Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pr-1150/2020-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. S., …, S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica J. Š. M., odvjetnica u S.,

protiv tuženika T. d.o.o., …, S., OIB: …,

uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. o. d.d. Z.,

P. S., S., …, OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici

iz O. d. G.&P. d.o.o., …, radi

naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 8. lipnja 2022., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, punomoćnice tuženika i punomoćnice umješača, dne 12.rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 10.000,00 kn/1.327,23 Eur[1] sa zateznom kamatom koja teče od 7.7.2020. godine do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 5.000,00 kn/663,61 Eur, tužiteljica odbija u svom zahtjevu.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 2.000,00 kuna/265,45 Eur sa zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2020. godine do isplate, obračunatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.900,00 kn/1.048,51 Eur[2] zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 12.rujna 2022. pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 24.rujna 2020. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prodavačice te da je dana 3. siječnja 2020. godine, tijekom redovitog rada u poslovnici tuženika br. 121, na adresi …, doživjela ozljedu na

radu na način da je bila napadnuta u oružanoj pljački uz izravnu prijetnju smrću, kojom prigodom je pretrpjela izniman strah te se višekratno liječila kod liječnika specijalista psihijatra. Nakon štetnog događaja razvila je simptome anksioznosti, napetosti, nesanice, strah od povratka na posao, emocionalne osjetljivosti, disfunkcionalnosti te hiperfagije. Navodi se kako je istovrsnu ozljedu na radu (oružanu pljačku uz prijetnju štetnim posljedicama za vlastiti život i zdravlje) tužiteljica doživjela i 2018. godine, tijekom rada na Veliki Petak. Osim oružanih pljački, prodavaonica br. 121. bila je predmetom i nekoliko „običnih“ pljački koje su se dogodile tijekom redovitog radnog vremena tužiteljice, a tijekom kojih je tužiteljica također doživjela stresnu reakciju. Tužiteljica je pretrpjela neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti prava na tjelesno i duševno zdravlje na ime koje potražuje iznos od 15.000,00 kn, a imajući na umu težinu oštećenja zdravlja i sve okolnosti opisanih događaja te vodeći računa o novoutvrđenim kriterijima za procjenu pravične novčane naknade donijete od strane Vrhovnog suda RH dana 15.06.2020. godine. Zbog štetnog događaja od 03.01.2020. godine tužiteljica je pretrpjela i imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade s obzirom na to da je tijekom bolovanja zbog ozljede na radu (siječanj – ožujak 2020. godine) primala umanjenu plaću u odnosu na onu koju bi primala da je radila i to u mjesečnom iznosu od 1.000,00 kn. Odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu koju trpi tužiteljica temelji se na odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118,14, 154/14, 94/18,

96/18), a radi se o objektivnoj odgovornosti, a tužiteljica se tuženiku obratila dana 07.07.2020. godine s odštetnim zahtjevom, no tuženik zahtjevu tužiteljice nije udovoljio. Temeljem prednjeg, tužiteljica potražuje od tuženika, na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 15.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 7.srpnja 2020. do isplate, a na ime imovinske štete – izgubljene zarade isplatu iznosa od 3.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos od po 1.000,00 kn teku od dospijeća do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 13.listopada 2020. tuženik navodi kako nije sporno da je tužiteljici priznata ozljeda na radu zbog šoka od napada ili prijetnji od strane nepoznatog počinitelja, tj. treće osobe, međutim do istog nije došlo zbog propusta tuženika kao poslodavca u organizacija rada, niti u vezi s provedbom Zakona o zaštiti na radu, već isključivom radnjom treće osobe, iz čega proizlazi da su ostvarene zakonske pretpostavke za oslobođenje tuženika od objektivne odgovornosti. U odnosu na istaknuti zahtjev za naknadu imovinske štete tužena ističe se kako je nadležna zdravstvena ustanova-Privatna ordinacija opće medicine dr. V. K. na temelju priznate ozljede na radu izdala izvješće (doznake) o bolovanju pod šifrom B0- Ozljeda na radu za period od 4. 1. 2020. do 2. 2. 2020. pa je na temelju predmetnih doznaka tuženik obračunao naknadu plaće za navedeni periodu punom 100% iznosu. Nakon toga nadležna liječnica zaključuje bolovanje po osnovu ozljede na radu i izdaje doznake za tzv. obično bolovanje pod šifrom A0–Bolest za period od 3.

3. 2020. do 16. 3.2020. pa je na temelju tih doznaka tuženik obračunao naknadu plaće za period prvih 42 dana od 3.2.2020.do 15.3.2020. koja ide na teret poslodavca-tuženika u iznosu od 80% (Pravilnik o radu tuženika određuje povoljnijih 80% od propisanih zakonskih od najmanje 70%), a za dan 16.3.2020. koja ide na teret HZZO od 70%, iz čega proizlazi neosnovanost zahtjeva tužiteljice jer je za period bolovanja na temelju priznate ozljede na radu dobila je puni iznos plaće. Navodi kako je tuženik udovoljio zahtjevu radnice za promjenom mjesta rada, tako da sada ista radi u poslovnici T-….. u S., …, a u odnosu na

postavljeni odštetni zahtjev punomoćnicu tužiteljice uputio na osiguravajuće društvo, tj. treću osobu kao osiguratelja i dao podatak o sklopljenoj polici osiguranja. Predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan odbiti. Također, predlaže pozvati osiguravajuće društvo A. o. d.d., s kojim ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima kao umješača na strani tuženika.

3. Sud je dopisom od dana 18. lipnja 2021. pozvao A. o. d.d. da se u roku od 30 dana izjasni o eventualnom miješanju u parnicu.

3.1. Podneskom od dana 15.srpnja 2021. A. o. d.d. prijavljuje svoje miješanje u ovoj parnici na strani tuženika, budući da je tuženik imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti pa ima pravni interes miješanja u parnicu na strani tuženika.

3.2. Ovaj sud je raspravnim rješenjem od 25.listopada 2021. prihvatio sudjelovanje A. o. d.d. kao umješača na strani tuženika.

4. U odgovoru na tužbu, umješač navodi kako se pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu, a u odnosu na potraživanje izgubljene zarade protivi se da se isto uspoređuje prema usporednim radnicima.

5. Tužiteljica je na ročištu od 8.lipnja 2022., a budući da su se stranke usuglasile oko visine izgubljene zarade, uredila tužbeni zahtjev s osnova naknade izgubljene zarade na način da potražuje s tog osnova isplatu iznosa od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama od 15.travnja 2020. do isplate.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom odštetnog zahtjeva od 7.srpnja 2020., potvrde o zaprimanju pošiljke od 7.srpnja 2020., povratnice-obavijesti o prijmu/uručenju od 10.srpnja 2020., medicinske dokumentacije tužiteljice, obračuna plaće (list 11-14 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 2125 spisa), odgovora na odštetni zahtjev od 14.srpnja 2020., kopije police osiguranja broj OV…. od 10.srpnja 2019., preslika presude Županijskog suda u Split broj

Kmp-1/2020-29 od 3.lipnja 2020., obračuna plaće tužiteljice za siječanj, veljaču u i ožujak 2020., te od srpnja do prosinca 2019., obračuna plaće usporednih radnika M., K. i B., J. za siječanj, veljaču i ožujak 2020., potvrde

o podnošenju kaznene prijave MUP-a, PUSD, II Policijske postaje od 13.travnja 2018., liječničke potvrde od 4.travnja 2020., saslušanjem svjedokinje Ž. G., saslušanjem tužiteljice kao parbene stranke, te medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. N. S., spec. psihijatar pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

7. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužiteljica radnica tuženika, te da je dana 3. siječnja 2020. za vrijeme radnog vremena i obavljanja radnih zadataka u poslovnici tuženika br. 121, na adresi …, pretrpjela ozljedu na radu

na način da je napadnuta u oružanoj pljački uz prijetnju smrću, a time je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika.

8. Prijeporna je između parbenih stranaka odgovornost tuženika za nastalu štetu, kao i visina štete.

9. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete koja joj je nastala dana 3. siječnja 2020. prilikom obavljanja radnih zadataka kada je u prodavaonici br. 121 na adresi .. u S. napadnuta u oružanoj

pljački uz prijetnju smrću. Uslijed štetnog događaja tužiteljica je zadobila ozljede i to akutni psihički stres, radi čega je bila na bolovanju.

11. Naime, članak 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR) govori o odgovornosti poslodavca za štetu uzorkovanu radniku i to na način da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

12. Prema članku 3. stavak 1. točka 13. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broje: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18: dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

12.1. Nadalje, ZZR propisuje u članku 25. stavak 1. da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti.

12.2. U članku 25. stavak 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati.

13. Iz sadržaja odredbe članka 25. stavak 2. ZZR proizlazi kako se tuženik kao poslodavac, a u smislu odredbi članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe uslijed radnji i djelovanja treće osobe, krivnje samog radnika, koju on nije mogao predvidjeti, ni izbjeći, a niti otkloniti ili, pak, više sile.

14. Iz iskaza svjedokinje Ž. G. proizlazi kako su tužiteljica i ona skupa radile u poslijepodnevnoj smjeni, u malom marketu, …, da su

bile za uslužnim pultom, kada su se otvorila ulazna vrata od dućana i tužiteljica odlazi do blagajne, a ona ostaje za uslužnim pultom. Čula je kako netko viče "vadi pare, vadi pare, treba mi za herion" pa se, jer ne vidi blagajnu ni kolegicu s mjesta na kojem je bila, uputila prema blagajni, a kolegica je vikala Ž. z. p.. Tada je vidjela tog momka kako drži nož uperen u kolegicu S. i viče "Ubit ću te, di su ključevi, vati pare" i sve to mašući nožem prema njoj. Zvala je policiju, a nakon toga vratila se put kolegice, ali taj momak je već izletio iz prodavaonice.

15. Tužiteljica saslušana u svojstvu parbene stranke navodi kako su kolegica i ona radile u popodnevnoj smjeni, oko 15 ili 16 sati popodne, stale su kod frižidera, a kada je čula otvaranje vrata krenula je prema blagajni. Vidjela je nekog da je skroz ušao u blagajnu pa ga pita što to radi da bi on rekao "Ovo je pljačka, vadi pare" i mahao je nožem prema njoj. Ključ mu nije mogla dati jer je govorio "Ubit ću te, daj mi ključ, treba mi za herion, digni ruke gore" tako podižući ruke nije mu mogla dati ključ. Nije uspio ništa uzeti i otrčao je iz dućana, a ona je nakon tog događaja završila na hitnoj. To joj je već druga pljačka u istoj poslovnici. Dva i pol mjeseca je bila na bolovanju. Nakon tog događaja ostala je bez menstruacije, ušla u pred menopauzu. Od poslodavca tražila premještaj u drugi dućan gdje ima zaštitar, što joj je udovoljeno. Dan danas kada mora na blagajnu ima osjećaj da joj je netko iza leđa.

16. Presudom Županijskog suda u Splitu br. Kmp-1/2020 od 3.lipnja 2020. okrivljeni mlađi punoljetnik I. V. proglašen je krivim što je dana 3.siječnja 2020. oko 15,50 sati u S., …, u nakani da neosnovano za sebe pribavi novac,

maskiran s kapom s prorezima za oči ušao u prodavaonicu broj T-…, vlasništvo trgovačkog društva T. - tuženika, te držeći u ispruženoj ruci nož prišao zaposlenici B. S.-tužiteljici govoreći "Ovo je pljačka, daj mi ključ od blagajne, vadi pare, treba mi za heroin, ubit ću te", a kada ona to nije htjela učiniti, sam je pokušao otvoriti blagajnu, u čemu nije uspio pa se udaljio, a da ništa nije otuđio čime je počinio kazneno djelo razbojništva u pokušaju, djelo opisano u čl. 230.st.2 u svezi sa st.1. i čl. 34. KZ/11 radi čega mu se pridržava izricanje kazne maloljetničkog zatvora.

17. U konkretnom slučaju, nesumnjivo je utvrđeno kako je tužiteljica doživjela ozljedu na radu u okviru radnog vremena i na radnom mjestu kada je došlo do oružane pljačke na način da je maskirani pljačkaš ušao u prodavaonicu u kojoj se nalazila tužiteljica pri čemu je prijetio tužiteljici nožem pa je tužiteljica uslijed psihičkih posljedica tog događaja odmah počela koristiti bolovanje (u razdoblju od siječnja do ožujka 2020.), te je do ožujka 2020. primala naknadu za bolovanje.

18. Po ocjeni ovog suda, ovdje nije riječ o radnji treće osobe koja bi oslobađala tuženika kao poslodavca od odgovornosti. S obzirom na prirodu poslovanja, oružana pljačka prodavaonice je rizik posla kojeg poslodavac može predvidjeti i čije posljedice može izbjeći ili otkloniti, a utvrđeno je da tuženik kao poslodavac nije poduzeo nikakve mjere zaštite svojih djelatnika i imovine, iako je riječ o objektu koji zbog prirode poslovanja predstavlja rizik iz kojeg može proizaći šteta za radnike. Stoga su tvrdnje tuženika da postoje pretpostavke za njegovo oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO-a, odnosno da je nastala šteta posljedica isključivo radnje treće osobe, koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, neutemeljene. Tuženik je mogao utjecati na sigurnost svojih radnika angažiranjem zaštitarske službe ili na neke druge načine, a što je propustio učiniti.

18.1. Naime, izloženost opasnosti napada radnika na radnom mjestu koji radi s gotovim novcem od strane trećih osoba predstavlja profesionalni rizik, kojeg poslodavac može predvidjeti i čije posljedice može izbjeći ili otkloniti, a za koji odgovara poslodavac. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu prema kojem poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu prema načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, koje odgovornosti se poslodavac nije oslobodio jer u smislu odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima nije dokazao da je šteta nastala iz razloga koji ga oslobađa od odgovornosti odnosno zbog više sile, radnje ili djelovanja treće osobe ili samoga radnika.

18.2. Budući da je u postupku utvrđeno da tuženik kao poslodavac nije poduzeo nikakve mjere zaštite svojih radnika i imovine, a radi se o objektu (prodavaonici) koji zbog prirode poslovanja predstavlja rizik iz kojeg može proizaći šteta za radnike, to je tuženik odgovoran za štetu tužiteljici po odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, koje odgovornosti se nije oslobodio jer nije dokazao ispunjenje pretpostavki, te joj je istu dužan i naknaditi.

20. Ostalo je za raspraviti visinu štete koju tužiteljica trpi u svezi s predmetnom ozljedom na radu.

21. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

22. Zakon o obveznim odnosima u članku 1100. stavak 1. propisao je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Sudski vještak dr. N. S. u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 7.travnja 2022. navodi kako iz spisa i medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica bila na svom radnom mjestu tijekom oružane pljačke, što je posljedično tome došlo do razvoja simptoma u vidu anksioznosti, nesanice, straha, zbog čega je ista u dva navrata i psihijatrijski pregledana. U tim psihijatrijskim nalazima postavljene su dijagnoze anksioznog poremećaja i poremećaja prilagodbe te joj je preporučeno uzimanje terapije antidepresiva, anksiolitika i hipnotika, te je do kraja 3. mjeseca bila na bolovanju. Uzevši u obzir sve navedeno te dva psihijatrijska nalaza s opisanim simptomima tužiteljice mišljenje vještaka je da je tužiteljica u trenutku samog traumatskog događaja doživjela primarni strah u trajanju od 10-tak sekundi, nastavio se sekundarni strah jačeg intenziteta slijedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta 3-4 dana, te sekundarni strah blažeg intenziteta slijedeća 2-3 mjeseca. Mišljenja je da trajnih poreda duševnog integriteta kao posljedica traumatskog događaja nije bilo.

24. Na provedeno vještačenje punomoćnici parbenih stranaka, kao ni umješač nisu imali primjedbi. S obzirom na to da se radi o stalnom sudskom vještaku koji svoj nalaz i mišljenje daje na temelju svog znanja i iskustva, te primjenom pravila struke i znanosti, to ga ovaj sud u cijelosti prihvaća.

25. Imajući u vidu gore navedene relevantne zakonske odredbe, kao i nalaz i mišljenje vještaka liječnika, te jačinu i trajanje pretrpljenog straha povodom predmetnog štetnog događaja koji se javio zbog ozbiljne prijetnje maskirane osobe da će je ubiti pri tome mašući nožem prema njoj, tužiteljici je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 10.000,00 kuna, a koju naknadu sud smatra primjerenom konkretnom slučaju, dok je za više zatraženo, za iznos od 5.000,00 kn, tužiteljica odbijena u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od dana 7.srpnja 2020., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga), pa do isplate, a kao u točki I izreke presude.

26. Tužiteljica je zatražila i naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 2.000,00 kn.

27. Temeljem odredbe članka 1095. ZOO-a u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

28. Naime, tužiteljica je zbog posljedica zadobivenih u predmetnom štetnom događaju bila nesposobna za rad radi čega je bila na bolovanju, to je onda očito da je gubila na zaradi, jer po redovnom tijeku stvari tužiteljica bi radila i ostvarivala zaradu, kao što je radila i prije štetnog događaja, radi čega se ukazuje osnovanim njezin zahtjev za naknadom štete s naslova izgubljene zarade.

29. Kako su stranke na ročištu od 8.lipnja 2022. učinile neprijepornim iznos od 2.000,00 kn na ime izgubljene zarade, to je sud tužiteljici navedeni iznos i dosudio. Na dosuđeni iznos tužiteljici su priznate i zakonske zatezne kamate koje teku od dana 15.travnja 2020., kako je to i tužiteljica zatražila pa do isplate, a kao u točki II izreke presude.

30. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91 – 70/19, dalje u tekstu: ZPP).

30.1. Naime, tužiteljici u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova zastupanja po punomoćniku, priznat je trošak zastupanja po punomoćniku, a isti se odnosi na: sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova, sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 25.listopada 2021. 100 bodova, od 7 travnja 2022. 25 bodova, za zastupanje na ročištima od dana 25.listopada 2021., 31.siječnja; 7.travnja; i 8.lipnja 2022. po 100 bodova, od 16.ožujka 2022. 25 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn uvećano za 25% PDV-a iznosi kuna 10.000,00 kn.

30.2. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela s 85,5 % (uspjela u osnovu 100%, a 71% u visini, odnosno ukupno s 85,5%), a tuženik i umješač su uspjeli s 14,5%. Razlika postotka uspješnosti je 71% u korist tužiteljice pa je tužiteljici od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 7.100,00 kuna, uvećano za iznos od 800,00 kuna na ime troškova medicinskog vještačenja, daje ukupan iznos od 7.900,00 kuna, a kao u točki III. izreke presude. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 12.rujna 2022., kao dana presuđenja, do isplate.

U Splitu 12.rujna 2022.

S U T K I N J A

KATICA BOJČIĆ VIDOVIĆ, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužiteljice

-tuženiku

-pun.umješača