Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-872/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja S. A., OIB: …, iz P., …, zastupanog po punomoćniku D. A., odvjetniku iz P., …, protiv tuženice B. B., OIB: …, iz C., …, zastupane po punomoćnicama iz Z. odvjetničkog ureda A. R. B. i S. G., odvjetnicama iz R., …, radi ispunjenja ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-1104/2020 od 29. lipnja 2022., dana 12. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja S. A. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-1104/2020 od 29. lipnja 2022. u toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženica B. B., iz C., …, OIB:…, darovala tužitelju S. A., iz P., …, OIB:…, svoj vanknjižni i knjižni suvlasnički udio od ¼ dijela na nekretninama označenim kao k.č.br. 1363/1, kuća i dvorište s 70 čhv i k.č.br. 1363/3 dio dvorišta s 4 čhv, upisanim u zk.ul. 1208 k.o. S.J. Sporazumom o nagodbi od 08. travnja 2019. godine, te se obvezuje tuženica B. B., izdati tužitelju S. A., tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu njegovog prava vlasništva na k.č.br. 1363/1, kuća i dvorište s 70 čhv i k.č.br. 1363/3, dio dvorišta s 4 čhv, upisanim u zk.ul. 1208 S. J., u ¼ dijela, uz istovremeno brisanje tužene B. B., iz zemljišnih knjiga kao suvlasnika u ¼ dijela na predmetnim nekretninama ili će ju u protivnom zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

II. Tuženica B. B. dužna je trpjeti da se na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, Ugovora o nagodbi od 08. travnja 2019. godine i tabularne isprave od 29. 05. 2020. godine, a koji se nalaze u predmetu Općinskog suda u Crikvenici, Z- 245/2020 izvrši uknjižba prava vlasništva S. A., na suvlasničkom dijelu tuženice od ¼ dijela na nekretninama označenim kao k.č.br. 1363/1, kuća i dvorište s 70 čhv i k.č.br. 1363/3, dio dvorišta s 4 čhv upisanim u zk.ul. 1208 S. J., u ¼ dijela, uz istovremeno brisanje tuženice kao suvlasnika predmetnih nekretnina u ¼ dijela, s tim da se provedba ovog dijela presude nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude."

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Kao vrijednost predmeta spora utvrđuje se iznos od 10.000,00 kn.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 937,50 kn u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu zatraženih troškova postupka preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke ovog rješenja."

3. Protiv citiranog rješenja u toč. I. i II. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je rješenje protuzakonito. Parnične su stranke zaključile Sporazum o nagodbi od 8. travnja 2019. i tuženica se po javnom bilježniku ovjerenim potpisom na Sporazumu o nagodbi suglasila s prijenosom svog suvlasničkog dijela čest. zem. 1363/1 kuće i dvorišta te čest. zem. 1363/3, obje upisane u zk. ul. 1208 k.o. S. J., na tužitelja te je predala tabularnu ispravu na uknjižbu. Problem je nastao kada je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Crikvenici istu tabularnu ispravu ocijenio nezakonitom i odbio upis tužitelja kao vlasnika na suvlasničkom dijelu tuženice. Dva je puta kontaktirao punomoćnicu tuženice radi ispravka pogreške predmetnog Sporazuma, pa i samu tuženicu, ali nije dobio odgovor. Na odluku Zemljišnoknjižnog suda u Crikvenici nije se žalio, jer je bilo neizvjesno na koji će način drugostupanjski sud riješiti eventualnu žalbu te ocijenio da mu je jeftinije i izvjesnije platiti novu ovjeru potpisa na dokumentu kojim će mu tuženica omogućiti uknjižbu na nekretninu na koju mu ni u ovom postupku nije osporila vlasništvo. Ističe da je učinio sve da do predmetnog spora ne dođe. Iako tuženica smatra da nije dala povod za tužbu jer je izdala tabularnu ispravu u određenom roku, tabularna je isprava bila neupotrebljiva sudu prvog stupnja. Prigovara odluci o troškovima postupka. Tvrdi da se predmetni spor nije mogao izbjeći i da nije bilo drugog načina da stekne vlasništvo na nekretnini koja mu je prema Sporazumu o nagodbi od 8. travnja 2019. trebala pripasti u vlasništvo, jer to nije mogao mirnim putem, usprkos činjenici što je putem e-maila upućenih punomoćnici tuženice zahtijevao izdavanje pravno valjane tabularne isprave. Prigovara određenoj vrijednosti predmeta spora od strane prvostupanjskog suda. Naime, predmet spora je suvlasnički udio od ¼ dijela kuće u J. u površini od 700 m2 koja je od mora udaljena svega 500 m. Kuća nije ruševina, ima krov, stolariju, ulazna vrata i treba je obnoviti pa očekuje da će kuću prodati za cca 60.000,00 do 70.000,00 EUR, pa je vrijednost spora pravilno u tužbi odredio u visini od 102.000,00 kn. Predlaže da se kao vrijednost predmeta spora utvrdi iznos od 102.000,00 kn i naloži tuženici da mu naknadi prouzročeni parnični trošak u zatraženom iznosu.

4. Tuženica je u odgovoru na žalbu tužitelja navela da je komunikacija punomoćnika tužitelja iznesena u žalbi neprimjerena te vrijeđa dostojanstvo suda, a uz to da joj nije jasno što tužitelj žalbom želi postići, s obzirom da je u cijelosti usvojen njegov tužbeni zahtjev na temelju njezinog priznanja. Tužitelj u žalbi pogrešno i neistinito navodi da je Sporazum o nagodbi od 8. travnja 2019. i tabularnu ispravu sačinila njezina punomoćnica i da se radi o njezinoj pogrešci. Upravo je punomoćnik tužitelja, odvjetnik D. A. aktivno sudjelovao u sačinjenju predmetnog Sporazuma i tabularne isprave, davao je sugestije i predlagao izmjene i u konačnici se suglasio s konačnim tekstom obje isprave prije ovjere kod javnog bilježnika. Radi se o uobičajenom načinu zaključivanja izvansudskih akata u slučaju kada obje stranke imaju punomoćnike, a u konkretnom su sve stranke potpisnice imale iste punomoćnike koji ih zastupaju i u predmetnom postupku. Punomoćnici stranaka zajedno su sudjelovali u sačinjenju Sporazuma o nagodbi od 8. travnja 2019. i tabularne isprave i punomoćnik tužitelja odobrio je njihov sadržaj prije ovjere i bio osobno nazočan kod javnog bilježnika V. P. prilikom ovjere. Tužitelj netočno navodi da mu je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Z-245/2020 od 17. siječnja 2020. odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva zbog nevaljane tabularne isprave. Iz obrazloženja rješenja Z-245/2020 od 17. siječnja 2020. proizlazi da valjanost tabularne isprave nije razlog odbijanja prijedloga za uknjižbu, već da zemljišnoknjižni sud smatra da iz priloženih isprava (Sporazuma o nagodbi od 8. travnja 2019.) nije vidljiv pravni temelj za upis knjižnog prava. Dakle, razvidno je da se radi o pogrešci Zemljišnoknjižnog suda i propustu tužitelja da podnošenjem prigovora na zemljišnoknjižno rješenje broj Z-245/2020 od 17. siječnja 2020. otkloni pogrešnu primjenu odredbe čl. 48. Zakona o zemljišnim knjigama. Tužitelj isto tako u žalbi neosnovano prigovara utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, o kojoj je prvostupanjski sud odlučio pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku u svezi čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama, jer je tužitelj u tužbi neosnovano naveo previsoku vrijednost predmeta spora od 102.000,00 kn. Nekretnina koja je predmetom spora u naravi je ruševina, od čega je sam predmet spora 1/4 te kuće u vlasništvu tuženice. U stvarnosti se radi o napuštenoj ruševnoj kući u kojoj 50 godina nitko ne živi. Žalbeni razlog koji se odnosi na utvrđenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn u cijelosti je neosnovan i usmjeren na neosnovano povećavanje troškova na teret parničnih stranaka. Predlaže žalbu tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj S. A. protiv tuženice B. B. podnio tužbu radi utvrđenja te je u tužbi odredio vrijednost predmeta spora na iznos od 102.000,00 kn.

8. Iz spisa nadalje proizlazi da je tuženica u odgovoru na tužbu prigovorila u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 102.000,00 kn, iz razloga što je predmetom tužbenog zahtjeva utvrđenje i trpljenje te je predložila da sud na prikladan način provjeri točnost naznačene vrijednosti i svojim rješenjem odredi vrijednost predmeta spora, sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP. Isto je tako tuženica u odgovoru na tužbu u cijelosti priznala tužbeni zahtjev tužitelja (l.s. 23).

9. Kada je u pitanju spor u kojem se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, kao što je to u konkretnom slučaju, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je u tužbi naznačio tužitelj (čl. 40. st. 2. ZPP).

10. Međutim, ta se vrijednost rješenjem suda, protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, može izmijeniti. Naime, ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili nisko označio, sud će po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika najkasnije na pripremnom ročištu ili ako ono nije održano, onda na prvom ročištu za glavnu raspravu, prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti i sam rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora (čl. 40. st. 3. ZPP).

11. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem u toč. I. izreke kao vrijednost predmeta spora utvrdio iznos od 10.000,00 kn te svoju odluku obrazložio time da je i sam tužitelj u tužbi naveo da se radi o parnici radi ispunjenja ugovora te da sukladno odredbi čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", 118/2018 – dalje: ZSP) kojom je određeno da u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima iznos kojeg je tužitelj naznačio u tužbi, ne manji od 10.000,00 kn.

12. Prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja povodom prigovora tuženice pravilno odlučio kada je pobijanim rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP u svezi čl. 19. ZSP, pri čemu je za kazati da vrijednost predmeta spora u parnicama radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine ne mora odgovarati vrijednosti nekretnine koja je predmetom spora, kako to u žalbi obrazlaže tužitelj.

13. Prvostupanjski je sud isto tako pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 157. ZPP kada je u toč. II. izreke pobijanog rješenja obvezao tužitelja da tuženici nadoknadi prouzročene parnične troškove.

14. Naime, ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je u odgovoru na tužbu, odnosno pripremnom ročištu, a ako se ono ne održava, onda na glavnoj raspravi, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će naknaditi tuženiku parnične troškove (čl. 157. ZPP). Dvije su propisane pretpostavke primjene navedenog pravila i obje se moraju ispuniti kumulativno.

15. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja nema dokaza da je tuženica dala povod za tužbu. Kada tuženik nije dao povod za tužbu, složeno je pravno i činjenično pitanje i prosuđuju se one radnje i raspolaganja tuženika kojima je on prije pokretanja parničnog postupka onemogućio, odnosno ugrozio ostvarenje zaštićenih pravnih interesa tužitelja.

16. Iz rješenja poslovni broj Z-245/2020 od 17. siječnja 2020. Općinskog suda u Crikvenici proizlazi da je tužitelj kao predlagatelj tom sudu podnio prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva na nekretninama na temelju Sporazuma o nagodbi od 8. travnja 2019. i tabularne izjave tuženice od 29. svibnja 2019. te iz obrazloženja tog rješenja kojim je prijedlog tužitelja za uknjižbom odbijen proizlazi da iz priloženih isprava tužitelja kao predlagatelja nije vidljiv pravni temelj stjecanja vlasništva, i nije u pitanju (ne)valjanost tabularne isprave koju je izdala tuženica, kako to u žalbi tvrdi tužitelj.

17. Kraj činjenice da tuženica nije dala povoda za tužbu (jer je tužitelju izdala tabularnu ispravu za uknjižbu nekretnina koje su predmetom ovog spora) i da je priznala tužbeni zahtjev već u odgovoru na tužbu te se i nije upustila u raspravljanje o glavnoj stvari, prvostupanjski je sud pravilno obvezao upravo tužitelja da joj naknadi prouzročeni parnični trošak u dosuđenom iznosu, odnosno odlučio kao u toč.

II. izreke pobijanog rješenja.

18. Stoga žalba tužitelja nije osnovana.

19. Na osnovi iznesenog, trebalo je po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijano rješenje u toč. I. i II. izreke.

20. Nepobijana presuda suda prvog stupnja i rješenje istog suda u toč. III. izreke ostaju neizmijenjeni.

U Zadru, 12. rujna 2022.

Sutkinja

Blanka Pervan, v.r.