Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 8 Gž 318/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marina Grbića, predsjednika vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Katije Hrabrov, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d. P. d.o.o., OIB: …, iz P., …, zastupano po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima B. G. i H. B., odvjetnicima iz O., …, protiv tuženika D. K., OIB: …, iz Z., …, zastupanog po punomoćniku I. L., odvjetniku iz Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-706/2015-70 od 14. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se djelomično, kao neosnovana, žalba tužitelja K. d. P. d.o.o. i djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-706/2015-70 od 14. prosinca 2021. u dijelu pod toč. I/ izreke te pod toč. II/ izreke kojim je nalaženo tužitelju da isplati tuženiku D. K. trošak postupka u iznosu od 5.971,00 kn.
II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-706/2015-70 od 14. prosinca 2021. u dijelu pod toč. II/ izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak preko iznosa od 5.971,00 kn do iznosa od 11.205,37 kn tj. za iznos od 5.234,37 kn, tako da se u tom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška odbija kao neosnovan.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja K. d. P. d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
''I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika E. Š. iz P. pod poslovnim brojem Ovrv-214/2012 od 10. rujna 2012., te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
II/ Nalaže se tužitelju K. d. P. d.o.o. naknaditi tuženiku D. K. trošak parničnog postupka u iznosu od 11.205,37 kn u roku 15 dana.
III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika D. K. za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.571,87 kn.''
2. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod toč. I/ i II/ izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Naglašava kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući da je presuda nerazumljiva. Naime, Zakonom o parničnom postupku propisano je da se u postupku izdavanja platnog naloga u odluci o glavnoj stvari odlučuje da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja. U konkretnom slučaju u toč. I/ izreke prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev koji ne sadrži na što se isti odnosi, što je u suprotnosti sa čl. 338. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Pravomoćnost presude odnosi se na izreku presude te na takav način primjerice ne zna se sa čim je to tužitelj odbijen te u konačnici može se sama tužba ponovno podnijeti. Nadalje, tužitelj da je tijekom postupka dokazao svoju aktivnu legitimaciju na način da je isti vršio isporuku vodnih usluga za nekretninu tuženika. U podnesku od 10. srpnja 2015. dokazao je i pasivnu legitimaciju tuženika jer je upravo tuženik podnositelj zahtjeva za vodovodni priključak, a ne netko treći. Nikada nikakvu promjenu korisnika tuženik kod tužitelja nije zatražio te stoga niti ta činjenica ne može biti sporna. Tuženik je dobivao račune na svoje ime i istima nije nikada prigovarao te su mu bile poznate činjenice o korisniku. Ukazuje se na iskaz svjedoka M. Z. koji je iskazao kako je u kolovozu 2011. bila očitana normalna potrošnja vode, pa se postavlja pitanje zašto je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev. Nema logike da se zahtjev odbije za kolovoz 2011. kao da nije bilo potrošnje vode. Također ukazuje na iskaze svjedoka D. D. i G. K. i ističe da spomenuto puknuće nije prijavljeno tužitelju, a niti tuženik u svojim podnescima spominje takvo puknuće, niti sam vještak navodi da nema tragova izlijevanja vode. Na očevidu je tuženik otvorio samo svoj apartman i vještak nije imao uvida u apartmane cijele zgrade. Prema tome navedeno da ukazuje da je pobijana presuda u suprotnosti sa provedenim dokazima i ispravama priloženim spisu. Nadalje, ukazuje se na iskaz svjedokinje V. C. N. i spomenute svjedokinje K. i zaključuje kako od trenutka osnivanja vlastitog priključka kod V. C. N. nisu zabilježena nikakva veća odstupanja u potrošnji vode onda da je nedvojbeno da je do puknuća cijevi došlo upravo u srpnju 2011. kada spomenuta nije bila kod kuće te da je nakon toga došlo do obustave isporuke vode, te je ista zatražila poseban priključak. Dakle, nije krivnja tužitelja što su tuženik, M. Z. i V. C. N. imali kontrolna brojila koja nisu nikada prijavili te jedan glavni službeni vodomjer. Tužitelj odgovara za funkcionalnost mreže do vodovodnog okna, odnosno vodomjera, a nakon toga odgovornost za normalno funkcioniranje leži na tuženiku te ostalim suvlasnicima zgrade. Tuženik je čak dio računa platio nakon utuženja što ukazuje da se isti nikako ne može osloboditi plaćanja obveze za potrošenu vodu. U pogledu parničnog troška poziva se na čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o odvjetništvu navodeći da odvjetnik I. L. nije mogao biti vlasnik i osnivač odvjetničkog društva i raditi u takvom odvjetništvom društvu, a ujedno biti i samostalni odvjetnik. Čl. 56. st. 1. toč. 8. Zakona o odvjetništvu odvjetniku prestaje dužnost ako stupi u radni odnos u odvjetničkom društvu. S druge strane odvjetničko društvo može zastupati svog radnika ili osnivača, međutim tada nema pravo na trošak jer nitko ne može sam sebe zastupati i to naplatiti. Navedeno ukazuje da troškovi ni na koji način nisu smjeli biti priznati. Ukazuje i na to da je punomoćnik tužitelja izvijestio prvostupanjski sud i tuženika putem elektronske pošte da zbog zdravstvenih problema neće biti prisutan te da se odredi odgoda ročišta čemu nije udovoljeno što sve ukazuje na počinjenje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka tako da se predlaže prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I/ i II/ izreke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud donoseći presudu u pobijanom dijelu pod toč. I/ i II/ izreke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 338. st. 3. i u svezi čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZPP/19) i čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.). Naime, prema odredbi čl. 338. st. 3. ZPP izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 333.), pa prema odredbi čl. 451. st. 3. ZPP u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev, pa kako prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I/ izreke sadrži odluku u smislu čl. 338. st. 3. ZPP odnosno čl. 451. st. 3. ZPP to se neosnovanim ukazuje izneseni žalbeni razlog.
6. Nastavno na gornje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da se presuda u pobijanom dijelu pod toč. I/ izreke može ispitati jer je platni nalog u cijelosti ukinut te je uz to navedena identifikacijska oznaka odnosno javni bilježnik, broj platnog naloga i datum donošenja odnosno označeno je da je riječ o platnom nalogu sadržanom u rješenju o ovrsi koje rješenje je doneseno od javne bilježnice u Pagu E. Š. pod poslovnim brojem Ovrv- 214/2012 od 10. rujna 2012.
7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.
8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 10.112,89 kn koji iznos tužitelj potražuje na ime potrošene vode, a na temelju otvorene stavke kupca od 29. kolovoza 2012.
9. Iz spisa predmeta slijedi - da je na kat. čest. 2712/74 k.o. Kolan, a koja nekretnina se nalazi u M. 2001. izveden prvi vodovodni priključak i ugrađen sporni obračunski vodomjer br. … koji je mjerio potrošnju vode za četiri stambene jedinice, - da je 2009. izveden drugi vodovodni priključak i ugrađen drugi obračunski vodomjer koji je mjerio potrošnju vode u dvije stambene jedinice (K. i C.), a od tada na dalje sporni obračunski vodomjer mjeri potrošnju samo dvije stambene jedinice (K. i Z.), - da je očevidom na terenu utvrđeno da je vodovodni priključak za stambene jedinice K. i C. razdvojen na dva zasebna, s time što nema podataka kada je izvedeno razdvajanje, tj. treći vodovodni priključak na spornoj nekretnini, - da su stambene jedinice K. i C. u utuženom razdoblju bile na odvojenom vodovodnom priključku, tj. obračunskom vodomjeru, - da je u spornom razdoblju od 30. lipnja 2011. do 31. kolovoza 2011. očitana potrošnja od 888 m3, a od toga u srpnju 2011. očitana i obračunata potrošnja za od 808 m3 (808.000 litara) te - da je tužitelj ispostavio račune tuženiku broj …, broj …, broj … i broj …, a na koje račune je tuženik izjavio prigovor.
10. Prvostupanjski sud je, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. ZPP, neosnovanim našao tužbeni zahtjev tužitelja. Tako donesenu odluku obrazlaže prihvaćanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka M. M. koji je bio na licu mjesta u sklopu izvođenja dokaza uviđajem, zatim izvršio uvid u predmetni vodomjer te utvrdio da nema nikakve naznake da je došlo do gubitka vode zbog puknuća cijevi na internom vodovodu korisnika, kao i da je pregledom spornog obračunskog vodomjera utvrdio da isti nema propisanu oznaku ovjeravanja, ni prve ni redovne ovjere. Prema tome sud prvog stupnja smatra da tužitelj u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP nije dokazao ispravnost predmetnog vodomjera koji je trebao biti ovjeren u utuženom razdoblju sukladno odredbama čl. 16., 18., 19., 21., 22. i 24. Zakona o mjeriteljstvu ("Narodne novine" broj 163/03), pa kako je zaključio da predmetni vodomjer nije ispravno radio i nije evidentirao točnu potrošnju vode odlučio je odbiti zahtjev tužitelja.
11. I u ovoj fazi postupka ostalo je sporno da li je u pogledu predmetne tražbine iskazana ispravna potrošnja ispravnim vodomjerom.
12. Neosnovanim se po ocjeni ovog suda nalaze žalbeni navodi tužitelja kojima se dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u svezi (ne)ispravnosti vodomjera budući da je na tužitelju bio teret dokaza te sporne činjenice, koju nije s uspjehom dokazao kako je to sud prvog stupnja pravilno ocijenio.
12.1. Naime, radi utvrđenja te sporne činjenice prvostupanjski sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za zaštitu i korištenje voda M. M. koji je utvrdio da pregledom spornog obračunskog vodomjera tijekom očevida nisu uočene propisane oznake ovjeravanja, ni prve ni redovne ovjere.
12.2. Odredbom čl. 16. Zakona o mjeriteljstvu (''Narodne novine'', broj 163/03., 194/03. i 111/07. – dalje: ZoM) određeno je da se u prometu roba i usluga koriste zakonita mjerila i ona podliježu mjeriteljskom nadzoru, prvoj i redovnoj ovjeri (čl.21. tog Zakona). Nadalje, određuje kakvo mora biti zakonito mjerilo, pa tako ispitano, ovjereno, označeno propisanim oznakama odnosno imati valjanu potvrdu o ovjeravanju, kao i to da pravne osobe u obavljanju djelatnosti moraju postavljati i raditi zakonita mjerila na način kojim se osigurava potrebna točnost mjerenja i odgovorni su za tehničku ispravnost mjerila i točnost mjernih rezultata (čl. 18. ZoM). Također navedeni Zakon propisuje da su za redovno ovjeravanje vodomjera obvezne brinuti pravne osobe koje prodaju vodu.
12.3. Polazeći od sadržaja navedenih zakonskih odredbi, kao i utvrđenja vještaka M. M., čiji nalaz i mišljenje su tužitelju uredno dostavljeni, ali na iste nije imao ni prigovora ni primjedbi, a koji je prvostupanjski sud pravilno prihvatio te je i po ocjeni ovog suda nalaz sačinjen stručno, detaljno i argumentirano, zaključiti je da u konkretnom slučaju tužitelj kao pravna osoba koja prodaje vodu nije dokazao da je kroz utuženo razdoblje mjerio potrošnju vode mjerilom za koje je utvrđeno da je ispitano, ovjereno i da osigurava točnost mjerenja.
12.4. Nije utemeljena žalbena tvrdnja tužitelja prema kojoj bi tužitelj odgovarao za funkcionalnost mreže do vodomjera jer je tužitelj kao pravna osoba koja prodaje vodu obavezan brinuti se za redovno provjeravanje vodomjera (zakonito mjerilo u prometu vodom). Naime, redovno ovjeravanje mjerila provodi se u propisanim ovjernim razdobljima za određenu vrstu mjerila, a za redovno ovjeravanje mjerila toplinske energije, plinomjera, korektora, vodomjera i brojila električne energije - obvezne su se brinuti pravne i fizičke osobe koje prodaju toplinsku energiju, električnu energiju, vodu ili plin (čl. 24. st. 1. i 3. ZoM).
12.5. Slijedom gornjih utvrđenja žalbeni navodi u svezi normalne potrošnje vode za kolovoz 2011. i u pogledu testiranja spornog vodomjera nisu odlučni za donošenje ove drugostupanjske odluke.
13. Žalitelju je odgovoriti da niti žalbeni navodi, kako iz iskaza svjedokinje G. K. proizlazi da je došlo do puknuća cijevi u samoj zgradi, ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Naime, točno je da je imenovana svjedokinja istaknula u svom iskazu da je u stanu susjede V. C. N. došlo do puknuća cijevi, međutim isto tako iz njezinog iskaza proizlazi da se spomenuto puknuće cijevi dogodilo 2013., a ne tijekom ljeta 2011. kako to želi prikazati tužitelj. Osim toga svoju tvrdnju da od trenutka osnivanja vlastitog priključka kod V. C. N. nisu zabilježena nikakva veća odstupanja u potrošnji vode, tužitelj nije dokazao na odgovarajući način tj. dokumentacijom iz koje bi jasno bilo razvidno kada je ista zatražila i ishodila izdvajanje svog vodovodnog priključka na spornoj nekretnini. Također niti iskaz svjedoka M. Z., jednog od vlasnika stana u predmetnoj zgradi, ne potvrđuje tezu tužitelja jer je ovaj svjedok u svom iskazu naveo da se jednom dogodilo da je u stanu obitelji Nekić došlo do istjecanja veće količine vode, ali je to bilo kad je "zbog zime pukao sat", dakle ne ljeti.
14. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud je, u pogledu odluke o glavnoj stvari, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu budući da je ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno kao pod toč. I izreke ove drugostupanjske presude.
15. U pogledu o troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pod toč. II/ izreke na način da je obvezao tužitelja naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.205,37 kn primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP/19 i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa).
15.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelja obvezao da tuženiku podmiri trošak plaćenog predujma za sudsku dostavu u iznosu od 116,50 kn te trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 5.854,50 kn odnosno ukupno 5.971,00 kn.
15.2. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku obistinio trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi budući da je odvjetnik I. L. član uprave O. d. j.t.d. L. & K. odnosno osnivači društva su tuženik D. K. i odvjetnik I. L. kako to proizlazi iz podataka o poslovnom subjektu (list spisa 209), pa kako odvjetnik može istodobno obavljati odvjetničku službu samo u jednom od organizacijskih oblika (samostalno, u zajedničkom uredu ili u odvjetničkom društvu) u skladu s odredbama Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11. i 126/21.) to u predmetnom postupku odvjetniku I. L. ne pripada pravo na nagradu za radnje koje je poduzeo kao samostalni odvjetnik, a slijedom toga niti tuženiku ne pripada naknada troškova zatraženih za zastupanje po odredbama Tarife.
15.3. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud, je odbio djelomično žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II/ izreke za dosuđeni iznos od 5.971,00 kn odnosno uvažio je djelomično žalbu tužitelja te je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II/ izreke kojom je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak preko iznosa od 5.971,00 kn do iznosa od 11.205,37 kn tj. za iznos od 5.234,37 kn te je u tom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan, a kako je to, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odnosno 373. st. 3. ZPP, odlučeno pod toč. I i II izreke ove drugostupanjske presude.
16. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka budući da je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi samo na sporedno potraživanje, ali ne i povodom žalbe na glavnu stvar, radi čega je valjalo odlučiti kao pod toč. III izreke ove drugostupanjske odluke po čl. 154. st. 3. ZPP/19.
17. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. III/ izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Zadru, 13. rujna 2022.
Predsjednik vijeća
Marin Grbić, v.r.
