Poslovni broj Gž Ovr-466/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice K. G. iz J.OIB ..... koju zastupa punomoćnik M.Č., odvjetnik u Z. protiv ovršenika I.I. iz J., OIB...., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-4449/15 od 11. studenoga 2019., 12. rujna 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-4449/15 od 11. studenoga 2019.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je žalba ovršenika od 3. rujna 2018. izjavljena protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj Ovr- 304/14 od 9. listopada 2014.
Protiv tog rješenja žali se ovršenik ne konkretizirajući zakonske žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. , 89/14 70/19- dalje ZPP) u vezi čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05; dalje OZ). U žalbi u bitnome ističe da nema niti jedne zakonske odredbe po kojoj bi se mogla žalba odbaciti jer se potraživanje ovrhovoditeljice ne može naplatiti na njegovoj privatnoj imovini na što je upozorio punomoćnika ovrhovoditeljice uz isticanje da je nedopustivo da mu se blokira cjelokupna imovina vrijedna 3.000.000,00 kn za 15% potraživanja.
Predlaže da se rješenje ukine.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj Ovr-304/14 od 9. listopada 2014. na temelju ovršnih isprava, presude Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-61/2006 od 5. travnja 2006. i presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-2399/06 od 12. listopada 2006. određena ovrha na nekretninama ovršenika, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno izjavio dopuštenu žalbu o kojoj je odlučeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-237/15 od 10. svibnja 2017. na način da je žalba odbijena te je potvrđeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha na nekretninama ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 36.567,00 kn sa zateznom kamatom, te u dijelu kojim je određena ovrha radi namirenja parničnog troška u iznosu od 14.173,35 kn, kao i u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn sa zateznom kamatom od 9. listopada 2014. do isplate.
Žalba ovršenika djelomično je usvojena na način da je rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu u kojem je određena ovrha na nekretninama ovršenika radi naplate ovršnog troška od 5.529,90 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom te je prijedlog ovrhovoditeljice odbačen.
Daljnje je utvrđenja suda prvog stupnja da je 3. rujna 2018. ovršenik izjavio žalbu nakon proteka roka u kojoj kronološki navodi postupke koji su prethodili te dostavlja i preslike sudskih odluka koje su prethodile donošenju predmetnih ovršnih isprava uz tvrdnje da je nedopustivo da se prihvaća zahtjev za isplatu ovrhovoditeljice za 30 mjesečnih plaća. Smatra da je nemoguće provesti ovrhu na njegovoj privatnoj imovini jer to ne dopušta Ustavni zakon i Zakon o obrtu ("Narodne novine" broj 77/93, 90/96, 64/01, 71/01, 68/07, 79/07) pozivajući se na odredbu čl. 20. st. 1. citiranog Zakona. Ukazivao je i na to da nekretnina koja je predmet ovršnog postupka predstavlja mjesto u kojem živi sa obitelji i koja ne može biti predmet ovrhe.
Očitujući se na navode žalbe ovršenika nakon proteka roka ovrhovoditeljica je istakla da se radi o razlozima koje je ovršenik već navodi u žalbi, a isti da ne spadaju u taksativno navedene razloge za podnošenje žalbe nakon proteka roka u smislu odredbe čl. 49. st. 1. OZ-a.
Temeljem ovih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja smatra da ovršenik u predmetnoj žalbi nakon proteka roka nije dokazao postojanje opravdanih razloga koji bi ukazivali da navode istaknute u toj žalbi od 3. rujna 2018. nije mogao izjaviti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi odnosno da te žalbene razloge nije mogao istaknuti u pravodobnoj žalbi, pa stoga a imajući u vidu odredbu čl. 49. st. 3. OZ-a odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbacio žalbu ovršenika od 3. rujna 2018., a s obzirom da je ista izjavljena iz razloga koji se ne mogu iznijeti u žalbi nakon njene pravomoćnosti iz čl. 46. st. 2. toč. 7.-11. OZ-a pri čemu je pravilno sud utvrdio nadalje da ovršenik osim toga nije dokazao ni postojanje opravdanih razloga koji bi ukazivali da navodi istaknuti u žalbi nakon proteka roka nije mogao izjaviti već u žalbi protiv rješenja o ovrsi.
Naime, odredbom čl. 49.s t. 3. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan u žalbi nakon proteka roka istaknuti sve razloge zbog kojih taj razlog nije mogao istknuti u vrijeme njezinog podnošenja, a sud da će odbaciti kasnije podnesenu žalbu ako se ona temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi.
U odgovoru na žalbene navode ovršenika valja istaknuti da je u konkretnom slučaju Županijski sud u Velikoj Gorici u svom rješenju poslovni broj Gž Ovr-237/15 od 10. svibnja 2017. odgovarajući na navode žalbe ovršenika naveo da se isti ne može s uspjehom pozivati na odredbe odgovornosti za dugove nastale u obavljanju obrta prema Zakonu o obrtu, s obzirom da ovršenik u žalbi izričito navodi da nije obrtnik od 16. siječnja 2006. Isto tako valja istaći da je već u redovnoj žalbi se ovršenik pozivao na žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 6. OZ-a odnosno da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena za koji je drugostupanjski sud smatrao da taj žalbeni razlog nije osnovan. Slijedom svega obrazloženog pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
U Rijeci 12. rujna 2022.
Sutkinja
Ivanka Maričić-Orešković