Republika Hrvatska
Poslovni broj: Kž-493/2022-5
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marice Šćepanović, kao predsjednice vijeća, te Bruna Kleina i Nevena Cambja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Dražena Lovretića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika I. R., zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 13.K-395/20- 19 od 23. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se djelomice žalba okrivljenika I. R., preinačuje se pobijana presuda suda prvog stupnja u odluci o kaznenoj sankciji, na način da se zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, a zbog kojih je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaćaju po sudu prvog stupnja utvrđene kazne zatvora temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11, u trajanju od 7 (sedam) i 8 (osam) mjeseci, te temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuda na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega se istom, temeljem članka 56. KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini neko novo kazneno djelo.
II. Prihvaća se djelomice žalba okrivljenika I. R., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda suda prvog stupnja u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11, na način da se navedena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja ukida.
III. U ostalom dijelu žalba okrivljenika I. R. odbija se kao neosnovana, te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika I. R. zbog dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, na način da mu je prethodno utvrdio kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to u odnosu na ono pod točkom 1. izreke pobijane presude u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a u odnosu na ono pod točkom 2. izreke pobijane presude u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega mu je temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 izrekao (pravilno trebalo stajati - osudio na) jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom je okrivljeniku temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se određena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
1.1.Temeljem članka 68. KZ/11 okrivljenom je izrečena sigurnosna mjera ''obveznog psihijatrijskog liječenja'' koja može trajati do proteka roka provjeravanja po izrečenoj uvjetnoj osudi.
1.2.Istom presudom, temeljem članka 73. KZ/11 okrivljenom je izrečena sigurnosna mjera ''zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja'' žrtava i to sina I. J. R. i M. R. u trajanju od 5 (pet) godina.
1.3.Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene jedinstvene kazne okrivljenom, ako bez opravdanog razloga krši određene mu obveze sigurnosnih mjera iz članka 68. i 73. KZ/11.
1.4.Pobijanom presudom, na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), odlučeno je kako je okrivljenik dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti iznos od 3.400,00 kuna na ime psihijatrijskog vještačenja i paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik I. R., po svom branitelju N. Đ., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog ukidanja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i zbog ukidanja sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtava I. J. R. i M. R., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe, da se ukine odluka prvostupanjskog suda o izrečenim sigurnosnim mjerama obveznog psihijatrijskog liječenja i sigurnosne mjere zabrane približavanja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid.
5. Žalba okrivljenika I. R. je djelomice osnovana.
6. U žalbi se ističe kako je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer da se presuda ne može ispitati s obzirom da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i iskaza danih u postupku i samih isprava i iskaza. U preostalom dijelu žalbe iznose se iskazi okrivljenika, te oba oštećenika, M. R. i I. J. R., i u tom smislu ističe se da se zanemaruje činjenica kako se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vode dva sudska spora između okrivljenika kao tužitelja i njegovog sina kao tuženika. Stoga, da sud prvog stupnja pogrešno izvodi zaključke i da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Nadalje, problematizira se i izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, jer da ne postoje nikakve teže duševne smetnje i vjerojatnost ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela, te da se ne prihvaća stajalište kako je za otklanjanje opasnosti dostatno samovoljno liječenje na slobodi, što okrivljenik samovoljno provodi radi poboljšanja kvalitete vlastitog života.
7. Nije u pravu okrivljenik kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer ne postoji o odlučnim činjenicama znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i iskaza danih u postupku i samih isprva ili iskaza. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom podnesene žalbe u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08-22), ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi sud prvog stupnja počinio ikakvu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Međutim, ispitujući pobijanu presudu povodom navedene žalbe u smislu članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08-22, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio kako je u odnosu na odluku o izricanju sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11, povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, pa je odluku u tom smislu trebalo preinačiti i navedenu mjeru ukinuti.
7.1.Naime, temeljem odredbe članka 68. stavak 1. KZ/11, sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od 1 (jedne) godine ili više, počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost, mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. Dakle, kumulativno se moraju ispuniti okolnosti za izricanje ove mjere, a prva od njih je da je okrivljenik kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti. Međutim, psihijatrijskim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. A. L., u zaključku je utvrđeno (list 114-126. spisa), pod točkom 2. da je I. R. tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, dok se pod točkom 3. navodi da je isti bez većeg rizika u budućnosti glede počinjenja težeg kaznenog djela, a da bi bio potreban i koristan psihijatrijski tretman, koji se može odvijati ambulantnim putem. Stoga, nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za izricanjem sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, pa je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu suda prvog stupanja preinačio u odnosu na odluku o toj sigurnosnoj mjeri, na način da je istu ukinuo.
8. Nije u pravu okrivljenik niti kada presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i u potpunosti utvrdio sve odlučne činjenice i dao je valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Nasuprot iskazu okrivljenika, iskazi oba oštećenika, dakle, sina okrivljenika i snahe okrivljenika, zaista su bili detaljni i u svim bitnim činjenicama konzistentni i neproturječni. Na koncu, čak i činjenica da je oštećeni I. J. R. prijavio oca u odnosu na prijetnju prema njemu samom dva tjedna nakon događaja, a odmah nakon što je okrivljenik prijetio njegovoj supruzi, je životno logična i racionalna, jer je nakon toga bilo očito da su sve izgovoreno shvatili kao najozbiljniju prijetnju. U ponašanje okrivljenika uklapa se svakako i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke, koji je utvrdio da se kod okrivljenika radi o osobi s traumom promijenjene ličnosti te ispadima agresivnosti. Stoga, ispravno sud prvog stupnja zaključuje kako je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario sva bitna, subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 1. KZ/11, a zbog kojih je i proglašen krivim.
9. U pravu je okrivljenik kada sukladno članku 478. ZKP/08-22, jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, presudu pobija zbog tog žalbenog razloga.
9.1.Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznene sankcije, sukladno članku 47. KZ/11, okrivljenom uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti, kako to i stoji pod točkom 5. pobijane presude, te je okrivljeniku prethodno utvrdio kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo, u trajanju od 7 (sedam) i 8 (osam) mjeseci, a potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, s rokom provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina. Ovaj sud drugog stupnja smatra da je, u odnosu na sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, a posebice na osudu na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ipak bilo primjerenije skratiti rok provjeravanja s 5 godina na 3 godine, a kako to sada i stoji u izreci presude ovog suda drugog stupnja, nakon preinake odluke o kaznenoj sankciji. Ovako preinačena odluka o kaznenoj sankciji primjerena je težini počinjenih kaznenih djela i osobi okrivljenika, te će na taj način ostvariti svrha izricanja kaznenih sankcija iz članka 41. KZ/11.
9.2.Nije u pravu okrivljenik kada traži ukidanje sigurnosne mjere iz članka 73. KZ/11, dakle, zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtava i to sina I. J. R. i M. R. u trajanju od 5 (pet) godine, ovo posebice s obzirom da je okrivljenik ranije dva puta osuđivan za prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kako je to sud prvog stupnja i obrazložio pod točkom 5. izreke pobijane presude.
10. Slijedom svega iznijetog, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08- 22, odlučeno je kao u izreci.
Split, 13. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Marica Šćepanović, v. r.
