REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 6 Gž -914/2021-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćnici M. B., odvjetnici iz S., protiv tuženika V. M. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z. odvjetničkom ureda D. R. i L. K. iz S., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku od 11. ožujka 2021., poslovni broj: 9 Pn-73/2019-14., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika V. M. odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja D. P. djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Sisku od 11. ožujka 2021., poslovni broj: 9 Pn-73/2019-14;

1.) potvrđuje u točki I. izreke;

2.) potvrđuje u točki II. izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 11.000,00 kuna;

3.) preinačuje u točki III. kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove i sudi:

"Nalaže se tuženiku V. M. da na ime naknade parničnog troška isplati tužitelju D. P. iznos od 487,50 kuna (slovima: četiri sto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) / 64,70 eura[1] (slovima: šezdeset četiri eura i sedamdeset centi) u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se tužitelj i tuženik sa zahtjevima za naknadu troška žalbi.

3.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku V. M. O.: …, da na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati tužitelju D. P., OIB: …, iznos od 2.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana podnošenja tužbe odnosno 15. svibnja 2019. do isplate, s uvećanjem po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj D. P., OIB: …, sa zahtjevom za naknadom neimovinske štete u iznosu od 11.000,00 kn (kao razlikom između novčanog iznosa od 2.000,00 kn dosuđenog pod točkom I/ izreke ove presude i ukupno zatraženog iznosa od 13.000,00 kn po toj osnovi), te zahtjevom za naknadom imovinske štete u visini od 2.000,00 kn, kao neosnovanim.

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv presude tužitelj i tuženik pravovremeno su podnijeli žalbe.

2.1. Tužitelj je žalbu podnio protiv točke II. u dijelu kojim je odbijen dio njegova tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske štete u iznosu od 11.000,00 kuna, te protiv točke III. izreke. Žalbu je podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne odluke o troškovima postupka. Smatra da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, jer ista nema valjanih razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni, proturječni i nelogični, te u suprotnosti sa činjeničnim stanjem i izvedenim dokazima. Smatra da je pogrešna odluka suda kojom je odbijen prijedlog tužitelja za produljenjem roka radi uplate predujma na ime medicinskog vještačenja. Ističe da je do propusta roka za uplatu predujma došlo zbog objektivnih razloga, a ne krivnjom tužitelja. Smatra također da mu je naknada štete zbog povrede prava osobnosti dosuđena u preniskom iznosu. Predlaže da se njegova žalba uvaži, prvostupanjska odluka preinači tako da mu se dosudi daljnji iznos od 11.000,00 kuna, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak žalbe.

3.

2.2. Tuženik žalbom pobija točku I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog odluke o trošku. Smatra da je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na članku 223. stavku 1. ZPP-a, budući tužitelj tijekom postupka nije uplatio predujam za provođenje medicinskog vještačenja. Smatra da je prvostupanjski sud trebao primjenom članaka 7., 219. i 221.a. ZPP-a tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti, jer strah i fizički bolovi kojima je tužitelj činjenično individualizirao zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti predstavljaju činjenice koje je tužitelj bio dužan dokazati, jer o tim činjenicama ovisi pravo tužitelja na pravičnu novčanu naknadu temeljem članka 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO) u vezi sa člankom 19. ZOO-a. Osporava se i odluka o parničnom trošku jer smatra da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti, a samim time i dosuditi tuženiku parnični trošak u cijelosti. Predlaže žalbu uvažiti, prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

Traži trošak žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana i to samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

5. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je odbijanjem njegova prijedloga za produženjem roka za uplatu predujma za medicinsko vještačenje počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka.

5.1. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je na prijedlog tužitelja određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem i to rješenjem prvostupanjskog suda od 3. rujna 2020., poslovni broj: 9 Pn-73/2019., kojim je tužitelj pozvan da plati predujam za vještačenje u roku od 20 dana. Ujedno je tužitelj upozoren na posljedice ne plaćanja predujma, sukladno članku 153. stavku 1. i 3. ZPP-a. Prije proteka roka, odnosno podneskom od 23. rujna 2020., tužitelj je zatražio produljenje roka za daljnjih 30 dana, jer nije uspio prikupiti potrebna novčana sredstva za uplatu predujma. Prvostupanjski sud je svojim rješenjem od 10. studenog 2020., poslovni broj: 9 Pn-73/2019-9., rok za uplatu predujma produljio za daljnjih 8 dana, te ujedno zakazao ročište za glavnu raspravu za 22. veljače 2021. Tužitelj predujam nije uplatio u ostavljenom roku, a niti naknadno, zbog čega je prvostupanjski sud njegov prijedlog za daljnjim produljenjem roka za uplatu predujma odbio raspravnim rješenjem na ročištu za glavnu raspravu koja je održana 22. veljače 2021., na kojemu je glavna rasprava i zaključena.

5.2. Pravilno je sud prvog stupnja odbio prijedlog tužitelja za daljnjim produljenjem roka za uplatu predujma. Naime, prema članku 111. stavku 2.

3.

ZPP-a rok koji odredi sud može se produljiti samo jednom na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi, pa kako je na prijedlog tužitelja rok već jednom produljen (rješenjem od 10. studenog 2020., poslovni broj: 9 Pn-73/2019-9; strana 26. spisa), to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je takav prijedlog tužitelja odbio.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni, niti proturječe izvedenim dokazima, tako da je istu moguće ispitati, pa tužitelj neosnovano ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

7. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iz štetnog događaja od 28. veljače 2017.

9. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku od 5. veljače 2019., poslovni broj K-408/2017. tuženik je oglašen krivim zato što je 28. veljače 2017. oko 11,00 sati u N. S. P., u krugu poduzeća „T.“, nakon verbalnog sukoba sa tužiteljem, u cilju da ga teško ozlijedi, zamahnuo glavom prema njegovu licu, te mu zadao udarac glavom u predjelu nosa, pri čemu je isti posrnuo i pao na tlo, uslijed čega je zadobio tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosne kosti s pomakom;

- da je, sukladno članku 12. stavku 3. ZPP-a, u ovom parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti tuženika vezan za pravomoćnu presudu kojom je tuženik oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom, koje kazneno djelo je počinjeno na štetu tužitelja;

- da tuženik nije ničim dokazao da bi tužitelj u utvrđenoj dinamici štetnog događaja pridonio vlastitoj šteti.

10. Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, sud prvog stupnja je na temelju provedenog dokaznog postupka, pa i unatoč činjenici da tužitelj nije uplatio predujam zbog čega nije izveden predloženi dokaz medicinskim vještačenjem, utvrdio kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (teško tjelesno ozljeđivanje počinjenjem kaznenog djela) dosudu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu, jer je smatrao da su ispunjene pretpostavke iz

3.

članka 1100. stavka 1. u vezi s člankom 19. stavkom 1. ZOO-a. Pri ocjeni visine pravične novčane naknade rukovodio se odredbom članka 223. stavka 1. ZPP-a.

11. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima tuženika, okolnost što tužitelj nije uplatio predujam za provedbu vještačenja ne znači da sud prvog stupnja, primjenom članka 19. i 1100. ZOO-a i kriterija za dosudu neimovinske štete koju priznaje ustaljena sudska praksa, ne može dosuditi određeni novčani iznos pravične novčane naknade na ime povrede prava osobnosti koju je tužitelj pretrpio, imajući pri tome u vidu u postupku provedene dokaze iz kojih se mogu utvrditi okolnosti važne za donošenje takve odluke.

11.1. Pri tome je važno naglasiti da fizički bolovi i strah nakon stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. nisu više samostalni oblik povrede prava osobnosti, već su isti samo kriterij, mjerila, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje zajedno sa svim ostalim okolnostima slučaja iz članka 1100. ZOO-a utječu na ocjenu je li pravo osobnosti (članak 19. ZOO-a) povrijeđeno u mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

12. Prvostupanjski je sud, stoga pravilno ocijenio sve provedene dokaze po prijedlozima stranaka te je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a, utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosne kosti s pomakom, te natučenje potiljčanog dijela glave. Iz medicinskog vještačenja koje je provedeno u kaznenom postupku, a u koji nalaz i mišljenje je sud izvršio uvid na glavnoj raspravi održanoj 22. veljače 2021., proizlazi da je tužitelju utvrđena glavobolja, te potiljčano kontuzijsko žarište u sklopu koje se javljala bolnost pri palpaciji, odnosno dodiru. Tužitelju je bila propisana uporaba analgetika, te pošteda. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je analgetike protiv bolova upotrebljavao kroz period od oko mjesec dana, a upotrebljavao je i kapi za nos kojima je ublažavao stanje nosa. Iz provedenih dokaza također, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, proizlazi da je tužitelj u sklopu osnovne bolesti – astme – upotrebljavao ventolin i lijek Medrol što je, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, imalo utjecaj na osjećaj straha koji se zbog mogućeg otežanog disanja uslijed pretrpljene ozljede nosa javio kod tužitelja.

13. Pravilno je također, prvostupanjski sud, a budući nije izveden dokaz medicinskim vještačenjem u ovom parničnom postupku, zbog čega nije mogao utvrditi visinu štete, pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade primijenio članak 223. stavak 1. ZPP-a, te o visini pravične novčane naknade odlučio prema slobodnoj ocjeni. Pri tome je, i po ocjeni ovoga suda, pravilno

3.

smatrao da tužitelju na ime povrede prava osobnosti treba priznati naknadu štete u visini od 2.000,00 kuna.

14. Neosnovano, tužitelj u žalbi smatra da je sud prvog stupnja imao dovoljno dokaza na temelju kojih je dosuđeni iznos pravične novčane naknade trebao dosuditi u većem iznosu. Činjenica da je tužitelj pet mjeseci prije štetnog događaja imao srčani udar, zbog čega je štetni događaj mogao negativno utjecati na njegovo zdravlje čime je, po ocjeni tužitelja, njegov strah bio veći od uobičajenog, je činjenica koju tužitelj prvi put iznosi tek u žalbi, što je suprotno članku 352. stavku 1. ZPP-a, zbog čega ove navode sud nije uzeo u obzir prilikom ocjene žalbenih navoda tužitelja.

15. Slijedom navedenog, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je žalbe parničnih stranaka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke, te u točki II. izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 11.000,00 kuna. Ova odluka temelji se na članku 368. stavku 1. ZPP-a.

16. U ne pobijanom dijelu, u točki II. izreke prvostupanjske odluke s kojom je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu imovinske štete u iznosu od 2.000,00 kuna, prvostupanjska presuda ostaje ne izmijenjena.

17. U odnosu na troškove postupka prvostupanjsku odluku valjalo je preinačiti, jer je u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Naime, sud prvog stupnja nije imao u vidu odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, prema kojoj će sud, u situaciji ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

17.1. U predmetnom sporu tužitelj je uspio s osnovom svog zahtjeva u cijelosti (100%), dok je u odnosu na visinu zahtjeva uspio sa 13%, ukupno dakle sa 56,5% (113%:2), pa kada se od navedenog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika (43,5%), slijedi da je tužitelj uspio u sporu sa 13% zbog čega je tužitelju u tom omjeru trebalo priznati trošak postupka.

17.2. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna prema Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje: Tarife), troška zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 3. rujna 2020. i 22. veljače 2021. u iznosu od po 1.000,00 kuna za svako ročište

3.

prema Tbr. 9. točki 1. Tarife i troška PDV-a u iznosu od 750,00 kuna prema Tbr. 42. Tarife, ili ukupno 3.750,00 kuna. S obzirom na uspjeh tužitelja od 13% valjalo mu je priznati trošak u visini od 487,50 kuna, zbog čega je odlučeno kao u točki I.3.) izreke ove presude.

18. Parnične stranke su odbijene sa zahtjevima za naknadu troška žalbi i to tuženik zato što sa žalbom nije uspio, dok je tužitelj sa žalbom uspio samo djelomično u pogledu odluke o troškovima, zbog čega mu nije nastao poseban trošak.

19. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 12. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Irena

Dikanović

Terzić