REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: 6 Gž-991/2021-7.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z. (OIB: …), S., zastupan po punomoćniku I. Č., odvjetniku iz S., protiv tuženika I. V. (OIB: …), S., zastupan po punomoćniku I. M., odvjetniku iz S., radi utvrđenja ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 4. veljače 2021., poslovni broj: Po-6/2013., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika I. V. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Splitu od 4. veljače 2021., poslovni broj: Po-6/2013; 1) potvrđuje u točki I. izreke,
2) preinačuje u točki III. izreke i sudi tako da se nalaže tuženiku I. V. da tužitelju M. Z. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 98.190,00 kuna / 13.032,05 eura[1] (umjesto iznosa od 103.975,00 kuna), zajedno s zateznom kamatom koja teče od 4. veljače 2021. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuju se ništetnim Ugovor o zajmu sklopljen između tužitelja kao zajmoprimca i tuženika kao zajmodavca, od 28. svibnja 2002. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika D. M. iz S., Ugovor o zajmu i sporazum o zasnivanju založnog prava od dana 20. srpnja 2005. godine sklopljen između tužitelja kao zajmoprimca i tuženika kao zajmodavca, solemniziran kod Javnog bilježnika I. R. iz S., Sporazumni ugovor od dana 15. studenog 2006. godine sklopljen između tuženika kao zajmodavca i tužitelja kao zajmoprimca ovjeren kod Javnog bilježnika S. Z. iz S., Ugovor o zajmu i sporazum o prijenosu vlasništva nekretnine od dana 24. travnja 2008. godine sklopljen između tužitelja kao zajmoprimca i tuženika kao zajmodavca, ovjeren kod Javnog bilježnika Z. M. — Š. iz S., Ugovor o prodaji od dana 28. travnja 2008. godine sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca, ovjeren kod Javnog bilježnika Z. M.-Š. iz S., Ugovor o prodaji od dana 3. listopada 2008. godine sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca ovjeren kod Javnog bilježnika I. R. iz S.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu:
"Utvrđuju se ništetnim Izjava tužitelja od dana 23. srpnja 2008. godine ovjerena kod Javnog bilježnika I. R. iz S."
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 103.975,00 kuna (sto tri tisuće devet stotina sedamdeset pet kuna) zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 4. veljače 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više traženo na ime naknade troškova postupka zahtjev se odbija."
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člancima 80., 82. i 83. istog zakonskog propisa. Žalbom pobija presudu u točkama I. i III. izreke. U cijelosti se osporava i odluka o parničnom trošku uz naznaku da je i u odnosu na istu došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud izvodio dokaz u odnosu na tužiteljevu nesposobnost za rasuđivanje, pa je u tom smislu bio dužan, sukladno članku 83. stavku 2. u vezi sa člancima 80. i 82. ZPP-a, prekinuti postupak dok Centar za socijalnu skrb ne postavi tužitelju posebnog skrbnika, ako se radi, kako to zaključuje prvostupanjski sud, o osobi koja je nesposobna za rasuđivanje. Osporavaju se zaključci prvostupanjskog suda da bi se radilo o zelenaškim ugovorima, a također se osporava i da je tuženik postupio suprotno moralu društva, kako to navodi prvostupanjski sud. Osporava se i stajalište prvostupanjskog suda da nije bilo uvjeta za prekid postupka zbog otvaranja postupka stečaja potrošača koji se provodi nad tužiteljem. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Trošak žalbe ne traži.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana i to samo u dijelu odluke o troškovima postupka (točka III. izreke prvostupanjske odluke).
5. Žalbenim navodima tuženik je ukazivao na počinjenje bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 80., 82. i 83. stavkom 2. ZPP-a, odnosno na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 8. ZPP-a, na koju sud pazi i po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a. To stoga što su vještaci prof. dr. sc. I. U., neuropsihijatar i dr. S. B., psihijatar, u svojim nalazima i mišljenju naveli da tužitelj nije bio sposoban za potpuno, svjesno i razumno rasuđivanje i donošenje odluka, odnosno da nije mogao potpuno i razumno shvatiti značenje svojih postupaka i vezano s tim sačiniti vrijedne ugovore kojima će zaštiti svoje interese. Mišljenje je tuženika da je prvostupanjski sud u takvoj situaciji trebao prekinuti ovaj parnični postupak dok nadležni Centar za socijalnu skrb ne postavi tužitelju skrbnika, ukoliko tužitelj nije sposoban za rasuđivanje.
5.1. Radi otklanjanja dvojbi vezano uz moguće počinjenje bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 8. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud zatražio je od prvostupanjskog suda da, u smislu članka 361. stavka 3. ZPP-a, provede izviđaje, odnosno zatraži očitovanje vještaka o parničnoj sposobnosti tužitelja.
5.2. Vještaci prof. dr. sc. I. U., neuropsihijatar i dr. S. B., psihijatar, u svom su se očitovanju vezano za parničnu sposobnost tužitelja očitovali samo u odnosu na vrijeme neposredno i za vrijeme obavljenog vještačenja (2018. i 2019.), istaknuvši da je tužitelj u navedeno vrijeme bio parnično sposoban.
5.3. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, činjenica da se vještaci nisu mogli očitovati o parničnoj sposobnosti tužitelja u vrijeme pokretanja postupka (2013.) sama po sebi ne upućuje na njegovu parničnu nesposobnost, to stoga što je punoljetna osoba parnično sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti, a tuženik tijekom postupka nije isticao da bi tužitelju tijekom postupka, bila djelomično oduzeta poslovna sposobnost. Činjenica da tužitelj nije bio sposoban za potpuno, svjesno i razumno rasuđivanje i donošenje odluka, odnosno da nije mogao potpuno i razumno shvatiti značenje svojih postupaka vezano uz zaključenje spornih ugovora, sama za sebe ne znači da je u vrijeme pokretanja postupka i za vrijeme trajanja istog bio parnično nesposoban, jer isto ne proizlazi iz izvedenih dokaza, stoga, po ocjeni ovoga suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se ukazuje žalbom, a vezano za parničnu sposobnost tužitelja.
5.4. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi presude o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, pa presude nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP- a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud, s obzirom da je nad tužiteljem bio otvoren postupak stečaja potrošača, trebao ovaj parnični postupak prekinuti. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda suština nastupa prekida postupka u smislu članka 212. stavka 1. točka 5. ZPP-a proizlazi iz suštine stečajnog postupka i prirode pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka. Jedna od tih posljedica je propisana člankom 159. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/2015, 104/2017 i 34/2022 - dalje: SZ), a sastoji se u tome da otvaranjem stečajnog postupka pravo upravljanja i raspolaganja imovinom stečajnog dužnika, a time i pravo pokretanja parnica, te zastupanja u već pokrenutim sudskim postupcima, ima isključivo stečajni upravitelj. Iz tih je razloga, u smislu članka 212. stavka 1. točka 5. ZPP-a, propisano da se parnični postupci koji su u tijeku prekidaju, a prekid traje, kako je to propisano člankom 215. stavkom 1. ZPP-a dok stečajni upravitelj ne preuzme vođenje parnice ili dok ga sud na prijedlog druge strane ne pozove da to učini. U konkretnom slučaju nad imovinom tužitelja bio je otvoren postupak jednostavnog stečaja potrošača koji je proveden sukladno članku 79. stavku 1. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 100/15, 67/18 - dalje: ZSP) gdje je rješenjem suda istovremeno otvoren i zaključen stečaj nad imovinom potrošača. Dakle, u postupku jednostavnog stečaja potrošača nema imenovanja povjerenika, što znači da pokretanje navedenog postupka nije imalo nikakvih pravnih učinaka na tužiteljevu parničnu sposobnost u ovom postupku. Isto tako, valja navesti da je provjerom u e-spisu utvrđeno je da je postupak jednostavnog stečaja potrošača nad imovinom tužitelja proveden pod poslovnim brojem: Sp-1753/2019-8., te da je rješenje kojim je jednostavni stečaj potrošača otvoren, zaključen te tužitelj oslobođen preostalih obveza postalo pravomoćno 19. ožujka 2020. Zbog navedenog i ovaj žalbeni navod tuženika ocijenjen je neosnovanim.
7. Potpuno je i pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i to na temelju izvedenih dokaza po prijedlozima parničnih stranaka, tako da nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a.
8. Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno:
- da su parnične stranke sklopile Ugovor o zajmu iz kojeg proizlazi da je tužitelj (i njegova sada pokojna majka V. Z.) kao zajmoprimac od tuženika kao zajmodavca, dobio u zajam iznos od 55.000,00 eura koji iznos se obvezao vratiti najkasnije do 1. siječnja 2003., a za slučaj da navedeni iznos ne vrati u određenom roku obračunat će mu se kamata od 1. siječnja 2003. u visini od 1,2% mjesečno. Kao garanciju vraćanja posuđenog iznosa zajmoprimci su ovlastili zajmodavca da upiše založno pravo na čest.zgr. …, zk.ul. … k.o. S., što u naravi predstavlja stan u S.;
- da je sklopljen Ugovor o zajmu i sporazum o zasnivanju založnog prava iz kojeg proizlazi da je tuženik dao u zajam tužitelju iznos od 91.000,00 eura sa rokom vraćanja do 1. srpnja 2006., da je određena mjesečna kamata u visini od 1,2% mjesečno koja teče od 1. srpnja 2006., da je tužitelj jamčio tuženiku da je on isključivi vlasnik stana u S. na čest.zgr. …, zk.ul. … k.o. S., s tim da je upisan kao vlasnik u ½ dijela, dok je drugu polovinu stekao temeljem Ugovora o darovanju, da je radi osiguranja tražbine tužitelj dao u zalog tuženiku navedeni stan, te mu dozvolio upis založnog prava u zemljišnim knjigama;
- da su parnične stranke sklopile Sporazumni ugovor iz kojeg proizlazi da je tuženik dao tužitelju u zajam iznos od 151.000,00 eura s obvezom vraćanja do 15. travnja 2007. bez pripadajućih kamata, a za slučaj ne vraćanja do određenog roka suglasno je određena kamata u iznosu od 1,2% mjesečno od 15. travnja 2007.; da je u ugovoru naznačeno da se isti odnosi i na ugovor od 27. lipnja 2005. i na ugovor od 1. ožujka 2006.; da je ugovorena obveza tužitelja da ne može dvosoban stan u S. čest.zgr. …, zk. ul. … k.o. S. otuđiti niti opteretiti za vrijeme potraživanja zajma, da je to konačni ugovor i da zajmodavac može bez suglasnosti zajmoprimca uknjižiti na sebe navedeni stan;
- da je sklopljen Ugovor o zajmu i sporazum o prijenosu vlasništva nekretnine iz kojeg proizlazi da je tuženik dao u zajam tužitelju iznos od 213.700 eura koji iznos tužitelj nije u mogućnosti vratiti tuženiku pa tužitelj daje tuženiku pravo uknjižbe dvosobnog stana u S., na prvom katu, površine 80 m[2] sagrađenog na čest.zgr. …, zk. ul. … k.o. S.;
- da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o prodaji kojim tužitelj kao prodavatelj prodaje, a tuženik kao kupac kupuje dvosobni stan u S., koji se nalazi na I. katu zgrade čest.zgr. …, zk. ul. … k.o. S., površine 80 m[2] ; da je kupoprodajna cijena određena u iznosu od 150.000,00 eura; da je tužitelj ovlastio tuženika da na svoje ime može izvršiti uknjižbu prava vlasništva, te da će tužitelj predati tuženiku nekretnine 1. svibnja 2009.;
- da iz izjave tužitelja od 23. srpnja 2008. proizlazi da je kao zajmoprimac, od kćerke tuženika D. V. kao zajmodavca pozajmio iznos od 14.500,00 eura koji iznos treba vratiti do 31. lipnja 2009.;
- da su parnične stranke sklopile Ugovor o prodaji iz kojeg proizlazi da je tužitelj prodao tuženiku ½ nekretnine i to čest.zem. … k.o. S. koja se nalazi s desne strane kada se gleda sa zaobilaznice prema predmetnoj čestici odnosno uz čestice … k.o. S. za kupoprodajnu cijenu od 100.000,00 kuna a koji primitak tužitelj potvrđuje danom potpisa ugovora, da kupac stupa u posjed i vlasništvo danom potpisa ugovora, kao i da prodavatelj ovlašćuje kupca da može izvršiti uknjižbu;
- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof. dr. sc. I. U., neuropsihijatra proizlazi da psihičke poteškoće kod tužitelja postoje još od djetinjstva, da ni osnovno školovanje nije mogao završiti bez značajnih poteškoća, da je dijagnostički svrstan u osobe sociopatske strukture s psihotičnim karakteristikama u okviru granične organizacije ličnosti (F-21 prema MKB-10), da medicinska dokumentacija govori o dugotrajnim i vrlo izraženim psihičkim poteškoćama tužitelja u okviru kojih se pokazuju značajne i trajne poteškoće i nesposobnosti da rasuđuje o svojim postupcima, njihovom značenju i posljedicama, da trajno živi u području iluzija i vlastitih tumačenja realnosti koja su dislocirana (odvojena) od vanjske realnosti i vode tužitelja u svijet sumanutih zamišljanja, krivih percepcija i asocijalnih ponašanja, u kojem okviru treba promatrati i tužiteljevo funkcioniranje vezano uz ovaj sudski spor, da tužitelj nije sposoban za rasuđivanje o meritumu stvari, posljedicama potpisa koji stavlja na ugovore vezano za pozajmicu i posljedice koje iz toga proizlaze, kao i na ugovore koje toj pozajmici slijede;
- da iz nalaza i mišljenja dr. S. B., psihijatrice, koja je obavila vrlo detaljan pregled i intervju sa tužiteljem, a što proizlazi iz opsežnog nalaza i mišljenja (strana 279. do 292. sudskog spisa) proizlazi da se iz informacija dobivenih neposrednim psihijatrijskom pregledom tužitelja, kao i na temelju informacija sadržanih u raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji, može potvrditi dijagnoza poremećaja osobnosti, a prema dominantnim obilježjima može se govoriti o graničnoj organizaciji ličnosti sa povremenim funkcioniranjem na prepsihotičnoj razini, kao i elementima disocijalnog poremećaja osobnosti. Radi se o osobi intelektualno insuficijentnoj čije globalno intelektualno funkcioniranje se doima na ispodprosječnom nivou. Visoke je razine sugestibilnosti, emocionalne nezrelosti, koji su s velikom razinom vjerojatnosti doveli u pitanje sposobnost za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje u vrijeme potpisivanja predmetnih ugovora. Zaključno se navodi da tužitelj nije mogao potpuno i razumno shvatiti značenje svojih postupaka i vezano s tim sačiniti vrijedne ugovore kojima će zaštiti svoje interese.
9. Pravilno je prvostupanjski sud analizom iskaza parničnih stranaka, kao i analizom svih izvedenih dokaza, zaključio da su predmetni ugovori potpisivani na fiktivne iznose. Naime, i sam tuženik je u svom iskazu, između ostalog, naveo: "što se tiče iznosa od 151.000,00 eura tu je uračunat iznos od 91.000,00 eura koji mi do tada nije vraćen, uvećan za neki iznos koji bi tada pozajmio tužitelju, možda 20-30.000,00 eura i na koji iznos je bila uračunata kamata." (iskaz tuženika sa strane 81. spisa). I tužitelj u svom iskazu tvrdi da iznose navedene u ugovoru nikada nije primio, pa pravilno zaključuje prvostupanjski sud da su potpisivani ugovori na fiktivne iznose.
10. Također pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a na temelju izvedenih dokaza, da je tuženik znao osobne prilike tužitelja, da je znao za njegovu ovisnost o kocki, i nestabilnost, da je bio upoznat sa njegovim imovinskim prilikama, bolesti majke, te je u takvoj situaciji iskoristio njihovo dugogodišnje poznanstvo, te lakomislenost tužitelja (kao posljedicu psihičkih problema) koji je vjerovao da sklapanjem ugovora rješava svoj dug od 20.000 DEM, te za sebe ugovorio imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru sa onim što je tužitelj prvotno dugovao tuženiku.
11. Da je tomu tako proizlazi iz dijela iskaza parničnih stranaka u kojem tužitelj navodi da bi mu tuženik, nakon svakog sklapanja ugovora, a po izlasku od javnog bilježnika, znao dati 50,00 do 100,00 kuna. Tuženik pak također navodi da je znao davati tužitelju 150,00 do 200,00 kuna jer ga je ovaj to tražio, ali da za te sitne iznose tužitelj nije ništa potpisivao. Indikativno je kako tuženik zna da je tužitelju na taj način dao oko 2.150,00 eura, dok se iznosa koje je navodno davao tužitelju prilikom sklapanja spornih ugovora ne sjeća, iako se radi o iznosima koji su 10-15 puta manji od iznosa koje mu je navodno davao u zajam prilikom sklapanja spornih ugovora (20.000 do 30.000 eura prema iskazu tuženika). Pravilno je stoga prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazu tužitelja u pogledu količine novca koju je primio od tuženika na temelju predmetnih ugovora.
12. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo kada je sukladno članku 103. i članku 141. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), u odnosu na Ugovor o zajmu., te sukladno članku 322. i članku 329. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO/05) u odnosu na ostale ugovore, iste smatrao ništetnima.
12.1. Naime, člankom 329. stavkom 1. ZOO/05 (a tako i člankom 141. stavkom 1. ZOO/91) je propisano da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao i učinio ili se obvezao dati ili činiti (zelenaški ugovor). Dakle, za ocjenu nekog ugovora zelenaškim kumulativno trebaju biti ispunjeni uvjeti – da postoji očiti nerazmjer između onoga što zelenaš ugovara u svoju korist i onoga što po ugovoru daje, da je oštećeni ugovaratelj na taj nerazmjer pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti (koje nepovoljne okolnosti na strani oštećenog moraju biti alternativno ispunjene), te da je zelenaš, znajući za te okolnosti, njima se namjerno okoristio u svoju korist. Izvedenim dokazima, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, kumulativno su ispunjena oba uvjeta, koja navedene ugovore čine zelenaškim, a time dakle i ništetnim.
12.2. Treba reći da osim što bi se radilo o zelenaškom ugovoru, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su sporni Ugovori ujedno i ugovori protivni moralu društva u smislu članka 322. stavka 1. ZOO/95 (članak 103. stavak 1. ZOO/91), jer su sklopljeni iskorištavanjem tuđe nevolje, radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi.
13. Radi svega izloženog, činjenična utvrđenja provedenog postupka i prema stajalištu ovoga suda opravdavaju pružanje tužitelju zatražene pravne zaštite na način da se sporni ugovori utvrde ništetnima, zbog čega je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
14. U odnosu na troškove postupka valja navesti da je pravilno sud primijenio članak 154. stavak 5. u vezi sa člankom 155. ZPP-a. U odnosu na žalbeni navod kako prvostupanjski sud nije primijenio Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/04, 107/05, 37/22 - dalje: Tarifa) valja navesti da su ovi navodi netočni. Naime, Tbr. 8. točkom 1. Tarife propisano je da odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku – nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. točka 1., 3., 6. i 7. Tarife, dok je točkom 3. Tbr. 8. Tarife propisano da za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. točke 1., 3., 6., i 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova. Prvostupanjski sud je pravilno za tri podneska priznao trošak po Tbr. 8. točki 1. Tarife, dok je za ostale podneske trošak pravilno obračunao po Tbr. 8. točki 3. Tarife. U odnosu na žalbeni navod kako je tužitelj tijekom postupka dodatno predlagao dokaze čime je izazvao troškove vještačenja, valja navesti da je navedeni postupak vođen sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku prije izmjena i dopuna objavljenih u "Narodnim novinama" broj 25/13, jer se radi o tužbi koja je zaprimljena 15. siječnja 2013., a izmjene i dopune stupile su na snagu 1. travnja 2013. pa tužitelj nije bio ograničen u pogledu predlaganja dokaza u smislu članka 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 25/13).
14.1. Prvostupanjski sud je međutim, pogriješio prilikom zbrajanja troškova postupka, jer ukupni zbroj bodova iznosi 6.900, a ne 6.950 kako to navodi prvostupanjski sud. Kako vrijednost boda, sukladno Tbr. 50 Tarife iznosi 10,00 kuna, trošak tužitelja iznosi 69.000,00 kuna, kojem iznosu je dodan i trošak PDV-a koji iznosi 17.250,00 kuna, tako da ukupan trošak iznosi 86.250,00 kuna. Navedenom trošku dodan je trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 4.470,00 kuna, te trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 98.190,00 kuna (odnosno 13.032,05 eura), a ne kako je to prvostupanjski sud utvrdio 103.975,00 kuna, stoga je žalba tuženika u tom dijelu, djelomično osnovana, pa je prvostupanjsku odluku u tom dijelu (točka III. izreke prvostupanjske odluke) valjalo preinačiti i odlučiti kao u izreci. Ova odluka suda temelji se na članku 380. točki 3. ZPP-a.
15. U nepobijanom dijelu, u točki II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje ne izmijenjena.
16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 12. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović Terzić
