Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Gž-2701/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Skerlev, predsjednika vijeća, Suzane Radaković, suca izvjestitelja i člana vijeća te Gabriele Topić Kordej, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika P. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa odvjetnik F. G. i dr. iz Odvjetničkog društva Š., Š. i G. j.t.d., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-409/2016-56 od 22. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-409/2016-56 od 22. travnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku P. d.o.o. Z., tuženoj G. M. iz Z., isplatiti iznos od 75.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 25.000,00 od 15. srpnja 2020. do isplate

- 50.000,00 kuna od 16. svibnja 2016., do isplate

koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi trošak ovog postupka, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.500,00 kuna, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka USRH, 70/2019 i 80/2022- dalje u tekstu: ZPP).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete u iznosu 75.000,00 kuna sa zateznim kamatama i to osnova naknade štete u visini potpunog izvlaštenja zbog nemogućnosti korištenja u iznosu od 25.000,00 na s kamatama od 15. srpnja 2020. i iznosa od 50.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2016. s osnova nemogućnosti legalizacije gospodarskih objekata, a koji zahtjev temelji na činjenici da je vlasnica čkbr. 2774. upisane u zk. ul. 1249 k.o. G. te čkbr. 2695 i čkbr. 2774 sve upisane u zk. ul 1315 k.o. G. i da je tuženik preko navedenih nekretnina položio cijevi plinovoda uslijed čega joj je onemogućeno korištenje nekretnine time da je njegov pravo služnosti upisano u zemljišne knjige.

6. U žalbenom postupka, sporan je osnov i visina te da li je nastupila zastara kao i odluka o troškovima postupka, dok nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina i da tuženik ima upisano pravo služnosti.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izrekom. Ne postoje niti drugi nedostatci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu odredaba upire tužiteljica.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je tužiteljica podneskom od 27. travnja 2018. (list 122 spisa) precizirala svoj tužbeni zahtjev na način da zahtjeva isplatu iznosa od 25.000,00 kuna radi nemogućnosti korištenja i umanjenje vrijednosti nekretnine - puna naknada štete za izvlaštenu nekretninu i iznosa od 50.000,00 kuna zbog nemogućnosti legalizacije gospodarskih objekata, a sve uz zakonsku zateznu kamatu kao iz podneska od 6. veljače 2017., dakle ukupno

- da iz predmeta RZ-124/12 z.k odjela OS u Zaboku proizlazi da je pokrenut postupak po predlagatelju P. d.o.o., Z., ovdje tuženiku protiv protustranke M. G., ovdje tužiteljice za provedbu z.k. ispravnog postupka u odnosu na čkbr. 2774 livada površine 998 čhv, i čkbr. 2695 livada površine 655 čhv, a obje upisane u z.k. ul. br. 1315 k.o. G. i da se rješenjem od 28. kolovoza 2013. dopušta uknjižba prava stvarne služnosti za korist magistralnog plinovoda Z.-K., vlasništvo P. d.o.o., dakle tuženika;

- da iz predmeta RZ-68/12 proizlazi da je prema prijedlogu predlagatelja P. d.o.o., ovdje tuženika pokrenut z.k.ispravni postupak protiv protustranke,

ovdje tužiteljice, na nekretnini upisanoj u z.k. ul. broj 1249 k.o. G. čkbr. 2775 livada s 764 čhv koja je uknjižena s pravom vlasništva za koristi protustranke M. G. i da je rješenjem od 1. srpnja 2013. dopuštena je uknjižba prava stvarne služnosti, na čkbr. 2775 livada od 764 čhv, za korist magistralnog plinovoda Z.-K., vlasništvo P. d.o.o., dakle tuženika;

- da upis prava služnosti proizlazi i iz zk. izvatka (list 57 i 62 spisa);

- da je Ugovor o pravu ukopavanja cjevovoda na zemljištu zaključen između I.-n. i G. F. iz …, 1. listopada 1980., i to na čkbr. 2695, 2777, 2776, 2774 i 2775, a kojim Ugovorom vlasnik zemljišta dopušta ulazak u posjed i korištenje zemljišta uzduž iskolčene trase cjevovoda za sve vrijeme dok traje izgradnja cjevovoda, te ustupa služnost cjevovoda što obuhvaća ukop cijevi i nakon izgradnje nesmetano korištenje objekta uključujući redovno održavanje i popravak te nadzor objekta kao i da dopušta uknjižbu prava služnosti ukopavanja cjevovoda u korist I.-n. (list 46 spisa);

- da prema navedenom Ugovoru I.-n. kao investitor i budući korisnik cjevovoda obvezuje se naknaditi svu štetu na zemljištu vlasniku zemljišta koju prouzroči izgradnjom odnosno ukopavanjem cjevovoda, da nakon ukopavanja cjevovoda poravna zemljišta i vrati ga vlasniku na korištenje, nadoknadi vlasniku i onu štetu na zemljištu što je prouzroči nakon izgradnje održavanjem ili popravcima objekta, a šteta se utvrđuje procjenom mjesnih gospodarskih vještaka uz sudjelovanje obiju ugovornih strana;

- da se prava i obveze iz navedenog Ugovora prenose na pravne slijednike ugovornih strana kao i na one koje steknu posjed ili vlasništvo zemljišta na kojem je ukopan cjevovod;

- da iz sadržaja navedenog ugovora proizlazi da su gospodarski vještaci, zastupnik I.-n. i vlasnik zemljišta pregledali zemljište i usjeve te procijenili štetu u iznosu od 6000 dinara i da je ugovor potpisan vlastoručno od vlasnika zemljišta F. G. (oca tužiteljice) te investitora I.-n. te ovjeren od Općine otisnutim pečatom i potpisom ovlaštene osobe (list 46 spisa);

- da je predmetni plinovod izgrađen na temelju građevinske dozvole od 2.rujna 1980. i uporabne dozvole upotrebu od 22. rujna 1991. kojom se dozvoljava upotreba plinovoda Z.-K.-K. izgrađenog prema građevinskoj dozvoli od 2. rujna 1980. (list 47- 49 spisa);

- da je tužiteljica naslijedila predmetne nekretnine prema rješenju o nasljeđivanju O- 485/08 od 20. lipnja 2009. i da prema izvodu iz matične knjige tužiteljica je kćerka oca F. G. i majke N. G. rođene I.;

- da iz Povijest promjena na katastarskim česticama čkbr. 2695, čkbr. 2775, čkbr. 2774, sve k.o. G., utvrđeno je da su predmetne čestice na dan 1.listopada 1980. u katastarskom operatu bile upisane na G. F., …;

- da se prema Rješenju o izvedenom stanju od 12. travnja 2016. (list 71 spisa) ozakonjuje dovršena slobodnostojeća nezakonito rekonstruirana manje zahtjevna stambena zgrada sagrađena na čkbr. 2755 k.o. G. te je u obrazloženju navedeno da se predmetne gospodarske zgrade nalaze u području i površinama iz čl. 6. st. 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/2012 i 143/2013);

- da se gospodarske zgrade ne mogu ozakoniti budući se nalaze u koridoru postojećeg magistralnog visokotlačnog plinovoda time da se u odnosu na stambenu zgradu koja je legalizirana u istom obrazloženju navodi da se radi o nezakonitoj rekonstrukciji postojeće stambene zgrade koja je dijelom građena prije 15. veljače 1968., a što je dokazano priloženim uvjerenjem od 11. veljače 2015. i koja je rekonstruirana bez odobrenja za građenje na način da je na zapadnom pročelju stambena zgrada dograđena u vanjskim tlocrtnim dimenzijama 3,75 x 2.10 metara (list 73 spisa);

- da iz tehničke dokumentacije koja je sastavni dio građevinske dozvole za predmetni magistralni plinovod razvidno je da je i čestica označena kao čkbr. 2775 obuhvaćena istom građevinskom dozvolom, iako u građevinskoj dozvoli nisu taksativno navedene sve čestice na koje se građevinska dozvola odnosi nego su opisane u projektnoj dokumentaciji (list 78 i 79 spisa);

- da iz nalaza geodetskog vještaka proizlazi da se na čkbr. 2774 nalazi cijev magistralnog plinovoda Z.-K. kao i na čkbr. 2775, dok se na čkbr. 2755 k.o. G. na kojoj se čestici nalazi kuća, dvije gospodarske zgrade i dvorište ne nalazi cijev magistralnog plinovoda, ali se nalazi zaštitni koridor magistralnog plinovoda na udaljenost od 30 metara od sredine položene cijevi magistralnog plinovoda, a dvije gospodarske zgrade se dijelom nalaze unutar zaštitnog koridora magistralnog plinovoda;

- da iz nalaza građevinskog vještaka dipl.ing.arh. M. Lj. proizlazi da naknada radi umanjenja vrijednosti čkbr. 2755 na kojoj je izgrađen stambeni objekt i dva popratna gospodarska objekta prema tržišnoj vrijednosti iznosi 74.000,00 kuna (list 166.do 191 spisa);

- da je gospodarski vještak izvršio izračun naknade za kulture i štete na zemljištu za čkbr. 2695, za čkbr. 2774, za čkbr. 2775 sve k.o. G. te da se naknada za umanjenu vrijednost zemljišta sastoji od naknade za umanjenu vrijednost u koridoru i naknade za umanjenu vrijednost za preostali dio van osnovnog koridora vodova od 10 metara te tako za čkbr. 2695 iznosi 1.898,02 kune, za čkbr. 2774 iznosi 1.967,97 kuna, i za čkbr. 2775 iznosi 1.667,21 kunu ili ukupno 5.533,21 kunu;

- da su stranke imale primjedbe i da su vještaci dopunski saslušani te su ustrajale kod prigovora i prijedloga za dopunu te daljnji dokazi nisu izvedeni.

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski je zaključio da je tuženik pravo stvarne služnosti stekao ukopavanjem cjevovoda dosjelošću sukladno čl. 229. Zakona o vlasništvu i dugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 81/2015 i 94/2017- dalje u tekstu: ZV) i da uknjižba ima samo deklaratorni, a ne i konstitutivni karakter te da je predmetna šteta za prednika tužiteljice nastala ukopavanjem cjevovoda na njegovim nekretninama na što je on pristao te je prošao subjektivni i objektivni rok zastare kao i da je cjevovod izgrađen na temelju građevinske i uporabne dozvole, dakle ne postoji protupravnost te je iz Ugovora razvidno da se radi o dobrovoljnom rješavanju imovinsko pravnih odnosa kao i da je temeljem Ugovora prednik tužiteljice između ostalog i obeštećen te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

13. Stoga, suprotne tvrdnje tužiteljice su bez pravnog uporišta.

14. Prvenstveno, sukladno čl. 7. ZPP-a sud je vezan činjenicama iznesenim u tužbi te tužiteljica u tužbi podnesenoj 20. studenog 2013. navodi da je nakon upisa prava služnosti tuženika na predmetnim nekretninama stekla pravo tražiti i naknadu štete radi nemogućnosti korištenja predmetnih nekretnina iz razloga što su cjevovodi postavljeni preko sredine parcela time da tuženik barem tri puta godišnje kosi i čisti po magistrali postavljanja te su nekretnine neiskoristive za upotrebu i da radi navedenog trpi štetu godišnje u iznosu od 5.000,00 kuna te za razdoblje od 2008. do 2013. potražuje štetu u iznosu od 25.000,00 kuna.

Nadalje, tužiteljica nakon rješenja ovog suda poslovni broj Gž-5539/15 od 28. rujna 2016. navodi da tužbeni zahtjev postavlja na temelju odredbi čl. 225. i čl. 224. ZV-a u vezi čl. 230. ZV-a te u podnesku predanom na ročištu 11. siječnja 2017. navodi da uslijed ukopavanja plinovoda ne može legalizirati 3 gospodarske zgrade i dostavlja Rješenje o izvedenom stanju od 12. travnja 2016. te postavlja tužbeni zahtjev podneskom od 6. veljače 2017. (list 85 spisa) na činidbu kao i alternativni na isplatu iznosa od 75.000,00 kuna u visini potpunog izvlaštenja i nemogućnosti legalizacije, a kojoj preinaci se tuženik protivio.

Također, iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva na činidbu da bi u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu postavljenom 27. travnja 2018. (list 124 spisa), a o kojem je i odlučivao i prvostupanjski zahtjeva naknadu na temelju čl. 224. i čl. 225. ZV-a i čl. 230. ZV-a radi nemogućnosti korištenja i umanjenja vrijednosti nekretnina u visini potpunog izvlaštenja i štetu zbog nemogućnosti legalizacije objekata (50.000,00 kuna), a koju preinaku je prvostupanjski sud i dopustio.

15. Na žalbene navode tužiteljice vezano za pravo na naknadu štete i zaključak prvostupanjskog suda da je nastupila zastara potraživanja i da ne postoji protupravnost te saznanja tužiteljice za postojanje prava služnosti i upis prava služnosti tuženika u zemljišne knjige ukazuje je na pravno relevantne činjenice.

16. Naime, iz Ugovora o pravu ukopavanja cjevovoda na zemljištu od 1. listopada 1980. i to na kčbr. 2695, 2777, 2776, 2774 i 2775 (list 46 spisa), a koji je sklopljen između pok. oca tužiteljice F. G. kao vlasnika i I. n., pravnog prednika tuženika proizlazi da vlasnik zemljišta dopušta ulazak u posjed i korištenje zemljišta uzduž iskolčene trase cjevovoda u širini od 16 metara za sve vrijeme dok traje izgradnja cjevovoda, te ustupa služnost cjevovoda što obuhvaća ukop cijevi i nakon izgradnje nesmetano korištenje objekta uključujući redovno održavanje i popravak te nadzor objekta kao i da dopušta uknjižbu prava služnosti ukopavanja cjevovoda u korist I.-n., prednika tuženika.

Dakle, navedenim Ugovorom pravni prednik tužiteljice je dopustio uknjižbu prava služnosti u korist I.-n. time da iz rezultata postupka proizlazi da je tuženik pravo služnosti upisao u zemljišne knjige tek rješenjem suda 28. kolovoza 2013. i 1. srpnja 2013. te da je služnost i izvršavana na temelju valjanog pravnog posla od dana sklapanja navedenog Ugovora tj. 1. listopada 1980. odnosno donošenja uporabne dozvole kako po predniku tako i po tuženiku.

Nadalje, ukazuje se da prema točki A.6. navedenog Ugovora sva prava kao i obveze iz istog se prenose na pravne slijednike ugovornih strana kao i na one koje steknu posjed ili vlasništvo zemljišta na kojem je ukopan cjevovod, dakle prava i obveze se prenose na tužiteljicu koja vlasnik predmetnih nekretnina i tuženika te tužiteljica stupa u pravnu poziciju svog pok. oca koji je i zaključio predmetni Ugovor.

17. Također, navedenim Ugovorom I.-n. kao investitor i budući korisnik cjevovoda obvezala se naknaditi svu štetu na zemljištu vlasniku zemljišta koju prouzroči izgradnjom odnosno ukopavanjem cjevovoda, te da nakon ukopavanja cjevovoda poravna zemljišta i vrati ga vlasniku na korištenje, nadoknadi vlasniku i onu štetu na zemljištu što je prouzroči nakon izgradnje, održavanjem ili popravcima objekta, a šteta se utvrđuje procjenom mjesnih gospodarskih vještaka uz sudjelovanje obiju ugovornih strana.

Međutim, iz navedenog Ugovora proizlazi da je nakon pregleda zemljišta i usjeva procijenjena šteta u iznosu od 6.000 dinara, a koji Zapisnik je i potpisao pravni prednik tužiteljice te se I.-n. i obvezala utvrđenu naknadu isplatiti u roku od 30 dana, a koja isplata među strankama nije sporna.

18. Stoga, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu suprotno tvrdnji tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud je utvrdio da su predmetnim Ugovorom o pravu ukopavanja cjevovoda dobrovoljno riješeni imovinsko pravni odnosi između tadašnjeg vlasnika nekretnine tj. oca tužiteljice i prednika tuženika te je da pravnom predniku tužiteljice i isplaćena naknada.

19. Prema odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001) potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godina od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu počinila, dok prema st. 2. navedenog članka potraživanje zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala.

20. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna šteta za prednika tužiteljice i nastala trenutkom ukopa cjevovoda na njegovim nekretninama, a na koje ukopavanje je prednik tužiteljice i pristao prema Ugovoru o pravu ukopavanja cjevovoda.

21. Nadalje, kraj činjenice da je plinovod izgrađen 1981. godine, a tužba je podnijeta 20. studenog 2013., to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je nastupila i zastara potraživanja.

22. Međutim, neovisno o navedenom tužiteljica ispušta iz vida odlučnu činjenicu, a to da je predmetni cjevovod odnosno plinovod izgrađen na temelju Ugovora od 1. listopada 1980. te građevinske i uporabne dozvole (list 47-50 spisa), a na koju izgradnju je otac tužiteljice i pristao, pa na strani tuženika ne postoji protupravnost. Stoga, obzirom na navedeno te polazeći od odredbi navedenog Ugovora žalbeni navodi da je tužiteljica saznala za štetu upisom prava služnosti kao i pozivanje na odredbu čl. 230. ZV-a tj. načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige nisu odlučni i kao takvi su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Ovo stoga, što se na načelo povjerenja u zemljišne knjige ne može pozivati vlasnik nekretnina niti njegovi zakonski nasljednici već treće osobe koje u dobroj vjeri stječu nekretninu.

23. Nadalje, pogrešno tužiteljica upire i na primjenu odredbe čl. 225. ZV-a kao pravni osnov na kojem temelji naknadu štete u iznosu od 25.000,00 kuna, a koja predstavlja potpunu naknadu za izvlaštenu nekretninu kako to navodi tužiteljica obzirom da se navedena odredba ne primjenjuje na pravni odnos tužiteljice i tuženika.

Naime, navedena odredba se primjenjuje kada je služnost osnovana odlukom suda, a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari.

U konkretnom slučaju došlo je do sporazumnog ograničenja prava vlasništva sklapanjem navedenog Ugovora između prednika tužiteljice tadašnjeg vlasnika nekretnine i tuženika, a ne odlukom suda zbog čega ne dolazi do primjene odredbe čl. 225. ZV.

24. Obzirom na sve navedeno, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu ne postoji odgovornost tuženika za štetu koju tužiteljica potražuje, a kako je utvrdio i prvostupanjski sud, pa su suprotne tvrdnje tužiteljice bez pravnog uporišta.

25. Imajući u vidu izneseno, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio izvođenje daljnjih dokaza te je za svoje uvjerenje dao valjane razloge.

26. U odnosu na ostale žalbene navode kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku na koje prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

27. Kako tužiteljica u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju to njezina žalba predstavlja samo drukčiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koju je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

28. Suprotno tvrdnji tužiteljice, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

29. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini dosuđenih troškova (čl. 155. ZPP), pa su žalbeni navodi neosnovani.

30. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njezin teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

31. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke i na temelju čl. 166. st. st. 1. ZPP-a kao u stavku II izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Vesna Skerlev, v.r.