Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj 17 Pn-32/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Ljiljani Košić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljica 1. Z. Ž. (OIB:…) iz R., V. i 2. Š. B. (OIB:…) iz N. M., S., …, obje zastupane po punomoćniku N. B.-S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. u. z. o. (OIB:…) iz Z., …, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. d. M. & L. iz Z., radi naknade štete, nakon zaključene glavne, javne i neposredne rasprave dana 29. lipnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljica i punomoćnice tuženika P. G., dana 9. rujna 2022. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I

Nalaže se tuženiku H. u. z. o. da 1. tužiteljici Z. Ž. iz R., V. na ime neimovinske štete s osnove pravične novčane naknade zbog teškog invaliditeta bliske osobe isplati iznos od 165.000,00 kuna/21.899,26 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2010. pa do isplate, time da kamata u razdoblju od 2. veljače 2010. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II

Odbija se 1. tužiteljica Z. Ž. sa zahtjevom za isplatu neimovinske štete s osnove pravične novčane naknade zbog teškog invaliditeta bliske osobe u iznosu od 66.000,00 kuna/8.759,71 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2010. pa do isplate, kao i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate za dosuđeni iznos pravične novčane naknade pod točkom I. izreke tekuće od 1. veljače 2010. pa do 2. veljače 2010., kao s neosnovanim.

III

Nalaže se tuženiku H. u. z. o. da 2. tužiteljici Š. B. iz N. M., S., na ime neimovinske štete s osnove pravične novčane naknade zbog teškog invaliditeta bliske osobe isplati iznos od 56.250,00 kuna/7.465,66 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2010. pa do isplate, time da kamata u razdoblju od 2. veljače 2010. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV

Odbija se 2. tužiteljica Š. B. sa zahtjevom za isplatu neimovinske štete s osnove pravične novčane naknade zbog teškog invaliditeta bliske osobe u iznosu od 22.500,00 kuna/2.986,26 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2010. pa do isplate, kao i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate za dosuđeni iznos pravične novčane naknade pod točkom III. izreke tekuće od 1. veljače 2010. pa do 2. veljače 2010., kao s neosnovanim.

V

Nalaže se tuženiku da 1.-2. tužiteljicama naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 45.684,38 kuna/6.063,36 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI

Odbijaju se 1.-2. tužiteljice s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 21.903,76 kuna/2.907,13 eura¹ zajedno s kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

VII

Nalaže se 1.-2. tužiteljicama da tuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 23.406,25 kuna/3.106,54 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VIII

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 62.706,25 kuna/8.322,55 eura¹ zajedno s kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1. 1. Tužiteljica Z. Ž. i 2. tužiteljica Š. B. podnijele su 13. srpnja 2011. tužbu protiv tuženika H. u. z. o. radi naknade neimovinske štete koju su pretrpjele zbog osobito teškog invaliditeta bliskog srodnika D. Ž. koji je stradao u štetnom događaju 9. ožujka 2008. 1. tužiteljica je majka D. Ž., a 2. tužiteljica njegova sestra.

2. Tužiteljice u tužbi i tijekom postupka navode da je njihov srodnik D. Ž. dana 9. ožujka 2008. u svojstvu pješaka stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila oko 02,00 sati u R., na sjecištu sjevernog ruba kolnika sporedne ulice i istočnog ruba kolnika lokalne ceste broj 31009, kada je na njega naletio vozač nepoznatog vozila koji je napustio mjesto štetnog događaja. Obzirom da je na D. Ž. naletjelo nepoznato vozilo pasivno je legitimiran tuženik temeljem odredbe čl. 30 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, dalje ZOOP).

3. Tužiteljice nadalje navode da je sin 1. tužiteljice i brat 2. tužiteljice D. Ž. u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio niz izuzetno teških tjelesnih ozljeda radi kojih je povreda trajno radno nesposoban i svakodnevno ovisan o znatnoj tuđoj pomoći i njezi drugih osoba.

4. Na ime pravične novčane naknade zbog osobito teškog invaliditeta bliskog srodnika (čl. 1101. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO)) u tužbi 1. tužiteljica Z. Ž. potražuje isplatu neimovinske štete u iznosu od 220.000,00 kuna, a 2. tužiteljica Š. B., rođena Ž. potražuje isplatu neimovinske štete u iznosu od 75.000,00 kuna. U podnesku od 9. prosinca 2020. tužiteljice su specificirale tužbeni zahtjev u skladu sa pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom 1. tužiteljica Z. Ž.r potražuje isplatu neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe u iznosu od 330.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a 2. tužiteljica Š. B. potražuje isplatu neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe u iznosu od 112.500,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

5. Tužiteljice nadalje navode da su u skladu sa odredbom čl. 11. ZOOP tuženiku dostavile odštetni zahtjev 1. veljače 2010., ali tuženik im u zakonskom roku nije isplatio naknadu za pretrpljenu štetu.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja u kojemu je stradao srodnik tužiteljica D. Ž., dok je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja zbog proteka subjektivnog roka, navodeći da je tužba podnesena nakon proteka roka od tri godine od dana kada su tužiteljice saznale za štetu koja se dogodila 9. ožujka 2008. Tuženik je osporio odgovornost tuženika za nastalu štetu i istaknuo prigovor isključive odgovornosti D. Ž. za nastanak štetnog događaja koji je u trenutku nesreće bio u teškom alkoholiziranom stanju ukupne koncentracije od 3,28 g/kg alkohola u organizmu. Tuženik je također osporio da se ozljede, koje je D. Ž. zadobio u predmetnom štetnom događaju, mogu okarakterizirati kao naročito teški invaliditet. Također je osporavao postojanje trajnije zajednice života između 2. tužiteljice Š. B. i D. Ž. obzirom da je Š. B. zasnovala svoju obitelj pa se ne može smatrati da između nje i brata postoji trajnija zajednica života pa čak i pod pretpostavkom da imaju prijavljeno prebivalište na istoj adresi.

7. Rješenjem Općinskog suda u Vrbovcu poslovni broj P-326/11 od 15. listopada 2014. ovaj postupak je prekinut suglasnošću parničnih stranaka do pravomoćnog dovršetka postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P-269/2010 u pravnoj stvari tužitelja D. Ž. protiv tuženika H. u. z. o., radi naknade štete.

8. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pu P-132/2020 od 30. listopada 2020. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari obzirom da je postupak koji je vođen pod poslovnim brojem P-269/2010 (kasnije Pn-35/2016) pravomoćno dovršen donošenjem presude i rješenja Županijskog suda u V. G. poslovni broj Gž-140/2018 od 16. siječnja 2020.

9. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 5-7), rodne listove (list 8-9), uvjerenje o prebivalištu (list 10), odštetni zahtjev (list 11), službenu zabilješku (list 16), Presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-140/2018 od 16. siječnja 2020. (list 43-54), uvjerenje o prebivalištu (list 90), elektronički zapis o prebivalištu za Š. B. (list 98), uvjerenje o prebivalištu za Z. Ž. (list 99), elektronički zapis o prebivalištu za Z. B., P. B., M. D. B., A. M. B. (list 100-103), uvjerenje o prebivalištu za S. B. (list 104), iskaz 1. tužiteljice Z. Ž. kao stranke (list 114-115), iskaz 2. tužiteljice Š. B. kao stranke (list 115-117), nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka ing. M.B. (list 120-123), nalaz i mišljenje dr. sc. med. J. Č. (list 124-125), iskaz D. Ž. od 7. travnja 2011. (list 126- 128), dopunski nalaz i mišljenje dr. J. Č. i ing. M. B. (list 130-134), nalaz i mišljenje medicinskog vještaka doc. dr. sc. prim. V. B. (list 135-141), dopunski nalaz i mišljenje dr. sc. V. B. (list 142-147), iskaz svjedoka V. P. (list 149), iskaz svjedoka D. J. (list 150), iskaz D. Ž. kao stranke (list 150-151), nalaz i mišljenje vještaka toksikologa dipl. ing. Z. K. (list 156-158), iskaz medicinskog vještaka dr. sc. S. M., spec. pulmologa (list 159-161), nalaz i mišljenje dr. A. H., spec. psihijatra (list 162-166), zajednički nalaz i mišljenje doc. dr. sc. prim. V. B., dr. A.H. i dr. sc. S. M. (list 167-169).

10. Nakon ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11 i 55/13, dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da je konačno specificirani tužbeni zahtjev 1.-2. tužiteljica djelomično osnovan.

11. U ovom postupku nisu sporni pasivna legitimacija tuženika, niti nastanak štetnog događaja.

12. Sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja te osnovanost i visina tužbenoga zahtjeva.

13. Na ročištu održanom dana 9. rujna 2021. punomoćnici stranaka suglasno su predložili da se za potrebe ovoga postupka koriste svi dokazi koji su provedeni u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Pn-…/… pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici. Nakon toga je punomoćnik tužiteljica u spis dostavio nalaze i mišljenja medicinskih vještaka, prometno tehničkog vještaka i vještaka toksikologa te zapisnike sa iskazima o saslušanim svjedocima i strankama uz podnesak od 9. veljače 2021. (list 118-170) koji su korišteni prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenoga zahtjeva u ovom postupku.

14. Nije sporno između parničnih stranaka da je dana 9. ožujka 2008. bliski srodnik tužiteljica D. Ž. stradao u prometnoj nesreći uslijed naleta nepoznatog vozila na njega. Iz medicinske dokumentacije i provedenih vještačenja proizlazi da je D. Ž. u predmetnom štetnom događaju zadobio brojne ozljede koje su klasificirane kao teške tjelesne ozljede.

15. Kako bi se odlučilo o odgovornosti za nastanak prometne nesreće u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Pn-35/2016 (ranije P-269/2010) provedeno je prometno-tehničko vještačenje od strane stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila ing. M… B., kombinirano prometno-tehničko- sudskomedicinsko vještačenje od strane ing. M. B. i dr. J. Č. i toksikološko vještačenje od strane dipl.ing. Z. K. te je saslušan srodnik tužiteljica D. Ž..

16. Iz iskaza D. Ž. kao stranke u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P- 269/2010 (list 127-128) proizlazi da je dana 9. ožujka 2008. bio u društvenom domu u R. gdje je konzumirao alkoholna pića. Oko 01,00 sati krenuo je kući. Kada je vidio da nije u stanju voziti motor sišao je s motora i gurao motor uz desni rub ceste. U jednom trenutku mu je motor otklizio u desni putni jarak te ga je on pokušao izvući iz jarka. Ne sjeća se je li uspio izvući motor iz jarka, niti se sjeća vozila niti naleta vozila na njega. Zbog zadobivenih ozljeda bio je na bolničkome liječenju. Nije u stanju obavljati niti najosnovnije potrebe pa mu je potrebna svakodnevna pomoć bliskih osoba koju mu pružaju majka i sestra. Nije u stanju raditi nikakve poslove pa ga uzdržavaju majka i sestra. U vrijeme davanja iskaza 7. travnja 2011. D. Ž. živio je u zajedničkom domaćinstvu sa majkom, sestrom, sestrinim mužem i njihovo četvero djece.

17. Iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka (list 120-123) proizlazi da je brzina kretanja NN vozila u trenutku naleta na D. Ž. iznosila oko 40-45 km/h. Proizlazi nadalje da mjesto naleta NN vozila na D. Ž. tehničkim putem nije moguće utvrditi kako po uzdužnoj osi kolnika tako i u odnosu na njegovu širinu, ali cijeneći tragove kočenja NN vozila približno mjesto naleta NN vozila na D. Ž. u odnosu na širinu kolnika bi moglo biti od 0,6 do 2 m od desnog ruba kolnika. Prometno tehnički vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je u trenutku naleta NN vozila na D. Ž. isti bio u stojećem položaju okrenut vozilu svojom lijevom stranom tijela te nije upravljao mopedom. Proizlazi nadalje kako je, a prema rasporedu pronađenih materijalnih tragova D. Ž. najvjerojatnije prije naleta NN vozila sletio s kolnika u desni odvodni kanal, nakon čega je izvlačio moped na kolnik u kojem trenutku je došlo do naleta NN vozila na njega. Kontakta NN vozila s mopedom nije bilo. Vještak je naveo i to da na neosvijetljenom dijelu kolnika bez magle prosječan vozač može uočiti pješaka u uspravnom položaju u tamnoj odjeći na oko 25 m ispred vozila te intenzivnim kočenjem zaustaviti svoje vozilo ako se kreće brzinom do 45 km/h. U konkretnom slučaju na kolniku je bila magla koja je zasigurno smanjivala vidljivost pa je samim time i granična brzina bila manja od 45 km/h ovisno o gustoći magle. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da su na kolniku pronađeni tragovi kočenja NN vozila širine 1,6 metara i dužine 10 metara koji najvjerojatnije potječu od osobnog vozila. Vještak je naveo da, ako je do naleta NN vozila na tužitelja došlo na kraju pronađenih tragova kočenja tada je brzina NN vozila u trenutku reagiranja vozača kočenjem iznosila oko 63,7 km/h. Prema pronađenim tragovima intenzivnog kočenja NN vozila u dužini od 10 metara brzina istoga bi iznosila oko 47 km/h. No, ako se NN vozilo nije zaustavilo na završetku pronađenih tragova kočenja (što je za očekivati) brzina istog u trenutku reagiranja kočenjem je bila veća od 47 km/h.

18. Za potrebe postupka provedeno je i kombinirano prometno-tehničko- sudskomedicinsko vještačenje od strane ing. M. B. i medicinskog vještaka J. Č.. Iz nalaza i mišljenja dr.mr.sc. J. Č. (list 125) proizlazi da je D. Ž. u svojstvu pješaka izravnim udarcem NN vozila zadobio prijelom zdjelice s iščašenjem lijevoga kuka i otvoreni prijelom lijeve potkoljenice, a padom nakon tog udarca je zadobio otvoreni prijelom desne nadlaktice, s iščašenjem desnoga lakta, prijelom oba maleola u desnome gležnju te prijelom zdjelične čaške desnoga kuka.

19. Dakle, nakon provedenog kombiniranog prometno-tehničkog i sudskomedicinskog vještačenja utvrđeno je da je na srodnika tužiteljica D. Ž. naletjelo nepoznato vozilo te da je D. Ž. izravnim udarcem zadobio prijelom zdjelice s iščašenjem lijevoga kuka i otvoreni prijelom lijeve potkoljenice te prijelom desne nadlaktice s iščašenjem desnog lakta, prijelom oba maleola u desnom gležnju te prijelom zdjelične čaške desnoga kuka. Rane razderotine glave i potres mozga te udarac u prsni koš s nagnječenjem pluća mogli su nastati i izravnim udarcem NN vozila i padom, bilo nakon udarca vozila, bilo padom s motora. Utvrđeno je i to da je, u trenutku naleta NN vozila D. Ž. bio u stojećem položaju NN vozilu okrenut svojom lijevom stranom. Naletna brzina NN vozila na njega iznosila je 40-45 km/h, a brzina kretanja NN vozila u trenutku reagiranja kočenjem bila je veća od 47 km/h. Kako na mopedu nisu uočena oštećenja vještaci su zaključili da na moped nije naletjelo NN vozilo.

20. Na zaprimljeni nalaz i mišljenje bilo je primjedaba pa je prometno tehnički vještak M. B. u dopunskom nalazu i mišljenju naveo da je sve izračune u osnovnom nalazu i mišljenju dao imajući u vidu noćne uvjete bez rasvjete i bez magle pa je u tim uvjetima ocijenio i mogućnost izbjegavanja naleta NN vozila na D. Ž.. Ovo stoga što nije imao podatak o utvrđenoj koncentraciji magle niti o tome koliko je magla smanjivala vidljivost. Naveo je i to da bi, u slučaju magle na kolniku, utvrđene veličine bile manje pa bi i primjerena brzina bila manja od 45 km/h, a koliko manja opet ovisi o gustoći magle. Proizlazi nadalje kako je mogućnost izbjegavanja naleta na D. Ž. bila moguća osim kočenjem i obilaženjem D. Ž. te je vozač NN vozila s obzirom na širinu kolnika od 3,8 m i bankinu od 1 m mogao istoga zaobići. Srodnik tužiteljica D. Ž. mogao je pak uočiti svjetla nadolazećeg vozila i prije nego je vozač nadolazećeg vozila mogao uočiti njega. Obzirom da je nalet NN vozila na D. Ž. uslijedio na lijevu stranu njegovog tijela isti je okretanjem glave preko lijevog ramena ili okretanja tijela u lijevo mogao uočiti dolazeća svjetla NN vozila.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa ing. dipl. Z. K. (list 156-158) proizlazi da je D. Ž. u vrijeme štetnog događaja 9. ožujka 2008. oko 02,00 sati bio u alkoholiziranom stanju s točno neutvrđenom koncentracijom apsolutnog alkohola. Prema iskazu samog D. Ž. u kojemu je naveo da je bio alkoholiziran jer je prije događaja popio te da zbog toga nije mogao voziti mopedom proizlazi da se temeljem te njegove izjave može zaključiti da je D. Ž. u kritično vrijeme bio u pijanom stanju (koncentracija do 2,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi). Takva koncentracija alkohola u krvi karakterizira jako suženje intelektualnih funkcija, gubitak svake samokontrole i samokritičnosti, povremeni gubitak prisebnosti, pojava vrtoglavica, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum te dolazi do vremenske i prostorne dezorijentacije. Vještak toksikolog je zaključio da je D. Ž. u vrijeme štetnog događaja bio u najmanje pijanom stanju pa je i njegova alkoholiziranost mogla doprinijeti nastanku štetnog događaja odnosno mogla je biti u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja.

22. Nakon provedenog prometno tehničkog i sudsko medicinskog vještačenja te toksikološkog vještačenja ovaj sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji podijeljena odgovornost za nastanak štetnog događaja u smislu odredbe čl. 1067. st.

3. ZOO. Ovaj sud smatra da je doprinos NN vozila nastanku štetnog događaja 50%, a doprinos srodnika tužiteljica također 50%. Sud je prilikom utvrđivanja odgovornosti za nastanak prometne nesreće uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, posebno imajući u vidu alkoholiziranost srodnika tužiteljica koji se sam doveo u alkoholizirano stanje te svojim ponašanjem doprinio nastanku vlastite štete. Sud je imao u vidu i to da je suodgovornost srodnika tužiteljica u omjeru od 50% utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-35/2016. Sud je imao u vidu da se prometna nesreća dogodila na neosvijetljenom dijelu kolnika u 02,00 sati te da je bila magla. Iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka proizlazi da je u situaciji velike gustoće magle granična brzina kretanja NN vozila mogla biti manja od 45 km/h. Prometno-tehnički vještak je zaključio da je brzina NN vozila u trenutku reagiranja kočenjem bila veća od 47 km/h i to prema pronađenim tragovima kočenja. Ako se uzme u obzir da se prometna nesreća dogodila 02,00 sati na neosvijetljenom dijelu kolnika te da je bila magla po uvjerenju ovoga suda vozač NN vozila trebao je brzinu svoga vozila smanjiti ispod 45 km/h u kojem slučaju bi uspio zaustaviti vozilo prije naleta na srodnika tužiteljica. Da se vozač NN vozila kretao s povećanim oprezom uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije naleta na srodnika tužiteljica obzirom da je D. Ž. bio u uspravnom položaju, što je kao nedvojbeno utvrđeno nakon provedenog prometno-tehničkog i sudskomedicinskog vještačenja. Sud je uzeo u obzir da je srodnik tužiteljica mogao na vrijeme uočiti svjetla nadolazećeg vozila i maknuti se s kolnika što isti nije učinio pa je došlo do naleta osobnog vozila na njega. Kada se uzmu u obzir sve okolnosti slučaja sud zaključuje da je srodnik tužiteljica suodgovoran 50%, a vozač NN vozila 50% pa je u tom omjeru sud dosudio naknadu štete tužiteljicama.

23. Kako bi se utvrdilo je li srodnik tužiteljica D. Ž. u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio takve ozljede koje su dovele do trajnog invaliditeta provedeno je medicinsko vještačenje od strane neurokirurga doc.dr.sc. V. B. i dr.sc. S. M., pulmologa te dr. A. H., spec. psihijatra.

24. Iz nalaza i mišljenja doc.dr.sc. prim. Vi. B., spec. neurokirurga (list 135-141) proizlazi da je D. Ž. u predmetnoj prometnoj nesreći koja se dogodila 9. ožujka 2008. zadobio udarac u meki oglavak, potres mozga, reznonagnječnu ranu mekog oglavka, prijelom zdjelice sa iščašenjem lijevog kuka i prijelomom desnog acetabuluma, otvoreni prijelom lijeve potkoljenice, otvoreni prijelom desne nadlaktične kosti uz iščašenje lakta, bimaleolarni prijelom desne potkoljenice i natučenje prsišta uz nagnječenje plućnog tkiva. Proizlazi nadalje da je D. Ž. inicijalna pomoć pružena u K. b. D., odjelu za ortopediju gdje je bolesnik hospitaliziran od 9. ožujka 2008. pa do 24. travnja 2008. Proizlazi nadalje da su nakon stabilizacije općeg stanja učinjene operacija spajanja desne nadlaktične kosti uz reponiranje iščašenja desnog lakta uz obradu rane, operacija spajanja goljenične kosti uz obradu rane potkoljenice i rekonstrukcija tetiva mišića biceps brahija. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da su kod D. Ž. zbog zadobivenih povreda nastupile trajne posljedice u vidu potresa mozga uz razvoj posttraumatskog stresnog psihičkog poremećaja –PTSP-a, zbog multiorganske i kranijalne traume, opisanog po psihijatru te objektiviziranog obradom psihologa, prijeloma desne nadlaktične kosti, iščašenja zgloba desnog lakta i opterećenja tetiva mišića biceps brahija u vidu limitacije kretnji u desnom ramenu, jače limitacije kretnji u desnom laktu, izrazitom redukcijom grube motorne snage desne ruke u cijelosti, prijeloma kostiju zdjelice uz iščašenje zgloba lijevog kuka te prijeloma acetabuluma sa desne strane u vidu denivelacije zdjelice koja je nagnuta u desno, što remeti dinamiku hoda i uzrokuje bolnost. Prisutna je i limitacija kretnji u oba zgloba kuka, više desno uz gotovo stalnu bolnost. Nadalje su nastupile trajne posljedice prijeloma lijeve potkoljenice u vidu loše sraslog prijeloma iste i razvoja kroničnog osteomijelitisa (kronična gnojna upala kosti ) sa fistuliranjem (curenjem pusa-gnoja iz fistula) u području lijeve potkoljenice te se zbog navedenog nalazi skraćenje lijeve noge, a lijevo mu je stopalu u položaju inverzije od oko 15 stupnjeva, što izrazito otežava hod. Ostale trajne posljedice kod D. Ž. su posljedično oštećenje lijevog koljenskog zgloba u vidu bolova, limitacije kretnji i krepitacije u istom, bimaleolarnog prijeloma oba gležnja desne potkoljenice u vidu limitacije kretnji bolova u desnom skočnom zglobu, nagnječenja plućnog tkiva u vidu redukcije plućne funkcije, što je objektivizirano učinjenom pulmološkom obradom. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi kako su sve navedene i opisane trajne posljedice umanjile opću, životnu kao i radnu sposobnost D. Ž. za oko 85-86% i u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnostima bliskog srodnika tužiteljica.

25. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da je bol koju je D. Ž. pretrpio bila jakog intenziteta i remitentnog karaktera u trajanju od 12 dana do smirenja akutne posttraumatske neurovegetativne simptomatologije, srednjeg intenziteta i intermitentnog karaktera u trajanju od 35 dana i manjeg intenziteta još tri mjeseca. Nakon toga su uslijedili bolovi povremenog karaktera slijedećih četiri mjeseca, a kao trajne posljedice ocijenjene su zaostale tegobe kao i kasni bolovi koji po svojoj naravi ulaze u pojačane napore.

26. Nadalje proizlazi da je strah koji je D. Ž. pretrpio ocijenjen kao strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica i to jačeg intenziteta bio je u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca te on uključuje zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, te manjeg intenziteta u trajanju od još pet mjeseci. Potom se nastavlja stanje tzv. kasnog straha i drugih psihičkih poremećaja koji uzrokuju nastanak posttraumatskog psihičkog poremećaja.

27. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi kako je D. Ž. bila potrebna tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba, nakon otpusta iz bolnice, pet sati dnevno kroz 21 dan te zatim u opsegu od 4 sata dnevno kroz idućih tri mjeseca i potom u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno kroz idućih četiri mjeseca. Proizlazi i to da je D. Ž. potrebna daljnja stalna tuđa pomoć u opsegu od 2,5 – 3 sata dnevno zbog nabavke prehrambenih namirnica, pripreme hrane, obavljanje higijene stambenog prostora i dijelom vlastite higijene.

28. Nadalje proizlazi da se naruženje koje je nastalo sastoji od ožiljaka od operacije u području desne nadlaktice dužine oko 25 cm, lijeve potkoljenice dužine oko 35 cm. Oteklina lijeve potkoljenice uz inverziju stopala te poremećaj hoda predstavljaju naruženje na granici naruženja srednjeg stupnja i naruženja velikog stupnja.

29. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr.sc. S. M., spec. pulmologa (list 159-161) proizlazi da je D. Ž. sa pulmološke strane zadobio ozljede poradi kojih mu je sa strane pluća smanjena životna aktivnost za 15%. D. Ž. zadobio je natučenje prsišta uz nagnječenje plućnoga tkiva poradi kojih povreda je trpio strah i bolove te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, a zbog brojnih ožiljaka osobito desne ruke i lijeve noge uz šepanje i hod uz pomoć štaka te ožiljke na glavi imajući u vidu dob D. Ž. naruženje je srednjeg do velikog stupnja.

30. Iz nalaza i mišljenja dr. A. H., spec. psihijatra (list 162-166) proizlazi da zbog povreda zadobivenih u prometnoj nesreći D. Ž. se može postaviti dijagnoza depresivnog poremećaja i to u okviru umjerenog tipa do težeg bez psihotičnih simptoma. Kod D. Ž. u fenomenološkom smislu prisutna je torpidna depresija, anksioznost, hipobulimija, trajna zabrinutost i bilansiranje, osjećaj nemoći, socijalne izoliranosti, radne nemoći, poremećaj sna, redukcija kognitivnih sposobnosti, slabost koncentracije i pamćenja. Proizlazi nadalje kako je depresivna simptomatika posljedica poremećaja prilagodbe, a postkomocijski sindrom posljedica je ozljede glave s potresom mozga. Oba dijagnosticirana stanja su s psihijatrijske strane u kauzalnoj vezi s predmetnim događajem. Proizlazi nadalje kako je, obzirom na okolnosti predmetnog štetnog događaja u kojemu je srodnik tužiteljica izgubio svijest, sekundarni strah kod D. Ž. jačeg intenziteta mogao je kumulativno trajati do 10 dana, srednjeg intenziteta 1 mjesec, strah manjeg intenziteta, povremeni intermitentni prisutan je povremeno i nadalje i isti je ocijenjen u iznosu oštećenja duševnog zdravlja D. Ž.. Proizlazi i to kako primarni strah nije postojao zbog gubitka svijesti nakon naleta vozila na srodnika tužiteljica. Povreda prava osobnosti vezana uz oštećenje duševnog zdravlja prema mišljenju dr. A. H. iznosi 15%. Tuđa pomoć i njega nakon inicijalnog bolničkog liječenja s psihijatrijske strane nije bila potrebna.

31. Na ročištu održanom dana 18. rujna 2017. u predmetu poslovni broj Pn- 35/2016 (list 167-170) medicinski vještaci doc.dr.sc.prim. V. B., dr.sc. S. M. i dr. A. H. dali su zajednički nalaz i mišljenje u kojemu su naveli da trajne posljedice zaostale zbog povređivanja D. Ž. u prometnoj nesreći iznose ukupno 86%. Naveli su kako se ocjena stupnja smanjenja životne aktivnosti matematički ne zbraja, a u određenim segmentima se dijelom preklapa u njihovim nalazima. Vještaci su naveli kako su svi mišljenja da je D. Ž. zadobio teške i to po život teške fizičke ozljede koje su dovele do trajnih posljedica smanjenja njegove životne aktivnosti u omjeru od 86%.

32. Ovaj sud smatra da stupanj invalidnosti u kojemu su trajne posljedice zaostale 86% predstavlja osnovu za dosuđivanje naknade štete bliskim srodnicima jer se radi o osobito teškom invaliditetu.

33. Nije sporno između parničnih stranka da 1. i 2. tužiteljica ulaze u krug osoba koje se smatraju bliskim srodnicima jer je 1. tužiteljica Z. Ž. majka oštećene osobe D. Ž., a 2. tužiteljica Š. B. njegova sestra.

34. Sporno je ima li 2. tužiteljica Š. B. u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO pravo na naknadu štete zbog osobito teškog invaliditeta brata čemu je tuženik tijekom cijeloga postupka prigovarao ističući činjenicu da je Š. B. zasnovala vlastitu obitelj te nakon nekog vremena odselila na drugu adresu stanovanja. Tuženik je osporavao da bi između 2. tužiteljice i njezinoga brata postojala trajnija zajednica života temeljem koje bi 2. tužiteljici pripadala pravična novčana naknada.

35. Iz iskaza 1. tužiteljice kao stranke Z. Ž. (list 114-115) proizlazi kako sa svojim sinom D. Ž. živi u zajedničkom domaćinstvu od njegovog rođenja 1975. U istom domaćinstvu živjela je i 2. tužiteljica Š. B., a nakon što se Š. udala u istom domaćinstvu živio je i njezin suprug i njihovo troje zajedničke djece. Nakon smrti njezinog supruga i D. oca 2000. D. je vodio cjelokupnu brigu o domaćinstvu te je bio ''glava'' njihove obitelji. Radio je i privređivao i kod kuće na način da je obrađivao zemlju, a odlazio je obavljati i građevinske radove i druge poslove od čega je dnevno zaradio između 200,00 i 250,00 kuna. Proizlazi kako su svi zajedno živjeli u jednom domaćinstvu te su zajedno privređivali i zajedno trošili. U vrijeme kada je Š. B. sa svojom obitelji živjela kod njih oni su također sudjelovali u podmirivanju troškova života, ali su koristili i novac koji je D. zaradio obzirom da su živjeli u jednoj zajednici života. Kada je D. zarađivao on je pomagao i njoj i svojoj sestri i članovima njezine obitelji, a nakon što je stradao u prometnoj nesreći ona i njezina kćerka Š. pomažu njemu kako financijski tako i u zbrinjavanju osnovnih životnih potreba. Iz iskaza nadalje proizlazi kako je njezin sin D. teško pokretna osoba koja se kreće pomoću štaka te samostalno ne može obavljati niti najosnovnije potrebe. Tuđa pomoć mu je potrebna prilikom odlaska na wc, prilikom održavanja higijene, kod oblačenja, obzirom da on sam ne može ništa. Cijelo vrijeme brigu o D. vodila je ona i njezina kćerka Š., ovdje prvo tužiteljica. Proizlazi kako je sestra Š. čak vodila i veću brigu od nje jer ona vozi automobil tako da D. i nju vozi kuda treba, donosi mu lijekove i ostale potrepštine za kuću. U vrijeme kada je Š. sa svojom obitelji živjela u njihovoj kući u V. o bratu je vodila brigu svakodnevno, a nakon što se 2013. odselila sa svojom obitelji u N. M. dolazi najmanje dva puta tjedno, a po potrebi i češće kako bi se brinula o bratu. Kada Š. dođe obavljaju kompletno kupanje D. i sve ostalo što ona zbog svoje životne dobi nije u stanju sama napraviti. Proizlazi kako njezina kćerka, a sestra D. Ž. pomaže i financijski kod nabave lijekova. Iz iskaza nadalje proizlazi kako je zbog povreda koje je njezin sin D. zadobio u prometnoj nesreći stradalo i njezino zdravlje te ona uzima lijekove za snižavanje tlaka i za smirenje živaca. Posebno ju opterećuje i žalosti činjenica što D. nakon prometne nesreće i dugogodišnjeg intenzivnog liječenja više nije u stanju ništa privređivati te cjelokupni financijski teret snose ona i njezina kćerka Š. B.. Posebno na nju utječe duševno stanje njezinog sina D., koji je ponekad agresivan i mora paziti kako s njime razgovara da ga dodatno ne uznemiri.

36. Iz iskaza 2. tužiteljice kao stranke Š. B. (list 115-117) proizlazi kako je sa svojim bratom D. Ž. imala i još uvijek ima trajnu zajednicu života u financijskom i emocionalnom smislu te su jako povezani. Proizlazi kako su od rođenja živjeli zajedno i međusobno su si pomagali što se posebno intenziviralo nakon smrti oca 2000. Proizlazi nadalje kako je ona nakon udaje zajedno sa svojim suprugom Z. i njihovom djecom ostala živjeti u roditeljskoj kući pa njezin brat D. ima razvijene osjećaje prema njezinoj djeci koju posebno voli. Prije prometne nesreće brat joj je puno pomagao u brizi oko djece jer je njezin suprug radio u Njemačkoj pa joj je brat bio veća potpora nego suprug. U vrijeme kada je ona živjela u njihovoj kući zajedno su privređivali i zajednički trošili. Nakon što brat D. više nije u stanju sam privređivati ona im pomaže i dolazi barem dva puta tjedno kako bi pomogla bratu i majci te ima nabavlja potrebne lijekove, a također vozi brata na kontrole. Zbog zdravstvenog stanja njezinog brata i njezino zdravlje se narušilo te pije lijekove za snižavanje tlaka. Proizlazi nadalje kako je cijela obitelj 5,5 godina živjela u strahu jer je njezin brat D. bio u životnoj opasnosti, a također je na njih djelovala spoznaja da je njezin brat potpuno ovisan o njihovoj pomoći jer više ne može sam ništa raditi.

37. Ovaj sud iskaze 1.-2. tužiteljice prihvaća kao istinite i točne te im u cijelosti poklanja svoju vjeru. Iste su iskazivale o činjenicama koje su im neposredno poznate i koje svakodnevno proživljavaju. Ovaj sud smatra kako teški invaliditet D. Ž. pogađa i njegovu majku i njegovu sestru jer iste svakodnevno gledaju njegovu muku i patnju, a i same su narušenog zdravlja koje je uslijedilo nakon prometne nesreće 9. ožujka 2008. Sud ne prihvaća navode tuženika da 2. tužiteljica Š. B., sestra D. Ž. ne trpi duševne boli zbog invaliditeta svojega brata jer se ista udala i zasnovala svoju obitelj. Činjenica da se Š. B. udala i zasnovala svoju obitelj nije narušila njezin odnos sa bratom. Naprotiv i njezin suprug Z. i njihovo četvero zajedničke djece živjeli su godinama u istoj kući u V. i zajedno radili i privređivali. Sud nema razloga sumnjati u istinitost navoda 2. tužiteljice Š. B. da joj je brat D. bio veći oslonac nego njezin suprug u razdoblju kada je suprug radio u Njemačkoj. Također vjeruje da je kako njoj, tako i njezinoj djeci D. financijski pomagao kada je bio radno sposoban. Svojim navodima tuženik nije uspio pobiti tvrdnje 1. i 2. tužiteljice da je Š. B. sa svojim bratom cijelo vrijeme u ekonomskoj i emocionalnoj zajednici života. Činjenica što od 2013. sa suprugom i djecom živi na drugoj adresi ne znači da je ta veza prekinuta. I 1. i 2. tužiteljica su navele kako Š. B. najmanje dva puta tjedno dolazi u roditeljsku kuću u Valetić kako bi pomogla u njezi oko D., kako ga vozi kuda je potrebno, nabavlja lijekove i ostale potrepštine za kuću, te im financijski pomaže. Sud dakle smatra da je veza između 2. tužiteljice i njezinog brata takva da opravdava dosuđivanje naknade štete zbog duševnih boli koje 2., tužiteljica trpi zbog teškog invaliditeta svojega brata D. Ž.

38. Prilikom odlučivanja o naknadi neimovinske štete tužiteljicama sud je posebno imao u vidu, ne samo postotak invaliditeta od 86% koji je utvrđen od strane ovlaštenih sudskih vještaka, već je imao u vidu i vanjske i unutarnje manifestacije invaliditeta D. Ž. poradi kojih njegova majka i sestra trpe duševne boli. I I i II tužiteljice su u svojem iskazu navele kako je prije prometne nesreće 2008. D. Ž.bio ''glava njihove obitelji'' jer je bio potpuno zdrava osoba, radio je i privređivao te vodio brigu o domaćinstvu. Nakon prometne nesreće D. Ž. više nije u stanju raditi i privređivati, već brigu o njemu vode tužiteljice kao njegove najbliže srodnice. D. Ž. teško je pokretna osoba, kreće se uz pomoć štaka, samostalno ne može obavljati niti najosnovnije potrebe. Njegova majka i sestra pomažu mu prilikom održavanja osobne higijene te kod oblačenja jer on sam ne može ništa. Pomoć je D. potrebna i prilikom odlaska do WC-a, ne samo pomoć pri hodanju, već ne može sam podići WC školjku, već to umjesto njega moraju učiniti njegova majka ili sestra. Iz iskaza II tužiteljice Š. B. proizlazi kako ona financijski pomaže svome bratu D., posebno kod nabavke lijekova jer mora uzimati tri do četiri tableta protiv bolova dnevno.

39. Sud je prilikom dosuđivanja naknade štete zbog teškog invaliditeta bliskog srodnika tužiteljica uzeo u obzir i činjenicu da je zbog stanja u kojem se D. Ž. nalazi nakon prometne nesreće narušeno i zdravstveno stanje I tužiteljice Z. Ž.. Ista boluje od visokog krvnog tlaka te uzima tablete za smirenje živaca. Uznemirena je pitanjem što će biti sa D. nakon što ona umre. II tužiteljica Š. B. u svom iskazu je navela kako je ona pet i pol godina nakon nesreće živjela u strahu i osjećala veliku tugu i bol zbog gledanja brata u tako teškom stanju obzirom da je isti bio u smrtnoj opasnosti.

40. Sud je uzeo u obzir i to da se psihičko stanje D. Ž. nakon prometne nesreće promijenilo jer isti više nije osoba sa kojom se može normalno razgovarati, već mijenja raspoloženja i lako je razdražljiv. Zdravlje II tužiteljice također se poremetilo tako da i sestra D. Ž. Š. B. boluje od visokoga tlaka te je navela kako pije pet vrsta lijekova. Posebno joj teško pada kada vidi da njezin brat ne može samostalno obavljati niti najosnovnije potrebe, a prije prometne nesreće bio je potpuno zdrava osoba i o svemu se brinuo za obitelj.

41. Prilikom odmjeravanja naknade štete sud je uzeo u obzir i činjenicu da je D. Ž. teško psihički stradao zbog cijele situacije, a što proizlazi i iz nalaza i miljenja vještaka psihijatra dr. A. H. koji navodi da je kod D. Ž. utvrđen depresivni poremećaj umjerenog do težeg tipa, torpidna depresija, anksioznost, hipobulija, osjećaj nemoći, trajna zabrinutost i socijalna izoliranost, radna nemoć, poremećaj sna, slabost koncentracije i pamćenja te redukcija kognitivnih sposobnosti. Sud je uzeo u obzir i to da je D. Ž. zbog teških posljedica prometne nesreće doživotno potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od dva do tri sata dnevno što također proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka koji su utvrđivali povrede koje je D. Ž. zadobio u prometnoj nesreći i posljedice povređivanja. Dakle, sud je uzeo u obzir i postotak invalidnosti od 86%, ali i vanjske i unutrašnje manifestacije koje se svakodnevno manifestiraju kod D. Ž. koji je prije prometne nesreće bio potpuno zdrava osoba. Kako se život cijele obitelji promijenio nakon što je D. Ž. stradao u prometnoj nesreći njegove majka i sestra svakodnevno trpe duševne boli gledajući svojega sina i brata u bespomoćnom stanju koji ne može samostalno obaviti niti najosnovnije životne potrebe. Zbog zdravstvenog stanja D. Ž. stradalo je i fizičko i psihičko zdravlje njegove majke i sestre, ovdje tužiteljica koje su nakon prometne nesreće oboljele od visokoga tlaka i piju tablete za smirenje. Sud je uzeo u obzir i činjenicu da je majka Z. Ž. starije životne dobi pa sve veću brigu o D. preuzima njegova sestra Š. B.. Sud dakle smatra da i I tužiteljica i II tužiteljica imaju pravo na naknadu štete zbog teškog invaliditeta bliskog srodnika.

42. Sud je I tužiteljici Z. Ž. na ime naknade neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe (sina) priznao iznos od 330.000,00 kuna na ime pravične novčane naknade. Kako je tijekom postupka utvrđena suodgovornost njezinog bliskog srodnika D. Ž. nastanku prometne nesreće u omjeru od 50% sud je I tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 165.000,00 kuna (točka I izreke), dok je I tužiteljica Z. Ž. odbijena sa iznosom od 165.000,00 kuna. Kako je I tužiteljica Z. Ž. već pravomoćno odbijena s iznosom pravične novčane naknade od 99.000,00 kuna, odbijena je s daljnjim iznosom od 66.000,00 kuna pa je odlučeno kao pod točkom II izreke.

43. Sud je II tužiteljici Š. B. na ime naknade neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe (brata) priznao iznos od 112.500,00 kuna na ime pravične novčane naknade. Kako je tijekom postupka utvrđena suodgovornost njezinog bliskog srodnika D. Ž. nastanku prometne nesreće u omjeru od 50% sud je II tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 56.250,00 kuna (točka III izreke), dok je s preostalim zahtjevom od 56.250,00 kuna II tužiteljica odbijena. Kako je II tužiteljica Š. B. već pravomoćno odbijena s iznosom pravične novčane naknade od 33.750,00 kuna, odbijena je s daljnjim iznosom od 22.500,00 kuna pa je odlučeno kao pod točkom IV izreke.

44. Odlučujući o visini pravične novčane naknade zbog duševnih boli koje 1.-2. tužiteljice trpe zbog teškog invaliditeta bliskog srodnika sud je posebno imao u vidu činjenicu da je D. Ž. rođen 1975. te da je stradao u prometnoj nesreći kada je imao 33 godine pa će posljedice prometne nesreće 1.-2. tužiteljice trpjeti još dugi niz godina. Sud je imao u vidu težinu povreda koje je D. Ž. zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći, težinu invaliditeta od 86% te vanjske i unutrašnje manifestacije invaliditeta D. Ž.. Tako je posebno imao u vidu da je D. Ž. prije prometne nesreće bio potpuno zdrava osoba koja je nakon smrti oca 2000. bio ''glava obitelji'', a nakon povreda zadobivenih u prometnoj nesreći ne može samostalno obavljati niti najosnovnije životne potrebe. Sud je imao u vidu i način na koji povrede D. Ž. pogađaju njegovu majku i sestru. Sud nema razloga ne vjerovati tužiteljicama da su se i same razboljele nakon što je D. stradao u prometnoj nesreći te da oba dvije piju lijek za snižavanje krvnoga tlaka i tablete za smirenje. Sud je imao u vidu i činjenicu da 1. tužiteljica Z. Ž. ima 69 godina te je opterećena činjenicom što će biti s D. nakon što nje više ne bude. Imao je u vidu i njezin navod u kojemu je rekla kako D. često bude depresivan, a ponekad i agresivan te ona mora paziti kako s njim razgovara da ga ne bi dodatno uznemirila. Sve to po mišljenju ovoga suda jako stresno djeluje na nju kao majku, a također djeluje i na 2. tužiteljicu Š. B. koja je u bliskom odnosu i sa majkom i sa bratom i koja osim brige o vlastitoj obitelji (suprugu i četvero djece) mora pomagati i majci i bratu koji su nemoćni bez njezine pomoći, posebno što se tiče prijevoza, nabavke lijekova i kućanskih potrepština. Sud dakle, smatra da su dosuđeni iznosi naknade neimovinske štete primjereni težini povreda koje je D. Ž. zadobio i jačini duševnih boli koje 1.-2. tužiteljice trpe zbog teškog invaliditeta bliskog srodnika.

45. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos naknade štete u skladu je s odredbama čl. 29. ZOO, čl. 1086. ZOO i čl. 1103. ZOO. 46. Što se tiče istaknutog prigovora zastare potraživanja kojeg je tuženik iznio u odgovoru na tužbu navodeći da je tužba podnesena nakon proteka od 3 godine od kada su tužitelji saznali za štetu nastalu 9. ožujka 2008. sud taj prigovor smatra neosnovanim. Ovo stoga što u konkretnom slučaju trenutak saznanja za štetu i štetne posljedice nije dan nastanka štetnog događaja već je to dan kada je liječenje završeno, odnosno kada se iz daljnjeg liječenja više ne može očekivati poboljšanje zdravstvenog stanja. Iz medicinske dokumentacije za srodnika tužiteljica D. Ž. i provedenih medicinskih vještačenja u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pn-35/2016 (ranije P-269/2010) proizlazi da se bliski srodnik tužiteljica od posljedica štetnog događaja liječio do 7. siječnja 2010. Iz tog razloga sud prihvaća tvrdnju 1.-2. tužiteljica da tek od 7. siječnja 2010. počinje teći subjektivni rok u kojem tužitelji mogu podići tužbu za naknadu štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. srpnja 2011. podnesena je unutar zastarnog roka pa se prigovor tuženika u cijelosti ukazuje neosnovanim.

47. Neosnovan je prigovor zastare kojega je tuženik istaknuo u podnesku od 31. prosinca 2020. nakon što su tužiteljice u podnesku od 9. prosinca 2020. konačno specificirale tužbeni zahtjev. U navedenom podnesku tuženik ističe kako se protivi preinaci tužbe, a ukoliko bi sud prihvatio preinaku tužbe tada u odnosu na povećani dio tužbenoga zahtjeva tuženik ističe prigovor zastare. U konkretnom slučaju taj prigovor zastare nije osnovan jer su tužiteljice tužbeni zahtjev specificirale imajući u vidu pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hratske od 29. studenog 2022. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama kune povećavaju za 50%. Tužiteljice su samo uskladile tužbeni zahtjev sa navedenim pravnim shvaćanjem V. s. R. H. na način da je 1. tužiteljica Z. Ž. s osnove naknade neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe (sina) umjesto prvobitno zatraženog iznosa pravične novčane naknade od 220.000,00 kuna zatražila iznos od 330.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a 2. tužiteljica Š. B. s osnove naknade neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe (brata) umjesto prvobitno zatraženog iznosa pravične novčane naknade od 75.000,00 kuna zatražila iznos od 112.500,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. 1.-2- tužiteljice nisu mogle specificirati tužbeni zahtjev prije nego su promijenjeni Orijentacijski kriteriji iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete V. s. R. H. od 29. studenog 2022. pa se prigovor zastare kojeg je isticao tuženik u cijelosti smatra neosnovanim kako u pogledu glavnice tako i u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate. Ovakav stav proizlazi iz obrazloženja pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske gdje je navedeno da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja počevši od dana prihvaćanja pravnog shvaćanja na sjednici 15. lipnja 2020. Proizlazi dakle, da se Orijentacijski kriteriji i iznosi utvrđivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete primjenjuju i na postupke koji su u tijeku. Ovaj sud i dalje smatra kako za povišeni dio tužbenoga zahtjeva nije nastupila zastara, već po uvjerenju suda za povišeni dio tužbenoga zahtjeva zastarni rok od tri godine započeo je teći 15. lipnja 2020. Kako su tužiteljice specificirale tužbeni zahtjev u podnesku od 9. prosinca 2020. zahtjev je postavljen unutar zastarnog roka pa se prigovor zastare kojeg je isticao tuženik ukazuje neosnovanim.

48. Tužiteljice su odbijene s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose pravične novčane naknade tekuće od 1. veljače 2010. pa do 2. veljače 2010. temeljem odredbe čl. 1103. ZOO u kojoj je, između ostaloga, propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanoga zahtjeva. Kako iz potvrde o primitku odštetnog zahtjeva proizlazi da je tuženik odštetni zahtjev 1.-2. tužiteljica zaprimio 1. veljače 2010. kamata teče drugi dan iza dana dospjelosti tj. od 2. veljače 2010. Kako su 1.-2. tužiteljice kamatu zatražile od 1. veljače 2010. njihov zahtjev je odbijen za razdoblje od 1. veljače 2010. pa do 2. veljače 2010. te je odlučeno kao pod točkama II. i IV. izreke.

49. Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP. Tužiteljicama je priznat trošak postupka u ukupnom iznosu od 91.368,75 kuna, a koji trošak je dosuđen ovisno o vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje te je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96 i 91/04, dalje Tarifa). Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife), troška zastupanja na ročištima 15. listopada 2014., 28. siječnja 2021., 9. rujna 2021., 28. rujna 2021. i 29. lipnja 2022., svako u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr 9/1 Tarife), troška sastava podnesaka od 12. siječnja 2012., 9. prosinca 2020., 19. siječnja 2021., 29. siječnja 2021., 23. ožujka 2021., 9. rujna 2021. i 18. travnja 2022. svako u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife), troška sastava podneska od 23. listopada 2020. u iznosu od 250,00 kuna (Tbr 8/3 Tarife). Obzirom da je punomoćnik zastupao dvije tužiteljice temeljem Tbr 36/1 Tarife pripada mu dodatnih 10% što iznosi 6.525,00 kuna. Tužiteljicama je ukupno priznat trošak zastupanja po odvjetniku u iznosu od 71.775,00 kuna i PDV u iznosu od 17.943,75 kuna. Sveukupno im je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u iznosu od 89.718,75 kuna. Nadalje im je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.650,00. Kako je tijekom postupka utvrđena suodgovornost bliskog srodnika tužiteljica u omjeru od 50% tužiteljicama je od ukupno priznatog troška parničnog postupka (91.368,75 kuna) dosuđen iznos od 50%. Tako je tužiteljicama dosuđen trošak postupka u iznosu od 45.684,38 kuna (točka V. izreke).

50. Kamata na dosuđeni trošak parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 30 st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 57/11, 112/12 i 93/14 ).

51. Tužiteljice su odbijene s dijelom zatraženog parničnog troška u iznosu od 45.684,38 kuna. Odbijajući dio odnosi se na uspjeh tužiteljica u sporu. Kako su tužiteljice pravomoćno odbijene s iznosom troška od 23.780,62 kuna odbijene su još s daljnjim iznosom parničnog troška od 21. 903,76 kuna (točka VI izreke).

52. Kako je tuženik u ovom postupku uspio sa 50% u tom mu je omjeru dosuđen trošak parničnog postupka. Tuženiku je na ime troškova parničnog postupka ukupno dosuđen iznos od 40.806,25 kuna. Kako je tuženiku već pravomoćno dosuđen trošak postupka u iznosu od 17.400,00 kuna dosuđen mu je daljnji iznos od 23.406,25 kuna (točka VII. izreke), a koji iznos predstavlja 50% od ukupno priznatog troška tuženiku. Tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 81.612,50 kuna. Trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife), troška zastupanja na ročištima 15. listopada 2014., 28. siječnja 2021., 9. rujna 2021., 28. rujna 2021. i 29. lipnja 2022., svako u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr 9/1 Tarife), troška sastava podnesaka od 30. rujna 2014., 31. prosinca 2020., 31. kolovoza 2021., 23. rujna 2021. i 5. travnja 2022., svako u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife), troška sastava žalbe u iznosu od 6.250,00 kuna (Tbr 10/1 Tarife) te PDV u iznosu od 15.312,50 kuna. Tuženiku je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 1.750,00 kuna i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 3.300,00 kuna.

53. Tuženik je odbijen s dijelom zatraženog parničnog troška u iznosu od 62.706,25 kuna (točka VIII. izreke). Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 8. rujna 2020. u iznosu od 5.000,00 kuna pozivom na odredbu čl. 155. ZPP. U tom podnesku tuženik predlaže nastavak prekinutog postupka, a sud je postupak nastavio nakon što su tužiteljice obavijestile sud da je pravomoćno dovršen postupak koji se vodio pod poslovnim brojem P-269/2010. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 21. lipnja 2022. u iznosu od 5.000,00 kuna niti PDV na taj iznos također pozivom na odredbu čl. 155. ZPP jer u tom podnesku tuženik ne iznosi ništa što već nije izneseno u dotadašnjem tijeku postupka i samo ponavlja navode sadržane u odluci Ž. s. u V. G.. Nije mu priznat niti trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6.000,00 kuna jer tuženik taj trošak nije imao. Na ime sudske pristojbe na žalbu tuženiku je priznat iznos od 3.300,00 kuna, koji iznos je tuženik platio, a ne iznos od 6.700,00 kuna kao što je to tuženik zatražio. Ostali odbijajući dio odnosi se na uspjeh u sporu.

54. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 9. rujna 2022.

Sudac

Ljiljana Košić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljica

2. Pun. tuženika

3. presuda nepravomoćna

4. zovi I-II tužiteljice na plaćanje pristojbe na presudu u iznosu od 1.650,00 kuna 5. vidi upisnik ''Pn''

6. kal 15 dana