Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-434/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke koji je donijela viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja PZ O., S., OIB ..., zastupana po ZOU D. Š., I. K., B. R. i I. M. iz O. protiv ovršenika O. K., N., OIB ..., zastupan po K. K., odvjetnici iz V., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-214/2019-4 od 20. svibnja 2022., 12. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-214/2019-4 od 20. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Vinkovcima da po pravomoćnosti izvrši brisanje uknjižbe založnog prava na nekretnini ovrhovoditelja PZ O., S., OIB ... i to upisanoj u zk.ul. 583 k.o. C. k.č.br. 1443/1 M. G. oranica sa 60020 m2 i k.č.br. 1443/2 M. G. oranica sa 540164 m2, ukupne površine 600184 m2, 7. suvlasnički dio (1/10), pod brojem Z-7834/2021 (prvenstveni red upisa: Z-7715/2013) od 24. rujna 2021. godine.

2. protiv citiranog rješenja, pravodobno se žali ovršenik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP), a koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08; dalje: OZ), predlažući ovom sudu, žalbu uvažiti i pobijano rješenje ukinuti.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio sve žalbene navode ovršenika.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijana rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl.381. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede postupovnih odredaba na koju pazi po službenoj dužnosti, kao niti ostavrenje žalbenog razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, pobijano rješenje nije opterećeno bitnom povredom iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a jer je izreka rješenja jasna i razumljiva te ne proturječi sebi niti razlozima danim u obrazloženju rješenja.

6. Iz stanja spisa proizlazi kako je prvostupanjski sud, na temelju ovršne isprave, 20. svibnja 2010. donio rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-1563/10, kojim je ovrhu odredio na nekretnini ovršenika. Nadalje, razvidno je i to da bi prvostupanjski sud rješenjem o dosudi, poslovni broj Ovr-393/15 (ranije Ovr-1563/10) od 3. veljače 2016. predmetnu nekretninu dosudio ovrhovoditelju – kupcu, kao i to da bi rješenje o dosudi postalo pravomoćno 29. srpnja 2016. kada je Županijski sud u Vukovaru rješenjem poslovni broj Gž Ovr-121/2016-3 odbio žalbe stranaka kao neosnovane.

7. Prema odredbi čl. 81. st. 2. OZ-a založna prava uknjižena na nekretnini ovršenika koja su predmet prisilne prodaje prestaju danom pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine kupcu, pa makar založni vjerovnici nisu potpuno namireni. Prema odredbi čl. 101. st. 3. OZ-a zemljišnoknjižni odjel obavit će brisanje prava i tereta na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi nekretnine i potvrde ovršnog suda da je kupac položio kupovninu u skladu s tim rješenjem. Dakle, iz odredbe ovih zakonskih propisa proizlazi da je založno pravo u korist J. Š. koje je na predmetnoj nekretnini upisano temeljem rješenja Z-7715/13 zaprimljenog 19. prosinca 2013, prestalo pravomoćnošću rješenja o dosudi predmetne nekretnine kupcu - ovrhovoditelju u ovršnom predmetu broj Ovr-214/2019 (ranije Ovr-1563/10 i Ovr-393/15), dakle, 29. srpnja 2016.

8. Slijedom navedenoga, budući da iz predmeta prvostupanjskog suda proizlazi kako je uknjižba založnog prava na predmetnoj nekretnini izvršena 19. prosinca 2013., dakle prije pravomoćnosti rješenja o dosudi (29. srpnja 2016.), donoseći pobijano rješenje pravilno je prvostupanjski sud primjenio materijalno pravo, konkretno odredbe članka 81. st. 2. i 101. st. 3. OZ-a, pa se žaliteljevi žalbeni navodi ukazuje neosnovanim.

9. U odnosu na ostale žalbene navode ovršenika, za navesti je kako rješenje o dosudi poslovni broj Ovr-393/15-72 od 3. veljače 2016. sadrži sve elemente propisane odredbom članka OZ-a pa tako i navodi kako će se po pravomoćnosti rješenja brisati svi tereti koji prestaju dosudom nekretnine kupcu. Suprotno žaliteljevim navodima nalog kojim sud nalaže Zemljišno-knjižnom odjelu brisanje točno određenog tereta na nekretnini, a koji prestao njenom prodajom na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi, ne treba biti odmah sadržan u rješenju o dosudi nekretnine te nema zapreke da se isti donese u formi posebnog zaključka/rješenja nakon što sud utvrdi da bi rješenje o dosudi postalo pravomoćno i da je kupovnina uplaćena.

10. Zbog svega gore navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 380. stavka 2. ZPP-a, a koja se primjenjuje temeljem odredbe članka 19. stavka 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci.

Split, 12. rujna 2021.

Sudac:

Miho Mratović, v. r.