REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Kžzd-157/2022-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Renate Miličević kao članica vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. Š., zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: Kzd-33/2021-41. od 6. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženog T. Š., povodom te žalbe, a i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda te predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj: Kzd-33/2021-41. od 6. srpnja 2022., optuženi T. Š. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11., te četiri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., kažnjivo po članku 139. stavka 3. KZ/11. te tri kaznena djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 117. stavka 2. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude te mu je na temelju članka 179. a KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, pa je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije ) godine i 10 (deset) mjeseci zatvora, a na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen, izvršava u trajanju 10 (deset) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju 2 (dvije) godine neće se izvršiti ako u roku 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom T. Š. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato oduzimanje slobode od uhićenja 1. ožujka 2022., pa nadalje.

3. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom T. Š. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršiti u zdravstvenoj ustanovi prema mjestu stanovanja optuženika, a koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno isteka roka provjeravanja primijenjenog djelomičnom uvjetnom osudom, a najdulje 2 (dvije) godine.

4. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi T. Š. je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te oni padaju na teret proračunskih sredstava.

5. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati Općinskom sudu u Karlovcu na ponovno odlučivanje.

6. Žalbu protiv te presude je pravodobno podnio i optuženi T. Š. po braniteljici A. N. B. odvjetnici iz K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

9. Žalba optuženog T. Š. je osnovana, a žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

10. U pravu je optuženi T. Š. kada u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka tvrdeći da iz obrazloženja pobijane presude uopće ne proizlazi da je optuženik počinio sva kaznena djela činjenično opisana i pravno označena u izreci, odnosno u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, što predstavlja povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

11. Ispitujući pobijanu presudu iz osnova iz kojih se pobija, a i u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08. po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio i druge povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna.

12. Naime, iz izreke presude proizlazi da je optuženi T. Š. proglašen krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. jer je teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji i bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, međutim, nejasno je tko je oštećen ovim kaznenim djelom. U činjeničnom opisu se navodi da je optuženik pred djecom svoju suprugu N. Š. u alkoholiziranom stanju učestalo i verbalni i fizički napadao, vrijeđao, udarao ju što je kod nje izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti, prema čemu se može zaključiti da je žrtva ovog kaznenog djela supruga optuženika N. Š., Međutim, prema zakonskom opisu izreke pobijane presude žrtve su i član obitelji i bliska osoba, koja može prema definiciji iz članka 87. stavak 9. KZ/11. biti i član obitelji, no ne nužno pa nije jasno je li još tko osim N. Š. žrtva ovog kaznenog djela. Kod izricanja kazne za ovo kazneno djelo se ne navodi na čiju štetu je kazneno djelo počinjeno, tako da se niti iz odluke o kazni ne može zaključiti točno tko je žrtva ovog kaznenog djela, a niti to proizlazi iz obrazloženja presude.

13. Isto tako i u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. nije jasno tko je žrtva, a s obzirom na opisanu dinamiku događaja prema kojoj je nakon prethodnog udaranja M. Ž., N. Š. i Ž. Š. optuženik uzeo vojnički nož, usmjerio prema supruzi N. Š. i rekao da će ih sve zaklati, a optuženik je proglašen krivim da je prijetnja usmjerena prema bliskoj osobi, međutim, iz izreke presude, niti u dijelu zakonskog opisa i pravne kvalifikacije, niti u dijelu odluke o kazni nije jasno tko je žrtva ovog kaznenog djela, niti je to obrazloženo u obrazloženju presude.

14. Nadalje, izreka presude je nerazumljiva u odluci o kazni jer je u izreci presude propušteno, osim kod kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. naznačiti i u odnosu na četiri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. kolika je utvrđena kazna u odnosu na svakog konkretnog oštećenika. Isto to je propušteno naznačiti i u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11. Posebno kada se ima u vidu da je optuženik proglašen krivim da je drugog tjelesno ozlijedio, a da je djelo počinjenom prema bliskim osobama i prema osobama posebno ranjivim zbog njihove dobi. Dakle, radi se i o više bliskih osoba i i više osoba posebno ranjivih zbog njihove dobi, a što bi prema činjeničnom opisu mogao biti jedino maloljetna žrtva M. Ž., dok su i N. Š. i Ž. Š. punoljetne osobe pa je, dakle, u tom dijelu izreka presude kontradiktorna.

15. U obrazloženju pobijane presude, a na što s pravom ukazuje optuženi T. Š. je sud propustio obrazložiti na temelju kojih dokaza nalazi utvrđenim da je optuženik počinio svako od devet kaznenih djela zbog kojih ga je proglasio krivim i osudio. 16. Obrazloženje pobijane presude sadrži reprodukciju izvedenih dokaza, djelomičnu ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza i paušalni zaključak da je optuženik počinio svih devet inkriminiranih kaznenih djela. U potpunosti je izostala analiza provedenih dokaza, ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza, obrazloženje zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima te naznaka dokaza na temelju kojih je sud utvrdio bitne elemente svakog od terećenih kaznenih djela, u odnosu na svakog od oštećenika, a što je obveza suda pri sastavljanju obrazloženja kako je to propisano odredbom članka 459. stavak 5. ZKP/08.

17. Prema odredbi članka 459. stavak 4. ZKP/08. sud je dužan u obrazloženju presude iznijeti razloge za svaku točku presude, odnosno za svako kazneno djelo zbog kojeg optuženika proglašava krivim, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti.

18. Iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik proglašen krivim da je kao očuh M. Ž. i L. Ž. te kao otac R. Š. i T. Š. te kao suprug N. Š. postupao na opisani način od neutvrđenog dana 2020., a iz obrazloženja presude ne proizlazi na temelju kojih dokaza je to sud zaključio, posebno kada se ima u vidu iskaz žrtve N. Š. koja je navela da je optuženik prvi puta bio fizički nasilan u dva navrata i to 27. veljače 2022. i 1. ožujka 2022., a da je od 2020. pa 2022. "htio popiti, ali da je to sve išlo u svađi", dakle, nije spominjala ikakvo fizičko ili psihičko nasilje prije 27. veljače 2022., niti žrtve M. Ž. i L. Ž. opisuju koji drugi događaj osim događaja koji su se zbili 27. veljače 2022. i 1. ožujka 2022. pa je ostalo nejasno što je to točno optuženik radio od neutvrđenog dana 2020. pa do 27. veljače 2022., kao i što je radio od 27. veljače 2022. do 1. ožujka 2022., a čime je ostvario obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim i osuđen.

19. U obrazloženju odluke o kazni prvostupanjski je sud propustio obrazložiti kojim se razlozima rukovodio prilikom utvrđivanja svake pojedinačne kazne za svako od devet kaznenih djela za koja je optuženika proglasio krivim. Tako je nejasno zašto je za svako od kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. utvrdio kazne zatvora u trajanju jedne godine, posebno kada se ima u vidu da prema iskazu žrtve L. Ž. za vrijeme događaja koji se zbio 27. veljače 2022. su R. i T. spavali, dok prema iskazu žrtve M. Ž. su R. i T. spavali i za vrijeme događaja 1. ožujka 2022. tako da je nejasno na temelju kojih je to dokaza sud zaključio da su ovim događajima prisustvovali R. i T. Š. pa i shodno tome na koji ih je način optuženik u te dana i kako zlostavio. Nasuprot činjenici da je upitna prisutnost R. i T. Š. događajima koji su se zbili 27. veljače 2022. i 1. ožujka 2022., M. Ž. i L. Ž. su istima prisustvovali i o tome svjedočili. Pa se postavlja pitanje zašto su optuženiku utvrđene iste kazne u odnosu na sve žrtve ovog kaznenog djela jer nije ista kriminalna količina iskazana prema svakom djetetu, djeca su bila različite kronološke dobi pa je upitno na koji način su doživjeli ponašanje optuženika, što je sigurno odlučno za odmjeravanje kazne, a o čemu je prvostupanjski sud propustio dati ikakve razloge.

20. Isto tako i u odnosu na kaznena djela tjelesne ozljede je prvostupanjski sud propustio obrazložiti zašto je u odnosu na svakog oštećenika utvrdio iste kazne, čime se rukovodio pri individualizaciji svake kazne. Pri tome treba naglasiti da su žrtve zadobile tjelesnu ozljedu u različitom opsegu što se sigurno trebalo reflektirati i u kazni utvrđenoj za svako od kaznenih djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11.

21. Pri osudi optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora prvostupanjski je sud propustio dati ocjenu, a u skladu s odredbom članka 51. stavak 1. KZ/11., ličnosti optuženika i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, a koji razlozi su odlučni za izricanje jedinstvene kazne.

22. Prvostupanjski je sud optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana zaključivši da je ta mjera neophodna jer postoji opasnost da bi optuženik mogao ponoviti isto ili slično djelo, a bez da je obrazložio na osnovu kojih provedenih dokaza je to zaključio, tako da je i u tom dijelu presuda nerazumljiva.

23. S obzirom da se presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesena i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prema odredbi članka 487. stavak 4. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud je ocjenjivao i ove žalbene navode.

23. Prema iskazima žrtava optuženik je 27. veljače 2022. i 1. ožujka 2022. bio pod znatnim utjecajem alkohola, sam optuženik navodi da se dijela događaja uopće ne sjeća, dok iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu P. karlovačke, PP D. R. od 1. ožujka 2022. proizlazi da mu je 1. ožujka 2022. utvrđena koncentracija alkohola od 2,30 g/kg apsolutnog alkohola, što je svakako utjecalo na njegovu ubrojivost pa je bilo potrebno provesti psihijatrijsko vještačenje optuženika radi utvrđivanje njegove ubrojivosti tempore criminis, kao i utječe li ovisnost o alkoholu na njegovo ponašanje i kriminalno djelovanje.

24. Prema ocjeni ovog suda, time što nije provedeno kombinirano psihologijsko- psihijatrijsko vještačenje žrtava M. i L. Ž. na okolnost sposobnosti iskazivanja o proživljenim iskustvima u smislu kognitivnih i moralnih kapaciteta nije povrijeđeno pravo obrane, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Žrtve su ispitane na dokaznom ročištu u prisutnosti stručne suradnice suda koja ih je na primjeren način poučila o njihovim pravima te zaključila da mogu iskazivati o relevantnim činjenicama, stoga nije bilo potreba provoditi predloženo vještačenje.

25. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti ukazane povrede odredaba kaznenog postupka, ponovno izvesti sve već provedene dokaze, kao i provesti psihijatrijsko vještačenje optuženika, imajući u vidu da ponovnim, neposrednim ispitivanjem maloljetnih žrtava ih dodatno ne viktimizira, vodeći računa da utvrdi i one činjenice na koje je ukazao ovaj drugostupanjski sud. Potom će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na svako od kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret. Kod utvrđivanja je li optuženi T. Š. počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret treba imati u vidu odredbu članak 179. a. KZ/11. prema kojoj ovo kazneno djelo egzistira jedino ako ostvarivanjem obilježja istog nije počinjeno neko teže kazneno djelo pa usporediti terećena kaznena djela i utvrditi je li ostvarenjem obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji optuženik počinio neko teže kazneno djelo te za takvu svoju odluku dati razumljive razloge.

26. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja zbog čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi bespredmetna pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 13. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić, v.r.