Republika Hrvatska

Poslovni broj: Pp - 784/2021-5

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu po sutkinji ovog Suda Suzani Budimir uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Jelavić Mitrović i zapisničarke Drine Roščić u prekršajnom postupku pokrenutom protiv okrivljenika S. J. i Lj. R. zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („NN“70/17,126/19) kažnjivog po članku 22. stavku 1. istog Zakona, povodom optužnog prijedloga MUP-a RH, II. Policijske postaje Split pod brojem: 511- 12-24-05-5-786-1/2020 od 14. prosinca 2020., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 8. rujna 2020. u nazočnosti prvookrivljenika i branitelja drugookrivljenice, a izočnosti drugookrivljenice i ovlaštenog tužitelja, 12. rujna 2022. u izočnosti stranaka, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Prvookrivljenik: S. J., OIB:…, sin pok. A. i R. J. dj.B., rođen.. . u G. S., sa prebivalištem u G. S., državljanin Republike Hrvatske, SSS, umirovljenik, oženjen, otac četvero djece, srednjeg imovnog stanja, prekršajno nekažnjavan,

Drugookrivljenica: Lj. R., OIB:…, rođena, sa prebivalištem u G. S., prekršajno nekažnjavana, koju brani I. Č., odvjetnik u S.,

k r i v i  s u

što su 13. prosinca 2020. u 13,40 sati u G. S., ispoljili psihičko i tjelesno nasilje u obitelji jedno spram drugoga, na način da je drugookrivljenica (nećakinja prvookrivljeniku) vikala na prvookrivljenika (ujak drugookrivljenici) riječima: " Lopove, lopove jedan izlazi mi iz kuće,..." na što joj se prvookrivljenik vičući obratio riječima:"Da to više nikada nisi ponovila, ..." te joj iz ruku uzeo drveni štap kojim ju je udario po ruci uslijed čega je drugookrivljenici iz ruku ispao mobitel, nakon čega je drugookrivljenica gurala rukama prvookrivljenika koji se spotaknuo i pao, što je kod istih izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti, nelagode i povrede dostojanstva, i do dolaska policijskih službenika okrivljenici nisu zatražili liječničku pomoć iako je prvookrivljenik imao vidljivu ozljedu u vidu hematoma potkoljenice desne noge, dok drugookrivljenica nije imala vidljivih ozljeda,

čime su počinili prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona,

pa se na temelju istog propisa,

i z r i č e

prvookrivljeniku novčana kazna od 2.000,00 kuna (dvije tisuće kuna)

drugookrivljenici novčana kazna od 2.000,00 kuna (dvije tisuće kuna)

Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona prvookrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju, prema Izvješću o uhićenju MUP-a RH, PU SD, II. Policijske postaje Split od 13. prosinca 2020. u 15,20 sati do 13. prosinca 2020. u 18,50 sati, kao 300,00 kuna novčane kazne, pa prvookrivljenik na ime novčane kazne ima za uplatiti 1.700,00 kuna (tisuću i sedam stotina kuna) /225,63 eura (dvije stotine dvadeset pet eura i šezdeset tri centa).

Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona drugookrivljenici se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju, prema Izvješću o uhićenju MUP-a RH, PU SD, II. Policijske postaje Split od 13. prosinca 2020. u 17,00 sati do 13. prosinca 2020. u 18,50 sati, kao 300,00 kuna novčane kazne, pa drugookrivljenica na ime novčane kazne ima za uplatiti 1.700,00 kuna (tisuću i sedam stotina kuna) /225,63 eura (dvije stotine dvadeset pet eura i šezdeset tri centa)

Okrivljenici su dužni izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove Presude.

Ukoliko okrivljenici u naprijed navedenom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

Okrivljenici su dužni nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 200,00 kuna (dvije stotine kuna) /26,54 eura (dvadeset šest eura i pedeset četiri centa), i to u roku od 30 dana po pravomoćnosti Presude.

Obrazloženje

MUP-a RH, PU SD, II. Policijska postaja Split pod gore navedenim brojem podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove Presude.

Prvookrivljenik S. J. je pred ovim Sudom na glavnoj raspravi upitan u smislu članka 171. A Prekršajnog zakona da se očituje o optužnom aktu i krivnji za prekršaj za koji se tereti iskazao da nije kriv, da je 13. prosinca 2020. bio u blizini svoje kuće u S. G. i u jednom trenu čuo nekakvu svađu i glas svoje supruge M. koji je dopirao iz njihove kuće do koje je i otišao i vidio kako na stepenicama ispred ulaznih vrata sjedi K. J., sada pokojna majka od Lj. R., koju je tada upitao da zašto mu napada ženu, na što mu je ona rekla, da je kuća njezina, i da se uto pojavila Lj. R. koja inače živi u susjednoj kući udaljenoj cca 100 metara, i odmah počela vikati obrativši mu se riječima: "Lopove jedan izlazi iz moje kuće", i da je tada uistinu povisio ton i rekao joj: “Da to nikada više nisi ponovila“, nakon čega da je Lj. uzela drveni štap i krenula prema njemu

sa namjerom da ga udari, a da je tada reagirao na način da je uhvatio štap koji je Lj. udario po ruci te da joj je iz ruke ispao mobitel, nakon čega da ga je Lj. gurnula rukama, da se spotaknuo i pao i pritom zadobio ozljedu u vidu hematoma potkoljenice desne noge, ali da nije zatražio liječničku pomoć. Na upit suda u kakvim je odnosima sa Lj. R., iskazao je da su već dugi niz godina njihovi odnosi poremećeni zbog imovinsko pravnih problema, tj. zbog kuće koju bi ona htjela prisvojiti i da konstantno njega i suprugu tjera iz kuće, a za što nema nikakvog osnova jer da je kuća u zajedničkom vlasništvu, napominjući da je Lj. pokojna majka bila zlo, a da je Lj. pet puta gora od majke. Na upit branitelja drugookrivljenice prvookrivljeniku, je li imao kakvu plinsku bocu te prigode u dvorištu, iskazao je da nikakva plinska boca tu nije bila, na daljnji upit branitelja drugookrivljenice, je li što rekao Lj. ili njezinoj majci nakon što je događaj završio, iskazao je da ništa nije rekao Lj., a niti njezinoj majci, na daljnji upit branitelja drugookrivljenice, zna li zašto je Lj. u ruci bio mobitel, iskazao je, kako ne zna, da je to njezina stvar, na daljnji upit branitelja drugookrivljenice, je li imao što u ruci, iskazao je, da u ruci ništa nije imao, na daljnji upit branitelja drugookrivljenice, je li cijeli ovaj događaj izazvao strah kod njega od Lj. R., iskazao je da je inače stopostotni invalid kao i njegova supruga i da ima strah od Lj. R. obzirom da im ona stalno prijeti da će zapaliti kuću ako je dobiju, a da je Lj. sinu S. R., zvanom S., koji je izišao iz zatvora gdje je bio 5-6 godina, policija u kući pronašla drogu i eksploziv pa da ga je iz tog razloga poglavito strah.

Branitelj drugookrivljenice priložio je u spis pisanu obranu drugookrivljenice u kojoj je ista navela kako nije počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret i sve napisano u optužnom prijedlogu što se na nju odnosi da nije točno, da nije ispoljila nikakvo psihičko ni tjelesno nasilje u obitelji, da nije vikala na S. J. riječima: "Lopove, lopove jedan izlazi mi iz kuće,...", da ga nije gurnula rukama uslijed čega da bi se on spotaknuo i pao, niti da je bilo kakvo njezino ponašanje kod S. J. izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti, nelagode i povrede dostojanstva. Nadalje je navela, da nije točno da nije imala vidljivih ozljeda, dapače, da je ozljeda imala, te priložila kao dokaz liječnički nalaz Zavoda za hitnu medicinu Splitsko dalmatinske županije jer da ju je S. J. udario drvenom toljagom u ruku. Kritične prigode da je njezina majka cijepala drva ispred svoje kuće, a da ju je M. napala, da ne cijepa, i da je tada odmah došao S. J. ispred kuće sa čekićem u ruci te njezinoj majci prijetio i vikao na nju, napominjući da je njezina majka starije životne dobi, da joj je nedavno umro i suprug, njezin otac, kojeg je S. J. često uznemiravao jednako kao i njezinu majku koju je i dalje nastavio uznemiravati, vikati na nju, prijetiti joj baš kao i ove prigode, a nakon što joj je S. J. prijetio i vikao na nju, samo zato jer je cijepala drva ispred kuće, da ju je majka dozvala da zove policiju jer da se bojala S. J., pa da je tada uzela svoj mobitel te otišla do majke da bi nazvala policiju i po dolasku da joj je majka rekla, da je S. ušao u kuću s bocom plina, i da joj je zaprijetio, da ako bude morao ponovo izaći iz kuće da će ih sve pobiti, i da je tada mobitelom nazvala policiju da bi prijavila prijetnje, a da je S. u tom trenutku dojurio iz kuće udarivši je drvenom toljagom po ruci u kojoj je držala mobitel radi čega da joj je mobitel ispao na pod, a da ga je S. potom počeo još i gaziti nogama po podu, i u tom trenutku da je samo brzo odgurnula S., zgrabila svoj mobitel s poda, te s majkom pobjegla u kuću jer da se bojala za život majke kao i za svoj život, napominjući kako je S. J. oduvijek jako nasilan i agresivan prema njima i da mu ovo nije prvi put niti prvi incident. Prilikom dolaska policije da je S. prethodno maknuo plinsku bocu i drvenu toljagu s kojom ju je udario, a po dolasku još jednog vozila policije da su S. sinovi njoj i njezinoj majci ponovo prijetili da će ih sve pobiti. Dakle, da nikakvo nasilničko ponašanje s njezine strane nije počinjeno već isključivo od strane S. J. koji već godinama maltretira njezinu obitelj, a da ona prema njemu nikada nije bila nasilna, niti da je počinila bilo kakvo djelo nasilja u obitelji pa tako ni ovo za koje ju se tereti, pa slijedom navedenog predlaže da je sud oslobodi, jer da je samo S. J. bio agresivan kao i uvijek, prema njoj i njezinoj obitelji i počinio navedeni prekršaj i da samo on zbog svog dugogodišnjeg sukoba s njima ima razloga da laže da ga je ona navodno udarila ili vikala, a što nije točno, jer da ona nije takva i da ga se boji, a da bi slučajno na njega i vikala, da bi joj tada on sigurno naudio kao i njezinoj majci i da ga ni slučajno, barem iz tog straha da im ne naudi, ne bi napadala, vikala, prijetila i slično. Na posljetku je navela, da je predložena kazna zatvora i zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana, ne samo potpuno neosnovana, već i prestroga, i da bi joj bilo užasno kada bi je sud osudio na kaznu zatvora za nešto što nije počinila, pa moli sud da, ukoliko je slučajno osudi samo na temelju laži S. J., da joj ne izrekne kaznu zatvora već neku novčanu kaznu po mogućnosti što manju.

Nadalje ispitana je svjedokinja M. J., supruga prvookrivljenika koja je iskazala kako želi svjedočiti u postupku koji se vodi protiv njezinog supruga, te je iskazala, kako se sjeća događaja od 13. prosinca 2020., da je bila u kući na adresi u G. S., da je stavljala robu na sušilo na balkonu, da bi u jednom trenutku čula viku I tada vidjela pokojnu K. J. koja je došla pred kuću I sjela na stepenice sa kosirom u ruci, da je svašta govorila, vrijeđala njezinog supruga S. i nju riječima: “Ti si lopov, lupež, sve oćeš sebi,“ vičući dalje:“L., L. zovi policiju“, a kada je njezin suprug čuo viku, da je došao ispred kuće i rekao K.: “Ne dirajte mi ženu ona je bolesna, što vam je ona kriva", nakon čega da je odmah došla I Lj. R. koja je također vikala na njezinog supruga: “Lopove, izlazi iz moje kuće“, na što da joj je njezin suprug također vičući rekao: “Kad bude tvoje ja ću izaći iz ove kuće, da to više nikada nisi ponovila“, da je Lj. u ruci imala jedan drveni štap kojim je krenula prema S., a da je S. tada reagirao na način da je uhvatio štap tj. istrgnuo joj ga iz ruke, i da joj je tada iz ruke ispao mobitel i kutija cigareta, nakon čega da je Lj. gurnula S. u koji je pao na pod i udario se u koljeno, da je odmah priskočila suprugu i pomogla mu se podignuti. Na upit suda, je li S. J. imao što u ruci kad je došao pred kuću, iskazala je da nije imao ništa u ruci, li kad je krenuo napad od strane Lj. da je uzeo plinsku bocu koja se nalazila u hodniku I da ju je dignuo u zrak, ali da je istu odmah spustio, a nakon čega da su Lj. R. i njezina majka ušle u kuću. Na upit branitelja drugookrivljenice svjedokinji, što je K. J. radila ispred kuće, iskazala je da je sjela na stepenište s kosirom u ruci, i da je zvala kćer Lj. da dođe i da zove policiju, na daljnji upit branitelja drugookrivljenice svjedokinji, imaju li ispred kuće drva za ogrjev i alat, iskazala je, da ispred kuće nemaj drva niti alat, ali da K. čitav život cijepa drva ispred kuće, na daljnji upit branitelj drugookrivljenice svjedokinji, je li joj to smeta iskazala je, da joj to smeta, na daljnji upit branitelja drugookrivljenice svjedokinji, je li ona kome prijetila I je li njezin suprug

prijetio

iskazala je, kako nikada u životu nikome nije prijetila, a njezin suprug da također nikome nije prijetio, da bi jedino reagirao kada bi je one napadale, na daljnji upit branitelja drugookrivljenice svjedokinji, jesu li njezini sinovi agresivni, i jesu li nakon ovog događaja došli i prijetili Lj. R. na način da će ih sve pobiti iskazala je, da njezini sinovi nisu agresivni niti da su nakon ovog događaja prijetili Lj R., a na daljnji upit branitelja drugookrivljenice

svjedokinji, zbog čega nastaju ovakvi sukobi, iskazala je da nastaju zbog imovinsko pravnih odnosa.

U odnosu na pisanu obranu drugookrivljenice prvookrivljenik je iskazao da su izjave Lj. R. netočne, da je sve što je poduzeo bilo da obrani sebe i svoju suprugu koji su bili napadnuti i verbalno i fizički, a toljaga o kojoj Lji. govori, da je toljaga kojoj je ona njega htjela udariti.

Zamjenik branitelja drugookrivljenice istaknuo je kako ista nije pristupila na današnje ročište obzirom da osjeća veliki strah od prvookrivljenika obzirom da se radi o vrlo agresivnoj osobi, a koja agresivnost proizlazi isključivo zbog imovinsko pravnih razloga i da ne može biti u istoj prostoriji s prvookrivljenikom ida bi suočenje na kojem sud inzistira djelovalo jako stresno i traumatično za drugookrivljenicu. Nadalje, predložio je sudu da prilikom donošenja odluke uzme u obzir kontradiktornosti između obrane prvookrivljenika danoj na raspravi 9. studenog 2021. u odnosu na iskaz svjedokinje, supruge prvookrivljenika, kao što je npr. tvrdnja okrivljenika da ne postoji plinska boca, dok svjedokinja navodi da postoji, itd., da sud uzme u obzir kontradiktornosti između odgovora na pitanje svjedokinji koja daje na pitanja suda a potom drugačije odgovara na pitanja postavljena od strane zamjenika branitelja drugookrivljenice. Konačno, predlaže sudu da prilikom donošenja presude uzme u obzir istinitost navoda danih u pisanoj obrani drugookrivljenice u odnosu na iskaz saslušane svjedokinje, kao što je npr. plinska boca, cijepanje drva, itd., a što ukazuje na utvrđenje činjeničnog stanja o kojem ovisi donošenje odluke, te predlaže sudu da, s obzirom na sve navedeno, drugookrivljenicu oslobodi od optužbe.

Okrivljenik je u završnoj riječi iskazao, kako nema što za dodati, da je sve iznio u svojoj obrani, dok je zamjenik branitelja drugookrivljenice iskazao, da nema što za dodati pošto je rekao sve što je imao za reći.

Nadalje je u dokaznom postupku izvršen uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije iz koje je razvidno kako okrivljenici nisu prekršajno kažnjavani, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji II. Policijske postaje Split broj: 5335/20, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika S. J. i Lj. R., Izvješće o uhićenju za S. J. i Lj. R., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu serijskog broja: 01960477 i 01903788, obavijest iz članka 109. a stavka 1. serijskog broja: 00421453 i 00421452, Naredbu o određivanju mjere opreza serijskog broja 00851706 i 00851707, liječnički nalaz Zavoda za hitnu medicinu Splitsko dalmatinske županije za Lj. R., kao i u kompletan spis.

Na temelju rezultata ovako provedenog prekršajnog postupka, analizirajući obranu okrivljenika, kao i iskaz svjedokinje, savjesnom prosudbom svih iskaza pojedinačno i u njihovoj uzajamnoj svezi, kao i u svezi sa svim dokazima utvrđeno je da su se u ponašanju oba okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izreci Presude, radi čega je iste valjalo proglasiti krivim i kazniti po Zakonu.

Prema članku 8. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, osobe na koje se ovaj Zakon primjenjuje su: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini, do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

Prema članku 22. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana.

U ovom postupku Sud je prethodno utvrdio kako između okrivljenika postoji odnos članova obitelji u smislu članka 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji prema kojem obitelj čine srodnici po krvi u pobočnoj liniji.

Naime, odredba članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji decidirano određuje pojam nasilja u obitelji a koji pojam uključuje: primjenu fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganje osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, te zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje. U ovom je postupku, dakle, trebalo utvrditi je li ponašanje okrivljenika u smislu prethodno navedene definicije po svojoj naravi utužene prigode bilo nasilničko ponašanje u obitelji.

Iznoseći svoju obranu prvookrivljenik je, iako se očitovao da se ne smatra krivim, iskazao kako mu se utužene prigode Lj. R. vičući obratila riječima:"

Lopove jedan,izlazi iz moje kuće,..", a da joj se tada uistinu povišenim tonom obratio riječima: "Da to više nikada nisi ponovila," i kada je krenula prema njemu sa drvenim štapom u ruci s namjerom da ga udari da je reagirao na način da je uhvatio štap koji ju je potom udario po ruci uslijed čega joj je iz ruke ispao mobitel, a nakon čega da ga je Lj. gurnula rukama kojom prilikom se spotaknuo i pao. Već iz ovako iznijete obrane prvookrivljenika proizlazi kako je njegovo ponašanje utužene prigode imalo obilježje nasilničkog ponašanja u obitelji. Obranu drugookrivljenice kako nije počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret tj. kako utužene prigode nije ispoljila nikakvo psihičko ni tjelesno nasilje u obitelji ovaj Sud nije prihvatio držeći je neuvjerljivom, neargumentiranom i usmjerenu na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Naime, drugookrivljenica nije pristupila na niti jedno ročište već je Sudu dostavila pisanu obranu u kojoj je navela, ne prilažući pritom nikakav dokaz, kako zbog straha prema prvookrivljeniku sa istim ne može biti u istoj prostoriji. Takvu paušalnu tvrdnju ovaj Sud nije mogao prihvatiti obzirom da je okrivljenica imala mogućnost pristupiti ovom Sudu te biti saslušana izvanraspravno ukoliko bi sud ocijenio da je takvo ispitivanje nužno. Prema načelu slobodne ocjene dokaza Sud je iskaz svjedokinje M. J. koji iskaz je u bitnome podudaran i sa iskazom prvookrivljenika ocijenio vjerodostojnim i autentičnim, naime svjedokinja je iskazala kako je sporne prigode Lj. R. vikala na njezinog supruga:"Lopove, izlazi iz moje kuće,..." a na što se njezin suprug također vičući obratio Ljiljani rekavši joj:"Kad bude tvoje ja ću izaći iz ove kuće, da to nikada više nisi ponovila,..." da je Lj. u ruci imala drveni štap kojim je krenula prema njezinom suprugu a koji je tada reagirao na način da joj je štap istrgnuo iz ruke, i da joj je tada iz ruke ispao mobitel i kutija cigareta, a nakon čega da je Lj. gurnula njezinog supruga koji je pao na pod i udario se u koljeno, pa ovaj Sud drži da ista u davanju svog iskaza nije bila pristrana niti je željela ublažiti prekršajnu odgovornost svog supruga, već na detaljan način opisala tijek inkriminiranog događaja.

Ovdje valja stranke posebno upozoriti kako je predmet ovakvog prekršajnog postupka nasilničko ponašanje u obitelji a eventualni nesređeni obiteljski odnosi odnosno sukobi između pojedinih članova obitelji nisu predmet ovog postupka pa u tom pravcu Sud i nije mogao donositi nikakve odluke jer za isto nije ovlašten. Kako su okrivljenici utužene prigode ispoljili psihičko i tjelesno nasilje u obitelji to je nedvojbeno da su se u njihovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavku 1. citiranog Zakona.

Prilikom odmjeravanja kazne okrivljenicima, Sud je uzeo u obzir težinu prekršaja, imovne i obiteljske prilike okrivljenika. Kao olakotne okolnosti Sud je cijenio da do sada nisu prekršajno kažnjavani, dok otegotnih okolnosti ovaj Sud nije našao, zbog čega je svakom od okrivljenika izrečena novčana kazna u zakonskom minimumu, držeći da će se na taj način postići svrha kažnjavanja u cilju izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije, te da okrivljenici ubuduće neće činiti ovakve i slične prekršaje.

Kako je prvookrivljenik tijekom ovog postupka uhićen, prema Izvješću o uhićenju MUP-a RH, PU SD, II. Policijske postaje Split to mu je navedeno oduzimanje slobode u svezi sa prekršajem, sukladno članku 40. stavku 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunato kao 300,00 kuna novčane kazne.

Kako je drugookrivljenica tijekom ovog postupka uhićena, prema Izvješću o uhićenju MUP-a RH, II. Policijske postaje Split to joj je navedeno oduzimanje slobode u svezi sa prekršajem, sukladno članku 40. stavku 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunato kao 300,00 kuna novčane kazne.

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenicima je Sud odredio rok za plaćanje novčane kazne od 30 dana po pravomoćnosti Presude.

Sud je u smislu odredbe članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona upozorio okrivljenike da ako u naprijed navedenom roku za plaćanje izrečene novčane kazne uplati dvije trećine iste, smatrat će se kako je novčana kazna u cjelini uplaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

Okrivljenicima nije izrečena zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana, kako to predlaže tužitelj, a obzirom da isti nisu do sada prekršajno kažnjavani, pa Sud drži da će se samom novčanom kaznom postići da ovakve ili slične prekršaje više neće činiti.

Na temelju članka 138. u svezi s člankom 139. Prekršajnog zakona nalaže se okrivljenicima dužnost snošenja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu a koji su određeni s obzirom na trajanje i složenost postupka.

Glede iznesenog presuđeno je kao u izreci Presude.

Split, 12. rujna 2022.

zapisničarka

sutkinja

Drina Roščić,v.r.

Suzana Budimir,v.r.

viša sudska savjetnica

Ivana  Jelavić  Mitrović,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka iste Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u 2 (dva) istovjetna primjerka putem ovog Suda.

Dostaviti: okrivljenicima, branitelju drugookrivljenice, ovlaštenom tužitelju, pismohrana.

za točnost otpravka – ovlaštena službenica

Drina Roščić