Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-910/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u pravnoj stvari tužitelja K.Đ. iz D., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M.K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, OIB:..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 4840/2018-40 od 23. rujna 2020., 12. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao djelomično neosnovana, uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4840/2018-40 od 23. rujna 2020.;

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.225,76 kune/693,58 eura[1] sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 5.225,76 kn, kao i u odluci o troškovima postupka pod toč. II. izreke

b) preinačava u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke kojem je tužitelju dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 5.225,76 kune/693,58 eura i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 5.225,76 kune/693,58 eura.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska Ministarstvo pravosuđa OIB: ..., da tužitelju K.Đ. OIB: ... iz D., na ime razlike plaće isplati iznos od 5.225,76 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

-84,40 od 16.09 2013. do isplate

-80,73 od 16.11 2013. do isplate

-88,43 od 16.12 2013. do isplate

-286,96 0d 16.01. 2014. do isplate

-274,47 od 16.02 2014. do isplate

-203,46 od 16.06 2014. do isplate

-124,36 od 16.07 2014. do isplate

-337,54 od 16.09 2014. do isplate

-194,64 od 16.01 2015. do isplate

-118,69 od 16.02 2015. do isplate

-85,18 od 16.05 2015. do isplate

-214,14 od 16.06 2015. do isplate

-289,60 od 16.07 2015. do isplate

-89,23 od 16.09 2015. do isplate

-119,25 od 16.11 2015. do isplate

-303,37 od 16.02 2016. do isplate

-85,55 od 16.06 2016. do isplate

-311,03 od 16.09 2016. do isplate

-119,77 od 16.12 2016. do isplate

-209,46 od 16.02 2017. do isplate

-201,24 od 16.06 2017. do isplate

-210,42 od 16.07 2017. do isplate

-205,26 od 16.09 2017. do isplate

-87,25 od 16.02 2018. do isplate

-230,34 od 16.05 2018. do isplate

-122,68 od 16.06 2018. do isplate

-460,68 od 16.07 2018. do isplate

-87,63 0d 16.09 2018. do isplate

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 12.078,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. rujna 2020. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u nastavku: ZPP). U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud temelji svoju presudu na Nalazu i mišljenju Vještaka T. d.o.o. Z., a koji nije koristio pravilni izračun plaće za prekovremeni rad, te predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno preinači, a potražuje i naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava tuženicine žalbene navode, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, kao i tuženicine žalbene navode i navode tužitelja iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a.

6. Suprotno tuženicinim žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Budući da je u konkretnom slučaju riječ o odluci donesenoj u sporu male vrijednosti, ista se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, pa ovaj sud nije razmatrao tuženicine žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženice za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad od rujna 2013. do rujna 2018.

9. U ovom žalbenom stadiju postupka nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženice i da radi na radnom mjestu pravosudnog policajca (na poslovima osiguranja), da radi u turnusima, te da je radeći na taj način u utuženom razdoblju radio i na blagdane koji su padali u dane od ponedjeljka do petka. Nije sporno da se na tužitelja primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08., 89/12., 104/13., 150/13. i 153/13., u nastavku: Kolektivni ugovor) kojim je propisano da svaki državni službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50% za prekovremeni rad (čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora), a da se prekovremenim radom službenika koji radi u smjenama ili turnusima, kao tužitelj, smatra svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

10. Između stranaka je sporan obračun mjesečnog fonda radnih sati u skladu s odredbom iz čl. 44. st. 12. KU, odnosno obračun prekovremenih sati koji se odnose na rad blagdanom kada je blagdan padao u dane od ponedjeljka do petka.

11. Odredbom čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora propisan je način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja radnih sati odbije mjesečni fond radnih sati, dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa osam sati.

12. Kako je blagdan neradni dan (koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka), blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati, već u mjesečni fond sati.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica tužitelju prekovremene sate utvrđivala na bazi mjesečnog broja sati, a što je protivno čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora.

14. Imajući na umu navedeno, tužitelj je u utuženom vremenu odradio više od redovnog fonda sati čime je ostvario prekovremeni rad. Navedeno je pravilno prvostupanjski sud utvrdio na temelju Nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Vještak T. d.o.o. Z., a koji nalaz i mišljenje je izrađen sukladno pravilima struke.

15. Slijedom navedenoga, budući da tuženica nije tužitelju sukladno čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora obračunala i platila ovdje utužene prekovremene sate, pravilno je prvostupanjski sud tuženici naložio isplatu utuženog iznosa.

16. U vezi žalbenih navoda tuženice, da je imala primjedbe na Nalaz i mišljenje, a koje primjedbe vještak nije otklonio, potrebno je reći da iz podneska od 20. srpnja 2020. kojim se tuženica očitovala na Nalaz i mišljenje (list spisa 598) proizlazi da je tuženica prigovorila visini obračuna razlike plaće ali nije prigovarala načinu obračuna, odnosno nije navela zašto smatra da izračun nije pravilan. Osim toga, prvostupanjski sud je rješenjem (list spisa 591) pozvao stranke da ako prigovaraju Nalazu i mišljenju vještaka, u svom očitovanju navedu predlažu li saslušanje vještaka na ročištu, te predlažu li dopunsko vještačenje. Tuženica nije predložila niti saslušanje vještaka na ročištu, a ni dopunsko vještačenje. Na ročištu 26. kolovoza 2020. tuženica nije navela da ima primjedbe na Nalaz i mišljenje.

17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica u spis dostavila tužiteljeve zamolbe za slobodne dane nakon zaključenja prethodnog postupka, pa ih prvostupanjski sud sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a nije uzeo u obzir prilikom donošenja prvostupanjske presude.

18. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja na dospjele tražbine po osnovi razlike plaće dosudio tužiteljici zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., u nastavku: ZOO), s tim da je pogrešno primijenio materijalno pravo kad je zatezne kamate dosudio na cijeli bruto iznos razlike neisplaćene plaće.

19. Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 117/2004., 73/2008., 80/2010., 114/2011., 22/2012., 144/2012., 43/2013., 120/2013., 125/2013., 148/2013., 83/2014., 143/2014. i 136/2015., u nastavku: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

20. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12.,79/13., 160/13. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14.ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).

21. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).

22. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prerez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

23. Stoga je žalba tuženika djelomično odbijena kao neosnovana i djelomično prihvaćena kao osnovana, pa je presuda suda prvog stupnja potvrđena u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke u kojem je odlučeno o isplati neisplaćene razlike plaće sa pripadajućom zateznom kamatom, te preinačena dijelu pod toč. I. izreke koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u bruto iznosu od 5.225,76 kune/693,58 eura, tako da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

24. Odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12.,103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa).

25. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe, jer je sa žalbom uspjela u neznatnom dijelu za dio zateznih kamata na porez i prirez (čl.154. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP-a).

26. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 12. rujna 2022.

Sutkinja

dr. sc. Sanja Zagrajski, v.r.