Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj 17 Gž R-107/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari tužitelja CT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Veterinarski fakultet, Zagreb, Heinzelova 55 OIB: 36389528408, zastupanog po punomoćniku Anti Gabre, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9613/2020-12 od 24. lipnja 2022., 12. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Veterinarskog fakulteta i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 9613/2020-12 od 24. lipnja 2022. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.709,42 kn/1.023,22 Eur[1] bruto sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća do isplate i pod točkom III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Veterinarskog fakulteta za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 1.471,87 kn.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
''I. Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet, Zagreb, Heinzelova 55 OIB: 36389528408, isplatiti tužitelju VT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.709,42 kuna bruto, sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:
- na iznos od 490,87 kuna počevši od 16.01.2016. do isplate,
- na iznos od 516,25 kuna počevši od 16.02.2016. do isplate,
- na iznos od 496,63 kuna počevši od 16.03.2016. do isplate,
- na iznos od 505,24 kuna počevši od 16.04.2016. do isplate,
- na iznos od 490,89 kuna počevši od 16.05.2016. do isplate,
- na iznos od 505,24 kuna počevši od 16.06.2016. do isplate,
- na iznos od 496,63 kuna počevši od 16.07.2016. do isplate,
- na iznos od 645,22 kuna počevši od 16.08.2016. do isplate,
- na iznos od 456,33 kuna počevši od 16.09.2016. do isplate,
- na iznos od 600,44 kuna počevši od 16.10.2016. do isplate,
- na iznos od 623,62 kuna počevši od 16.11.2016. do isplate,
- na iznos od 600,44 kuna počevši od 16.12.2016. do isplate,
- na iznos od 715,91 kuna počevši od 16.01.2017. do isplate i
- na iznos od 565,71 kuna počevši od 16.02.2017. do isplate,
po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve u roku 15 dana.''
2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni navodi u bitnome se svode na osporavanje pravnog stava prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor temeljem kojeg prvostupanjski sud nalazi osnovanim potraživanje tužitelja. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška u visini sudskih pristojbi.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.709,42 kn na ime razlike plaće zbog pogrešno obračunate osnovice u razdoblju od siječnja 2016. do veljače 2017.
5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22
– dalje: ZPP).
6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbeni razlozi koji se odnose na žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 211. ZPP nisu cijenjeni jer za to ne postoji zakonska osnova.
7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.
8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
9. Tužiteljev zahtjev prema tuženiku kojim traži isplatu razlike plaće, temelji se na činjenici zabilježenog rasta bruto društvenog proizvoda (BDP) od 1,2% u drugom tromjesečju 2015. te od 2,8% u trećem tromjesečju 2015. što daje aritmetičku sredinu od 2,0% prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku te na osnovici iz članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.
10. U predmetnom razdoblju, kako je to zaključio i sud prvog stupnja, bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj 141/12 dalje: TKU), koji su sklopili Vlada Republike Hrvatske i šest Sindikata (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Nezavisni sindikat zaposlenih u hrvatskom zdravstvenom osiguranju i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske).
11. Odredbom članka 51. TKU ugovoreno je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (stavak 3.), da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (stavak 4.).
12. Iz Sporazuma sa izmjenama i dopunama proizlazi:
- da će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećane osnovice utvrđene člankom 2. Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećani obujam i složenost posla (od 1. kolovoza 2007. za 2%, 1. srpnja 2008. za 2,1%, 1. srpnja 2009. za 2,2%, 1. srpnja 2010. za 2,2%, od 1. srpnja 2011. za 2,2%, 1. srpnja 2012. za 2,3% - ugovoreni dodaci se za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine (Sporazum od 25. studenog 2006.),
- da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine (Sporazum od 23. studenog 2006.),
- da će osnovica za obračun plaće iznositi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja – rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više % /mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a – dva uzastopna tromjesečja/ i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama (članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.),
- da se izmjene i dopune iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme (5 godina) i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3% (članak XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.), odnosno da je ugovorena produžena primjena do siječnja (čl. 199. st. 1. Zakona o radu – „Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17),
- da je Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopad 2011. prihvaćenoj u formi Arbitražne odluke 7. prosinca 2011., izmijenjen članak III. na način da je ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine 2% ili više, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjena i dopunama,
- da je u članku IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ugovoren način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i Dopuna Sporazuma, ugovorne strane utvrditi odnos /kvocijent/ pariteta između pariteta mjesečnih osnova bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama za 12 mjeseci /koeficijent 1,25/ u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.,
- da je člankom V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima II. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećavati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećano za 1,5%. Vlada Republike Hrvatske je na temelju čl. 6. st. 2. i čl. 7. st. 1. Zakona o plaćama u javnim službama (''Narodne novine'', broj 27/01), Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“, broj 25/13) umanjila koeficijente za 3% (sa 1,25 na 1,2125).
13. S obzirom na navedeno i ovaj sud je shvaćanja da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09 i 124/09) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbom čl. 51. st. 4. TKU, kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama.
14. U prilog istom zaključku ide i činjenica da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu (pojašnjenje primjene članak IV. stavak 5. u vezi članka VII. stavka 1.) prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članak III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016.
15. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da se Dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu ne mogu primijeniti te da je jedino važeća i utvrđena bila osnovica od 5.108,84 kn.
16. Odluka o zateznim kamatama ispitana je u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP i ocijenjena je pravilnom i zakonitom u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
17. Žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik općenito obrazlaže ističući kako prvostupanjski sud nije odlučujući o trošku (ne navodeći za koje radnje) pravilno primijenio odredbu čl. 155. ZPP jer nije ocijenio brižljivo sve okolnosti kako bi dosudio samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, a kojim postupanjem je po njemu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
18. Neosnovana tuženik ističe kako se rješenje o trošku sadržano u pobijanoj presudi ne može ispitati jer je prvostupanjski sud jasno naveo za koje radnje i po kojem osnovu je tužitelju dosuđen trošak postupka, slijedom čega su žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP odbijeni kao neosnovani.
19. Žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik posebno ne obrazlaže ne osporavajući pravilnu primjenu materijalnog prava za pojedine radnje koje je prvostupanjski sud priznao tužitelju. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tužitelju uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.
20. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu na način kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.
21. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe jer tuženik sa žalbom nije uspio.
22. U nepobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 12. rujna 2022.
Sudac
Goran Škugor
