Poslovni broj: UsI-2892/2021-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja B. D. iz K., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Z. odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B. iz G., protiv Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Z., OIB: …, radi povrede službene dužnosti, 9. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju KLASA: UP/II-114-04/0-01/11, URBROJ: 514-10-02-03-02/01-21-02 od 17. veljače 2021.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti odluku o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju Kaznionice u Lipovici-Popovači, KLASA: UP/I- 114-04/20-01/67, URBROJ: 514-08-03-01-20-2 od 23. rujna 2020.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 (šesttisućadvjestopedeset)

kuna

/829,52 (osamstodvadesetdeveteurapedesetdvacenta) eur (fiksni tečaj konverzije 7,53450).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju KLASA: UP/II-114-04/0-01/11, URBROJ: 514-10-02-03-02/01-21-02 od 17. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju Kaznionice u Lipovici-Popovači, KLASA: UP/I- 114-04/20-01/67, URBROJ: 514-08-03-01-20-2 od 23. rujna 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je proglašen odgovornim za laku povredu službene dužnosti opisanu u članku 98. stavak 1. točke 10. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19., dalje: Zakon), činjenično opisanu u izreci navedenog rješenja, a za koje mu je izrečena pisana opomena na temelju članka 110. stavka 1. točke b Zakona.

3. Tužitelj pobija zakonitost upravnih rješenja oba stupanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila upravnog postupka. Navodi da mu prije donošenja Zaključka o pokretanju postupka zbog lake povrede službene dužnosti od 2. rujna 2020. nije omogućeno očitovati se o okolnostima zbog kojih se postupak pokreće, a netočno je da se nakon zaprimanja na isti nije očitovao. Ističe da je prvostupanjsko rješenje doneseno bez održavanja glavne rasprave, dakle, nije mu bilo omogućeno braniti se od optužbi uz pomoć branitelja i uz sudjelovanje sindikalnog povjerenika, što je izričito tražio. Smatra povrijeđenim odredbe članka 103. stavka 2. Zakona kao i pravo na pravično suđenje, pozivom na odredbe članka 100. stavka 1. Zakona jer je Ž. F., kao pomoćnik upravitelja Kaznionice, sam i donio pobijano rješenje, a sam je kao službena osoba sudjelovao u sprovođenju zatvorenika Z. P. na hospitalizaciju u vanjskoj zdravstvenoj ustanovi u O. bolnici u S.. Nadalje navodi da je osim Ž. F., kao tužitelju nadređenog službenika u postupku sprovođenja sudjelovao i M. V. kao voditelj osiguranja, nije vidljivo da bi ga upozorili na potrebu pribave potvrde o hospitalizaciji zatvorenika, dok je plan organizacije provođenja na hospitalizaciju zatvorenika trebao biti sastavljen odmah po saznanju za potrebom hospitalizacije, a isto je učinjeno tek dva dana nakon hospitalizacije. Tužitelj smatra da ne može biti odgovoran ako je postupao po nalogu svojih nadređenih, pa predlaže sudu poništiti upravna rješenja.

4. Tuženik u odgovoru pobija njenu osnovanost navodeći da je u ovoj fazi postupka dostatno proveden dokazni postupak, te da je iz materijalne dokumentacije u spisu nesporno utvrđeno da je tužitelj propustio pribaviti potvrdu o hospitalizaciji i bez upozorenja nadređenog službenika Ž. Š.. Tuženik se poziva na odredbe članka 24. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj: 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 50/13. i 98/19.) navodeći da su stoga neosnovani navodi tužbe da Ž. F. nije mogao sudjelovati u predmetnom postupku niti kao osoba podnositi zaključak za pokretanje postupka niti kao osoba koja o istom zaključku odlučuje, dok ostali navodi tužbe ne utječu na odgovornost službenika, pa iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane odluke predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje ZUS), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu. Tužitelj je na ročištu ostao kod navoda i zahtjeva iznesenih u tužbi, izvođenje daljnjih dokaza nije predložio.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika koji je priložen uz odgovor na tužbu, te je utvrđeno da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Člankom 98. stavkom 1. točkom 10. Zakona propisano je da je laka povreda službene dužnosti i nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće ili izvršenje službene zadaće protivno pravilima struke.

8. Prema stavku 1. članka 100. Zakona o lakim povredama službene dužnosti odlučuje čelnik tijela, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno

9. Prema stavku 1. članka 102. Zakona na postupak zbog povrede službene dužnosti primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije određeno.

10. U članku 103. Zakona regulirana je javnost i pravo na branitelja na način da je propisano da je postupak zbog povrede službene dužnosti javan. Odlukom tijela koje vodi postupak može se iznimno isključiti javnost, ako to zahtijeva potreba čuvanja službene ili druge zakonom propisane tajne ili drugih opravdanih razloga (stavak 1.); da državni službenik u postupku zbog povrede službene dužnosti ima pravo na branitelja, koji u tom postupku ima položaj opunomoćenika (stavak 2.); te da je tijelo koje vodi postupak zbog povrede službene dužnosti dužno, na zahtjev službenika protiv kojeg se vodi postupak, omogućiti sudjelovanje sindikata čiji je član, koji u tom postupku ima položaj izjednačen s položajem branitelja (stavak 3.).

11. Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09., 110/21.; dalje ZUP) u članku 4. stavku 1. propisuje da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.

12. Članak 8. stavak 1. ZUP-a sadrži temeljno načelo saslušanja stranke te određuje da se prije donošenja rješenja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja. Stavak 2. istog članka određuje da se rješenje može donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slučajevima kada je to zakonom dopušteno.

13. Člankom 30. ZUP-a propisano je da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari (stavak 1.), te da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom (stavak 2.).

14. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je prvostupanjsko upravno rješenje od 23. rujna 2020. doneseno na temelju uvida u dokumentaciju.

15. U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja došlo je do povreda pravila postupanja zbog kojih je rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela, a tako i rješenja tuženika koje isto potvrđuje, nezakonito. Ukazuje se da je u smislu članka 4. ZUP-a tužitelj bio stranka u upravnom postupku kao osoba protiv koje se postupak vodi i koja ima pravo sudjelovati u postupku kao takva, tj. trebala mu se dati prilika da se izjasni o činjenicama i okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari jer se, nesporno među strankama, nije radilo o situaciji iz stavka 2. citiranog članka 30. ZUP-a. Postupovne nedostatke trebao je uočiti tuženik i iste otkloniti sam ili putem prvostupanjskog tijela. Tužitelju je potrebno omogućiti saslušanje prije donošenja rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela da bi se utvrdile činjenice važne za donošenje odluke, uz sudjelovanje branitelja i sindikata. Ovo posebno stoga, što iz dokumentacije spisa proizlazi da je po zaprimanju zaključka o pokretanju postupka zbog lake povrede službene dužnosti tužitelj kontaktirao Sindikat policije Hrvatske, Glavnu podružnicu PU sisačko – moslavačke, Podružnicu kaznionice u Lipovici – Popovači, a koji je podneskom broj: 20/20 od 9. rujna 2020. obavijestio Kaznionicu u Lipovici da će u predmetnom postupku zbog lake povrede službene dužnosti tužitelja, sukladno članku 103. Zakona sudjelovati radi pravne zaštite tužitelja branitelj i sindikalni povjerenik. Na sve provedene dokaze citirane u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, a koji se u bitnome sastoje od izvješća (i dopune izvješća) voditelja Odjela osiguranja M. V., te službenih zabilješki tužitelja i Ž. Š. o predmetnom događaju tužitelju je trebalo dati mogućnost očitovanja, a što prema podacima spisa nije učinjeno.

16. Kako se u ovom slučaju radi o lakoj povredi službene dužnosti nema obveze provođenja usmene rasprave i saslušanja stranke u smislu članka 107. stavka 1. Zakona kojim je propisano da se u postupku zbog teške povrede službene dužnosti mora provesti usmena rasprava, a službenik protiv kojega je pokrenut postupak mora biti saslušan, međutim, navedeno nije zapreka da prvostupanjsko tijelo provede ispitni postupak radi razjašnjenja pravog stanja stvari u smislu članka 51. stavka 1. ZUP-a i utvrđenja materijalne istine, a usmenu raspravu zakaže temeljem članka 54. stavka 1. točke 1. istog Zakona.

17. Nadalje, uvidom u žalbu utvrđeno je da je tužitelj u istoj ukazivao na povrede odredaba postupka i to prava na sudjelovanje u postupku, iznošenje obrane putem branitelja i raspravljanja o bitnim činjeničnim i pravnim pitanjima, a o kojim navodima se tuženik u obrazloženju osporenog rješenja nije očitovao, pa obrazloženje tuženika da je u ovoj fazi dostatno proveden dokazni postupak uvidom u materijalnu dokumentaciju, ovaj sud ne prihvaća. Ovo zato jer je takvim obrazloženjem počinjena povreda postupka koja se odnosi na valjanost obrazloženja.

18. Naime, člankom 98. stavkom 5. ZUP-a propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

19. Slijedom navedenog, sud je prihvatio osnovanima navode tužbe.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti zakonitim.

21. U postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene utvrđene nedostatke, potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice bitne za donošenje odluke, navedene činjenice je potrebno navesti u obrazloženju rješenja, te iznijeti razloge koji upućuju na zaključak o odgovornosti tužitelja za činjenično opisanu laku povredu službene dužnosti, a nakon pravilno provedenog upravnog postupka u kojemu će omogućiti tužitelju sudjelovanje u postupku.

22. Na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkama I. i II.

23. Tužitelj je u potpunosti uspio u sporu te mu je temeljem članka 79. ZUS-a priznat trošak nagrade za rad odvjetnika sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje Tarifa). Za sastav tužbe, po Tbr. 23. točki 1. Tarife, i za pristup ročištu, po Tbr. 23. točki 2., priznato mu je za svaku radnju po 250 bodova, uz vrijednost boda 10,00 kuna /1,33 eur (Tbr. 50. Tarife) to iznosi 5.000,00 kuna /6636,14 eur, a s obračunatim porezom na dodanu vrijednost od 25%, u smislu Tbr. 42. Tarife, daje iznos od 6.250,00 kuna /829,52 eur (fiksni tečaj konverzije 7,53450).

24. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 9. rujna 2022.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točaka I. i II. izreke presude nije dopuštena žalba (članak 66.a ZUS-a). Protiv točke III. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude.