalbenim prigovorima, odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini, a ista se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 st. 1 ZPP. Omjer uspjeha stranaka u postupku ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, u konkretnom slučaju 13.000,00 kn, o kojem zahtjevu je odlučivao sud prvog stupnja.

28. Odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban (čl. 155 st.1 ZPP).

U Zagrebu 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Lidija Bošnjaković, v.r.