REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-5246/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., OIB ..., V., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz O., protiv tuženika URED, OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. Z., radi isplate iznosa od 18.437,50 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-160/2021-9 od 22. rujna 2021., 12. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-160/2021-9 od 22. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-160/2021-9 od 22. rujna 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 18.437,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 30. listopada 2018. do isplate (točka I. izreke) te je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi parnični trošak od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je u prometnoj nezgodi od 12. lipnja 2018. koju je prouzrokovao neregistrirani radni stroj kombajn Zmaj 142 RM kojim je upravljao Z. B., oštećen automobil tužitelja Audi A6,

- da je na automobilu tužitelja nastala totalna šteta, te je od strane E. o. d.d. tužitelju isplaćen iznos od 74.250,00 kn 11. listopada 2018.,

- da je tužitelj s AC K. zaključio Ugovor o zakupu zamjenskog vozila 13. lipnja 2018. te da je zamjensko vozilo vratio 11. listopada 2018.,

- da je tužitelja AC K. na ime najma zamjenskog vozila platio iznos od 24.062,50 kn 29. listopada 2018.,

- da je tužitelj odjavio vozilo registarske oznake VU ... 12. listopada 2018.,

- da je tužitelj od A. Z. d.o.o. naručio novi automobil Audi A6 te je po ponudi od 22. listopada 2018. rok isporuke bio 90 dana od dana narudžbe,

- da je tuženik tužitelju na ime troškova zamjenskog vozila za 20 dana korištenja zamjenskog vozila u mirnom postupku platio iznos od 5.625,00 kn 30. studenoga 2018.

2.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio kako imajući u vidu nespornu činjenicu da je vozilo tužitelja Audi A6 u vrijeme prometne nezgode bilo staro 6,5 godina, da je primjereno vrijeme za nabavku drugog vozila 20 dana, a okolnost što je tužitelj naručio novo vozilo za koje je rok isporuke bio 90 dana, nije od utjecaja za donošenje odluke. Zbog toga je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 1.784,38 kn.

4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je tuženik priznao tužitelju dio iznosa nastalog troška po osnovi najma zamjenskog vozila i platio troškove najma za 20 dana, ali ne i za preostalih 70 dana najma. Tužitelj ističe kako prvostupanjski sud nije iznio razloge zbog čega drži da je rok od baš 20 dana primjeren za nabavku novog (rabljenog) vozila, kao i da je tužitelj bio jedini vlasnik uništenog vozila i odlučio je kupiti upravo vozilo čiji će biti prvi vlasnik te nije želio kupovati rabljeno vozilo putem oglašivača zbog opasnosti od postojanja skrivenih nedostataka. Navodi i da predmetnog vozila u to vrijeme nije ni bilo u ponudi, a za nabavu je bilo potrebno čekati 90 dana.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu dijela štete koju je tužitelj pretrpio uslijed prometne nezgode koju je prouzročilo neosigurano vozilo, a koja šteta se sastoji od troška najma zamjenskog vozila za dio razdoblja u kojemu je čekao isporuku novog vozila.

9. Odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) propisano je da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

10. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) (članak 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18), a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (članak 1085. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (članak 1085. Zakona o obveznim odnosima).

11. Budući da je tužiteljevo vozilo nesporno bilo staro 6,5 godina, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete samo u odnosu na takvo uništeno vozilo. Ovaj sud razumije i prihvaća tužiteljeve razloge za nabavku novog vozila. Međutim, dodatno vrijeme nabave koje je bilo potrebno za isporuku novog vozila (u kojem je tužitelj imao daljnji trošak zakupa zamjenskog vozila) ne predstavlja uspostavu stanja koje je bilo prije nego je šteta nastala, a niti je takav dodatni trošak tuženik dužan naknaditi tužitelju.

12. Tužitelj, na kojem leži teret dokaza činjenice da odgovarajuće vozilo približne starosti nije bilo u ponudi u kritično vrijeme, koju je sam iznio i koja mu ide u prilog, nije iznio nikakve dokaze. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba članka 467. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. tog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, dok tvrdnja koju je tužitelj iznio nije proturječna privijenim ispravama.

13. Također, rok od 20 dana za nabavu rabljenog vozila približno istih karakteristika je i prema shvaćanju ovog suda primjeren rok za poduzimanje takve aktivnosti i prvostupanjski sud ga je utvrdio pravilnom primjenom odredbe članka 464.a Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom članka 502. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

14. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 12. rujna 2022.

Sudac

Davor Pustijanac