REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž HOK 2/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Marina Mrčele i Ratka Šćekića te odvjetnika s liste koju je utvrdila Hrvatska odvjetnička komora (dalje: HOK) Lovre Kovačića i Ranka Tomaševića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u disciplinskom predmetu protiv disciplinski okrivljenog D. M., odvjetnika iz Zagreba, zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 3. Statuta Hrvatske odvjetničke „Narodne novine“ broj 115/13. – dalje: Statut HOK-a), odlučujući o prizivu komore (
disciplinski okrivljenog D. M. podnesenom protiv presude Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 2. lipnja 2022. broj VDS-20/2022., u sjednici održanoj 12. rujna 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice disciplinski okrivljenog D. M., odvjetnice G. H.
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan priziv disciplinski okrivljenog D. M., odvjetnika iz Zagreba te se potvrđuje presuda Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 2. lipnja 2022. broj VDS-20/2022.
Obrazloženje
1. Presudom Višeg disciplinskog suda HOK-a od 2. lipnja 2022. broj VDS- 20/2022. odbijena je žalba disciplinski okrivljenog D. M., odvjetnika iz Zagreba te je potvrđena presuda Disciplinskog suda HOK-a od 15. prosinca 2021. broj DS- 150/2015.
2. Presudom Disciplinskog suda HOK-a od 15. prosinca 2021. broj DS-150/2015. disciplinski okrivljeni D. M. proglašen je krivim zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 3. Statuta HOK-13. Na temelju članka 72. stavka 1. točke 4. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11. – dalje: ZO) disciplinski okrivljenom izrečena je disciplinska mjera gubitka prava na obavljanje odvjetništva u trajanju 5 godina. Na temelju članka 137. Statuta HOK-a (pravilno bi bilo članka 122. Statuta HOK-a) disciplinski okrivljeni obvezan je snositi troškove disciplinskog postupka 3.000,00 kuna, a predstavlja protuvrijednost
I Kž HOK 2/2022-7
od 300 bodova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa), koje je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude u korist žiro računa HOK-a broj IBAN ..., poziv na broj: ...
3. Protiv navedene presude Višeg disciplinskog suda HOK-a od 2. lipnja 2022. broj VDS-20/2022. priziv je podnio disciplinski okrivljeni D. M. putem braniteljice, odvjetnice G. H. zbog "1. Bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. tč. 1., tč. 3. i tč. 11.., st. 2. i st. 3. ZKP-a u svezi čl. 129. Statuta HOK-a i čl. 76. Zakona o odvjetništvu), 2. Povrede kaznenog zakona (čl. 469. st. 1. tč. 2. i tč. 3. ZKP-a u vezi čl. 130. Statuta HOK-a i 76. Zakona i odvjetništvu), 3. Pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP-a čl. 131. Statuta HOK-a čl. 131. Statuta HOK-a i čl. 76. Zakona o odvjetništvu) i 4. Odluke o kazni i troškovima postupka (čl. 471. ZKP-a čl. 132. Statuta HOK-a)." Predloženo je "prihvatiti ovu žalbu pobijanu presudu ukinuti i preinačiti i kako slijedi: 1. UKIDA se presuda Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore br. DS-150/15 od 15. prosinca 2021. g., 2. UKIDA se presuda Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore br. VDS-20/2022 od 02. lipnja 2022. g., 3. ODBIJA se optužba protiv disc. okr. D. M., odvjetnika u Zagrebu, uz obvezu naknade troškova ovoga postupka." Također je zatražena obavijest o sjednici vijeća u smislu odredbe članka 475. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.).
4. U skladu s odredbom članka 475. stavka 2. ZKP/08., koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 76. ZO-a, o sjednici vijeća obaviješteni su disciplinski okrivljeni D. M. i braniteljica disciplinski okrivljenog, odvjetnica G. H.. Sjednica vijeća je, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08., održana u odsutnosti disciplinski okrivljenog D. M., koji je, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješten, dok je sjednici vijeća pristupila braniteljica disciplinski okrivljenog, odvjetnica G. H..
5. Priziv nije osnovan.
6. Disciplinski okrivljenik u prizivu navodi da je izreka presude Višeg disciplinskog suda HOK-a, kao i presude Disciplinskog suda HOK-a nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da su oni koji su navedeni potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude. Ističe da u izreci presude Disciplinskog suda HOK-a, koju je Viši disciplinski sud HOK-a nekritički prihvatio, nije navedeno kada i koje radnje je disciplinski okrivljenik izvršio, a koje bi se mogle smatrati težim disciplinskim djelom, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.
6.1. Istaknuti navodi priziva, kojima se u biti upire na bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a koji se primjenjuje na temelju članka 76. ZO-a, nisu osnovani. Naime, izreke obiju presuda u svemu su razumljive i u skladu s obrazloženjem te sadrže jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama, bez
I Kž HOK 2/2022-7
proturječja. Izreka presude Disciplinskog suda HOK-a od 15. prosinca 2021. broj DS- 150/2015., koja je potvrđena presudom Višeg disciplinskog suda HOK-a od 2. lipnja 2022. broj VDS-20/2022., sadrži jasan i dostatan opis svih činjenica iz kojih proizlaze obilježja teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 3. Statuta HOK-a za koje je disciplinski okrivljenik proglašen krivim. Naime, prema izreci presude Disciplinskog suda HOK-a od 15. prosinca 2021. broj DS-150/2015. disciplinski okrivljenik je u vremenu za koje mu je rješenjem HOK-a bila izrečena obustava prava na obavljanje odvjetništva (od 25. siječnja 2013. do 25. siječnja 2015.) obavljao odvjetničke poslove na način da je zastupao dvije poimenično određene fizičke osobe, i to jednu u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom i u parničnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a drugu u dva parnična postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. Pritom su, osim imena tih dviju osoba, navedeni i brojevi predmeta tih postupaka. Navođenje konkretnih radnji za koje se disciplinski okrivljenik tereti da ih je poduzeo u obavljanju odvjetničkih poslova u vrijeme kada mu je na snazi bila obustava prava na obavljanje odvjetništva samo bi nepotrebno opteretilo činjenični opis. Sve su te radnje, međutim, detaljno navedene u obrazloženju presude Disciplinskog suda HOK-a od 15. prosinca 2021. broj DS-150/2015.
7. Očito upirući na bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08., disciplinski okrivljenik u prizivu navodi da je disciplinski sud bio nepropisno sastavljen budući da su u izricanju presude Disciplinskog suda HOK-a sudjelovali suci koji nisu sudjelovali na prethodnim raspravama, kako je to vidljivo iz zapisnika od 7. srpnja 2016. i 5. ožujka 2019.
7.1. Točno je da je na raspravnim zapisnicima Disciplinskog suda HOK-a od 7. srpnja 2016. (list 62 spisa) i 5. ožujka 2019. (list 74 spisa) evidentirana prisutnost od strane disciplinskog suda potpuno različitih članova. Međutim, nijedna od tih rasprava nije održana niti su na njima izvođeni bilo kakvi dokazi. Obje su rasprave odgođene i to upravo zbog nepristupa disciplinskog okrivljenika. Jedina rasprava koja je u ovom disciplinskom predmetu održana i na kojoj su izvođeni dokazi je ona od 15. prosinca 2021. Na njoj su kao članovi disciplinskog suda (ujedno i oni koji su donijeli prvostupanjsku presudu) sudjelovale potpuno druge osobe (i od onih čija je prisutnost evidentirana na raspravnom zapisniku od 7. srpnja 2016. i od onih čija je prisutnost evidentirana na raspravnom zapisniku od 5. ožujka 2019.). Prema tome, ni tvrdnje priziva kojima se upire na prethodno istaknutu bitnu postupovnu povredu nisu osnovane.
8. U prizivu se nadalje ističe da nisu postojali uvjeti za provođenje disciplinskog postupka u odsutnosti disciplinskog okrivljenika, kao ni za dostavu mu poziva za raspravu putem oglasne ploče HOK-a, pogotovo pri mogućnosti dostave poziva elektroničkim putem, koja je propisana člankom 125. stavkom 4. Statuta HOK-a. Nadalje, da je nakon saznanja da je obolio od covida obavijestio Disciplinski sud HOK-a o svojoj dijagnozi i propisanoj samoizolaciji, kako mu se pozivi ne bi slali i rasprava zakazivala u razdoblju u kojemu sasvim sigurno neće moći primiti poziv i odazvati se, pri čemu nije postojala zapreka da ga se e-mailom obavijesti o zakazanoj raspravi za prosinac. S tim u vezi još navodi da je do 3. prosinca 2021. bio
I Kž HOK 2/2022-7
na bolovanju, a nakon toga mu je, zbog posljedica bolesti, preporučeno mirovanje i rad od kuće u naredna dva mjeseca, o čemu da je dostavio i potvrde.
8.1. Izloženim prigovorima priziva disciplinski okrivljenik u biti ponavlja prigovore istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude, ne iznoseći ništa novoga što već nije bilo predmetom ocjene drugostupanjskog disciplinskog suda i o čemu su već u pobijanoj presudi navedeni valjani i logični razlozi, koji prizivom nisu dovedeni u sumnju.
8.2. Kada se, naime, postupanje disciplinskog okrivljenika i njegov odnos prema samom disciplinskom postupku razmotre u cjelini, vidljivo je sljedeće. U ovom disciplinskom predmetu prethodno su, upravo zbog nedolaska uredno pozvanog disciplinski okrivljenog D. M., odgođene ukupno četiri rasprave (7. srpnja 2016., 12. prosinca 2016., 5. ožujka 2019. i 5. srpnja 2021.). Nakon što mu je poziv upućen za raspravu određenu za 15. prosinca 2021. u dva je navrata vraćen neuručen s „obaviješten, nije podigao pošiljku“. Poziv je potom istaknut na oglasnoj naznakom
ploči HOK-a i to u razdoblju od 28. listopada 2021. do 8. studenog 2021. Takvo je postupanje u skladu s člankom 125. Statuta HOK-a.
8.3. Osim toga, ovdje treba imati na umu i odredbu članka 113. Statuta HOK-a prema kojoj se rasprava može održati u odsutnosti uredno pozvanog disciplinskog okrivljenika koji svoj izostanak nije opravdao, a pisano se očitovao na navode iz disciplinske prijave ili je dostavio pisano odgovor na optužnicu ili ako iz njegovog ponašanja proizlazi da je njegov izostanak usmjeren na odugovlačenje postupka ili očito bezrazložno izbjegava sudjelovati u postupku. Ovdje se disciplinski okrivljenik pisano očitovao na disciplinske prijave i A. P. (list 10 spisa) i B. G. (list 49 spisa). Što se tiče tvrdnji iz priziva o nemogućnosti pristupa na raspravu određenu za 15. prosinca 2021., iste su također neosnovane. Naime, disciplinski okrivljenik je 11. studenog 2021. Disciplinskom sudu HOK-a uputio e-mail u prilogu kojega je dostavio podnesak u kojemu je navedeno da je Covid pozitivan te da mu je od 6. studenog 2021. do 16. studenog 2021. propisana izolacija, kao i potvrdu o propisivanju izolacije od 9. studenog 2021. Takva dokumentacija, međutim, ne opravdava njegov nedolazak na raspravu određenu za 15. prosinca 2021., odnosno mjesec dana nakon proteka propisanog vremena izolacije (16. studenog 2021.). Osim toga, disciplinski okrivljenik ni naknadno nije dostavio dokumentaciju koja bi imala takav značaj. Naime, liječnička potvrda od 8. veljače 2022. (list 128 spisa) samo potvrđuje prethodne navode disciplinski okrivljenog D. M. o bolesti covida i izolaciji te utvrđuje činjenicu da mu je bilo propisano bolovanje do 3. prosinca 2021.
8.4. Imajući na umu i međusobno povezujući sve prethodno izneseno, Disciplinski sud HOK-a je postupio pravilno i na zakonu osnovano kada je raspravu određenu za 15. prosinca 2021. proveo u odsutnosti disciplinski okrivljenog D. M..
9. U prizivu se nadalje navodi da je posljednja radnja za koju se tereti disciplinski okrivljenik izvršena 29. siječnja 2014., kada je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu primljena tužba Đ. B. (zastupanog po ovdje disciplinski okrivljenom, odvjetniku D. M. kao opunomoćeniku). Stoga je, kako to zaključuje podnositelj priziva, 29. siječnja 2022. nastupila apsolutna zastara disciplinskog progona, prema
I Kž HOK 2/2022-7
članku 79. ZO-a. Pozivajući se još i na odredbu članka 25. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu (,,Narodne novine“ broj 126/21. – dalje: ZID ZO- 21.), podnositelj priziva tvrdi da se rokovi zastare disciplinskog progona ne mogu produljiti.
9.1. Prije svega, disciplinski okrivljeni D. M. prema izreci prvostupanjske presude proglašen je krivim za težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 3. Statuta HOK-a jer je u vremenu za koje mu je rješenjem HOK-a bila izrečena obustava prava na obavljanje odvjetništva (od 25. siječnja 2013. do 25. siječnja 2015.) obavljao odvjetničke poslove. Prema obrazloženju te presude (ali, i prema cjelokupnom stanju spisa predmeta) posljednja od više radnji koje mu se stavljaju na teret počinjena je 29. siječnja 2014. Toga je dana na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu primljena tužba Đ. B. (zastupanog po ovdje disciplinski okrivljenom, odvjetniku D. M. kao opunomoćeniku) protiv tuženika B. G. i R. G. radi utvrđenja ništavosti oporuke. Riječ je o jednom produljenom disciplinskom djelu koje u smislu odredbe članka 52. stavka 1. KZ/11., na čiju primjenu upućuje odredba članka 76. ZO-a, predstavlja jedinstvenu cjelinu te je dovršeno kada je počinitelj izvršio posljednju radnju koja je njime obuhvaćena, in concreto 29. siječnja 2014. (članak 8. stavak 2. KZ/11.). Nadalje, prema članku 79. stavku 1. ZO-a, zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva nastupa nakon četiri godine od dana izvršene povrede. Člankom 79. stavkom 4. ZO- a propisano da zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka nastupa u svakom slučaju kad protekne dvostruko vremena koliko je određeno stavkom 1. istoga članka (ovdje je to osam godina od dana izvršene povrede).
9.2. Međutim, ovdje također valja imati na umu odredbu članka 76. ZO-a kojom je propisano da se u disciplinskom postupku protiv odvjetnika na odgovarajući način primjenjuju odredbe kaznenog materijalnog i postupovnog zakonodavstva, ako drukčije nije određeno statutom ili drugim općim aktom HOK-a donesenim u skladu sa ZO-u i Statutu. Upravo je odredbom članka 81. stavka 3. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), koji se ovdje primjenjuje na odgovarajući način, propisano da se, ako je prije proteka rokova iz stavka 1. istoga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine. Nadalje, odredbom članka 86. KZ/11. propisano je da će se, ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok zastare, primijeniti zastarni rokovi novog zakona. Imajući, dakle, na umu sadržaj prethodno navedenih odredaba KZ/11., na čiju odgovarajuću primjenu upućuje ZO, te činjenicu da je prvostupanjska presuda u konkretnom predmetu donesena 15. prosinca 2021., dakle prije nego što bi nastupila zastara disciplinskog progona, podnositelj priziva nije u pravu kada tvrdi da je zastara disciplinskog progona u ovom predmetu nastupila 29. siječnja 2022.
9.3. Što se tiče odredbe članka 86. KZ/11., ovdje još treba istaknuti da se njome samo potvrđuje pravno stajalište bivšeg Vrhovnog suda Hrvatske (odluka broj I Kž- 256/83 od 9. studenog 1983.), koje je poslije potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju broj Su-IV-155/2006-9 od 10. studenog 2006. Naime, u odluci broj I Kž-256/83 od 9. studenog 1983. izraženo je pravno mišljenje da zastara nije povlastica za počinitelja, nego institut donesen zbog oportuniteta.
I Kž HOK 2/2022-7
Zato pitanje primjene blažeg zakona u smislu članka 4. stavka 2. KZ SFRJ ne postavlja u odnosu na pitanja zastarijevanja. Prema tome, zastara se – apsolutna – ako po prijašnjem zakonu nije nastupila do trenutka odlučivanja, prosuđuje prema novom zakonu i onda kad je novim zakonom produljen rok zastare i onda kad bi zastara novim zakonom čak bila i posve ukinuta. U skladu s tim pravnim stajalištem izraženom i u više drugih svojih odluka (primjerice Kzz 5/1998 od 17. siječnja 2002., I Kž-961/05 od 13. prosinca 2007.), Kazneni odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske donio je pravno shvaćanje broj Su-IV-155/2006-9 od 10. studenog 2006. prema kojem će se odredbe članka 1. i članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 71/06. od 28. lipnja 2006.) primijeniti na pojedino kazneno djelo ako u trenutku stupanja na snagu (1. listopada 2006.) tog Zakona nije nastupila zastara kaznenog progona ili zastara izvršenja kazne. Naposljetku treba navesti da je i Skupština HOK-a na sjednici održanoj 9. srpnja 2022. donijela izmjene i dopune Statuta HOK-a kojima je sada izričito i jasno propisano prethodno opisano pravno mišljenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu nastupanja zastare kaznenog progona i izvršenja kazne, a koje je u potpunosti u skladu i s odredbama članka 81. stavka 3. KZ/11. i članka 86. KZ/11. (članak 66. Izmjena i dopuna Statuta HOK-a ("Narodne novine" broj 81/2022. od 13. srpnja 2022.).
9.4. S obzirom na sve navedeno, ni prigovor podnositelja priziva da je nastupila zastara disciplinskog progona nije osnovan.
10. Disciplinski okrivljenik u uvodu priziva navodi da se žali i zbog "odluke o kazni". To ne obrazlaže, ali je pobijana presuda u tom dijelu ispitana u skladu s člankom 478. ZKP/08., koji se primjenjuje na temelju članka 76. ZO-a.
10.1. Uzevši u obzir sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ/11. koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 76. ZO-a, odlučne za proces individualizacije disciplinske mjere, ovaj sud nalazi da je izrečena disciplinska mjera primjerena težini i posljedicama počinjene teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva te stupnju krivnje disciplinskog okrivljenika. I prema ocjeni ovoga suda upravo će se izricanjem disciplinske mjere gubitka prava na obavljanje odvjetništva u trajanju od 5 godina ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije kao opće načelo svrhe kažnjavanja propisano člankom 41. KZ/11., koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 76. ZO-a. Naime, ta je disciplinska mjera primjerena svim po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenim otegotnim okolnostima – višekratnoj prethodnoj osuđivanosti disciplinskog okrivljenika zbog počinjenja disciplinskih povreda, njegovom nepoštivanju rješenja HOK-a o obustavi prava na obavljanje odvjetništva i stupnju njegove krivnje, kao i olakotnoj okolnosti – da za zastupane osobe nisu nastupile nikakve štetne posljedice. Pritom okolnost njegove ranije višekratne osuđivanosti zbog počinjenja disciplinskih povreda upućuje na zaključak da je riječ o osobi sklonoj takvoj vrsti nedopuštenih postupanja na koju dosadašnje sankcije očito nisu utjecale na način da svoje ponašanje uskladi s odredbama Kodeksa odvjetničke etike, Statuta HOK-a i ZO-a. Disciplinski je okrivljenik, naprotiv, svojim postupanjem za koje se ovdje tereti nanio štetu ugledu odvjetništva u cjelini te je ugrozio dignitet i autonomiju HOK-a.
I Kž HOK 2/2022-7
11. Odluka o troškovima postupka donesena je u skladu s odlukom o disciplinskoj odgovornosti disciplinskog okrivljenika, a iznos troška pravilno je odmjeren u skladu s trajanjem i složenošću postupka.
12. Budući da pravilnost i zakonitost pobijane presude nisu dovedene u pitanje navodima priziva disciplinski okrivljenog D. M. te da ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkama 1. i 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 12. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
