REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1332/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. D., OIB …, iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u M., protiv tuženika Đ. Ž., OIB …, iz D., kojeg zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-44/2016-2 od 10. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama poslovni broj P-1451/2015 od 15. listopada 2015., u sjednici održanoj 12. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika Đ. Ž. te se preinačuje presuda Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-44/2016-2 od 10. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama, poslovni broj P-1451/2015 od 15. listopada 2015. u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata kunske protuvrijednosti iznosa od 32.000,00 € s pripadajućom kamatom, i u tom dijelu sudi:

1. Nalaže se tuženiku Đ. Ž., u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju Ž. D. novčani iznos od 32.000,00 € sa zateznom kamatom koja teče od 18. studenoga 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Đ. Ž., u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju Ž. D. novčani iznos od 32.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe 18. studenoga 2014. do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena".

II. Djelomično se odbija revizija tuženika u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska odluka o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu (dio točke II. izreke prvostupanjske presude).

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke obvezan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 32.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe (18. studenoga 2014.) do isplate. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke obvezan tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 13.125,00 kuna (1.741,98 €)[1] , dok je u preostalom dijelu, a u iznosu od 625,00 kuna (82,95 €), zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke, dok je u istoj točki preinačena točka II. izreke tako što je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.625,00 kuna (2.471,96 €). Ujedno je u točki II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan, dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 468,75 kuna (62,21 €).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tuženik pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Revizijski je sud, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu u dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revidenta, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, zato što su u presudi navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama i zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda nije proturječna u pogledu definiranja pravnog odnosa između stranaka jer iz obje nižestupanjske presude jasno proizlazi da je pravna osnova tužiteljeva zahtjeva ugovor o zajmu, a ne ugovor o posudbi, kao i da je predmet tog ugovora točno određeni iznos novca.

8. Neutemeljeno revident ukazuje i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP počinjenu pred drugostupanjskim sudom smatrajući da sud drugog stupnja nije odgovorio na sve njegove žalbene navode, zato što je u primjeni navedene zakonske odredbe sud drugog stupnja u obvezi u obrazloženju presude ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ne sve žalbene navode. Okolnost što sud drugog stupnja nije odgovorio na bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 11. stavkom 1. ZPP, prema ocjeni revizijskog suda, ne utječe na pravilnost i zakonitost drugostupanjske presude kod činjenice da sadržaj spisa ni na koji način ne upućuje da je tuženik stranka koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ZPP jer je tuženik na pripremnom ročištu detaljno odgovorio na tužbu, na potpun način predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka navodeći imena i prezimena svjedoka, njihove adrese i okolnosti na koje se predlaže njihovo saslušanje, kao što je jasno i precizno predložio i druge dokaze što ne upućuje na zaključak da se tuženik iz neznanja nije koristio pravima što mu pripadaju po ZPP. Štoviše, sadržaj spisa upućuje da je tuženik na ročištu za glavnu raspravu od 20. svibnja 2015. bio upozoren od suda na zlouporabu procesnih prava zbog odugovlačenja postupka. Kad se uzme u obzir i da je sud već na početku pripremnog ročišta stranke uputio na mogućnost mirenja i upozorio na mogućnost zaključenja sudske nagodbe što stranke nisu prihvatile, ne može se uzeti da je ostvarena ni ova bitna povreda na koju ukazuje revident. U opisanim okolnostima valja zaključiti da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 32.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zateznom kamatom od podnošenja tužbe (18. studenoga 2014.) do isplate, a po osnovi ugovora o zajmu.

10. U provedenom su postupku nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 32.000,00 € i da se tuženik obvezao taj iznos tužitelju vratiti, ali to nije učinio.

11. U odnosu na isticanje pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao revizijskog razloga, valja odgovoriti da je revizija izvanredni i ograničeni pravni lijek i nije dopuštena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer to priječi odredba članka 385. ZPP. Utoliko ovi revizijski navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Na temelju naprijed utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su po osnovi odredbe članka 499. stavka 1. ZOO i članka 29. stavka 2., zatim članka 322. stavka 1. i članka 323. te članka 327. stavka 1., kao i članka 22. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) prihvatili tužbeni zahtjev dosudivši tužitelju iznos od 32.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti s kamatom od podnošenja zahtjeva do isplate. Pritom je drugostupanjski sud imao na umu da je između stranaka zaključen Ugovor o zajmu u stranoj valuti koji je protivan Zakonu o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13) jer se njime ne predviđa sklapanje zajma u stranim sredstvima plaćanja, a niti je dopušteno sklapanje takvih poslova prema Odluci o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji ("Narodne novine" broj 111/05), pa je kao takav ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO. Pored toga, sukladno odredbi članka 323. stavka 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora, dok sud, u skladu s odredbom članka 327. stavka 1. istog Zakona, na ništetnost pazi po službenoj dužnosti. Ujedno je sud drugog stupnja imao na umu i da se, prema odredbi članka 22. stavka 3. ZOO, ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan plaćanja.

13. Kod činjenice da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu pozajmljenog iznosa u domaćoj valuti prema tečaju € na dan plaćanja, drugostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tako postavljeni tužbeni zahtjev jer tuženik tužitelju ne duguje domaću valutu. Naime, odredbom je članka 323. stavka 1. ZOO propisano da je svaka ugovorna stranka dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, konkretno stranu valutu jer je tuženik primio stranu valutu, a ne kunsku protuvrijednost strane valute. To stoga što se, sukladno odredbi članka 166. stavka 1. ZOO, ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo. Ovakvo je pravno shvaćanje zauzeto i u presudi revizijskog suda broj Rev 1101/2021-2 od 15. veljače 2022. U tom smislu valja razumjeti da odredbe članka 323. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZOO u okolnostima vraćanja primljenog na temelju ništetne odredbe predstavljaju posebne odredbe (lex specialis) u odnosu na odredbu članka 22. stavka 3. ZOO na koju se drugostupanjski sud pozvao, a koja je odredba opća, pa kao takve imaju prednost u primjeni na temelju općeg pravnog načela "lex specialis derogat legi generali".

14. Utoliko je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava slijedom čega je valjalo na temelju odredbe članka 395. stavka 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu i tuženiku naložiti isplatu deviznog iznosa, a odbiti zahtjev za isplatu njegove kunske protuvrijednosti. Tužitelju je ujedno na dosuđeni iznos valjalo dosuditi zateznu kamatu u skladu s odredbom članka 22. stavka 4. u vezi sa stavkom 2. članka 29. ZOO.

15. Reviziju je valjalo odbiti u odnosu na dosuđujući dio odluke o parničnom trošku jer, usprkos preinaci odluke o glavnom zahtjevu, a s obzirom na ishod postupka promatran kroz sadržaj i značenje izreke revizijske presude, nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 166. stavka 2. ZPP, već je valjalo zaključiti da tužitelju pripada njegov cjelokupni parnični trošak koji je bio potreban za vođenje ove parnice, u skladu s odredbom članka 154. stavka 3. ZPP zato što u postupku nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

16. S druge strane, tuženiku nije dosuđen trošak sastava revizije zato što je tuženik, s obzirom na ishod postupka po reviziji, u reviziji uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (članak 154. stavak 3. ZPP u vezi sa stavkom 1. članka 154. ZPP) stoga je njegov zahtjev za naknadu troška odbijen.

Zagreb, 12. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.